Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Malom Lošinju

Riva lošinjskih kapetana 14

51550 Mali Lošinj

Poslovni broj: Ovr-416/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

Z A K LJ U Č A K

i

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, OIB 54566384631, Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu ovog suda Gordani Holer, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice Patricie Sablić Havić, u ovršnom postupku ovrhovoditelja SVEA EKONOMI d.o.o., OIB: 17863542417, Damira Tomljanovića Gavrana 11, Zagreb, zastupani po punomoćniku GT, odvjetniku u [adresa], protiv ovršenika LT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Lari Denona, odvjetnici u Rijeci, radi pravnih sredstva ovršenika u postupku izravne naplate, 18. prosinca 2024.

z a k l j u č i o j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dostave ovog zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. u vezi s čl. 53. st. 1. i čl. 284. st. 5. Ovršnog zakona, odnosno da je nastupila zastara predmetne tražbine.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu izvansudske ovrhe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Ovršenik je 29. ožujka 2024. dostavio sudu prijedlog za proglašenje prijenosa nedopuštenim i odgodu ovrhe, u kojem navodi da je 28.3.2024. utvrdio da je ovrhovoditelj 19.2.2024. podnio zahtjev za naplatu po računima ovršenika, a sve na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Ovrv-6131/2012 od 12.10.2012., doneseno od strane javnog bilježnika Lade Draškić, po prijedlogu Prima Solvent d.o.o., Zagreb kao ovrhovoditelja, a koje je rješenje postalo pravomoćno i ovršno 17.11.2012. godine. Ovršeniku da nije dostavljen Ugovor o prijenosu prava i tražbine iz ovršnih isprava zaključen između ovrhovoditelja Prima solvent d.o.o. na kojeg se odnosi ovršna isprava i ovrhovoditelja Svea ekonomi d.o.o. koji je pokrenuo postupak prisilne naplate na temelju iste ovršne isprave te zatražio promjenu ovrhovoditelja. Ovršenik, međutim, ističe da je iz zahtjeva za naplatu vidljivo da je ovrhovoditelj Svea ekonomi d.o.o. pokrenuo postupak prisilne naplate na temelju rješenja o ovrsi Ovrv-6131/2012 od 12.10.2012., pravomoćnog 17.11.2012., podnošenjem zahtjeva za naplatu Financijskoj agenciji 19.2.2024. godine, što znači da je zahtjev za naplatu podnesen nakon proteka 12 godina od dana pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave, pa predlagatelj kao ovršenik ističe prigovor zastare. Zbog nastupa zastare, pljenidba i prijenos novčanih sredstava ovršenika na temelju rješenja o ovrsi Ovrv-6131/2012 od 12.10.2012. da je nezakonita i nedopuštena, pa ovršenik predlaže da sud donese rješenje kojim se pljenidba i prijenos novčanih sredstava ovršenika proglašavaju nedopuštenim te se ukidaju sve provedene radnje i obustavlja ovrha. Nadalje ovršenik predlaže sudu donijeti rješenje o odgodi ovrhe navodeći da svoje osnovne životne potrebe podmiruje isključivo od svoje plaće, a brine i o starim i bolesnim roditeljima, pa bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu jer bi dulje vrijeme ostao bez novčanih sredstava koja su mu nužna za život. Donošenjem navedenog rješenja spriječit će se nepotrebno generiranje novih sudskih postupaka tj. pokretanje postupka protuovrhe te parničnog postupka radi povrata neosnovano zaplijenjenih i stečenih novčanih sredstava te nastanak novih sudskih troškova.

2. Odredbom čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24. – dalje OZ) propisano je da nakon što primi obavijest da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. toga Zakona, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Time da iz odredbe čl. 209. st. 1. OZ proizlazi da ovrhovoditelj može izravno zatražiti od Agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, a u kojem slučaju će Agencija postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.

3. U konkretnom slučaju, a kako to i sam ovršenik u prijedlogu navodi, ovrhovoditelj je kod Financijske agencije pokrenuo postupak naplate novčane tražbine iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave doneseno od strane javnog bilježnika Lade Draškić poslovni broj Ovrv-6131/2012 od 12. listopada 2012. Dakle, radi se o ovršnoj ispravi koja nije predviđena citiranom odredbom čl. 209. st. 1. OZ kao jedna od osnova za pokretanje postupka izravne naplate, pa stoga ovršeniku u konkretnom slučaju nisu na raspolaganju pravna sredstva predviđena odredbom čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona, a koja se odnose na postupak izravne naplate.

4. Međutim, odredbom čl. 284. st. 1. OZ propisano je da na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je određena ovrha na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može izravno zatražiti od Agencije da banci izda nalog da iznos za koji je ovrha određena zaplijeni i prenese sa svih ovršenikovih računa koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem na račun koji je određen u rješenju o ovrsi, odnosno na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za provedbu ovrhe. Odredbom st. 5 istog članka propisano je da tijekom izvansudske ovrhe ovršenik može nadležnom sudu iz članka 287. ovoga Zakona protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka, zatražiti od toga suda da odgodi ovrhu, odnosno pred njime poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe.

5. Nadalje, odredbom čl. 53. st. 1. i 2. OZ propisano je da ovršenik može zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja. Žalba iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti sve do dovršetka ovršnoga postupka.

6. Slijedom navedenog, a imajući u vidu da je ovrhovoditelj kod Financijske agencije pokrenuo postupak izvansudske ovrhe protiv ovršenika temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik Lada Draškić poslovni broj Ovrv-6131/2012 od 12. listopada 2012. to je sud s prijedlogom ovršenika od 29. ožujka 2024. u kojem ističe prigovor zastare potraživanja, postupao kao s žalbom nakon proteka roka protiv citiranog rješenja o ovrsi.

7. Sud je sukladno odredbi čl. 54. st. 1. OZ žalbu predlagatelja (ovršenika) dostavio na očitovanje ovrhovoditelju koji je podneskom od 28. svibnja 2024. u cijelosti osporio osnovanost navoda iz prijedloga ovršenika ističući da ovršenik osnovanost prijedloga nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravnom, odnosno činjenice na kojima se temelji žalba nisu općepoznate niti se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevama. Nadalje navodi da ovršenik u svom prijedlogu za odgodu nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, niti je učinio vjerojatnim da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje, te da ovršenik nije dostavio nikakav dokaz iz kojeg bi se moglo utvrditi da bi provođenjem ovrhe trpio nenadoknadivu/teško nadoknadivu štetu ili nasilje, barem do stupnja vjerojatnosti.

8. Odredbom čl. 55. st. 1. Ovršnog zakona propisano je da ako rješenje o žalbi iz članka 53. stavka 1. ovoga Zakona ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice sud će zaključkom uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, osim u slučaju iz stavka 2. ovoga članka kojim je propisano da ako ovršenik postojanje spornih činjenica o čijem utvrđenju ovisi rješenje o žalbi iz stavka 1. ovoga članka dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su one općepoznate ili se njihovo postojanje može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, sud će o osnovanosti žalbe odlučiti u ovršnom postupku. Ako žalbu prihvati, postupit će u skladu s odredbom članka 54. stavka 3. ovoga Zakona, a ako je ne prihvati, uputit će ovršenika na parnicu.

9. Valja napomenuti da je ovršni postupak strogo formalan i nesporan postupak u kojem se odlučne činjenice ne utvrđuju, već ovršni sud brine o tome da tražbina ovrhovoditelja utvrđena ovršnom ispravom u ovršnom postupku bude uspješno realizirana. To znači da se o rješavanju spornih pravnih pitanja ne može odlučivati u ovršnom postupku, nego samo u parničnom postupku, pa tako sud u ovom postupku nije ovlašten utvrđivati je li nastupila zastara predmetnog potraživanja.

10. Obzirom da ovršenik u konkretnom slučaju nije dokazao osnovanost žalbe javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima temelji žalbu opće poznate, te se ne mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, a ovrhovoditelj je osporio navode ovršenika, valjalo je odlučiti kao u izreci ovog zaključka temeljem odredbe čl. 53. st. 1. OZ cijeneći da navedene razloge ovršenik nije mogao istaknuti u roku za žalbu protiv predmetnog rješenja o ovrsi. Naime, do trenutka kada je ovršeniku dostavljeno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nije protekao zastarni rok, pa sud nalazi da ovršenik iz opravdanih razloga taj žalbeni razlog nije mogao istaknuti već u roku za žalbu protiv predmetnog rješenja o ovrsi.

11. Nadalje, odredbom čl. 65. st. 1. OZ je propisano da će sud na prijedlog ovršenika odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim postojanje nekog od razloga iz čl. 65. st. 1. toč. 1. do 10. OZ, koji mora biti kumulativno ispunjen s uvjetom da bi navedenim prijenosom novčanih sredstava ovršeniku nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta.

12. Podnošenjem žalbe nakon proteka roka ispunjena je jedna od pretpostavki za odgodom ovrhe, međutim ovršenik u svojem prijedlogu samo paušalno navodi da će provedbom ovrhe pretrpjeti nenadoknadivu štetu jer svoje osnovne životne potrebe podmiruje isključivo od svoje plaće, a brine i o starim i bolesnim roditeljima, međutim ne navodi konkretno u čemu se sastoji šteta koju bi provedbom ovrhe eventualno pretrpio.

13. Po ocjeni ovoga suda ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje, slijedom čega nije ispunjen drugi kumulativno određeni uvjet za odgodu ovrhe. Naime, na ovršeniku leži teret dokaza o činjenicama iz kojih proizlazi vjerojatnost nenadoknadive i teško nadoknadive štete. Da bi se radilo o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti, ovršenik treba učiniti vjerojatnim kako bi provođenjem ovrhe nastala takva šteta koju on ne bi mogao poslije protuovrhom ili u parnici koja se vodi radi stjecanja bez osnove nadoknaditi ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne troškove i teškoće. Vjerojatnost nenadoknadive i teško nadoknadive štete treba dovesti u kontekst konkretnih stranaka, njihovog imovinskog stanja, troškova života, dijagnoze članova obitelji koje je dužan uzdržavati i njihovog imovinskog stanja i utjecaja određenog predmeta u odnosu na koji se u konkretnoj situaciji zahtijeva odgoda ovrhe. Međutim ovršenik izuzev uopćenog postavljanja prijedloga nije dostavio niti jedan dokaz na temelju kojeg bi se moglo zaključiti da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu odnosno da ne postoji način reparacije te štete na neki drugi način.

14. Slijedom navedenog, a obzirom da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 65. st. 1. OZ, to nema zakonske mogućnosti odgode ovrhe na prijedlog ovršenika pa je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Malom Lošinju 18. prosinca 2024.

S u d a c

Gordana Holer

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (čl. 11. st. 5. Ovršnog zakona). Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi pismeno u 3 (tri) primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Punomoćniku ovrhovoditelja – GT, odvjetnik

2. Punomoćniku ovršenika – Lara Denona, odvjetnica