Republika Hrvatska
Trgovački sud u Osijeku
Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: 3 P-342/2023-37

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu Gordani Njari, u pravnoj stvari
tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE Zagreb, Mihanovićeva
3 OIB 84397956623 protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Vatroslava
Jagića 33, OIB 26187994862, radi naknade štete u iznosu od 12.581,26 EUR-a/

94.793,47 kn1, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 14. prosinca

2023. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke
održanom dana 29. prosinca 2023.

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, OIB 26187994862
platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Zagreb OIB 84397956623
iznos od 12.581,26 EUR-a/ 94.793,47 kn uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče
od podnošenja tužbe do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri
postotna postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, kao i naknaditi trošak
parničnog postupka u roku od 15 dana."

II Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 398,17 EUR-a/3.000,00 kn u roku od 8 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 87,33 EUR-a/658,00 kn.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate naknade štete u iznosu od 96.513,62 kn.

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

2

3 P-342/2023-37

2. U tužbi navodi da je osiguranica tužitelja Otilija Hladek ozlijeđena u
prometnoj nezgodi koja se je dogodila 29. rujna 1994. koju je skrivio Zvonko Fišer
upravljajući osobnim vozilom reg. oznaka KŽ 559-D čije je vozilo bilo osigurano kod
tuženika, te se protiv istog vodio kazneni postupak pred Općinskim sudom u
Križevcima te je donesena odluka pod poslovnim brojem K-229/95.

3. Dodaje da je na osnovu navedene nezgode osiguranici tužitelja rješenjem
broj IN-911241 od 5. ožujka 1996. priznato na invalidsku mirovinu zbog ozljeda izvan
rada te joj je u razdoblju od 1. rujna 2015. do 31. srpnja 2018. isplaćen s osnova
invalidske mirovine iznos od 120.642,03 kn, a obzirom da je osiguranik tužitelja
pridonio prometnoj nezgodi u omjeru od 20%, tužitelj za navedeno razdoblje trpi štetu
u iznosu od 96.513,62 kn.

4. Predlaže da sud donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev za
navedeni iznos od 96.513,62 kn sukladno čl. 161. i čl. 164. Zakona o mirovinskom
osiguranju.

5. U odgovoru na tužbu tuženik čini nespornim nastanak predmetne prometne
nezgode te djelomičnu odgovornost svog osiguranika za istu, obzirom na doprinos
osiguranika tužitelja nastanku štetnog događaja u omjeru od 20%, ali ističe da je iz
rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu osiguranici tužitelja Otiliji Hladek
razvidno da je ista rođena 29. listopada 1941. te je sada u dobi od 78 godina, a u
vrijeme isplate obiteljske mirovine u utuženom razdoblju je imala 74 godine slijedom
čega je već odavno ostvarila uvjete za starosnu mirovinu.

6. Iz navedenog razloga tuženik osporava visinu postavljenog tužbenog
zahtjeva imajući u vidu činjenicu da bi osiguranica tužitelja, da nije bilo štetnog
događaja, bila korisnikom starosne mirovine, te bi tužitelj svakako po redovnom tijeku
stvari bio u obvezi isplaćivati istoj starosnu mirovinu, a obveza tuženika na isplatu
štete tužitelju bi postojala samo u slučaju kada bi se utvrdilo da je iznos invalidske
mirovine koji je tužitelj isplatio u utuženom razdoblju veći od iznosa starosne mirovine
koju bi tužitelj bio u obvezi isplatiti svojoj osiguranici u istom razdoblju.

7. Tužitelj se protivi navodima tuženika ističući da ne postoji zakonski propis
koji bi određivao da tužitelju prestaje pravo na isplatu invalidske mirovine kada
njegov osiguranik navrši 65 godina, te ističe da tužitelj sukladno odredbi čl. 161. st. 1
Zakona o mirovinskom osiguranju ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana
davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih
davanja, te da sukladno odredbi čl. 60. istog Zakona, prava stečena na osnovi
invalidnosti traju dok postoji stanje invalidnosti prema kojoj je pravo određeno.

8. Nadalje, navodi da tužitelj sukladno čl. 161. st. 2 Zakona o mirovinskom
osiguranju koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014. ima pravo na naknadu isplaćenih
svota mirovine u punom iznosu.

9. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu koju čine:
izvješće o prometnoj nezgodi MUP-a PP Koprivničko-križevačka II Policijska postaja
Križevci od 22. studenog 1994., rješenje RFZMIORH Područna služba Zagreb broj
IN-911241 od 5. ožujka 1996., obračun invalidske mirovine za razdoblje od 1. rujna

3

3 P-342/2023-37

2015. do 31. srpnja 2018. u iznosu od 120.642,03 kn, ispis iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja od 20. kolovoza 2018.

10. Osim toga je provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje po
stalnom sudskom vještaku DUX MISION d.o.o. iz Osijeka na okolnost postojanja
razlike između isplaćene invalidske mirovine osiguranici tužitelja u utuženom
razdoblju i pretpostavljene starosne mirovine koju bi ona ostvarila po redovnom tijeku
stvari u istom razdoblju.

11. U ranijem postupku sud je donio presudu poslovni broj P-575/2018-27 od

19. veljače 2020.kojom je u točki I izreke obvezan tuženik platiti tužitelju iznos od
228,30 EUR-a/1.720,15 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom po stopi od
6,82% godišnje od 21. kolovoza 2018. do 31. prosinca 2018., po stopi od 6,54 %
godišnje od 1. siječnja 2019 do 30. lipnja 2019., po stopi od 6,30% godišnje od 1.
srpnja 2019. do 31. prosinca 2019., po stopi od 6,11% godišnje od 1. siječnja 2020.
do 31. lipnja 2020., po stopi od 5,89 % godišnje od 1. srpnja 2020. 31. prosinca

2020. i po stopi od 5,75% godišnje od 1. siječnja 2021. do isplate odnosno u slučaju
promjene po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena, u roku od 8 dana.

12. U točki II izreke odbijen je tužbeni zahtjev za dio glavnog duga u iznosu od

12.581,26 EUR-a/94.793,47 kn sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od
podnošenja tužbe do isplate, u točki III obvezan je tužitelj tuženiku naknaditi trošak
parničnog postupka u iznosu od 398,17 EUR-a/ 3.000,00 kn u roku od 8 dana, a u
točki IV je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu
od 87,33 EUR-a/658,00 kn.

13. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno izjavio žalbu, a Visoki
trgovački sud RH u Zagrebu je presudom poslovni broj Pž-1562/2021-3 od 5. rujna

2023. ukinuo presudu u točki II i III izreke i u tom dijelu je vratio predmet ovome sudu
na ponovni postupak.

14. U točki I izreke kojom je tuženik obvezan tužitelju platiti iznos od 1.720,15
kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi po stopi od 6,82%
godišnje od 21. kolovoza 2018. do 31. prosinca 2018., po stopi od 6,54 % godišnje
od 1. siječnja 2019 do 30. lipnja 2019., po stopi od 6,30% godišnje od 1. srpnja 2019.
do 31. prosinca 2019., po stopi od 6,11% godišnje od 1. siječnja 2020. do 31. lipnja

2020., po stopi od 5,89 % godišnje od 1. srpnja 2020. 31. prosinca 2020. i po stopi
od 5,75% godišnje od 1. siječnja 2021. do isplate odnosno u slučaju promjene po
stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna
poena, u roku od 8 dana, presuda je postala pravomoćna i ovršna 28. veljače 2020.
budući da protiv tog dijela presude tuženik nije izjavio žalbu.

15. U ponovnom postupku tužitelj je ostao kod postavljenog tužbenog zahtjeva
i iznijetih navoda u cijelosti, a tuženik je u cijelosti ostao kod navoda iz odgovora na
tužbu.

4

3 P-342/2023-37

16. U konkretnom slučaju nisu sporne odlučne činjenice između stranaka da je
u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika Zvonko Fišer, osiguranica
tužitelja Otilija Hladek, zadobila tjelesne ozljede, po kojem osnovu joj je priznato
pravo na invalidsku mirovinu rješenjem RFZMIORH Područna služba Zagreb broj
IN-911241 od 5. ožujka 1996.

17. Isto tako nije sporno da je tužitelj svojoj osiguranici u razdoblju od 1. rujna

2015. do 31. srpnja 2018. isplatio invalidsku mirovinu u ukupnom iznosu od

120.642,03 kn od kojeg iznosa s obzirom na doprinos svoje osiguranice štetnom
događaju u visini od 20%, potražuje od tuženika naknadu štete u iznosu od

96.513,62 kn, a koji iznos predstavlja 80% isplaćene obiteljske mirovine.

18. Između stranaka je sporna primjena prava budući da tužitelj tužbu temelji
na odredbama čl. 161. i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju, a tuženik u
odgovoru na tužbu i tijekom postupka tvrdi da se u konkretnom slučaju ima primijeniti
odredba čl. 81. Zakona o osiguranju (NN 9/94.)

19. U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u
prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP)
koji je bio na snazi u vrijeme kada su bile izvršene isplate mirovine, a sukladno
pravnom shvaćanju prihvaćenom na sjednici odjela trgovačkih i ostalih sporova
Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 9. lipnja 2022.

20. Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje
obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog
osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u
granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu
stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni
sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine
oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.). Razmjerni iznos mirovine
određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između
invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i
invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.).

21. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, tužitelj od tuženika kao društva
za osiguranje, ima pravo zahtijevati naknadu razmjernog iznosa isplaćene mirovine,
ali samo u visini razlike između priznatog iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi
bio priznat u slučaju ozljede na radu.

22. U konkretnom slučaju tužitelj nije dostavio dokaz koliko iznosi razmjerni
iznos isplaćene obiteljske mirovine na čiju naknadu on ima pravo od tuženika u
smislu navedene odredbe, u vidu razlike između iznosa obiteljske mirovine koji
isplaćuje Otiliji Hladek i one koji bi isplaćivao navedenoj osiguranici da joj je priznato
pravo na invalidsku mirovinu za slučaj ozljede na radu, a niti je predložio dokaze radi
utvrđivanja tih činjenica već je ostao kod navoda da se u konkretnom slučaju
primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju, a navedene činjenice sud nije mogao
utvrditi niti na osnovu nalaza i mišljenja vještaka financijske struke DUX MISSION
d.o.o.iz Osijeka donijetog u ranijem postupku budući predmetno vještačenje nije
provedeno na okolnost visine razmjernog iznosa isplaćene obiteljske mirovine već na

5

3 P-342/2023-37

neke druge okolnosti i to po prijedlogu tuženika, a koje okolnosti nisu od značaja za
donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

23. Slijedom navedenog primjenom pravila o teretu dokazivanja sukladno čl.
221a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99,
88/01., 117/03., 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13., 89/14.,
70/19., 80/22. i 114/22. u daljnjem tekstu ZPP) sud je došao do uvjerenja da tužitelj
nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva, slijedom čega je isti odbio kao
neosnovan i presudio kao u točki I izreke presude.

24. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1 a u svezi s čl. 155.
ZPP-a pa je tuženiku dosuđen trošak u iznosu od 398,17 EUR-a/3.000,00 kn na ime
troškova vještačenja.

25. Sud nije tuženiku priznato trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u
iznosu od 87,33 EUR-a/658,00 kn budući da takav trošak tuženik nije niti imao jer
obveza plaćanja sudske pristojbe na odgovorna tužbu nastaje tek po pravomoćnom
završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u sporu sukladno čl. 4. st. 2
Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/218 i 51/ 2023.)

U Osijeku 29. prosinca 2023.

ZAPISNIČAR S U D A C

Sanja Ban Gordana Njari

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom trgovačkom
sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda, pismeno u roku od 8 dana
od dana objave.

Broj zapisa: 9-30861-8a524

Kontrolni broj: 0c1ba-be05b-fb19a

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=GORDANA NJARI, L=OSIJEK, O=TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.