REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj: P-595/2020-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Šeparović Bradvica, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu, protiv I. tuženika BP, OIB: [osobni identifikacijski broj], i II. tuženika NP, OIB: [osobni identifikacijski broj], oba iz [adresa], oba zastupana po punomoćniku CP, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zečević i dr. j.t.d. u Zagrebu, Selska cesta 3, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. listopada 2024. u prisutnosti ŠP, zamjenika ODO Novi Zagreb, i punomoćnika I.- II. tuženika CP, **.**.2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Ugovor o darovanju nekretnina od 5. svibnja 2020., ovjeren kod javnog bilježnika Ivana Adžije iz Zaprešića dana 7. svibnja 2020. pod brojem OV-2967/2020, Ugovor o darovanju nekretnine od 8. ožujka 2018., ovjeren kod javnog bilježnika Ivana Adžije dana 8. ožujka 2018. pod brojem OV-2121/2018, i Ugovor o darovanju nekretnine od 11. lipnja 2019., ovjeren kod javnog bilježnika Ivana Adžije iz Zaprešića dana 11. lipnja 2019. pod brojem OV-5379/2019, sklopljenim između I. tuženika BP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovatelja i II. tuženika NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao obdarenika, gube učinak prema tužitelju Republici Hrvatskoj u dijelu koliko je potrebno za namirenje tražbine u ukupnom iznosu od 451.319,21 EUR, koji iznos čini 450.362,86 EUR po osnovi imovinskopravnog zahtjeva, te troškove kaznenog postupka u iznosu od 956,35 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 2. prosinca 2015. do isplate.

II. Nalaže se II. tuženiku NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trpjeti namirenje tražbine koju tužitelj Republika Hrvatska ima prema I. tuženiku BP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u ukupnom iznosu od 451.319,21 EUR, koji iznos čini 450.362,86 EUR po osnovi imovinskopravnog zahtjeva, te troškove kaznenog postupka u iznosu od 956,35 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 2. prosinca 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, prodajom nekretnina upisanih u zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zaprešić, i to:

- zk.č.br. 2571 šuma Struge površine 1044 m[2] i zk.č.br. 2572 šuma Struge površine 2511 m[2] , obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- zk.č.br. 2573 oranica površine 2088 m[2] i zk.č.br. 2574 šuma površine 1763 m , obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- 1842/2383 dijela zk.č.br. 2519/1 oranica površine 723 m[2] , zk.č.br. 2519/2 oranica površine 800 m[2] i zk.č.br. 2519/3 oranica površine 500 m , sve upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

te namirenjem tužitelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom, kao i namirenjem tužitelja po toč. 5. izreke rješenja Zagrebačke županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, Odsjeka za imovinsko pravne poslove, Ispostave Zaprešić, klasa: UP/I-943-04/20-01/55, urbroj: 238/1-18-12-02/2-20-11 od 5. siječnja 2021., i toč. 5. izreke rješenja Zagrebačke županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, Odsjeka za imovinsko pravne poslove, Ispostave Zaprešić, klasa: UP/I-943-04/20-01/56, urbroj: 238/1-18-12-02/2-20-13 od 5. siječnja 2021., sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se I. tuženiku BP i II. tuženiku NP naknaditi tužitelju Republici Hrvatskoj troškove ovog postupka u iznosu od 800,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev I.- II. tuženika radi naknade troškova ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi podnesenoj 31. srpnja 2020. naveo kako je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj KO-453/2015 od 2. prosinca 2015., preinačenom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kž-230/2017 od 4. travnja 2017., utvrđeno da je I. tuženik tužitelju dužan isplatiti iznos od 3.393.258,95 kn na ime imovinskopravnog zahtjeva, te naknaditi troškove vještačenja u iznosu od 6.250,63 kn i troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kn. Nadalje je naveo kako je I. tuženik Ugovorom o darovanju nekretnina sklopljenim 5. svibnja 2020., a ovjerenim po javnom bilježniku Ivanu Adžiji iz [adresa] dana 7. svibnja 2020. pod poslovnim brojem OV-2967/2020, II. tuženiku darovao nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (zk.č.br. 2571 i zk.č.br. 2572) i nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (zk.č.br. 2573 i zk.č.br. 2574), te ga ovlastio da u zemljišnoj knjizi izvrši uknjižbu prava vlasništva.

2. Navodeći kako I. tuženik nije vlasnik druge vrjednije imovine, te da je izvršenim darovanjem svjesno smanjio svoju imovinu, uslijed čega nema dovoljno sredstava za ispunjenje tužiteljeve tražbine, to je tužitelj tužbenim zahtjevom predložio utvrditi da navedeni Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen 5. svibnja 2020. između I. - II. tuženika gubi učinak prema tužitelju u dijelu koliko je potrebno radi namirenja tužiteljeve citirane tražbine, te naložiti II. tuženiku da trpi namirenje navedene tražbine tužitelja prodajom nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (zk.č.br. 2571 i zk.č.br. 2572) i nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

3. Podneskom od 4. kolovoza 2020. tužitelj je ispravio tužbeni zahtjev, ističući kako umjesto " zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]" treba ispravno pisati " zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]" (list 35 spisa).

4. Tuženici su u odgovoru na tužbu predložili odbaciti istu tužbu uslijed okolnosti da se tužitelj prije podnošenja tužbe I. - II. tuženicima nije obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora. Također su istaknuli kako u konkretnom slučaju za podnošenje paulijanske tužbe nisu ispunjene zakonom propisane pretpostavke, budući da upravo zbog određene radnje dužnika mora doći do nedostatka sredstava, odnosno nemogućnosti dužnika da ispuni vjerovnikovu tražbinu, dok sporno darovanje ne čini takvo znatno smanjenje imovine zbog kojeg je I. tuženik ostao bez dovoljno sredstava da namiri tražbinu tužitelja. Pritom su istaknuli kako vrijednost darovanih nekretnina ne bi bila dovoljna ni za namirenje 0,01% tražbine tužitelja, te da I. tuženik i dalje ima druge nekretnine u svojem vlasništvu iz čije se vrijednosti tužitelj može namiriti. Ujedno su naveli kako tražbina tužitelja nije ovršiva, s obzirom da u presudi Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj KO-453/15 nedostaje nalog za isplatu, a uslijed čega I. - II. tuženici nisu znali da spornim darovanjem nanose štetu tužitelju kao vjerovniku. Pritom su ujedno naveli kako navedena presuda uopće ne predstavlja ovršnu ispravu koja bi bila podobna za provođenje ovrhe, te su istaknuli kako se radilo o prigodnim, nagradnim darovima, odnosno darovima učinjenim iz zahvalnosti (list 43- 46 spisa).

5. Na temelju odredbe čl. 313. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP), rješenjem ovog suda poslovni broj P-595/2020-8 od 4. ožujka 2024. određeno je spajanje postupka u ovom predmetu s postupkom koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem P- 828/2020. Naime, s obzirom da se radilo o postupku koji se vodio između istih stranaka, i to radi pobijanja pravnih radnji I. - II. tuženika radi namirenja iste tražbine tužitelja kao u ovom postupku, ocijenjeno je kako bi zajedničko raspravljanje o oba zahtjeva doprinijelo ubrzanju raspravljanja i smanjilo troškove (list 52- 54 spisa).

6. U tužbi podnesenoj 20. listopada 2020. (ranije u predmetu ovog suda poslovni broj P-828/2020) tužitelj je također naveo kako je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj KO-453/2015 od 2. prosinca 2015., preinačenom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kž-230/2017 od 4. travnja 2017., utvrđeno da je I. tuženik tužitelju dužan isplatiti iznos od 3.393.258,95 kn na ime imovinskopravnog zahtjeva, te naknaditi troškove vještačenja u iznosu od 6.250,63 kn i troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kn. Ujedno je naveo kako je I. tuženik Ugovorom o darovanju nekretnina sklopljenim 8. ožujka 2018., a ovjerenim po javnom bilježniku Ivanu Adžiji iz [adresa] dana 8. ožujka 2018. pod poslovnim brojem OV-2121/2018, II. tuženiku darovao nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (zk.č.br. 2507), dok je Ugovorom o darovanju nekretnina sklopljenim 11. lipnja 2019., a ovjerenim po javnom bilježniku Ivanu Adžiji iz [adresa] dana 11. lipnja 2019. pod poslovnim brojem OV-5379/2019 I. tuženik II. tuženiku darovao suvlasnički dio od 1842/2383 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (zk.č.br. 2519). Tužitelj je ujedno istaknuo kako se na navedenim nekretninama vodi postupak izvlaštenja koji još nije okončan, te da je naknadom za izvlaštenu nekretninu moguće deponirati i njome djelomično namiriti tražbinu tužitelja.

7. Ističući kako I. tuženik nije vlasnik druge vrjednije imovine, te da je izvršenim darovanjem svjesno smanjio svoju imovinu, uslijed čega nema dovoljno sredstava za ispunjenje tužiteljeve tražbine, to je tužitelj tužbenim zahtjevom predložio utvrditi da Ugovor o darovanju nekretnina od 8. ožujka 2018. i Ugovor o darovanju nekretnina od 11. lipnja 2019., oba sklopljena između I.- II. tuženika, gube učinak prema tužitelju u dijelu koliko je potrebno radi namirenja tužiteljeve citirane tražbine, te naložiti II. tuženiku da trpi namirenje navedene tražbine tužitelja prodajom nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (zk.č.br. 2507) i suvlasničkog dijela od 1842/2383 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (zk.č.br. 2519), odnosno namirenjem tužitelja iz iznosa svih koristi i plodova koji II. tuženiku pripadnu iz predmetne nekretnine u postupku izvlaštenja iste nekretnine (list 55- 58 spisa).

8. Tuženici su i u odgovoru na navedenu tužbu istaknuli prigovor neispunjenja procesnih pretpostavki u vidu propusta prethodno obraćanja sa zahtjevom za mirno rješenje spora, uslijed čega su istu tužbu predložili odbaciti. Također su istaknuli kako pobijane radnje I.- II. tuženika nisu prouzročile nemogućnost I. tuženika kao dužnika da ispuni tražbinu tužitelja, budući da vrijednost darovanih nekretnina ne bi bila dovoljna ni za namirenje 0,01% tražbine tužitelja, te da I. tuženik i dalje ima druge nekretnine u svojem vlasništvu iz čije se vrijednosti tužitelj može namiriti. Ujedno su naveli kako se radilo o prigodnim, nagradnim darovima, odnosno darovima učinjenim iz zahvalnosti, te da tužitelj nije ničime dokazao da se bezuspješno pokušao namiriti na novčanim sredstvima I. tuženika (list 95- 97 spisa).

9. Podneskom predanim na ročištu održanom 15. listopada 2024. tužitelj je konačno odredio tužbeni zahtjev, predlažući utvrditi da Ugovor o darovanju nekretnina od 5. svibnja 2020., Ugovor o darovanju nekretnina od 8. ožujka 2018. i Ugovor o darovanju nekretnina od 11. lipnja 2019., svi sklopljeni između I. - II. tuženika, gube učinak prema tužitelju u dijelu koliko je to potrebno za namirenje tražbine tužitelja u ukupnom iznosu od 451.319,21 EUR, te naložiti II. tuženiku da trpi namirenje tražbine koju tužitelj ima prema I. tuženiku prodajom nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška] i zk. ul. br. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], i namirenjem tužitelja iz iznosa dobivenog prodajom, kao i namirenja tužitelja po toč. 5. izreke rješenja Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, Odsjeka za imovinsko pravne poslove, Ispostave Zaprešić, klasa: UP/I-943-04/20-01/55, urbroj: 238/1-18-12-02/2-20-11 od 5. siječnja 2021. i toč. 5. izreke rješenja klasa: UP/I-943-04/20-01/56, urbroj: 238/1-18-12- 02/2-20-13 od 5. siječnja 2021. (list 135- 137 spisa).

10. U tijeku postupka izvedeni su dokazi čitanjem isprava: presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj KO-453/15-5 od 2. prosinca 2015. (list 5- 12 spisa i list 59- 66 spisa), presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kž-230/17- 3 od 4. travnja 2017. (list 13- 16 spisa i list 67- 70 spisa), Ugovora o darovanju nekretnina od 5. svibnja 2020. (list 17- 19 spisa), dvije neslužbene kopije izvatka iz zemljišne knjige od 29. srpnja 2020. (list 20 i 22 spisa), dvije neslužbene kopije povijesnog prikaza izvatka iz zemljišne knjige (list 21 i 23 spisa), službenih bilješki o eIzvidima od 21. srpnja 2020. (list 24- 29 spisa), dva izvatka iz zemljišne knjige od 20. lipnja 2020. (list 30- 32 spisa i list 88- 90 spisa), dvije neslužbene kopije izvatka iz zemljišne knjige od 11. listopada 2020. (list 71- 73 spisa), neslužbene kopije prijepisa posjedovnog lista od 4. listopada 2020. (list 74 spisa), Ugovora o darovanju nekretnine od 8. ožujka 2018. (list 75- 77 spisa), Ugovora o darovanju nekretnine od 6. lipnja 2019. (list 78- 80 spisa), službenih bilješki o eIzvidima od 12. listopada 2020. (list 81- 87 spisa i list 91- 92 spisa), dopisa Ministarstva financija- Porezne uprave, Područnog ureda Zagrebačke županije, Ispostave Zaprešić, klasa: 410-20/24-04/5, urbroj: 513-07-22-03- 24-2 od 26. travnja 2024. (list 127 spisa), rješenja Zagrebačke županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, Odsjeka za imovinsko pravne poslove, Ispostave Zaprešić, klasa: UP/I-943-04/20-01/55, urbroj: 238/1-18-12-02/2-20- 11 od 5. siječnja 2021. (list 138- 142 spisa), rješenja Zagrebačke županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, Odsjeka za imovinsko pravne poslove, Ispostave Zaprešić, klasa: UP/I-943-04/20-01/56, urbroj: 238/1-18-12-02/2-20- 13 od 5. siječnja 2021. (list 143- 148 spisa), neslužbenih kopija izvadaka iz zemljišne knjige od 15. listopada 2024. (list 149- 150 spisa) i neslužbene kopije povijesnog prikaza izvatka iz zemljišne knjige od 14. listopada 2024. (list 151- 158 spisa), te je izveden dokaz saslušanjem I. tuženika kao stranke (list 130 spisa).

11. Postupajući sukladno čl. 8. ZPP, te ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud utvrdio je konačno određeni tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

12. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja kao vjerovnika prema I. tuženiku kao dužniku i II. tuženiku kao trećoj osobi, radi pobijanja Ugovora o darovanju nekretnina od 5. svibnja 2020., Ugovora o darovanju nekretnina od 8. ožujka 2018. i Ugovora o darovanju nekretnina od 11. lipnja 2019., svih sklopljenih između I. tuženika kao darovatelja i II. tuženika kao obdarenika, te utvrđenja da isti nemaju učinka prema tužitelju u dijelu kojim je to potrebno za namirenje tražbine koju tužitelj ima prema tuženiku na temelju pravomoćne presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj KO-453/2015 od 2. prosinca 2015., preinačene presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kž-230/2017 od 4. travnja 2017.

13. Tuženici su u svojim odgovorima na tužbe istaknuli kako se tužitelj propustio prije podnošenja tužbi obratiti I. - II. tuženicima sa zahtjevom za mirno rješenje spora, a uslijed čega je iste tužbe potrebno odbaciti. Ujedno su u cijelosti osporili osnovanost tužbenog zahtjeva, navodeći kako sporne pravne radnje I.- II. tuženika nisu prouzročile nemogućnost I. tuženika da tužitelju podmiri dužnu tražbinu, a s obzirom na okolnost da vrijednost darovanih nekretnina ne bi bila dovoljna ni za namirenje 0,01% tražbine tužitelja, te su ukazali kako I. tuženik i dalje ima druge nekretnine u svojem vlasništvu iz čije se vrijednosti tužitelj može namiriti. Također su naveli kako tražbina tužitelja nije ovršiva, te da citirana presuda iz koje proistječe potraživanje tužitelja uopće ne predstavlja ovršnu ispravu koja bi bila podobna za provođenje ovrhe, zbog čega I.- II. tuženici nisu znali da spornim darovanjem nanose štetu tužitelju kao vjerovniku. Ujedno su istaknuli i kako se radilo o prigodnim, nagradnim darovima, odnosno darovima učinjenim iz zahvalnosti.

. 14. U odnosu na navode I.- II. tuženika, tužitelj je u tijeku postupka istaknuo kako u ovom predmetu nije bio dužan prethodno podnijeti zahtjev za mirno rješenje spora, budući da je za podnošenje tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji odredbom čl. 71. Zakona o obveznim odnosima propisan određeni rok. Također je naveo kako je I. tuženik II. tuženiku svim osporavanim pravnim poslovima darovao nekretnine čija ukupna vrijednost nije zanemariva, i to s jedinim ciljem sprječavanja namirenja tražbine tužitelja, dok je iz podataka o primanjima I. tuženika vidljivo da ista nisu dovoljna za namirenje navedene tražbine tužitelja (list 99- 101 spisa).

15. Prije svega, potrebno je istaknuti kako je odredbom čl. 71. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23- dalje: ZOO) propisan rok za podnošenje tužbe za pobijanje dužnikovih pravnih radnji, i to rok od godine dana za naplatna raspolaganja, te rok od tri godine za sve ostale slučajeve. Nadalje, iako je, sukladno odredbi čl. 186.a st. 8. ZPP u svezi sa čl. 186.a st. 1. ZPP, Republika Hrvatska prije podnošenja tužbe dužna obratiti se sa zahtjevom za mirno rješenje spora osobi s prebivalištem u [adresa] koju namjerava tužiti, odredbom čl. 186.a st. 1. ZPP propisana je iznimka od navedene obveze, i to u slučajevima kada je posebnim propisom određen rok za podnošenje tužbe.

16. Slijedom navedenog, s obzirom da je u konkretnom slučaju rok za podnošenje tužbe određen upravo posebnim propisom (citiranom odredbom čl. 71. st. 1. ZOO), to proizlazi kako se tužitelj nije bio obvezan prije podnošenja tužbi u ovom predmetu obratiti I.- II. tuženicima sa zahtjevom za mirno rješenje spora, a uslijed čega, suprotno navodima I.- II. nije bilo niti mjesta odbačaju tužbi u ovom predmetu na temelju čl. 186.a st. 6. ZPP. Pritom valja napomenuti kako je stav da u parničnim postupcima povodom tužbi radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji ne postoji obveza obraćanja sa zahtjevom za mirno rješenje spora stranaka u smislu čl. 186.a st. 1. ZPP potvrđen i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-32/2021-2 od 19. siječnja 2021.

17. Nadalje, utvrđeno je kako, suprotno navodima I. - II. tuženika, nije bilo mjesta postupanju sukladno čl. 40. st. 3. ZPP i određivanju vrijednosti predmeta spora u ovom postupku u iznosu od 3.393.258,95 kn. Naime, s obzirom da se u ovom postupku radi o sporu radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji- ugovora o darovanju sklopljenih između I.- II. tuženika, to je vrijednost predmeta spora valjalo cijeniti prema vrijednosti predmeta navedenih ugovora. Stoga je, uzimajući u obzir dopis Porezne uprave- Ispostave Zaprešić od 26. travnja 2024. (list 127 spisa) i činjenicu da se radi o poljoprivrednim i šumskim zemljištima, utvrđeno kako je tužitelj adekvatno odredio vrijednost predmeta spora u ovom postupku.

18. Uvidom u presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj KO- 453/15-5 od 2. prosinca 2015. utvrđeno je kako je istom presudom ovdje I. tuženik kao okrivljenik proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju, opisano u čl. 292. st. 1. alineji 4. i st. 2. i čl. 61. KZ/97, te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci koja je zamijenjena radom za opće dobro na slobodi u trajanju od 60 radnih dana, pri čemu je ujedno obvezan na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva ovdje tužitelja kao oštećenika istom nadoknaditi iznos od 3.393.258,95 kn, kao i naknaditi troškove vještačenja u iznosu od 6.205,63 kn i troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kn (list 5- 12 spisa i list 59- 66 spisa). Navedena presuda preinačena je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kž-230/17-3 od 4. travnja 2017. u odluci o kazni (list 13- 16 spisa i list 67- 70 spisa), te je postala pravomoćna 4. travnja 2017., izvršna 10. svibnja 2017., a ovršna 20. travnja 2017.

19. Uvidom u Ugovor o darovanju nekretnine od 8. ožujka 2018., ovjeren 8. ožujka 2018. po javnom bilježniku Ivanu Adžiji iz [adresa] pod brojem OV-2121/2018, utvrđeno je kako je istim ugovorom I. tuženik kao darovatelj II. tuženiku kao obdareniku darovao nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to zk.č.br. 2507 oranica Lunjsko polje površine 2550 m2 (list 75- 77 spisa).

20. Pritom valja napomenuti kako je uvidom u rješenje Zagrebačke županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, Odsjeka za imovinsko pravne poslove, Ispostave Zaprešić, klasa: UP/I-943-04/20-01/55, urbroj: 238/1-18-12- 02/2-20-11 od 5. siječnja 2021. (list 138- 142 spisa) utvrđeno kako je u odnosu na zk.č.br. 2507 upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] provedeno potpuno izvlaštenje za korist Vodoopskrbe i odvodnje Zaprešić d.o.o., te je utvrđena naknada u iznosu od 66.663,00 kn koja je deponirana na poseban račun do pravomoćnog okončanja ovog spora.

21. Uvidom u Ugovor o darovanju nekretnine od 6. lipnja 2019., ovjeren 11. lipnja 2019. po javnom bilježniku Ivanu Adžiji iz [adresa] pod brojem OV-5379/2019, utvrđeno je kako je istim ugovorom I. tuženik kao darovatelj II. tuženiku kao obdareniku darovao suvlasnički dio od 1842/2383 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to zk.č.br. 2519 oranica Lunjsko polje površine 2383 m2 (list 78- 80 spisa).

22. Pritom valja istaknuti kako je uvidom u rješenje Zagrebačke županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, Odsjeka za imovinsko pravne poslove, Ispostave Zaprešić, klasa: UP/I-943-04/20-01/56, urbroj: 238/1-18-12- 02/2-20-13 od 5. siječnja 2021. (list 143- 148 spisa) utvrđeno da je i u odnosu na dio zk.č.br. 2519 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] provedeno potpuno izvlaštenje za korist Vodoopskrbe i odvodnje Zaprešić d.o.o., te je za suvlasnički dio II. tuženika na navedenoj nekretnini utvrđena naknada u iznosu od 7.273,08 kn koja je deponirana na poseban račun do pravomoćnog okončanja ovog spora.

23. Uvidom u neslužbenu kopiju povijesnog prikaza izvatka iz zemljišne knjige od 14. listopada 2024. ujedno je utvrđeno kako je u odnosu na zk.č.br. 2519 provedeno cijepanje, te su sada u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisane zk.č.br. 2519/1 oranica Lunjsko polje površine 723 m2, zk.č.br. 2519/2 oranica Lunjsko polje površine 800 m2 i zk.č.br. 2519/3 oranica Lunjsko polje površine 500 m2, pri čemu je na istim nekretninama upisano pravo vlasništva za korist II. tuženika u 1842/2383 dijela i SP u 541/2383 dijela (list 155- 158 dijela).

24. Uvidom u Ugovor o darovanju nekretnina od 5. svibnja 2020., ovjeren 7. svibnja 2020. po javnom bilježniku Ivanu Adžiji iz [adresa] pod brojem OV-2967/2020, utvrđeno je kako je istim ugovorom I. tuženik kao darovatelj II. tuženiku kao obdareniku darovao nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to zk.č.br. 2571 šuma Struge površine 1044 m2 i zk.č.br. 2572 šuma Struge površine 2511 m2, te nekretnine upisane u zl.ul.br. 5076 k. o. [katastarska općina], i to zk.č.br: 2573 oranica površine 2088 m2 i zk.č.br. 2574 šuma površine 1763 m2 (list 17- 19 spisa). Uvidom u neslužbene kopije povijesnog prikaza izvatka iz zemljišne knjige utvrđeno je kako se II. tuženik 7. svibnja 2020. upisao kao vlasnik citiranih nekretnina u zemljišnoj knjizi na temelju navedenog Ugovora o darovanju (list 21 i 23 spisa).

25. Uvidom u dopis Ministarstva financija- Porezne uprave, Područnog ureda Zagrebačke županije, Ispostave Zaprešić, klasa: 410-20/24-04/5, urbroj: 513-07-22-03- 24-2 od 26. travnja 2024. utvrđeno je kako sve darovane nekretnine predstavljaju zemljišta izvan granica građevinskog zemljišta (poljoprivredna i šumska zemljišta), te da cijena po m2 usporedivih nekretnina koje odgovaraju navedenim česticama iznosi 5,53 EUR/ m2 (list 127 spisa).

26. I. tuženik je u svojem iskazu danom na ročištu održanom 2. srpnja 2024. naveo kako je cijeli kazneni postupak bio rezultat njegovih nastojanja da pomogne svojoj firmi koja se tada nalazila u teškoj situaciji zbog nekih nenaplaćenih potraživanja, te da je na kraju on kao fizička osoba osobno obvezan isplatiti veliki iznos tužitelju, iako ga nije osobno stekao niti radio u svoju korist, već je postupao kao odgovorna osoba trgovačkog društva. Naveo je kako mu je tužitelj ovršio sredstva na tekućem računu, te da se svaki mjesec s njegovog računa oduzima iznos od 300,00 EUR, dok 700,00 EUR ide na zaštićeni račun, s time da postoje i drugi vjerovnici koji su u redu naplate. Istaknuo je kako i II. tuženik ima saznanja o postojanju duga od preko 3 milijuna kuna prema tužitelju, te da je zbog svih ovih dugova i potraživanja došlo do narušavanja odnosa u obitelji I.- II. tuženika. Istaknuo je kako je sporne ugovore o darovanju odlučio sklopiti u namjeri da pomognem svom sinu u budućem poslu, ističući kako je II. tuženik sada student, ali da se namjerava baviti istim poslom kao i I. tuženik, te da će mu nekretnine dobro doći ubuduće, primjerice kao jamstvo ili slično. Pritom je napomenuo kako je vrijednost svih tih nekretnina manja od one koja je procijenjena po Poreznoj upravi, te da se radi o poljoprivrednim zemljištima na kojima nije moguće ništa graditi uslijed okolnosti da je većini njih otežan pristup i da se dio njih nalazi u inundaciji. Naveo je kako trenutno nema u vlasništvu niti jednu nekretninu i da je kuća u kojoj žive dana u fiduciju jednom trgovačkom društvu, da nije vlasnik nikakvih vrijednih pokretnina, te da je direktor trgovačkog društva Izgradnja Zaprešić koje trenutno društvo posluje s gubitkom i na rubu stečaja, u kojem ostvaruje plaću u iznosu od 1.000,00 EUR mjesečno, te da nema nikakve vrjednije imovine iz koje bi mogao namiriti potraživanje tužitelja (list 130 spisa).

27. Sukladno odredbi čl. 66. st. 1. ZOO, svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kada je nastala, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, pri čemu se, sukladno čl. 66. st. 2. ZOO, smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.

28. I.- II. tuženici su u tijeku postupka isticali kako predmetna tražbina tužitelja uopće nije ovršiva, te da presuda iz koje proistječe navedeno potraživanje nema svojstvo ovršne isprave i nije podobna za provođenje ovrhe, a čime su ukazivali kako navedena tražbina nije dospjela na isplatu u smislu čl. 66. st. 1. ZOO.

29. Suprotno takvim navodima, uvidom u presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj KO-453/15-5 od 2. prosinca 2015. utvrđeno je kako je navedenom sudskom odlukom jasno određena obveza I. tuženika na isplatu iznosa imovinskopravnog zahtjeva i troškova kaznenog postupka, te ista presuda sadrži i potvrdu ovršnosti sukladno odredbi čl. 36. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 - dalje: OZ) kojom je potvrđeno da je ista presuda postala ovršna 20. travnja 2017., odnosno prije sklapanja spornih pravnih poslova između I. - II. tuženika.

30. Nadalje valja napomenuti kako, suprotno navodima I. - II. tuženika, citirana presuda čini ovršnu ispravu u smislu čl. 23. toč. 1. OZ i čl. 24. st. 1. OZ, pri čemu okolnost da u istoj odluci nije naznačen rok za dobrovoljno ispunjenje ne dovodi u pitanje njezinu podobnost za ovrhu, s obzirom da se u takvoj situaciji primjenjuju odredbe čl. 29. st. 3. i 4. OZ. Iz navedenih razloga, navodi I. - II. tuženika kojima su isticali kako predmetna tražbina nije dospjela u cijelosti su utvrđeni neosnovanima.

31. Nadalje, suprotno navodima I.- II. tuženika, iz utvrđenih okolnosti ovog slučaja jasno proizlazi da su sporne pravne radnje I. - II. tuženika poduzete na štetu tužitelja kao vjerovnika u smislu čl. 66. st. 1. ZOO, budući da je istim radnjama I. tuženik otuđio čak šest nekretnina (zk.č.br. 2507, zk.č.br. 2519, zk.č.br. 2571, zk.č.br. 2572, zk.č.br. 2573 i zk.č.br. 2574, sve k. o. [katastarska općina]), koje u naravi čine poljoprivredna i šumska zemljišta ukupne površine preko 12.000,00 m2.

32. Također valja napomenuti kako je na temelju sadržaja dopisa Ministarstva financija- Porezne uprave, Područnog ureda Zagrebačke županije, Ispostave Zaprešić od 26. travnja 2024. utvrđeno da se ne radi o nekretninama čija vrijednost ne bi bila dovoljna za namirenje 0,01% iznosa tražbine tužitelja, posebno što iz spisu priloženih isprava proizlazi da je II. tuženik samo za potpuno izvlaštenje zk.č.br 2507 i zk.č.br. 2519, obje k. o. [katastarska općina], primio naknadu u iznosu od ukupno 73.936,08 kn.

33. Ujedno valja istaknuti kako je sam I. tuženik u svojem iskazu naveo da nema nikakve vrjednije imovine iz koje bi mogao namiriti potraživanje tužitelja, budući da u svom vlasništvu nema nikakvih nekretnina ni vrjednijih pokretnina, te da ostvaruje mjesečna primanja u iznosu od 1.000,00 EUR, od čega mu se plijeni iznos od 300,00 EUR, a 700,00 EUR isplaćuje na zaštićeni račun. S obzirom da je i na temelju spisu priloženih službenih bilješki o eIzvidima od 21. srpnja 2020. (list 24- 29 spisa) i 12. listopada 2020. (list 81- 87 spisa i list 91- 92 spisa) utvrđeno da I. tuženik u svojem vlasništvu nema nikakve imovine značajnije vrijednosti, to jasno proizlazi kako je I. tuženik sklapanjem spornih ugovora o darovanju i otuđenjem navedenih nekretnina znatno otežao mogućnost naplate tužiteljevog potraživanja.

34. Pritom ujedno valja napomenuti kako okolnost da tužitelj nije dokazao bezuspješno namirenje (izvansudsko ni sudsko) na novčanim sredstvima I. tuženika, a na što su I.- II. tuženici ukazali u svojem odgovoru na tužbu, također ne dovodi u pitanje osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja u ovom postupku, budući da za primjenu odredbi čl. 66. st. 1. i 2. ZOO nije nužno utvrditi da je namirenje vjerovnika potpuno onemogućeno, kao niti da vjerovnik prije podnošenja tužbe za pobijanje pravne radnje dužnika pokušavao namiriti svoju tražbinu u ovrsi (navedeni stav potvrđen je i u sudskoj praksi, primjerice presudi Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-164/2021-3 od 21. travnja 2021.).

35. Slijedom navedenog, s obzirom da je na temelju izvedenih dokaza utvrđeno kako je sporne pravne radnje (sklapanje Ugovora o darovanju od 8. ožujka 2018., 6. lipnja 2019. i 5. svibnja 2020. sa II. tuženikom) I. tuženik poduzeo na štetu tužitelja kao vjerovnika, budući da uslijed navedenih radnji I. tuženik nema dovoljno sredstava za ispunjenje dospjele tražbine tužitelja utvrđene pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj KO-453/15-5 od 2. prosinca 2015., to je tužbeni zahtjev tužitelja radi pobijanja navedenih radnji u cijelosti utvrđen osnovanim.

36. Pritom valja naglasiti kako se u konkretnom slučaju, s obzirom da se radilo o besplatnim raspolaganjima (darovanjima), primjenjuje odredba čl. 67. st. 3. ZOO, prema kojoj se smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, slijedom čega se za pobijanje tih radnji ne zahtijeva da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.

37. Ujedno valja napomenuti kako navodi I. - II. tuženika o okolnosti da se u konkretnom slučaju radilo o prigodnim i nagradnim darovima, odnosno darovima učinjenim iz zahvalnosti, nisu prihvaćeni kao utemeljeni niti uvjerljivi, budući da je sam I. tuženik u svojem iskazu naveo kako je navedene nekretnine II. tuženiku kao svom sinu darovao s namjerom da mu pomogne u budućem poslu. Iz navedenih razloga, utvrđeno je kako u konkretnom slučaju nije bilo zapreke za usvajanje tužbenog zahtjeva tužitelja u smislu čl. 68. ZOO.

38. Konačno valja napomenuti kako je na temelju izvedenih dokaza utvrđeno da je tužba u ovom predmetu podnesena u roku propisanom čl. 71. st. 1. ZOO, imajući u vidu da od zaključenja najstarijeg spornog pravnog posla (Ugovora o darovanju od 8. ožujka 2018.) pa do utuženja nije protekao rok od tri godine.

39. Iz navedenih razloga, konačno određeni tužbeni zahtjev tužitelja valjalo je primjenom odredbi čl. 66. st. 1. i 2. ZOO usvojiti u cijelosti, te primjenom čl. 70. ZOO presuditi kao u izreci. Pritom valja napomenuti kako tužitelju na iznos troškova kaznenog postupka pripada zakonska zatezna kamata po stopi propisanoj odredbama čl. 29. st. 2. ZOO, i to na temelju čl. 30. st. 2. OZ.

40. Budući da I.- II. tuženici u cijelosti izgubili parnicu, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, zahtjev I.- II. tuženika radi naknade troškova ovog postupka valjalo je u cijelosti odbiti kao neosnovan, te je I.- II. tuženike ujedno valjalo obvezati na naknadu parničnog troška tužitelju.

41. Primjenom odredbi čl. 155. ZPP u svezi sa čl. 163. ZPP, tužitelju je priznat trošak sastavljanja tužbe u zatraženom iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. st. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23- dalje: Tarifa), te trošak zastupanja na ročištima održanim 12. travnja 2024., 2. srpnja 2024. i 15. listopada 2024., za svako u zatraženom iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. st. 1. Tarife). što ukupno čini iznos od 800,00 EUR, zajedno sa pripadajućom zakonsko zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate sukladno čl. 151. st. 3. ZPP.

42. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 18. prosinca 2024.

Sudac:

Ivana Šeparović Bradvica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. ODO Novi Zagreb

2. pun. I.- II. tuženika