REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-446/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Irene Dikanović-Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IL iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik ABC, odvjetnik iz [adresa], protiv tuženice ..., [adresa], koju zastupaju odvjetnici u ... u [adresa], radi isplate, rješavajući žalbe tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 5. travnja 2024., poslovni broj: P-4485/2002-66, u sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja ŠL odbija se kao neosnovana, dok se žalba tuženice ... djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 5. travnja 2024., poslovni broj: P-4485/2002-66:

1. potvrđuje u točki I. izreke

2. preinačuje u točki II. izreke (troškovi postupka), te se sudi:

"Nalaže se tužitelju ŠL da tuženici ... [adresa] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 9.000,00 eura, umjesto iznosa od 5.600,00 eura, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju ŠL da tuženici ... [adresa] naknadi trošak žalbe u iznosu od 62,50 eura, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj IL sa zahtjevom za naknadu troška žalbe.

IV. Odbija se tuženica ... sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku ... iz [adresa], [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju IL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 45.219,23 Eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od dana 04.04.2000.g. do 30.06.2002.g. po stopi od 18% godišnje, od 01.07.2002.g. do 31.12.2007.g. po stopi od 15% godišnje, od 01.01.2008.g. do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ... iz [adresa], [osobni identifikacijski broj] da tužitelju IL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] izda brisovnicu za uvedenu hipoteku na nekretnini u [adresa], u stambenoj poslovnoj zgradi sagrađenoj na zk. čestici 1333/1, upisano u zk. uložak [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koji posebni dio čini poslovni prostor u prizemlju zgrade – poslovni prostor desno, površine 144, 91 m2, u nacrtu C i C2 označenog plavom bojom, u roku od 15 dana, a u protivnom će po pravomoćnosti ova presuda nadomjestiti brisovnicu.

III. Nalaže se tuženiku ... iz [adresa], [osobni identifikacijski broj] da tužitelju IL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi trošak ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju IL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku ... iz [adresa], [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.600,00 eur s zateznom kamatom koja na navedeni trošak teče od dana 5. travnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbe su pravovremeno podnijeli tužitelj i tuženica.

2.1. Tužitelj je žalbu podnio zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ističe kako je sud naveo da tužitelj nije aktivno legitimiran u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev radi isplate iz razloga što su uplate vršene tuženiku po osnovi obveze iz garancije broj 4424-9-10115 od strane ... ... i njegovih dužnika, dok tužitelj smatra da je njegova aktivna legitimacija u cijelosti utemeljena obzirom da je isti bio osnivač i direktor društva ..., odnosno osoba ovlaštena za zastupanje do otvaranja stečajnog postupka 2004. Osim toga, navodi da je Ugovorom o kupoprodaji između tužitelja, kao kupca, i OL, kao prodavatelja, od 22. rujna 1998. tužitelj preuzeo ispunjenje obveze koju OL ima prema tuženici, iz čega proizlazi aktivna legitimacija tužitelja. Sud je pogrešno zaključio o nepostojanju aktivne legitimacije tužitelja, obzirom da je tužitelj potpisnik predmetnog ugovora kojim je preuzeo obvezu platiti tuženici po garanciji broj 4424-9-10115. Dalje ističe kako je sud zanemario činjenicu da je imovina tužitelja nesporno umanjena u visini stvarno uplaćenih i preplaćenih novčanih sredstava sa jedne strane, dok je za taj iznos povećana imovina tuženice s druge strane. Smatra da je isto utvrđeno i provedenim vještačenjem. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud nije uzeo u obzir niti ocijenio navode i dokumentaciju vezano za preknjižavanje navedenih uplata, niti dokaze vještaka, pa je nepravilno donio zaključak o neosnovanosti tužbe i tužbenog zahtjeva, zbog čega smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Da je materijalno pravo pravilno primijenjeno, trebalo je, prema navodima žalbe, usvojiti tužbeni zahtjev a time i obvezati tuženicu da naknadi tužitelju troškove postupka, a ne obrnuto. Predlaže stoga da se njegova žalba uvaži i da se preinači prvostupanjska presuda na način da se usvoji tužbeni zahtjev, podredno da se žalba uvaži, ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

2.2. Tuženica je žalbu uložila protiv točke II. izreke pobijane presude koja sadrži odluku o trošku postupka, te u okviru presude predstavlja rješenje. Tuženica smatra da je odluka o troškovima postupka neosnovana, a prije svega ističe kako je prvostupanjski sud propustio na sve dosuđene troškove obračunati PDV, pa je na cjelokupno dosuđeni trošak potrebno dodati PDV u iznosu od 25%. Za ročišta održana 16. travnja 2014., 3. listopada 2018. i 15. rujna 2020. trošak je trebao biti određen prema Tbr. 9. točki 1. Tarife, jer se na istima raspravljalo o glavnoj stvari. Ističe kako joj nije priznat niti jedan obrazloženi podnesak, iako prema Tbr. 8 točki 1. Tarife odvjetnik ima pravo na nagradu za četiri takva obrazložena podneska. Predlaže stoga da se žalba uvaži i da se odluka o trošku preinači u skladu sa žalbenim navodima. Traži trošak sastava žalbe.

3. Tuženica je podnijela odgovor na žalbu tužitelja u kojoj osporava sve žalbene navode tužitelja. Predlaže odbiti žalbu. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženice djelomično osnovana.

O žalbi tužitelja

5. Ispitujući pobijanu presudu, sukladno žalbenim navodima, valja istaknuti da ista, prema mišljenju ovog suda, nije opterećena nikakvim nedostacima ni manjkavostima zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste, s obzirom da su razlozi o odlučnim činjenicama jasno određeni te bez proturječja sa stanjem spisa, pa ovaj sud ne prihvaća žalbene navode tužitelja i tuženice da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

5.1. Isto tako pogrešno tvrdi tužitelj kad smatra da je prvostupanjski sud u istoj odluci počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u svezi s člankom 8. ZPP-a, s obzirom da je u pobijanoj odluci prvostupanjski sud zakonito prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno cijenio koje će činjenice uzeti kao dokazane. Osim toga primjenom članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao ni da bi u pobijanoj odluci bila počinjena ni jedna druga bitna povreda odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Tužbenim zahtjevom tužitelj traži da mu tuženica na ime stečeno bez osnove isplati iznos od 45.219,23 eura sa zateznim kamatama od 4. travnja 2000., kao i da mu izda brisovnicu za hipoteku na nekretnini u [adresa] u stambeno poslovnoj zgradi sagrađenoj na zk čestici 1333/1 koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji posebni dio čini poslovni prostor u prizemlju zgrade – poslovni prostor desno površine 144,91 m[2] .

7. U prvostupanjskom je postupku utvrđeno, a žalbenim se navodima ne osporava:

- da je tužitelj, kao kupac, 22. rujna 1998. sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnina sa OL kao prodavateljem, predmet kojeg kupoprodajnog ugovora su bile nekretnine i to poslovni prostor u visokom prizemlju ulaz desno, površine 144,15 m[2] , koji se nalazi u stambeno-poslovnoj zgradi na k. č. br. [katastarska čestica] koja je upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- da je OL, u trenutku sklapanja gore navedenog ugovora, bio izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine temeljem Ugovora o kupoprodaji broj 5/95 od 30. listopada 1995., koji je sklopljen između OL i ... iz [adresa];

- da iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 22. rujna 1998. proizlazi da je ... isplaćen kredit [obrt] u ukupnom iznosu od 4.550.000,00 ATS, da naplatu novčane tražbine banke prema ... osigurava devizna platežna garancija banke prema ugovoru o izdavanju garancije broj 4424-9-10115 kojega su sklopile [obrt] (ovdje tuženica) i ..., da je tražbina [obrt] prema ... temeljem ugovora i dodatka ugovora o izdavanju bankarske garancije na dan sklapanja ugovora od 22. rujna 1998. iznosila 2.575.458,30 ATS, te da je člankom 4. ugovora u istom iznosu od 2.575.458,30 ATS ugovorena i kupovnina za predmetnu nekretninu;

- da iz ugovora kojega su sklopili tužitelj i OL (članka 5. stavka 1.) proizlazi da su isti suglasno utvrdili da je OL ugovorom koji je sklopio sa ... preuzeo ispunjenje obveze koju je ... imao prema [obrt], te da se tužitelj (članak 5. stavak 2. Ugovora) obvezao GL na preuzimanje ispunjenja njegove obveze iz stavka 1. članka 5. putem obročne otplate prema planu otplate uplatama u korist računa [obrt] u ime i za račun

[obrt]o.o.;

- da su plaćanja po preuzetim obvezama iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 22. rujna 1998. vršena od strane tvrtke ... (koju tužitelj u tužbi naziva "svojom tvrtkom") i preko ... koji je ... dugovao novac;

- da je tvrtka ... imala sa tuženicom dva ugovora o izdavanju devizne platežne garancije u korist [obrt] i to jedan od 5. ožujka 1996. na iznos od 4.550.000,00 ATS (za koju je 4. veljače 1997. sklopljen dodatak ugovoru kojim je promijenjen iznos garancije na iznos od 3.791.666,67 ATS, te pojedini kreditni uvjeti), te ugovor o izdavanju devizne platežne garancije od 16. svibnja 1995. (i dodatak od 4. veljače 1997) na iznos od 4.466.665,66 ATS;

- da je tuženica uplatama zaprimljenim od strane ... i ..., a koje uplate su vršene u korist tvrtke ..., zatvarala svoja potraživanja po obje garancije prema dospijeću, jer se dugovanje odnosilo na obje garancije.

8. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio o osnovanosti istaknutog prigovora nedostatka aktivne legitimacije. Naime, nesporno je da iz tužbe, a i cijelog prvostupanjskog postupka, proizlazi da je iznos koji se potražuje od tuženice na ime stečenog bez osnove, tuženici plaćen od strane [obrt]... i ... kao dužnika, odnosno da uplate tuženici nije vršio tužitelj kao fizička osoba koji sada tužbom potražuje povrat uplaćenih novčanih sredstava. Činjenica da je tužitelj bio član uprave, odnosno prema povijesnom izvatku iz sudskog registra (strana 107. do 112. spisa) jedini osnivač trgovačkog društva ... u vrijeme kada su vršene uplate (naknadno je prema povijesnom izvatku iz sudskog registra prestao biti članom društva temeljem ugovora o prijenosu poslovnog udjela), ne daje za pravo tužitelju potraživati povrat uplaćenih sredstava. To zato što je trgovačko društvo samostalan pravni subjekt različit od svojih članova. Naime, upisom u trgovački registar, trgovačko društvo ... steklo je svojstvo pravne osobe. Pravna osoba je tijelo koje posjeduje vlastitu pravnu osobnost koja se ne može poistovjetiti s osobnošću članova društva, čak niti u slučaju kada postoji samo jedan član društva. Svaka od tih osoba ima vlastitu imovinu, prava i obveze i svako od njih može stjecati vlasništvo i druga stvarna prava, raspolagati njima, sklapati pravne poslove, ima i procesnu sposobnost, može tužiti i biti tuženo. Imovinu društva čini ukupnost prava koja pripadaju društvu i svako takvo pravo je odvojeno od imovine članova društva i time je društvo pravno odvojeno od svojih članova, tj. imalaca udjela u njemu. Stoga u situaciji kada je uplate tuženici vršilo trgovačko društvo ... i ... kao dužnik Cod-ing-IMB d.o.o., (a ne dužnik tužitelja), pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je osnovan istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije, zbog čega je pravilno tužbeni zahtjev tužitelja i odbijen.

9. Pravilno je također prvostupanjski sud utvrdio da sklapanje Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 22. rujna 1998., kojim je tužitelj, kao kupac, prema OL, kao prodavatelju, preuzeo obvezu ispunjenja koju je ... imao prema [obrt], ne obvezuje tuženicu, jer tuženica nije bila stranka u navedenom pravnom poslu.

10. U odnosu na žalbeni navod kako je imovina tužitelja umanjena u visini stvarno uplaćenih i preplaćenih novčanih sredstava sa jedne strane, dok je za taj iznos povećana imovina tuženice s druge strane, valja ponovno istaknuti da su uplate tuženici vršene od strane ..., te da je imovina trgovačkog društva kao pravne osobe, različita od imovine tužitelja kao fizičke osobe, pa je eventualno samo imovina ... mogla biti umanjena, a što nije predmet raspravljanja u ovom postupku, jer je tužitelj u ovom postupku IL, a ne ...

11. Ostali žalbeni navodi nisu razmatrani jer su, s obzirom da je osnovan istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije, isti bespredmetni.

12. Zbog navedenog je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Ova se odluka temelji na članku 368. stavku 1. ZPP- a.

O žalbi tuženice

13. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski je sud pravilno utemeljio na odredbi članka 154. stavku 1. ZPP-a i troškove je dosudio tuženici, jer je tužitelj u cijelosti izgubio spor.

14. Tuženica međutim u žalbi osporava način obračuna dosuđenih troškova, jer smatra da prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prilikom obračuna pojedinih radnji. Tako je prvostupanjski sud trošak pristupa na ročišta održana 16. travnja 2014., 3. listopada 2018., 15. rujna 2020. i 18. ožujka 2021. priznao prema Tbr 9. točki 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje: Tarifa) u iznosu od po 500,00 eura za svako, ročišta održana 14. prosinca 2020., 27. siječnja 2023. i 20. veljače 2024. prvostupanjski je sud obračunao prema Tbr. 9. točki 1. Tarife u iznosu od po 1.000,00 eura za svako i ročište od 3. srpnja 2018. prema Tbr. 9 točki 5. Tarife u iznosu od 100,00 eura. Što se tiče troška sastava podnesaka prvostupanjski sud je trošak sastava podnesaka od 24. veljače 2015. i 28. lipnja 2019. priznao prema Tbr. 8 točki 3. Tarife u iznosu od po 200,00 eura svaki, dok je trošak sastava podnesaka od 22. listopada 2020. i 11. lipnja 2021. priznao prema Tbr. 8 točki 4. Tarife u iznosu od po 50,00 eura svako. Ovako ukupno obračunati trošak tuženice iznosio je 5.600,00 eura.

15. Što se tiče obračuna troška zastupanja po punomoćniku na ročištima održanim 16. travnja 2014., 3. listopada 2018., 15. rujna 2020. i 18. ožujka 2021., a za koje tuženica u žalbi ističe kako su trebali biti priznati prema Tbr. 9 točki 1. Tarife, jer se na istima raspravljalo o glavnoj stvari, valja navesti da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da se na navedenim ročištima raspravljalo samo o procesnim pitanjima, a ne o glavnoj stvari, pa je pravilno navedeni trošak obračunat prema Tbr. 9. točki 2. Tarife. Naime, na ročištu održanom 16. travnja 2014. određeno je izvođenje dokaza financijskim vještačenjem, te je određena osoba vještaka, dok je na ročištu održanom 3. listopada 2018. određeno izvođenje dokaza po novom vještaku, jer je vještak koji je sačinio pisani nalaz preminuo, zbog čega se nije mogao usmeno očitovati na prigovore tuženice. Nadalje, ni na ročištu održanom 15. rujna 2020. nisu se izvodili dokazi, već je naloženo tuženici da se očituje na očitovanje vještaka, te vještaku da se očituje na prigovore tužitelja, dok je na ročištu održanom 18. ožujka 2021. određeno izvođenje dopunskog vještačenja. Kako se dakle, nije raspravljalo o glavnoj stvari, već samo o procesnim pitanjima navedeni je trošak pravilno obračunat po Tbr. 9. točki 2. Tarife, pa je u tom dijelu žalba tuženice neosnovana.

16. U odnosu na trošak sastava podnesaka valja istaknuti da je u pravu tuženica kada navodi da odvjetniku pripada pravo na trošak sastava četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku prema Tbr. 8. točki 1. Tarife. Svakako treba istaknuti da se ne radi o bezuvjetnom pravu odvjetnika, jer na navedene troškove odvjetnik ima pravo ako se uistinu radi o obrazloženim podnescima koji su bili nužni za raspravljanje o glavnoj stvari. Pregledom prvostupanjskog spisa, ovaj sud smatra da su osnovani žalbeni navodi tuženice i da je podneske od 24. veljače 2015., 28. lipnja 2019. i 22. listopada 2020. trebalo obračunati prema Tbr. 8. točki 1. Tarife, odnosno u iznosu od po 500 bodova, jer se u podnescima od 24. veljače 2015., 28. lipnja 2019., kao i u podnesku od 22. listopada 2020. tuženica očitovala na nalaz i mišljenje vještaka, odnosno na dopune nalaza vještaka, te je prvostupanjski sud trošak sastava navedenih podnesaka trebao priznati prema Tbr. 8 točki 1. Tarife, dok je podnesak od 31. ožujka 2023. trebalo obračunati prema Tbr. 8. točki 4. Tarife.

17. Dakle, pravilnom primjenom materijalnog prava tuženici pripada pravo na trošak sastava tri obrazložena podneska (podnesci od 24. veljače 2015., 28. lipnja 2019. i 22. listopada 2020.) prema Tbr. 8 točki 1. Tarife u iznosu od po 1.000,00 eura svaki, dva podneska (podnesci od 11. lipnja 2021. i 31. ožujka 2023.) prema Tbr. 8. točki 4. Tarife u iznosu od po 50,00 eura svaki, zatim trošak zastupanja po punomoćniku na ročištima održanim 14. veljače 2020., 27. siječnja 2023. i 20. veljače 2024. prema Tbr. 9 točki 1. Tarife u iznosu od po 1.000,00 eura svako ročište, trošak zastupanja po punomoćniku na ročištima održanim 16. travnja 2014. i 3. listopada 2018. prema Tbr. 9. točki 2. Tarife u iznosu od po 500,00 eura svako, trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu održanom 3. srpnja 2018. prema Tbr. 9. točki 5. Tarife u iznosu od 100,00 eura odnosno ukupno 7.200,00 eura. Kako iz troškovnika tuženice proizlazi da je punomoćnik tuženice zatražio i trošak PDV-a, a prvostupanjski je sud propustio na ukupni trošak obračunati i navedeni trošak, to je na ukupno utvrđeni trošak od 7.200,00 eura valjalo priznati i trošak PDV-a u iznosu od 1.800 eura, jer odvjetnik, sukladno Tbr. 46. Tarife, na sve obavljene radnje obračunava pripadajući porez na dodanu vrijednost prema važećim poreznim propisima. Ukupni troška tuženice tako iznosi 9.000,00 eura.

18. Zbog navedenog, a temeljem članka 380. točka 3. ZPP-a žalba tuženice glede odluke o troškovima postupka djelomično je odbijena, a djelomično uvažena, te je odlučeno kao u točki I.1. i I.2. izreke.

19. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbe temeljem članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a, jer tužitelj nije uspio sa žalbom.

20. Tuženica je pak sa žalbom uspjela djelomično, pa su joj u omjeru s kojim je uspjela sa žalbom obračunati i nastali troškovi žalbe. Vrijednost predmeta spora za žalbu iznosila je 9.525,00 eura, a ista predstavlja razliku između iznosa koji se na ime troškova potražuje žalbom i dosuđenog troška. Tuženica je sa žalbom uspjela sa oko 50%, pa su joj u tom omjeru priznati i troškovi. Trošak tuženice sastoji se od troška sastava žalbe u iznosu od 50 bodova, odnosno računajući vrijednost jednog boda 2,00 eura, 100,00 eura (Tbr. 10. točka 4. Tarife), troška PDV-a u iznosu od 25,00 eura (Tbr. 46. Tarife), odnosno ukupno 125,00 eura. Kako je tuženica sa žalbom uspjela u omjeru od 50%, pripada joj pravo na trošak žalbe u iznosu od 62,50 eura. Tuženici nije priznat trošak sudske pristojbe, jer iz spisa i iz espisa nije vidljivo da je trošak žalbe platila. Ova se odluka temelji na članku 166. stavku 2. ZPP-a.

21. Tuženici nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu, jer je ovaj trošak bio nepotreban.

22. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 18. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić