REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-16836/2021-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Siniši Marinoviću, a po prijedlogu više sudske savjetnice-specijaliste PZ, u pravnoj stvari tužitelja IZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Blaženka Musulin, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranja d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa zaposlenica AZ, prema generalnoj punomoći Su-426/2024, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja RZ, odvjetničke vježbenice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 18. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 isplatiti tužitelju IZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete ukupan iznos od 5.592,95 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom s tijekom od dana 12.7.2019.g. pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak parničnog postupka, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 10. travnja 2019., oko 11,30 sati, ozlijeđen u prostoru reciklažnog dvorišta u Zaprešiću, na adresi [adresa], kod poslodavca Zaprešić d.o.o., za vrijeme redovnog radnog vremena, na način da mu je prilikom zatvaranja neispravnog kontejnera, poklopac istog pao na desnu ruku. Kao zaposlenik Zaprešić d.o.o. tužitelj je u vrijeme nezgode bio uredno osiguran policom osiguranja od odgovornosti sklopljenom kod tuženika. U predmetnoj nezgodi tužitelj je zadobio teške tjelesne ozljede radi kojih mu je pružena liječnička pomoć u KB Sveti Duh. Zbog zadobivenih ozljeda predlagatelj je trpio fizičke bolove i strah, došlo je do smanjenja njegove opće životne i radne sposobnosti zbog čega trpi duševne boli, zaostalo mu je naruženje te mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Tužitelj se u cilju mirnog rješenja spora dana obratio tuženiku Odštetnim zahtjevom od 12. srpnja 2019., međutim, tuženik je otklonio zahtjev tužitelja. Slijedom, tužitelj je radi zaštite svojih prava prisiljen ustati tužbom te potražuje naknadu za sastav Odštetnog zahtjeva u skladu s odvjetničkom tarifom. Slijedom navedenog, tužitelj potražuje od tuženika na ime naknade štete ukupan iznos od 72.500,00 kn, kao i naknadu troškova parničnog postupka uz pripadajuće zatezne kamate.

1.1. Nakon nalaza i mišljenja vještaka, tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 25. rujna 2024., na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti, potražuje u okviru kvalifikatornih okolnosti, ukupan iznos od 5.592,95 EUR, sve zajedno sa zateznim kamatama koja teku od 12. srpnja 2024. do isplate te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da priznaje pasivnu legitimaciju obzirom da je sa poslodavcem tužitelja na dan štetnog događaja, imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti broj 078720024995 i nastanak štetnog događaja. Tuženik stavlja prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog radnog suda u Zagrebu u ovom predmetu, obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o radnom sporu, unatoč tome što je potraživanje tužiteljice vezano za ozljedu na radu. Tuženik osporava odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja te osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Kako je vidljivo iz rješenja HZZO-a od 12. studenog 2020. priloženog uz tužbu, tužitelju nije priznata ozljeda na radu. Iz obrazloženja predmetnog rješenja proizlazi da se nastanak ozljeda tužitelja može pripisati njegovom nesavjesnom odnosno neodgovornom ponašanju na radnom mjestu odnosno prilikom obavljanja djelatnosti, u smislu članka 67. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Najspornija je činjenica što tužitelj u trenutku štetnog događaja nije koristio zaštitne gumene rukavice, za koje je moguće pretpostaviti da bi mogle spriječiti klizanje mokrog poklopca iz ruku ili barem ublažiti udarac te time dovesti do znatno manje ili nikakve ozljede. Kako je vidljivo iz naprijed izloženog, tužitelj je postupio protivno pravilima zaštite na radu, s kojima je kao osoba sa višegodišnjim radnim iskustvom i završenom obukom za rad na siguran način bio upoznat. U odnosu na zatraženi iznos štete, tuženik ističe kako isti previsok, obzirom na jačinu i karakter ozljeda koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju, orijentacijskim kriterijima te sudskoj praksi. Tuženik se ne protivi prijedlogu tužitelja za provođenjem medicinskog vještačenja na okolnost ocjene povrede prava osobnosti, ali predlaže da u cilju razgraničenja tegoba uzrokovanih ozljedom u štetnom događaju i prijašnjih bolesti, kao i njegovog općeg zdravstvenog stanja prije nezgode, sud istog obveže da dostavi u spis sljedeću cjelokupnu medicinsku dokumentaciju vezanu za ozljeđivanje tužitelja u štetnom događaju iz koje će biti vidljiv tijek i završetak liječenja, zdravstveni karton tužitelja od liječnika primarne zdravstvene zaštite, originalnu medicinsku dokumentaciju koja se odnosi na ozljede zadobivene u štetnom događaju, radi uvida odnosno njene usporedbe s preslikama dostavljenim uz tužbu, u smislu čl. 108. st. 3. ZPP-a. Tuženik predlaže da se prilikom vještačenja, medicinski vještak očituje o tome da li bi ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji tužitelj zadobio da je nosio zaštitne rukavice. Tuženik osporava zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu koju tužitelj potražuje na ime tuđe pomoći i njege. Ovo iz razloga što tužitelj uz tužbu nije dostavio dokaz da je istu plaćao te se pretpostavlja da su mu pomoć pružali ukućani. Dakle, obzirom da se radi o nerepariranoj šteti, zakonske zatezne kamate se na istu mogu računati jedino od dana kada njena visina bude utvrđena, odnosno od dana presuđenja. Tuženik ujedno predlaže učiniti nespornim visinu cijene sata tuđe pomoći i njege od 18,00 kn. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim.

3. Na ročištu održanom 11. listopada 2022. tuženik je povukao prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog radnog suda u Zagrebu.

4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/20-02/24, URBROJ: 338-21-02-02-20-7 od 12. studenog 2020. (str. 4-9 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 10-17 spisa), fotografije naruženja (str. 18-19 spisa), Odštetni zahtjev (str. 20-21 spisa), dopis tuženika od 21. veljače 2020. (str. 22-23 spisa), fotografije kontejnera (str. 36-38 spisa), Ugovor o radu tužitelja (str. 75-76 spisa), Aneks I. Ugovora o radu tužitelja (str. 77 spisa), Dodatak II. Ugovora o radu tužitelja (str. 78 spisa), proveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za zaštitu i sigurnost na radu dipl. ing. Zvonku Kardumu (str. 62-74 spisa) te medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Tomislavu Trajbaru (str. 92-93 spisa), saslušani su svjedoci LZ (str. 44-45 spisa), GZ (str. 45-46 spisa), MZ (str. 46 spisa) te tužitelj (str. 51-52 spisa).

5. Na temelju ocjene provedenih dokaza, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Člankom 25. stavkom 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/2018, 96/18) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istog članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

7. Člankom 12. stavkom 1. ZPP-a propisano je da kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno.

8. Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/20-02/24, URBROJ: 338-21-02-02-20-7 od 12. studenog 2020. sud je utvrdio da tužitelju, zaposlenom kod poslodavca Zaprešić d.o.o., Zelengaj 15, Zaprešić, ozljeda nastala 10. travnja 2019. izražena dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S68.1 nije priznata ozljedom na radu.

8.1. Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je Rješenjem Zavoda, Regionalni ured Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/19-02/1687, URBROJ: 338-21-02-02- 19-2 od 27. svibnja 2019., osiguraniku IZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) ozljeda na radu nastala 10. travnja 2019. izražena dijagnozom šifre S68.1 nije priznata ozljedom na radu, te u svezi iste nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu, budući je u provedenom postupku ocijenjeno kako je ozljedu imenovani zadobio uslijed nesavjesnog, odnosno neodgovornog ponašanja na radnom mjestu kada je samoinicijativno, bez upute nadređenih, krenuo obavljati aktivnost koja se ne može dovesti u kontekst njegovih radnih zaduženja, čime su ispunjene pravne pretpostavke za nepriznavanje iste ozljedom na radu iz članka 67. točke 1. i 2. Zakona. Povodom žalbe osiguranika, zastupanog po odvjetniku iz Odvjetničkog društva Musulin i suradnici, izjavljene na predmetno rješenje, Direkcija Zavoda za drugostupanjsko tijelo, usvojila je žalbu, poništila prvostupanjsko rješenje i predmet vratila na ponovni postupak s uputom kako je u svrhu potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja potrebno pribaviti dodatnu izjavu osiguranika, neposrednog rukovoditelja i kolege MZ o tome da li je predmetnog dana osiguranik postupao u okviru svojih dužnosti i ugovorenih poslova iz opisa svog radnog mjesta, odnosno da li je radni odmor koristio u propisano vrijeme s ciljem obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa (Rješenje Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/19-01/617, URBROJ: 338- 01-06-05-19-02 od 31. srpnja 2019.). U provedenom ponovnom postupku, temeljem prikupljenih izjava i druge dokumentacije, Naslov je utvrdio kako je u konkretnom slučaju do ozljede došlo prilikom obavljanja aktivnosti (zatvaranja kontejnera) koje ne spadaju u opis poslova radnog mjesta osiguranika (Radnik na odvozu otpada), a koje aktivnosti je isti obavljao samoinicijativno i u vremenu kada se trebao nalaziti u kamionu za odvoz otpada i obavljati povjerene mu poslove. Obzirom da postoje pravne prepreke priznavanju zadobivene ozljede ozljedom na radu u smislu čl. 67. t. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, u vezi predmetnog događaja nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu (Rješenje Naslova, KLASA: UP/I-502-03/19-02/77, URBROj: 3385-21-02-02-19-6 od 8. studenog 2019.) Na navedeno rješenje osiguranik je po opunomoćeniku u zakonskom roku izjavio žalbu koju je drugostupanjsko tijelo osvojilo, poništilo pobijano rješenje i vratilo predmet na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu, s uputom kako je potrebno održati usmenu raspravu u prisutnosti osiguranika, neposrednog rukovoditelja i kolege VZ, s ciljem rasvjetljavanja prijepora oko relevantnih činjenica, ne bi ili se u potpunosti utvrdile sve okolnosti predmetnog događaja (da li je osiguranik poslove obavljao na uobičajen način, sukladno uputi nadređenog ili je postupao samoinicijativno, da li je bio zadužen za iste poslove odnosno da li je skrivio ozljedu), kao i razjasniti kontradiktorne navode poslodavca koji u prijavi navodi šifru uzroka ozljede 891 (viša sila), a u kasnijim očitovanjima šifru 855 (izvođenje radne operacije na način protivan pravilima zaštite na radu). Pri donošenju novog rješenja, prvostupanjsko tijelo ima uzeti u obzir Nalaz, mišljenje i ocjenu Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 17. siječnja 2020. (tako – Rješenje Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/19-01/1151, URBOJ: 338-01-06-05-20-03 od 18. veljače 2020. Prilikom donošenja odluke tijelo se pozvalo na čl. 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 80/13, 137/13, 98/19) i čl. 68. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18), a na usmenoj raspravi održanoj 21. rujna 2020. u prostorijama Naslova, iskazivao je tužitelj SZ. Raspravi su prisustvovali predstavnici poslodavca, PZI, pravni referent i LZ, iz službe zaštite na radu, koji je također saslušan. Saslušani su i neposredni rukovoditelj GZ te radni kolega MZ, a poslodavac je naknadno u spis dostavio i potvrdu o osposobljenosti osiguranika za rad na siguran način na poslovnima Radnika na odvozu otpada (Uvjerenje br. UV 91 11 06, izdano po ENERGOATEST KONTROL d.o.o. Zaprešić od 29. svibnja 2006.). U spis je pribavljena i obavijest nadležne Policijske postaje Zaprešić br. 511-19-37/3-760/19 od 16. listopada 2020. Sukladno iznesenim dokazima, u provedenom postupku Naslov je utvrdio kako u konkretnom slučaju s pravne strane nisu ispunjene pretpostavke za priznavanje nastale ozljede ozljedom na radu. Naslov je prihvatio tvrdnje poslodavca iznesene na raspravi, kako je zapravo više faktora dovelo do ozljede radnika, a koji se u konačnici mogu pripisati njegovom nesavjesnom odnosno neodgovornom ponašanju na radnom mjestu odnosno prilikom obavljanja djelatnosti u smislu čl. 67. t. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Osiguranik je postupio samoinicijativno uzevši stanku od posla mimo predviđenog vremena za gablec. Njegov zadatak bio je biti u kamionu uz vozača i pratiti istovar, tako da se u kritičnom trenutku nije ni trebao nalaziti na mjestu nesreće. Nadalje, tamo je zatekao kontejner na kojem dan ranije nije odradio sve potrebne radnje (zatvorio poklopac) pa ih je odlučio sada obaviti. No, najspornija činjenica je što pritom nije koristio zaštitne gumene rukavice za koje je moguće pretpostaviti da bi mogle spriječiti klizanje mokrog poklopca iz ruku ili barem ublažiti udarac te time dovesti do ozljede manjeg intenziteta od pretrpljene. U svakom slučaju, osiguranik je postupio protivno pravilima zaštite na radu, s kojima je kao osoba s višegodišnjim radnim iskustvom i završenom obukom za rad na siguran način upoznata, iz čega slijedi da je izvodeći radnu aktivnost bez primjene dužne pažnje i bez korištenja osobne zaštitne opreme, lakomisleno smatrajući kako neće doći do štetnih posljedica, osiguranik vlastitu sigurnost i zdravlje izložio riziku. Prema rezultatima stručno-medicinskog vještačenja iznesenim u Nalazu i mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, dijagnoza S68.1 Traumatska amputacija distalne falange IV prsta desne šake može se s medicinskog apsekta uzročno posljedično povezati s opisanim mehanizmom nastanka ozljede. Međutim, kako je u provedenom ponovnom postupku utvrđeno postojanje pravnih prepreka priznavanju iste ozljedom na radu, opisanih u čl. 67. st. 1. Zakona, to navedena ozljeda od 10. travnja 2019. nije priznata ozljedom na radu.

9. Pitanje da li je ozljeda koju je tužitelj zadobio 10. travnja 2019. ozljeda na radu predstavlja prethodno pitanje u ovom postupku, sukladno članku 12. stavku 1. ZPP- a.

10. Naime, prema pravnom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u nizu odluka, pa tako i u odlukama poslovni broj: Revr 974/17-2 od 11. rujna 2018. i Revd 4309/2023-2 od 9. siječnja 2024., sud je vezan pravomoćnom odlukom donesenom u upravnom postupku u odnosu na utvrđenje razloga nastale ozljede i ne može preispitivati pravilnost takve odluke u sudskom postupku.

11. U konkretnom slučaju pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 12. studenog 2020. utvrđeno je da ozljeda koju je tužitelj zadobio u utuženom štetnom događaju nije ozljeda na radu.

12. Iz podneska tužitelja od 22. studenog 2024. proizlazi da je predmetno rješenje upravnog tijela pravomoćno.

12.1. Stoga, a s obzirom da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, kao nadležno tijelo, donio odluku kojom ozljeda tužitelja nije priznata kao ozljeda na radu, to pitanje je pravomoćno riješeno te je sud vezan tom pravomoćnom odlukom (takvo stajalište izrazio je i Županijski sud u Zagrebu u presudi poslovni broj: Gž R- 1696/2022-2 od 25. srpnja 2023.).

13. Kako navedena ozljeda nije nastala kao ozljeda na radu na konkretan pravni slučaj ne može primijeniti odredba članka 25. Zakona o zaštiti na radu.

14. Slijedom svega navedenog tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan i odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 18. prosinca 2024.

Sudac

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku