REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-1652/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja Sileo Resorts d.o.o., Ulica Silvija Strahimira Kranjčevića 44, Zagreb, OIB: 42460248495, kojeg zastupaju opunomoćenici Nenad Pešut, odvjetnik u Odvjetničkom društvu PEŠUT MATIĆ GALEKOVIĆ ZGOMBIĆ Zagreb, Miramarska 24 i Slađana Panić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri, Zagreb, Radnička cesta 22, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Prisavlje 14, Zagreb, OIB: 87892589782, radi dodjele bespovratnih sredstava, 18. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske KLASA: UP/I- 034-01/23-01/44, URBROJ: 529-06-3-1-23-4 od 12. srpnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-034-01/23-01/44, URBROJ: 529-06-3-1-23-4 od 12. srpnja 2023. odbijen je prigovor tužitelja izjavljen na postupanje Hrvatske agencije za malo gospodarstvo, inovacije i investicije povodom Obavijesti o ishodu provedene provjere i isključenju projektnog prijedloga, KLASA: 983-03/23-03/54, URBROJ: 567-70-23-6 od 29. svibnja 2023.

1.1. Navedenom Obavijesti je Hrvatska agencija za malo gospodarstvo, inovacije i investicije (u daljnjem tekstu: HAMAG-BICRO) obavijestila tužitelja da njegov projektni prijedlog „Zelena i digitalna transformacija San Canzian Village & Hotel“ referentne oznake NP00.C1.6.R1-I2.01-V1.0054 nije ispunio uvjete Poziva na dostavu projektnih prijedloga „Jačanje održivosti te poticanje zelene i digitalne tranzicije poduzetnika u sektoru turizma – GRUPA 1“, referentne oznake:

NPOO.C1.6.R1-I2.01 (u daljnjem tekstu: Poziv) te je isključen iz daljnjeg postupka dodjele bespovratnih sredstava.

2. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da ga je HAMAG-BICRO kao nadležno tijelo trebalo kontaktirati prije Obavijesti o isključenju te tražiti pojašnjenje, a uz prigovor je tužitelj dostavio i nadopunjeni Obrazac 15. u okviru kojeg su troškovi rasvjete svrstani i među troškove digitalne tranzicije (a ne samo kao troškovi zelene tranzicije) te time ukupna vrijednost troška digitalne tranzicije iznosi 543.673,61 eura, od čega iznos od 270.167,27 eura predstavlja iznos zatraženih bespovratnih sredstava za digitalnu tranziciju, a što čini 5,59 % ukupno zatraženog iznosa bespovratnih sredstava.

2.1. Nadalje, ne osporava da Obrazac 15. koji je dostavljen uz Projektnu prijavu ne zadovoljava uvjete iz Poziva budući da udio troškova digitalne tranzicije iznosi manje od 4 %. Tužitelj zatim citira poglavlje 7.1 (Pojašnjenja tijekom postupka dodjele) Uputa za prijavitelje te smatra da iz te odredbe proizlazi da nadležno tijelo može tražiti pojašnjenja kada projektna dokumentacija nije jasna ili sadrži pogreške. Navodi da stoga nije jasno iz kojeg razloga HAMAG-BICRO nije pozvao prijavitelja na očitovanje u pogledu pogrešne formule iz Obrasca 15., pogotovo uzimajući u obzir da su HAMAG- BICRO i tuženik točno utvrdili u kojem je dijelu Obrasca (ćelija G24) primijenjena pogrešna formula s postotkom potpore, dok je u ostalim ćelijama primijenjena odgovarajuća formula.

2.2. Tužitelj se nadalje poziva na odredbu članka 8. Zakona o općem upravnom postupku te ističe da suprotno načelu materijalne istine i načelu slobodne ocjene dokaza HAMAG-BICRO zapravo prihvaća načelo formalne istine, a navedeno postupanje potvrđuje i tuženik u obrazloženju pobijanog rješenja. Ističe da tijekom postupka nije jasno da li njegov projektni prijedlog ne ispunjava uvjete definirane Pozivom ili nije ispravno primijenjena formula u okviru Obrasca 15., a navedena proturječnost izreke i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi upravo iz prihvaćanja načela formalne istine. Smatra da je jedino ispravno postupanje moglo biti da je HAMAG-BICRO sukladno poglavlju 7.1 (Pojašnjenja tijekom postupka dodjele) Uputa za prijavitelje iskoristio institut pojašnjenja na temelju kojeg je tužitelj imao priliku ispraviti pogrešku učinjenu u okviru Obrasca 15. Pri tome je ključno da bi tužitelj time mogao dokazati da njegov projektni prijedlog ispunjava sve uvjete propisane Pozivom, a kao što je naknadno i učinio dostavljanjem ažuriranog Obrasca 15. uz prigovor. Naime, nepravilnosti projektnog prijedloga posljedica su samo jedne pogreške u Obrascu 15. (ćelija G24) gdje je primijenjena pogrešna formula s postotkom potpore, a što upućuje na to da bi korištenje instituta bilo sukladno načelu razmjernosti.

2.3. Poziva se na stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske o nedopuštenosti prakse ekscesivnog formalizma zauzet u odluci broj: U-III-5989/2013 od 9. veljače 2016. Naime, smatra da je njegovo isključenje iz postupka dodjele bespovratnih sredstava posljedica ekscesivnog formalizma HAMAG-BICRO i tuženika koji polaze od toga da svaka nepravilnost u okviru Obrasca 15. automatski predstavlja neispunjavanje uvjeta iz Poziva, a bez da sagledaju pravo stanje stvari na temelju dostupnih činjenica i dokaza. Ističe da je ažurirani Obrazac 15. koji je dostavljen uz prigovor izmijenjen bez utjecaja na originalni projektni prijedlog tužitelja te su stoga HAMAG-BICRO i tuženik na temelju cjelokupnog projektnog prijedloga mogli sami utvrditi da tužitelj ispunjava sve uvjete iz Poziva, odnosno iskoristiti institut pojašnjenja koji bi tužitelju omogućio da pojasni i dokaže da njegov projektni prijedlog ispunjava sve uvjete. Naime, tužitelj je u prigovoru detaljno objasnio razloge iz kojih proizlazi usklađenost projektnog prijedloga s uvjetima Poziva jer postoje dodatni troškovi vezani uz digitalnu tranziciju koji nisu navedeni u listu „Digitalna tranzicija“ u Obrascu 15. jer su bili navedeni u listu „Zelena tranzicija“ s obzirom da su ti specifični troškovi povezani i sa zelenom i s digitalnom tranzicijom. Dodatni troškovi vezani uz digitalnu tranziciju su troškovi rasvjete slijedećih oznaka troška u Prijavnom obrascu: A1.28, A2.3, A2.7, A2.9, A2.11, A2.14, A2.19, A2.21 (troškovi vanjske rasvjete, rasvjete parkinga, rasvjeta recepcije, ureda, hodnika i stubišta, soba, bara i garderobe, restorana i kuhinje). Pri tome, svrstavanje troškova rasvjete u troškove digitalne tranzicije (a ne samo u troškove zelene tranzicije) ni na koji način ne mijenja originalni projektni prijedlog niti u jednom njegovom dijelu, uključujući iznos ukupno zatraženih bespovratnih sredstava i ukupan projektni budžet koji također ostaju isti jer su ovom promjenom ranije planirani troškovi sada samo svrstani i u trošak digitalne tranzicije. Slijedom navedenoga, predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika, uz naknadu troška upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ponavlja navode iznesene u obrazloženju osporavanog rješenja te dodatno ističe da je postupak dodjele bespovratnih sredstava formalni postupak koji podliježe pravnoj osnovi te strateškom okviru kao i obvezujućim pravilima / kriterijima samog Poziva, a isti se jednako odnose na sve prijavitelje i sva tijela u sustavu. Pojašnjava da nije osnovan tužbeni navod da su HAMAG-BICRO i tuženik polazili od toga da iz samog poziva proizlazi da Obrazac 15. predstavlja jedino dokazno sredstvo koje se uzima u obzir prilikom utvrđivanja ispunjavanja uvjeta iz Poziva jer iz spisa predmeta proizlazi da je HAMAG-BICRO tijekom postupka vrednovanja detaljno provjerio sve troškove u Prijavnom obrascu i Obrascu 15., kao i ostaloj projektnoj dokumentaciji. Međutim, iz dostavljene dokumentacije nije bilo razvidno da se navedeni troškovi odnose na troškove digitalne tranzicije jer ih je sam tužitelj naveo pod troškove vezane za zelenu tranziciju te nije opisao i obrazložio da se navedeni troškovi odnose i na troškove digitalne tranzicije. Tužiteljevo pogrešno ispunjavanje obvezne dokumentacije, što i sam tužitelj ne opovrgava, nikako ne može biti praksa ekscesivnog formalizma. Slijedom navedenoga, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužitelj u podnesku od 14. ožujka 2024. ističe da, iako je tuženik pravilno utvrdio omašku tužitelja, nije potpuno utvrdio činjenično stanje korištenjem instituta pojašnjenja sukladno poglavlju 7.1 Uputa za prijavitelje kako bi mogao zaključiti da li projektni prijedlog zadovoljava sve uvjete Poziva. Dakle, tuženik je samo utvrdio da tužitelj nije ispravno primijenio formulu u okviru Obrasca 15., ali ne i činjenicu da li njegov projektni prijedlog zaista zadovoljava uvjete iz Poziva. Tužitelj smatra da nadležno tijelo ima obvezu koristit institut pojašnjenja u svim situacijama kada pogreške ili nejasnoće sprječavaju objektivno provođenje postupka dodjele bespovratnih sredstava, odnosno da nadležno tijelo ima mogućnost nekorištenja instituta pojašnjenja u onim situacijama u kojima bi to rezultiralo prihvaćanjem neprihvatljivih elemenata ili neprihvatljivog projekta, tj. mijenjanjem konstitutivnih dijelova projektnog prijedloga. Naime, svako drugo tumačenje rezultiralo bi arbitrarnošću nadležnih tijela koja bi mogla po svojoj slobodnoj ocjeni odlučivati u kojim situacijama će koristiti institut pojašnjenja, a što bi rezultiralo povredom načela jednakog postupanja. Stoga nije jasno koji je razlog tuženika u nekorištenju instituta pojašnjenja budući da je tuženik točno definirao u kojem dijelu Obrasca 15. je primijenjena pogrešna formula (ćelija G24), a institutom pojašnjenja omogućilo bi se tužitelju da pojasni ili ispravi određene podatke čime bi se omogućila objektivna procjena i provjera projektnog prijedloga tužitelja, odnosno objektivno provođenje postupka dodjele bespovratnih sredstava. Također, ispravak greške iz ćelije G24 Obrasca 15. ne bi rezultirala prihvaćanjem neprihvatljivih elemenata ili neprihvatljivog projekta budući da bi tužitelj imao priliku samo ispraviti sitnu pogrešku kojom bi dokazao da je njegov projektni prijedlog usklađen s uvjetima Poziva, odnosno ispravak navedene pogreške ne bi rezultirao izmjenom projektnog prijedloga ili uvođenjem dodatnih elemenata, a identitet projektnog prijedloga ostao bi u cijelosti neizmijenjen. Tužitelj također smatra da je HAMAG-BICRO obvezan poštovati i načela Zakona o općem upravnom postupku na što upućuje i stajalište Visokog upravnog suda Republike Hrvatske zauzeto u predmetu poslovni broj: Usž-3254/2022.

4.1. Tužitelj i nadalje smatra da je njegovo isključenje iz postupka dodjele bespovratnih sredstava posljedica ekscesivnog formalizma HAMAG-BICRO i tuženika koji polaze od toga da svaka nepravilnost u okviru Obrasca 15. automatski predstavlja neispunjavanje uvjeta iz Poziva, bez da sagledaju pravo stanje stvari na temelju dostupnih činjenica i dokaza. Pojašnjava da je tuženik protivno odredbama Uputa za prijavitelje i temeljnim načelima Zakona o općem upravnom postupku automatizmom isključio tužitelja iz daljnjeg postupka dodjele bespovratnih sredstava i time onemogućio objektivnu procjenu i provjeru projektnog prijedloga. Upravo iz prethodno navedenog proizlazi ekscesivni formalizam tuženika kojim se dovodi u pitanje i svrha instituta pojašnjenja ako svaka manja pogreška može dovesti do isključenja iz postupka dodjele bespovratnih sredstava. Stoga predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troška upravnog spora.

5. Tuženik u podnesku od 29. listopada 2024. suštinski ponavlja dosada iznesene navode te posebice ističe da se institut pojašnjenja ne upotrebljava proizvoljno, odnosno kao slobodna ocjena nadležnog tijela, već prema Uputama za prijavitelje i Prilogu 3.1. Postupak dodjele bespovratnih sredstava, kao i ostaloj natječajnoj dokumentaciji, odnosno u slučaju nejasnoća koje sprječavaju objektivno provođenje postupka dodjele bespovratnih sredstava. Iako tužitelj u podnesku izjednačava značenje riječi pogreška i nejasnoća, tuženik ističe kako iste nisu istoznačne te stoga nisu ispunjeni uvjeti za korištenje instituta pojašnjenja.

6. Sud je u ovom sporu održao raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i službenih osoba tuženika te je strankama na takav način, u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24., dalje u tekstu: ZUS), prije donošenja presude, pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Stranke su na raspravi u bitnome ostale pri svojim ranijim očitovanjima, dok je opunomoćenica tužitelja zatražila trošak na ime pristupa na ročište u iznosu od 5.080,95 eura, kao i trošak sudskih pristojbi po odluci Suda.

7. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u svu dokumentaciju koja prileži sudskom spisu i spisu upravnog postupka koji je dostavljen uz odgovor na tužbu te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmetno upravno područje uređeno je odredbama Odluke o sustavu upravljanja i praćenju provedbe aktivnosti u okviru Nacionalnog oporavka i otpornosti 2021. – 2026. („Narodne novine“, broj: 78/21.) u vezi s Uredbom (EU) 2021/241 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. veljače 2021. o uspostavi Mehanizma za oporavak i otpornost (SL L 57, 18.2.2021.) i članka 69. stavka 7. Uredbe (EU) Europskog parlamenta i Vijeća od 24. lipnja 2021. o utvrđivanju zajedničkih odredaba o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu plus, Kohezijskom fondu, Fondu za pravednu tranziciju i Europskom fondu za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu te financijskih pravila za njih i za Fond za azil, migracije i integraciju, Fond za unutarnju sigurnost i Instrument za financijsku potporu u području upravljanja granicama i vizne politike.

9. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj kao prijavitelj sudjelovao u postupku dodjele bespovratnih sredstava u okviru Poziva te ga je HAMAG-BICRO obavijestio dopisom KLASA: 983-03/23-03/54, URBROJ: 567-70-23-6 od 29. svibnja 2023. da njegov projektni prijedlog „Zelena i digitalna transformacija San Canzian Village & Hotel“ referentne oznake NPOO.C1.6.R1-I2.01-VI.0054 nije ispunio uvjete Poziva te je isključen iz daljnjeg postupka dodjele bespovratnih sredstava.

9.1. U predmetnoj obavijesti navedeno je da je izvršenjem administrativne provjere i provjere prihvatljivosti, koja u sebi sadrži administrativnu provjeru, provjeru prihvatljivosti prijavitelja, projekta i aktivnosti, utvrđeno da projektni prijedlog ne udovoljava svim zahtjevima prihvatljivosti postavljenim u Fazi 1. Procjena projektnih prijedloga u odnosu na kriterije Poziva definiranim u Uputama za prijavitelje i Prilogu 3. Postupak dodjele bespovratnih sredstava _2. izmjena.

10. Naime, Uputama za prijavitelje, točkom 2.8. Prihvatljivost projekta propisano je kako bi projekt bio prihvatljiv, projektni prijedlog mora udovoljavati svim utvrđenim kriterijima prihvatljivosti, kako slijede: „…(31) Projekt mora sadržavati aktivnost digitalizacije iz popisa obaveznih aktivnosti za digitalnu tranziciju gdje su ukupno zatražena bespovratna sredstva za sve aktivnosti za digitalnu tranziciju u trenutku podnošenja projektnog prijedloga jednaka ili viša od 4% od ukupnog zatraženog iznosa bespovratnih sredstava…“ što se dokazuje Prijavnim obrascem (Obrazac 1.1.), Obrazac 15. Troškovi zelene i digitalne tranzicije.

11. Tužitelj je u Obrascu 15. Troškovi zelene i digitalne tranzicije upisao da ukupno zatražena bespovratna sredstva za digitalnu tranziciju iznose 200.721,54 EUR te da udio zatraženih bespovratnih sredstava za aktivnosti digitalne tranzicije u ukupno zatraženim bespovratnim sredstvima projektnog prijedloga iznosi 4,15%.

12. Međutim, tužitelj je za izračun bespovratnih sredstava za navedene troškove koristio pogrešan intenzitet.

13. Naime, uvidom u Prijavni obrazac vidljivo je da troškove A3.1., A3.2., A3.3., A3.4., A3.5., A3.6., A3.7., A3.8., A3.9., A3.10., A3.11., A3.12., A3.13., A3.14., A3.15., A3.16., A3.17 tužitelj potražuje u sklopu Regionalne potpore za ulaganje za koju potražuje intenzitet sufinanciranja 41,0514768% te trošak A4.2. u sklopu Potpore za usavršavanje za koju potražuje intenzitet sufinanciranja 70,0000000%. Budući da ukupni trošak navedenih stavki za digitalnu tranziciju iznosi 367.436,61 EUR, primjenom zatraženih intenziteta ukupno zatražena bespovratna sredstva za digitalnu tranziciju iznose 152.433,22 EUR. Uvidom u Prijavni obrazac u odjeljak Sažetak proračuna vidljivo je kako je ukupni zatraženi iznos bespovratnih sredstava 4.834.717,07 EUR te stoga udio zatraženih bespovratnih sredstava za aktivnosti digitalne tranzicije u ukupnom zatraženom iznosu bespovratnih sredstava iznosi 3%.

14. Slijedom navedenoga, HAMAG-BICRO je tužitelja obavijestio dopisom od 29. svibnja 2023. da njegov projektni prijedlog „Zelena i digitalna transformacija San Canzian Village & Hotel“ referentne oznake NPOO.C1.6.R1-I2.01-VI.0054 nije ispunio uvjete Poziva te je isključen iz daljnjeg postupka dodjele bespovratnih sredstava.

15. Tužitelj je protiv Obavijesti od 29. svibnja 2023. izjavio prigovor uz koji je dostavio nadopunjeni Obrazac 15. u okviru kojega su troškovi rasvjete svrstani među troškove digitalne tranzicije (a ne samo kao troškovi zelene tranzicije), zbog čega ukupna vrijednost troška digitalne tranzicije iznosi 543.673,61 EUR, od čega iznos od 270.167,27 EUR predstavlja iznos zatraženih bespovratnih sredstava za digitalnu tranziciju, što čini 5,59% ukupno zatraženog iznosa bespovratnih sredstava.

16. Odlučujući o prigovoru tužitelja, tuženik je isti odbio osporavanim rješenjem na način da je potvrdio pravilnost i zakonitost obavijesti javnopravnog tijela prvog stupnja o tome da projektni prijedlog tužitelja „Zelena i digitalna transformacija San Canzian Village & Hotel“ referentne oznake NPOO.C1.6.R1-I2.01-VI.0054 nije ispunio uvjete Poziva te je isključen iz daljnjeg postupka dodjele bespovratnih sredstava, a osporavanim rješenjem dao je jasne i valjano obrazložene razloge zbog kojih je prigovor tužitelja odbio, dok razlozima na kojima temelji tužbu u ovom upravnom sporu tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost rješenja tuženika.

17. Tužitelj u tužbi ustraje na stajalištu prema kojem je HAMAG-BICRO trebao na temelju poglavlja 7.1. Pojašnjenja tijekom postupka dodjele Uputa za prijavitelje iskoristiti institut pojašnjenja na temelju kojeg bi tužitelj ima priliku ispraviti pogrešku učinjenu u Okviru Obrasca 15. i dokazati da njegov projektni prijedlog ispunjava sve uvjete propisane Pozivom, a kao što je naknadno učinio dostavljanjem ažuriranog Obrasca 15. uz prigovor. Osim toga, smatra da je njegovo isključenje iz postupka dodjele bespovratnih sredstava posljedica ekscesivnog formalizma HAMAG-BICRO i tuženika.

18. Sukladno Uputama za prijavitelje, odjeljku 7.1. Pojašnjenja tijekom postupka dodjele, Provedbeno tijelo tijekom postupka vrednovanja može od prijavitelja zahtijevati dodatna pojašnjenja, ali ne u svrhu nadopunjavanja projektne dokumentacije. Svrha postupka pojašnjavanja nije pružiti prijavitelju priliku da ispravi propuste i pogreške koji bi rezultirali prihvaćanjem neprihvatljivih elemenata u projektu ili prihvaćanjem neprihvatljivog projekta sukladno odredbama Poziva na dostavu projektnog prijedloga, odnosno mijenjanjem konstitutivnih dijelova projektnog prijedloga koji bi rezultirali boljim ocjenjivanjem kvalitete istoga.

19. Tuženik je pravilno utvrdio da je u dostavljenom Obrascu 15. tužitelj koristio pogrešan intenzitet, da je zatraženi intenzitet za aktivnosti digitalne tranzicije u ukupno zatraženom iznosu bespovratnih sredstava 3%, a što nije u skladu s Uputama za prijavitelje, poglavljem 2.8. Prihvatljivost projekta te ga je HAMAG-BICRO pravilno isključio iz daljnjeg postupka dodjele bespovratnih sredstava bez korištenja instituta pojašnjenja jer je iz dostavljene projektne dokumentacije bilo moguće objektivno i bez nejasnoća utvrditi činjenično stanje, dok tužiteljeve pogreške prilikom izrade i predaje projektnog prijedloga nisu osnova za primjenu instituta pojašnjenja.

20. Pri tome je HAMAG-BICRO tijekom postupka vrednovanja detaljno provjerio sve troškove u Prijavnom obrascu i Obrascu 15. kao i ostaloj projektnoj dokumentaciji, međutim, iz dostavljene dokumentacije nije bilo razvidno da se troškovi A1.38., A2.3., A2.7., A2.9., A2.11., A2.14., A2.19. i A2.21. (troškovi rasvjete) odnose na troškove digitalne tranzicije jer je ih je tužitelj naveo pod troškove vezane za zelenu tranziciju. Stoga iste nije bilo moguće uzeti u obzir prilikom izračuna digitalne tranzicije jer je svaki prijavitelj odgovoran za pripremanje projektnog prijedloga u skladu s uvjetima Poziva.

21. U odnosu na navode tužitelja da je uz prigovor dostavio nadopunjeni Obrazac 15. u okviru kojega su troškovi rasvjete svrstani među troškove digitalne tranzicije (a ne samo kao troškovi zelene tranzicije), zbog čega ukupna vrijednost troška digitalne tranzicije iznosi 543.673,61 EUR, od čega iznos od 270.167,27 EUR predstavlja iznos zatraženih bespovratnih sredstava za digitalnu tranziciju, što čini 5,59% ukupno zatraženog iznosa bespovratnih sredstava, čime su ispunjeni uvjeti iz poglavlja 2.8. Prihvatljivost projekta, t. 32. Uputa za prijavitelje koji kao minimum propisuju 4% od ukupno zatraženog iznosa bespovratnih sredstava, valja napomenuti da sukladno Uputama za prijavitelje, odjeljku 7.1. Pojašnjenja tijekom postupka dodjele, prijavitelju nije dozvoljeno dostavljati ispravke ili dopune projektne dokumentacije na vlastitu inicijativu nakon predaje projektnog prijedloga, zbog čega se naknadno dostavljeni Obrazac 15. ne može uzeti u razmatranje niti je njegova naknadna dostava od utjecaja na pravilno rješavanje predmetne upravne stvari.

21.1. Dakle, nakon podnošenja prijave prijavitelj ne može na vlastitu inicijativu mijenjati i/ili dopunjavati projektnu dokumentaciju budući da bi se tako kršilo pravilo jednakog postupanja prema svim prijaviteljima, odnosno, potencijalno bi se onemogućilo da kasniji prijavitelj čiji projektni prijedlog u cijelosti zadovoljava sve postavljene kriterije, ostvari pravo na bespovratna sredstva.

22. Razmatrajući sadržaj tužiteljeve tužbe te odgovor na tužbu tuženika, kao i dokaze priložene spisu, ovaj Sud nalazi da se osporavano rješenje ne može ocijeniti nezakonitim iz razloga na koje tužitelj upire u tužbi. To stoga jer je tuženik svoju odluku utemeljio na činjenicama koje su u postupku pravilno i u potpunosti utvrđene, nakon čega je osnovano zaključio da projektni prijedlog tužitelja ne ispunjava uvjete definirane Pozivom jer nije zadovoljio uvjete prihvatljivosti propisane Uputama za prijavitelje, točka 2.8. Prihvatljivost projekta.

23. Kako je, dakle, osporavano rješenje doneseno u granicama zakonom propisanih ovlasti tuženika, koji je za svoju odluku naveo argumentirano obrazložene razloge, to ovaj Sud nije našao osnove rješenje tuženika ocijeniti nezakonitim. Ovo tim više što tužitelj pravilnost osporenog rješenja pobija ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je to rješenje utemeljeno, ali ih drukčije tumači, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drukčije rješenje ove stvari.

24. Također, Sud ne nalazi niti da je tijekom postupka od strane tuženika i HAMAG- BICRO primijenjen ekscesivni formalizam obzirom da je isključenje tužitelja iz postupka dodjele bespovratnih sredstava posljedica pogrešnog ispunjavanja obvezne dokumentacije od strane tužitelja, a iz dostavljene projektne dokumentacije bilo je moguće objektivno utvrditi činjenično stanje bez primjene instituta pojašnjenja.

25. Slijedom prethodno navedenog, Sud osporavano rješenje ocjenjuje zakonitim te je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a valjalo odlučiti kao u točki I. izreke presude.

26. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 4. ZUS-a, kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano.

26.1. Budući da je tužitelj u ovom upravnom sporu zatražio troškove upravnoga spora, a spor je u cijelosti izgubio, to je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

27. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 18. prosinca 2024.

Sutkinja

Jasenka Beker Rupčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćenicima

2. Tuženiku