Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: P-40/2024-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sutkinji Marini Ljubičić Knežević, u pravnoj stvari tužitelja ALU MARKOM-COM DOO GOSPOĐINCI, Podružnica 1 Osijek, OIB: 67188855420, Osijek, Dubrovačka 7a, kojeg zastupa Ranko Lamza, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Osijeku, Europske avenije 22, protiv tuženika Medicinski Centar Glavić d.o.o., OIB: 66860135367, Dubrovnik, Oraška 4, kojeg zastupa Maro Mihočević, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Zagrebu, Smičiklasova 18, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (vps 4.287,75 EUR), nakon glavne i javne rasprave zaključene 28. studenog 2024., u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 18. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstva po zahtjevu za izravnu naplatu od 26. listopada 2020. godine tuženika MEDICINSKI CENTAR GLAVIĆ d.o.o. Dubrovnik, Oraška 4, OIB: 66860135367 protiv tužitelja ALU MARKOM-COM d.o.o. Gospođinci, Podružnica Osijek, Dubrovačka 7a, OIB: 67188855420, temeljem ovršne isprave zadužnice, ovjerene kod ŠU dana **.**.2020. pod poslovnim brojem OV-809/2020, te se ukidaju sve provedene ovršne radnje.

II. Nalaže se tuženiku da naknade tužitelju trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju ALU MARKOM-COM DOO GOSPOĐINCI, Podružnica 1 Osijek, OIB: 67188855420, Osijek, Dubrovačka 7a, naknaditi tuženiku Medicinski Centar Glavić d.o.o., OIB: 66860135367, Dubrovnik, Oraška 4, parnični trošak u iznosu od 2.647,16 EUR (dvijetisućešestočetrdesetsedameura i šesnaestcenti) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. prosinca 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.034,56 EUR (tisućutridesetčetirieura i pedesetšestcenti), odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi kako je zaključkom Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Ovr-791/20 od 12. siječnja 2021. upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odnosno kako su tuženik i tužitelj 15. siječnja 2020. sklopili Ugovor o izvođenju radova rekonstrukcije, promjene namjene i dovršavanje ozakonjene zgrade kao poslovno stambene građevine u Zagrebu te kako je u skladu sa čl. 16. sklopljenog Ugovora, kao sredstvo osiguranja, predao tuženiku dvije zadužnice i to jednu na iznos od 420.000,00 kn te drugu na iznos od 210.000,00 kn. Nadalje, 4. svibnja 2020. tuženik je jednostrano raskinuo navedeni Ugovor pozivajući se na čl. 20. st. 3. istog, a nakon raskida Ugovora, 17. lipnja 2020. održan je sastanak na kojem je postignut dogovor između tuženika i tužitelja te je u skladu sa predmetnim dogovorom tužitelj 1. rujna 2020. dostavio tuženiku okončanu situaciju s korekcijom nadzora u ukupnom iznosu od 1.092.574,14 kuna te ispostavio račun tuženiku za izvršene, a neplaćene radove na iznos od 203.247,51 Kn. Tužitelj dalje navodi kako je nakon zaprimljenog računa i okončane situacije odvjetnik tuženika 11. rujna 2020. dostavio dopis tužitelju te korigirao okončanu situaciju s korekcijom nadzora i napravio vlastiti obračun na način da je u okončanoj situaciju umanjio troškove glazure za iznos od 1.314,50 EUR, oduzeo trošak elektroinstalacija, umanjio troškove elektroinstalacija za iznos od 72.230,34 kn te oduzeo kompletan trošak materijala za vodovod i strojarstvo u iznosu od 2.800,00 EUR, odnosno napravio je novi obračun po vlastitom nahođenju te utvrdio kako je u preplati, tj. kako je tužitelj dužan tuženiku iznos od 32.306,03 kuna. Dalje tužitelj navodi kako nije jasno kako je tuženik došao do iznosa od 32.306,03 kuna, odnosno kako tuženik i dalje duguje tužitelju te kako je obračun tuženika u cijelosti osporio. Naime, svi radovi izvedeni su u skladu sa pravilima struke ili na zahtjev tuženika i uz suglasnost tuženika, odnosno prigovor za nekvalitetno izvedenu glazuru je neosnovan jer je isti odobren od strane nadzornog inženjera te na predmetne radove nitko nije isticao prigovor. Nadalje, trošak elektroinstalacija je također oduzet bez osnove iz razloga što su radovi isporučeni unatoč upozorenju tužitelja, sve na zahtjev tuženika, a po pitanju materijala za vodovod i strojarstvo, navodi iz konačnog obračuna su suprotni dogovoru sa sastanka održanog 17. lipnja 2020., na kojem je dogovoreno kako će tuženik podmiriti trošak svog dostavljenog materijala koji je iskoristiv za ugradnju. Tužitelj dalje navodi kako je unatoč navedenom 26. listopada 2020. tuženik podnio FINA-i zahtjev za izravnu naplatu na temelju zadužnice, broj OV-809/2020 za iznos od 32.306,03 kn te su tužitelju 28. prosinca 2020. zaplijenjena sredstva u iznosu od 33.306,03 Kn te ističe kako ne postoji osnova za naplatu putem zadužnice jer je ispunio sve obveze iz ugovora koje su osigurane zadužnicom kao sredstvom osiguranja, a također ne postoji nikakvo potraživanje tuženika prema tužitelju jer je tuženik dužan tužitelju iznos od 203.247,51 kuna za izvršene, a neplaćene radove.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi kako u cijelosti osporava tužbeni zahtjev jer je isti činjenično i pravno neosnovan, odnosno kako u konkretnom slučaju nije ostvaren razlog iz čl. 50. st. 1. t. 7. u svezi s čl. 210. Ovršnog zakona uslijed kojeg bi ovrha u ovoj pravnoj stvari bila nedopuštena, odnosno kako je tuženik u cijelosti ovlašten na temelju ovršne isprave (zadužnice) tražiti ovrhu protiv tuženika kao ovršenika. Nadalje, nesporno je kako su stranke sklopile Ugovor o izvođenju radova, međutim tužitelj nije ispunio svoje obveze iz ugovora te mu je u okviru predmetnog ugovornog odnosa preplaćen iznos od 32.306,63 kn, a koji iznos je tuženik naplatio prisilnim putem na temelju zadužnice koju mu je predao tužitelj. Dalje tuženik navodi kako je zbog neurednog ispunjenja ugovornih obveza od strane tužitelja 4. svibnja 2020. raskinuo Ugovor i to iz razloga što je tužitelj ugrađivao materijale koji nisu dogovoreni i za koje nije imao odobrenja te nije dostavljao ateste i drugu potrebnu dokumentaciju za materijale i opremu u skladu s propisima Republike Hrvatske (na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu) te su se zbog takvog postupanja pojedini radovi morali obustaviti i to radovi na instalacijama strojarstva te vodovoda i odvodnje, a izvršeni radovi i ugrađeni materijali morali su se uskladiti s projektom i nalozima naručitelja. Tuženik dalje navodi kako su zbog navedenog radovi na objektu prolongirani te je postalo očito kako ih tužitelj neće moći završiti u ugovorenom roku pa je osnovano i zakonito raskinuo Ugovor, a nakon raskida Ugovora među strankama se imao izvršiti konačan obračun izvedenih radova uzimajući u obzir avans koji je tuženik već platio. Nadalje, točno je kako je 17. lipnja 2020. održan sastanak među strankama, no na tom sastanku je utvrđeno kako je Ugovor raskinut i kako postoji dugovanje tužitelja prema tuženiku, ali je tužitelj ispostavio račun tuženiku na iznos veći od 203.247,51 kn, a za izdavanje istog nije bilo nikakve osnove te je potpuno suprotno dogovoru koji je postignut na održanom sastanku pa je tuženik taj račun vratio tužitelju i osporio ga u cijelosti i tužitelju dostavio konačni obračun izvedenih i plaćenih radova, a iz kojeg proizlazi kako tužitelj duguje tuženiku iznos od 32.306,03 kn. Naime, tuženik je detaljno obrazložio konačan obračun, a u istom osobito istaknuo kako je u korekciji konačnog obračuna oduzet trošak nekvalitetnog izvođenja glazura u iznosu od 1.314,50 EUR, a nekvalitetno izvođenje glazura se očituje u troškovima nabave novog materijala i izvođenja niveliranja neravnih podova, mjestimično glazure nisu bile ravne te je u više navrata podizvođač dolazio brusiti vrhove, međutim, pojedine površine se teoretski nisu mogle pobrusiti jer su vrhovi bili previsoki, navedeni trošak nije obračunat u potpunosti (koliko je tuženik platio keramičarima), a sve u dobroj vjeri da se ovaj obračun izvrši korektno. Nadalje, oduzet je trošak za elektroinstalaciju, a isti podrazumijeva trošak ispitivanja elektro-ormara te potrebne dodatne radove, a sve nakon dostave predmetnih ormara koji nisu bili završeni. Također je umanjen obračun elektroinstalacija za iznos od 72.350,34 kn, koji je plaćen Partner Elektrik od strane tuženika za radove do 4. svibnja 2020. (dok su bili podizvođači tužitelja), a s obzirom kako konačni obračun sadrži i materijal i "ruke", odnosno izvođenje radova, plaćeni iznos koji je tužitelj dogovorio s Partner Elektrik za posao do 4. svibnja 2020. izuzet je iz završnog obračuna, a iz navedenog slijedi kako dug tužitelja prema Partner Elektriku za navedene radove više ne postoji. Nadalje, oduzet je kompletno materijal za vodovod i strojarstvo za koje je tužitelj naknadno poslao račune, a u samom zapisniku koji je priložio tužitelj definirano je kako se dodatno priznaje vrijednost materijala u iznosu od 2.800,00 EUR. Također, obračun koji je naknadno poslao tužitelj uključuje kompletan materijal koji je dostavljen od početka radova te sukladno otpremnicama uključuje materijal koji je već ugrađen i priznat kroz situacije pa se ne može dva puta priznavati, materijal koji je već ugrađen i koji nije priznat jer nije bio prema projektu i troškovniku – tuženik je imao i dodatan trošak demontaže i uklanjanja, preostali neugrađeni materijal, a sav dostavljeni materijal koji je tužitelj fakturirao tuženiku već je ranije uračunat i obračunat pa tužitelj isti nema pravo potraživati jer bi se radilo o dvostrukoj naplati istog materijala. Zaključno, navodi kako ne postoji dugovanje tuženika prema tužitelju, već da je tužitelj ostao dužan tuženiku ukupan iznos od 32.306,03 kn, koji iznos je tuženik i naplatio na temelju predmetne zadužnice.

3. Podneskom od 26. veljače 2024. tuženik je u bitnom naveo kako je tužitelj 14. prosinca 2020. Općinskom sudu u Osijeku podnio prijedlog radi proglašenja nedopuštenima pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava na temelju zahtjeva za izravnu naplatu koji je tuženik 26. listopada 2020. podnio FINA-i po osnovi zadužnice izdane od strane tužitelja, odnosno kako je tužitelj priznao kako je o pokrenutom ovršnom postupku obaviješten 2. studenog 2020., tj. kako je tužitelj u odnosu na taj ovršni postupak podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima 14. prosinca 2020. te je prijedlog tužitelja nepravodoban, što i podnesenu tužbu čini nepravodobnom, nedopuštenom i nepodobnom za raspravljanje.

4. Tužitelj se podneskom od 19. ožujka 2024. očitovao na prethodno navedeni podnesak tuženika te u bitnom naveo kako se protivi tuženikovim navodima u cijelosti, odnosno kako je konkretan parnični predmet pokrenuo pravovremeno podnošenjem tužbe u zakonskom roku određenim i zaključkom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-792/2020 od 12. siječnja 2021., odnosno kako je tužba pravovremena te kako u konkretnom slučaju ne dolazi do primjene čl. 11. st. 3. Ovršnog zakona.

5. Na prethodno navedeni tužiteljev podnesak tuženik se očitovao podneskom od 26. ožujka 2024. te u bitnom naveo kako je tužba u ovoj pravnoj stvari nedopuštena jer je tužitelj navedeni prijedlog podnio izvan roka iz čl. 11. st. 3. Ovršnog zakona, odnosno tužba je nedopuštena jer prije njezina podnošenja tužitelj nije pravodobno koristio pravna sredstva predviđena Ovršnim zakonom.

6. U dokaznom dijelu postupka sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka ZU (136 spisa), EU (str. 146 spisa), SU (str. 153 spisa) te izvršio uvid u pisani iskaz svjedoka PU od 21. listopada 2024. s ovjerenim potpisom davatelja iskaza kod javnog bilježnika (str. 168-169 spisa), zaključak Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Ovr-791/20-4 od 12. siječnja 2021. (str. 9-12 spisa), zadužnicu od 17. veljače 2020. (str. 13-16 spisa), zadužnicu od 30. siječnja 2020. (str. 17-20 spisa), podnesak – raskid Ugovora o izvođenju radova od 15. siječnja 2020. tuženika na ime tužitelja (str. 21-22 spisa), podnesak – odgovor na dopis kojim se raskida Ugovor o izvođenju od 15. siječnja 2020. tužitelja na ime tuženika od 5. svibnja 2020. (str. 23-24 spisa), okončanu situaciju (str. 25 spisa), račun 19/1/1 tužitelja na ime tuženika od 1. rujna 2020. (str. 26 spisa), podnesak tuženika na ime tužitelja od 11. rujna 2020. (str. 27-28 spisa), podnesak tužitelja na ime tuženika od 12. listopada 2020. (str. 29-30 spisa), pregled prometa tužitelja za razdoblje od 28. prosinca 2020. do 28. prosinca 2020. (str. 31-32 spisa), izvod otvorenih stavki tužitelja na ime tuženika od 16. prosinca 2020. (str. 33 spisa), Ugovor o izvođenju radova od 15. siječnja 2020. (str. 45-52 spisa), e-mail tuženika od 7. rujna 2020. (str. 53 spisa), zapisnik o održanom sastanku od 17. lipnja 2020. (str. 54-56 spisa), račun Elektro-Špiček d.o.o. od 6. srpnja 2020. (str. 57 spisa), račun Elektro-Špiček d.o.o. od 7. srpnja 2020. (str. 58 spisa), račun Elektro-Špiček d.o.o. od 7. srpnja 2020. (str. 59 spisa), podnesak tuženika na ime tužitelja od 29. listopada 2020. (str. 60-62 spisa), Ugovor broj 0304/2020-01 od 21. travnja 2020. (str. 63-69 spisa), potvrda PARTNER ELEKTRIK GE d.o.o. od 19. listopada 2020. (str. 70 spisa), zapisnik o pregledu isporučenih NN razdjelnika od 6. srpnja 2020. (str. 71-74 spisa), prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim od 14. prosinca 2020. (str. 103-105 spisa), odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/4270/2021 od 13. rujna 2023. (str. 106- 114 spisa), rješenje Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž Ovr-34/2022-2 od 21. prosinca 2022. (str. 115-119 spisa) i rješenje Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž Ovr-714/2021-2 od 30. ožujka 2023. (str. 120-122 spisa).

7. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

8. Među parničnim strankama nije sporna činjenica kako je tužitelj zaključkom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-791/20-4 od 12. siječnja 2021. upućen u roku od 15 dana pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim.

9. Nije sporno niti kako su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o izvođenju radova od 15. siječnja 2020. (str.45-52 spisa), kako je tužitelj tuženiku kao sredstvo osiguranja predao dvije zadužnice (str.13-20 spisa), kako je navedeni Ugovor raskinut podneskom tuženika od 15. siječnja 2020. (str. 21-22 spisa) te kako je tužitelj odgovorio tuženiku na navedeni podnesak, odnosno kako se isti suglasio sa raskidom ugovora, ali ne iz razloga koje je naveo tuženik (str. 23-24 spisa).

10. Nadalje, nesporno je i kako je 17. lipnja 2020. održan sastanak (str. 54- 56 spisa), nakon kojeg je tužitelj tuženiku dostavio okončanu situaciju (str. 25-26 i 33 spisa), sa kojom se tuženik nije suglasio (str. 53 spisa) te je dostavio tužitelju korigiran konačan obračun (str. 27- 28 spisa), sa kojim se tužitelj nije suglasio (str. 29-30 spisa), a tuženik je i dalje ostao kod korigiranog obračuna (str. 60-62 spisa.

11. Dalje nije sporno kako je tuženik podnio FINA-i zahtjev za izravnu naplatu na temelju predane zadužnice, kako su tužitelju zaplijenjena sredstva u iznosu od 33.306,03 kn (str. 31-32 spisa) te kako je tužitelj podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim od 14. prosinca 2020. (str. 103-105 spisa).

12. Također je nesporno kako je trgovačko društvo PARTNER ELEKTRIK GE d.o.o. bilo podizvođač radova na ovdje spornoj građevini i to vezano za elektroinstalacijske radove (str. 63-69 spisa).

13. Sporna je činjenica je li tužba u ovoj pravnoj stvari dopuštena, kao i osnova i visina tužbenog zahtjeva.

14. U odnosu na spornu činjenicu je li tužba u ovoj pravnoj stvari dopuštena, sud je utvrdio kako je predmetna tužba podnesena u roku iz zaključka Općinskog suda u Osijeku, odnosno kako je tužitelj upućen na pokretanje parnice te su navodi tuženika o nedopuštenosti tužbe neosnovani.

15. U svom iskazu na ročištu održanom 21. svibnja 2024. svjedoka ZU (str. 136 spisa) u bitnom je navela kako je vezano za ovdje spornu građevinu bila nadzorni inženjer za strojarske radove, a nakon što ju je sud upoznao sa navodima tuženika vezano za materijal za vodovod i strojarstvo za koje je tužitelj naknadno poslao račune, ista je izjavila kako se zbog proteka vremena ne može sjetiti detalja, ali ako je isti nešto napisao i potpisao, ostaje kod toga. Dalje navodi kako je bila prisutna na sastanku održanom 17. lipnja 2020. kod tuženika te nakon što je izvršila uvid u zapisnik sa predmetnog sastanka, navela je kako stoji iza onog što je navedeno u zapisniku, a do navoda iz zapisnika je došla uvidom u troškovnik i materijal koji je bio na gradilištu te misli kako se radilo o razlici između vrsta cijevi.

16. Svjedok EU u svom iskazu na ročištu održanom 21. svibnja 2024. (str. 146 spisa) u bitnom je naveo kako je na predmetnom gradilištu bio nadzorni inženjer za elektroinstalacijske radove, a u odnosu na ovdje sporne elektro ormare mogu reći kako isti nisu bili dostavljeni u punoj funkcionalnosti, odnosno nisu imali izjavu o sukladnosti i ispitni list, a u konkretnom slučaju radi se o dva dokumenta bez kojih se ormar ne može propisno ugraditi. Nadalje, navedene radove je završilo trgovačko društvo Elektro Špiček, a svjedok napominje kako nije imao uvida u financije, odnosno bio je nadzor samo za tehničko izvođenje radova bez građevinske knjige i financijskih aspekata. U odnosu na zapisnik od 6. srpnja 2022., a koji se nalazi na str. 71-74 spisa, svjedok navodi kako je on sastavio predmetni zapisnik te kako je istinito sve ono u njemu napisano, a u odnosu na fotografije ormara koje se nalaze na str. 73 i 74 spisa, navodi kako prva fotografija predstavlja nedovršeni ormar, a druga fotografija predstavlja dovršeni ormar. Također navodi kako su isporučeni nedovršeni ormari iz razloga što su trebali biti isporučeni u određenom roku te je investitor inzistirao da ormari budu dostavljeni i to na temelju dinamike izvođenja radova.

17. U svom iskazu na ročištu održanom 10. srpnja 2024. svjedok SU (str. 153 spisa) u bitnom je naveo kako je u vrijeme izvođenja ovdje spornih radova, a i danas, bio zaposlen u trgovačkom društvu Partner elektrik d.o.o., a isto je bilo podizvođač radova, dok je poslovna suradnja bila direktno dogovorena sa ovdje tuženikom te je tuženik izvršio isplate za obavljene radove. Nakon što je izvršio uvid u zapisnik koji se nalazi u spisu na str. 54-56 spisa svjedok je naveo kako sadržaj zapisnika odgovara stvarnom stanju koje je egzistiralo u vrijeme njegova nastanka. Nadalje, Partner elektrik d.o.o. je izvodilo elektroinstalacijske radove, jake i slabe struje, a u opisu posla je bila i ugradnja elektro ormara, koji su i ugrađeni.

18. Uvidom u pisanu izjavu svjedoka PU s ovjerenim potpisom davatelja iskaza kod javnog bilježnika od 21. listopada 2024. (str. 168-169 spisa) sud je utvrdio kako je isti direktor trgovačkog društva Instalacije Kotarski j.d.o.o. koje je od strane tužitelja bilo angažirano kao podizvođač radi izvođenja instalaterskih radova na ovdje spornom objektu. Nadalje, tužitelj je za vrijeme trajanja ugovornog odnosa sa tuženikom kasnio sa izvođenjem ugovorenih radova, dostavljao materijale i opremu koji nisu imali ateste i dokumentaciju u skladu s važećim propisima te je ugrađivao materijale koji nisu bili predviđeni projektom i za koje nije imao odobrenje. Svjedok je također naveo kako je nakon raskida Ugovora održan sastanak u prostorijama tuženika i to 17. lipnja 2020., o čemu je sastavljen zapisnik na kojem su utvrđene nepravilnosti u izvođenju radova od strane tužitelja i postojanje dugovanja tužitelja prema tuženiku i Instalacije Kotarski j.d.o.o., a utvrđenja sadržana u tom zapisniku su odgovarala stvarnom stanju stvari u trenutku sastava tog zapisnika pa ne isključuje mogućnost kako je dugovanje tužitelja prema tuženiku poraslo uslijed daljnje utvrđenih nepravilnosti u izvedenim radovima i dodatnih troškova koje je tuženik mogao imati radi otklanjanja utvrđenih nepravilnosti.

19. Iz računa Elektro-Špiček d.o.o. (str. 57-59 spisa) proizlazi kako su isti izdani na ime PARTNER ELEKTRIK GE d.o.o. i to na ime dobave i izrade razdjelnika, dok je iz potvrde PARTNER ELEKTRIK GE d.o.o. na ime ovdje tuženika od 19. listopada 2020. (str. 70 spisa) razvidno kako je podmireno dugovanje iz prve privremene situacije.

20. Uvidom u zapisnik o pregledu isporučenih NN razdjelnika od 6. srpnja 2020. (str. 71-74 spisa) sud je utvrdio kako je potrebno sporazumno izvršiti korekciju vrijednosti svake pojedine ugovorene stavke i to iz razloga što nije prihvatljivo da se isporučeni NN razdjelnici, zbog manjkavosti u ugrađenoj sklopnoj opremi, izvedenim radovima na unutarnjem ožičenju i pripremi za spajanje na gradilištu, označavanju elemenata, sabirnica i rednih stezaljki, isporuci jednopolnih i strujnih shema i ostalo traženo ugovornim troškovnikom i pripadajućom projektnom dokumentacijom, kao takvi smatraju kompletom na način na koji su nuđeni.

21. Čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020; u daljnjem tekstu OZ) propisano je kako nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. predmetnog Zakona, prema odredbi čl. 209. st. 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

22. Nadalje, čl. 210. st. 2. OZ-a propisano je kako na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. predmetnog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. istog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

23. Čl. 51. st. 1. t. 7. OZ-a propisano je kako protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika.

24. Tijekom postupka tužitelj je isticao kako tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju zadužnice, a iz razloga što je isti ispunio sve obveze iz Ugovora te iz razloga što je tuženik dužan tužitelju iznos od 203.247,51 kn za izvršene, a neplaćene radove.

25. Nakon što je proveden dokazni postupak, sud je utvrdio kako tužitelj nije dokazao kako tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju zadužnice i tužbeni zahtjev odbio je kao neosnovan.

26. Iz iskaza saslušanih svjedoka, a koje je sud prihvatio jer su isti iskazivali uvjerljivo, logično i u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu, koju je sud također prihvatio, proizlazi kako tužitelj nije u cijelosti ispunio svoje ugovorne obveze.

27. Naime, tužitelj nije dostavio adekvatne cijevi vezano za vodovod i strojarstvo i funkcionalne elektro ormare te je elektroinstalacijske radove završilo trgovačko društvo Elektro Špiček d.o.o. Također, tuženik je izvršio isplate za obavljene radove podizvođaču PARTNER ELEKTRIK GE d.o.o., a iz pisane izjave svjedoka PU razvidno je kako je tužitelj kasnio sa izvođenjem ugovorenih radova, dostavljao materijale i opremu koji nisu imali ateste i dokumentaciju u skladu s važećim propisima te kako je ugrađivao materijale koji nisu bili predviđeni projektom i za koje nije imao odobrenje.

28. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka DU, LU, OU i NU te dokazni prijedlog tuženika za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka ŽU, AU i ČU, kao i odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka IU, iz razloga što je činjenično stanje dovoljno jasno utvrđeno kako bi sud mogao donijeti odluku, a u skladu sa čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; u daljnjem tekstu ZPP).

29. Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio u skladu sa čl. 151., čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1. i st. 4. ZPP-a, a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023; u daljnjem tekstu OT) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 37/23).

30. Sud je tuženiku priznao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.647,16 EUR, a koji se odnosi na trošak sastava odgovora na tužbu od 10. ožujka 2021. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT), trošak sastava podneska od 26. veljače 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT), trošak sastava podneska od 26. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT), trošak sastava podneska od 22. listopada 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 27. veljače 2022. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9. t. 5. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 11. travnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 21. svibnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 27. lipnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 10. srpnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 24. rujna 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT) i trošak zastupanja na ročištu održanom 28. studenog 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT), sve uvećano za PDV.

31. Također, sud je tuženiku priznao trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 44,66 EUR (Tar. br. 1. t. 2.), kao i trošak pristupa svjedoka ZU u iznosu od 40,00 EUR.

32. Cijeneći koji su troškovi bili potrebni za vođenje ovog spora i u kojoj visini, sud je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 1.034,56 EUR odbio kao neosnovan, iz razloga što je tuženik tražio trošak zastupanja na ročištu na kojem se objavljuje presuda, a u konkretnom slučaju ne radi se o trošku potrebnom za vođenje parnice jer se presuda ističe na internetskoj stranici e-Oglasna ploča sudova.

33. Nadalje, tuženik je tražio trošak zahtjeva za izravnu naplatu od 26. listopada 2020., trošak sastava podneska od 4. siječnja 2020. te trošak predujma za zahtjev za izravnu naplatu od 26. listopada 2020., međutim navedeno nije dostavio ovom sudu pa isti nije mogao utvrditi je li i u kojem iznosu tuženik navedene troškove i imao.

34. Također, tuženik je tražio trošak sastava žalbe od 12. listopada 2023., a koji mu trošak sud nije priznao jer je predmetna žalba odbijena kao neosnovana.

35. Tuženik je tražio trošak sudske pristojbe za presudu, a koji mu sud nije priznao jer navedeni trošak tuženik nije niti imao, dok mu je priznao trošak za zastupanje na ročištu održanom 27. veljače 2024. u skladu sa Tar. br. 9. t. 5. OT jer je predmetno ročište odgođeno prije početka raspravljanja.

36. Zaključno, tuženik je tražio trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 44,67 EUR, a sud mu je priznao trošak u iznosu od 44,66 EUR, koji trošak mu i pripada.

37. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci.

U Osijeku 18. prosinca 2024.

Zapisničar:

Sutkinja:

Sanda Gučić

Marina Ljubičić Knežević

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana putem ovog suda.