REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

74. P-2066/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912, kojeg zastupa punomoćnik VU, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Jureško i Buntak u Zagrebu, Radnički dol 23, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica FU, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & partneri d.o.o. u Zagrebu, Marulićev trg 2, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 12. studenog 2024. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 18. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e :

I/ Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176 isplatiti tužitelju HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912 na ime naknade štete ukupan iznos od 853,92 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. travnja 2020. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB do dana 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se nalaže tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 71,87 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. travnja 2020. do isplate kao neosnovan.

III/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.818,28 € sa zakonskom zateznom kamatom od 18. prosinca 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 521,54 € zajedno sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je 18. ožujka 2020. oko 10:00 sati na 274,700 km autoceste A1 (Zagreb (Bosiljevo)- Ploče), dionici d13 (Zadar 2-Benkovac) došlo je do prometne nezgode na način da je osobno vozilo nepoznatih registarskih oznaka naletjelo na odbojnu ogradu u centralnom pojasu i zaustavnom traku kojom prilikom je ista oštećena. Po saznanju za predmetni štetni događaj ophodar TU je obavijestio nadležnu policijsku postaju u Benkovcu, no djelatnici policije nisu izašli na mjesto događaja iz tužitelju nepoznatih razloga. Odmah po saznanju za predmetni štetni događaj djelatnici tužitelja pristupili su sanaciji štete kako bi osigurali nesmetan promet te su tužitelju radi sanacije štete nastale u predmetnom štetnom događaju nastali troškovi u ukupnom iznosu od 6.975,43 kn koji troškovi su specificirani u troškovniku koji se dostavlja u prilogu. Tužitelj je s tuženikom kao osigurateljem dana 30. studenog 2018. sklopio Ugovor o osiguranju imovine čiji sastavni dio su Opći uvjeti osiguratelja, Opći uvjeti za osiguranje od požara i nekih drugih rizika i Opis predmeta nabave kojima su propisani osigurani rizici. Prema čl. 2. Uvjeta za osiguranje od požara i drugih rizika i prema Opisu predmeta nabave udar nepoznatog motornog vozila u osigurani građevinski objekt predstavlja osnovni osigurani rizik, te su, kada se isti ostvari, osiguranjem pokrivene štete od oštećenja osigurane stvari, kao i nužni troškovi koje je osiguranik učinio kada je osigurani slučaj nastao na osiguranoj stvari propisani čl. 22. Uvjeta i Opisom predmeta nabave. Kod osiguranja građevinskih objekata smatraju se osiguranima svi dijelovi građevinskog objekta dakle i ovdje oštećena odbojna ograda. Nakon nastanka opisanog osiguranog slučaja tužitelj se dana 10. travnja 2020. obratio tuženiku prijavom štete koju je tuženik zaprimio najkasnije 14. travnja 2020. te je dopisom od 20. svibnja 2020. izvijestio tužitelja kako odbija odštetni zahtjev u cijelosti kao pravno neosnovan. Tužitelj stoga u ovom postupku na ime troškova nastalih povodom osiguranog slučaja od dana 18. ožujka 2020. potražuje isplatu iznosa od 6.975,43 kn koji iznos predstavlja ukupan trošak sanacije sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. travnja 2020. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio sve navode iz tužbe u cijelosti, odnosno osporio je sam nastanak štetnog događaja budući isto nije potkrijepljeno nikakvim dokazima, odgovornost, uzročno posljedičnu vezu između oštećenja navedenih u dostavljenoj dokumentaciji i opisanog štetnog događaja, osnov i visinu štete koju isti potražuje. Budući da na mjesto događaja nije izlazila policija, u konkretnom slučaju ne može se utvrditi da je do štetnog događaja uopće došlo, niti se može utvrditi eventualna uzročno-posljedična veza između oštećenja navedenih u dokumentaciji i navodnog štetnog događaja. Kako nije utvrđen način nastanka štete, odnosno način nastanka osiguranog slučaja to ne postoji niti obveza tuženika na isplatu štete budući su prema uvjetima osiguranja pokriveni samo osigurani rizici navedeni u istima. Nadalje, tuženik posebno napominje kako je odštetni zahtjev tužitelja zaprimljen dana 10.4.2020., iako je štetni događaj navodno nastupio dana 18.3.2020. Temeljem navedenog postupanja podnositelja zahtjeva, odnosno podnošenjem zahtjeva osiguratelju mjesec dana nakon navodnog nastanka štete, bez prethodnog odobrenja i kontrole osiguratelja, osiguratelju nije omogućeno utvrđivanje načina nastanka štete i štetnika budući da nije sa sigurnošću moguće dovesti u vezu uzrok štete i oštećenja na ogradi kao niti obujma i visine nastale štete. Odredbom čl. 14. Uvjeta za osiguranje imovine propisane su obveze osiguranika kad nastane osigurani slučaj, a koje osiguranik nije poduzeo. Prema odredbi čl. 31. Uvjeta isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Ako je krivnjom osiguranika onemogućen ovaj prijelaz prava na osiguratelja, u potpunosti ili djelomično, osiguratelj se oslobađa u odgovarajućoj mjeri svoje obveze prema osiguraniku. Tuženik osporava uzročno- posljedičnu vezu između štetnog događaja i dostavljenog troškovnika, odnosno računa za sanaciju, kao i visinu štete budući iz istih proizlazi kako su izvršeni radovi koji nemaju veze sa sanacijom oštećenja ograde.

3. U nastavku postupka tužitelj je u cijelosti osporio tuženikove navode iz odgovora na tužbu te je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, navodeći kako je postupio sukladno čl. 14. st. 1. toč. 5. Općih uvjeta za osiguranje imovine te je odmah poduzeo radove sanacije radi osiguravanja normalnog tijeka prometa na autocesti i održavanja propisanih standarda koje autocesta i oprema mora ispunjavati prema odredbama Zakona o cestama, Pravilnika o održavanju cesta i pripadajućeg Standarda redovitog održavanja autocesta, a da sama činjenica što se tužitelj javio tuženiku tek nakon mjesec dana od štetnog događaja ne otklanja odgovornost tuženika za isplatom utuženog potraživanja jer ni Ugovor o osiguranju ni Opći uvjeti ne propisuju sankciju ukoliko osiguranik ne prijavi nastanak osiguranog slučaja u određenom roku.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvidu u presliku zapisnika o prometnoj nesreći s fotografijama (list 6-8 spisa), dnevnika rada (list 9 spisa), ophodarskog dnevnika (list 10 spisa), putnog radnog lista (list 11-12 spisa), dnevnik rada Referenta-operatera za praćenje prometa (list 13-14 spisa), troškovnika (list 15- 16 spisa), HAC-Troškovnika radova i materijala za otklanjanje posljedica prometnih nesreća (17-26 spisa), Ugovora o osiguranju (list 27-33 spisa), Opisa predmeta nabave (list 34-70 spisa), Općih uvjeta za osiguranje imovine (list 71-77 spisa), Uvjeta za osiguranje od požara i nekih drugih rizika (lis 78-81 spisa), prijave štete (list 82 spisa), obavijest o primitku odštetnog zahtjeva (list 83 spisa), pisani iskaza svjedoka TU (list 96-97 spisa), saslušao je svjedoka TU (list 106-107 spisa) te je proveo građevinsko vještačenje po vještaku Bošku Mišlovu dipl. ing. građ. (list 119-123, 136-139, 140-141 spisa).

5. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Predmet spora je isplata iznosa po osnovi naknade štete (osigurnine) na temelju Ugovora o osiguranju sklopljenog između tužitelja kao ugovaratelja osiguranja i osiguranika te tuženika kao osiguratelja čiji sastavni dio su i Opći uvjeti za osiguranje imovine te Uvjeti za osiguranje od požara i nekih drugih rizika kojima su propisani osigurani rizici. Prema tužiteljevoj tvrdnji, u konkretnom slučaju se desio osigurani slučaj jer je 18. ožujka 2020. oko 10:00 sati na 274,700 km autoceste A1 (Zagreb (Bosiljevo)- Ploče), dionici d13 (Zadar 2-Benkovac) došlo do naleta nepoznatog vozila na odbojnu ogradu u centralnom pojasu i zaustavnom traku u vlasništvu tužitelja uslijed čega je došlo do oštećenja istih, a tužitelj je radi sanacije štete u svrhu osiguranja nesmetanog prometa snosio troškove specificirane u tužiteljevom Troškovniku od 24. travnja 2020. čiju naknadu zahtijeva u ovom postupku.

7. Nije sporna činjenica postojanja pravnog odnosa između parničnih stranaka na temelju Ugovora o osiguranju sklopljenog između tužitelja kao ugovaratelja osiguranja i osiguranika te tuženika kao osiguratelja. Nije sporna niti činjenica da je po osnovi predmetnog štetnog događaja tuženik u cijelosti odbio tužiteljev odštetni zahtjev kao neosnovan.

8. Sporan je nastanak osiguranog slučaja, tuženikova odgovornost, uzročno posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i nastale štete (obračunatih troškova) te visina štete.

9. Odredbom članka 921. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO, a koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja) propisano je da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja. Osigurani slučaj je događaj prouzročen osiguranim rizikom (članak 922. stavak 1. ZOO-a).

10. Uvidom u zapisnik o prometnoj nesreći s fotografijama utvrđeno je kako je 18. ožujka 2020. oko 10:00 sati na 274,700 km autoceste A1 (Zagreb (Bosiljevo)- Ploče), dionici d13 (Zadar 2-Benkovac), zbog slijetanja vozila ili udara uslijed gubitka kontrole nad upravljačem došlo do naleta nepoznatog vozila na elastičnu odbojnu ogradu-lijevo u vlasništvu tužitelja uslijed čega je došlo do oštećenja istih. U zapisniku se zabilježeno da je došlo do intervencije ophodara-uklanjanje posljedica prometne nesreće i izvanrednih događaja do 3 sata, da je došlo do postavljanja, uklanjanja i održavanja privremene regulacije prometa, slučaj B-osiguranje mjesta nesreće, postavljanje , uklanjanje i održavanje privremene regulacije prometa, slučaj B-osiguranje mjesta rada, zamjena plašta dvostrane elastične odbojne ograde, razmak stupova 4 m, popravak dvostrane distantne odbojne ograde R-4, dovođenje u liniju s učvršćenjem, razmak stupova 4 m, prilagođavanje bankine i zelenog pojasa asfaltnom zastoru, sloj 0+5 cm sa sijanjem trave. Uz zapisnik su priložene fotografije iz istih je razvidno oštećenje ograde. Nadalje je utvrđeno kako je predmetnu prometnu nesreću evidentirana u dnevniku rada kao i u ophodarskom dnevniku.

11. Uvidom u ophodarski dnevnik utvrđeno je kako je predmetnog dana tužiteljev djelatnik TU obavio ophodnju predmetne dionice autoceste i da je tom prilikom zabilježio podatke o prometnoj nezgodi na 274 +700 u smjeru ZG nepoznato vozilo oštetilo 20 m desno te je zabilježio I stupanj pripravnosti.

12. Uvidom u dnevnik rada utvrđeno je kako je 18.03.2020. tužiteljev djelatnik TU bio obavio ophodnju predmetne dionice. Iz putnog radnog list razvidno je da su ophodnju predmetnog dana obavljali V, F i TU. Iz dnevnika rada referenta- operatera za praćenje prometa razvidno je kako je dana 18.03.2020. u 10,55 sati na zahtjev ophodara Benkovac pozvana policija da napravi zapisnik zbog manjeg oštećenja odbojne ograde u centralnom pojasu na 274+700 km u smjeru Zagreb. 13. Uvidom u pisani iskaz svjedoka TU razvidno je da je isti 18.03.2020. bio ophodar u prvoj smjerni te da je oko 10 sati uočio na 274 km i 700 m autoceste u smjeru Zagrebu oštećenu elastičnu odbojnu ogradu u centralnom pojasu koji razdvaja dva prometna traka, o čemu je obavijestio Centar za nadzor i upravljanje prometom i zatražio da se pozove policija. Fotografirao je oštećenu elastičnu odbojnu ogradu, napravio zapisnik o prometnoj nesreći. U svojem usmenom iskazu naveo je kako je tog dana bio u ophodnji i na dijelu Zadar 2 Benkovac je uočio oštećenu odbojnu ogradu u centralnom pojasu. Odmah je obavijestio centralu koja je zvala policiju te je policija naknadno i došla na lice mjesta i izvršila fotografiranja. Na licu mjesta nije bilo uočeno vozilo koje bi napravilo tu štetu slijedom čega su oni to zaveli kao štetu od nepoznatog počinitelja. Poslikali su oštećenje na ogradi, no policija je obavila kompletni uviđaj te izvršila sva slikanja lice mjesta i oni su uočili na ogradi boju, a također su i uočeni komadi branika, a na zelenom pojasu pored oštećene ograde su bili uočeni tragovi od guma vozila.

14. Uvidom u navedene isprave, uključujući i iskaz svjedoka tužiteljevog djelatnika zaposlenog na mjestu ophodara koji je evidentirao predmetnu prometnu nesreću, utvrđeno je kako se 18. ožujka 2020. oko 10:00 sati, na 274,700 km autoceste A1 (Zagreb (Bosiljevo)-Ploče), dionici d13 (Zadar 2-Benkovac), došlo do naleta nepoznatog vozila na odbojnu ogradu u centralnom pojasu i zaustavnom traku u vlasništvu tužitelja uslijed čega je došlo do oštećenja istih. Uzevši u obzir navedeno, a s obzirom na to da je na temelju isprava u spisu, uključujući i preslike fotografija oštećene ograde, utvrđeno kako je na predmetnoj dionici oštećena ista od strane nepoznatog vozila. Iz iskaza svjedoka proizlazi da je policija izlazila na mjesto događaja i izvršila uviđaj, no međutim tuženik je isto ospori, a u predmetu na postoji drugih dokaza da je policija izašla na lice mjesta i izvršila očevid, posebice isto nije vidljivo iz dnevnika rada referenta-operatera za praćenje prometa gdje dolazak policije kao i vršenje očevida na licu mjesta nije zabilježeno, a također valja napomenuti da je i sam tužitelj u tužbi naveo kako je policija pozvana, no da ista nije izašla na lice mjesta, stoga sud nije prihvatio kao vjerodostojan iskaz svjedoka u dijelu gdje navodi da je na lice mjesta izašla policija i izvršila očevid. No, neizlazak policije na mjesto događaja je pravno irelevantno jer to ne umanjuje činjenicu da je došlo do štetnog događaja. Naime, činjenica što na mjesto događaja nije izlazila policija sama za sebe ne upućuje na zaključak da uopće nije došlo do predmetnog štetnog događaja kao što to neosnovano ističe tuženik jer suprotno proizlazi iz isprava u spisu. S obzirom na to da je u konkretnom slučaju došlo do oštećenja ograde od strane nepoznatog vozila to je, suprotno tuženikovim navodima, u konkretnom slučaju nastupio osigurani slučaj iz Ugovora o osiguranju imovine, Opisa predmeta nabave, Općih uvjeta za osiguranje imovine i Uvjeta za osiguranje od požara i nekih drugih rizika kojima su propisani osigurani rizici.

15. Iako čl. 14. Općih uvjeta za osiguranje imovine propisuje kako kada nastane osigurani slučaj na temelju kojeg se traži isplata osiguranine, osiguranik je dužan postupiti na način da između ostalog obavijesti osiguratelja o nastupanju osiguranog slučaja najdalje u roku od tri dana otkada je to saznao te do dolaska predstavnika osiguratelja na samo mjesto ne promijeni stanje oštećenih odnosno uništenih stvari osim ako je promjena potrebna u javnom interesu ili radi smanjena odnosno sprečavanja povećanje štete odnosno radi nastavljanja normalne proizvodnje, o čemu je dužan obavijesti osiguratelja. Nadalje, navedeno je da ako osiguranik ne ispuni svoju obvezu obavješćivanja osiguratelja u ranije navedenom roku, da je dužna naknaditi štetu osiguratelju koju bi ovaj zbog toga imao.

16. U ovom postupku utvrđeno je kako ovdje tužitelj kao osiguranik nije pravio štetu u roku od 3 dana, već 10.04.2020. (skoro mjeseca nakon štetnog događaja) što je suprotno roku iz čl. 14. Općih uvjeta za osiguranje imovine, no međutim iz istih uvjeta ne proizlazi da bi uslijed toga za osiguranika nastupila posljedica u vidu neisplate osiguranine, već je samo određena da je on u tom slučaju odgovoran za štetu koja može nastati osiguratelju. Također je utvrđeno da je tužitelja kao osiguranik odmah pristupio sanaciji čim je izmijenio stanje oštenih odnosno uništenih stvari, no isto je u skladu sa čl. 14. Općih uvjeta za osiguranje imovine obzirom da je to bilo potrebno kako bi se na tom dijelu autoceste mogao uredno odvijati promet i kako ne bi nastala daljnja šteta. Dakle, unatoč tome što je tužitelj postupio suprotno čl. 14. Općih uvjeta za osiguranje imovine, to nije dovelo do umanjenja odgovornosti osiguratelja odnosno ovdje tuženika za naknadu štete sukladno ugovoru o osiguranju.

17. Uvidom u tužiteljev Troškovnik od 24.04.2020. utvrđeno je kako je tužitelj obračunao troškove u iznosu od 6.975,43 kn (bez PDV-a) koji se odnose na: I) po štetnom događaju: 1. intervenciju ophodara – uklanjanje posljedica prometne nesreće i izvanrednih događaja do 3 sata, 2. postavljanje, uklanjanja i održavanje privremene regulacije prometa slučaj B-osiguranje mjesta nesreće; II) otklon štete: 1. postavljanje, uklanjanje i održavanje privremene regulacije slučaj B – osiguranje mjesta rada, 2. zamjena plašta dvostrane elastične odbojne ograde razmak stupa 4m, 3. popravak dvostrane distantne odbojne ograde R-4, dovođenje u liniju s učvršćivanjem, razmak stupova 4m, 4. prilagođavanje bankine i zelenog pojasa asfaltnom zastoru, sloj 0-5 cm, sa sijanjem trave; III) razni radovi: 1. obavljanje očevida sa izradom fotodokumentacije i troškovnika te 2. sakupljanje utvora i odvoz otpadnog materijala kamionom 3t na deponiju, prosječna udaljenost 10 km.

18. Iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka razvidno je kako je isti sukladno dokumentaciji u spisu i iskazima svjedoka utvrdio da je djelatnik tužitelja obavio ophodnju na mjestu prometne nesreće te da je zatekao oštećenu ogradu, da je izvršio fotografiranje, da tužitelj prilikom otklanjanja nedostatka nije vršio fotografiranje, a da očevidom na lokaciji ne bi bilo moguće preciznije utvrditi količinu radova potrebnih za otklanjanje štete nastala prije više od 3 godine i da je iz fotografija i troškovnika koji se nalaze u spisu moguće utvrditi i procijeniti da je tužitelj količine iskazao točno. Prema vještaku radovi i količine radovi i količine navedene u troškovniku odgovaraju radovima i količinama stvarno potrebnim za otklanjanje štete. Jedinične cijene odgovaraju tržišnim cijenama iz tog vremena. Isti je procijenio kako ukupni troškovi sanacije štete iznose 925,80 EUR, odnosno 1.157,21 EUR s PDV-om. No, napomenuo je kako tužitelj treba dokazati na bilo koji način da je stvarno izvršio zamjenu plašta dvostrane elastične odbojne ograde.

19. Na isti nalaz i mišljenje tužitelj nije imao prigovora, dok je tuženik imao na koje se vještak očitovao na ročištu dana 26. rujna 2024. navodeći kako u odnosu na redni broj I. 1. Troškovnika koja se odnosi na intervenciju ophodara - uklanjanja posljedica prometne nesreće i izvanrednih događaja do tri sata da je on tu stavku priznao vezano za vršenje radnje uklanjanja posljedica prometne nesreće unatoč tome što su djelatnici tužitelja provodili redovnu ophodnju, no uslijed provođenja te redovne ophodnje što im spada u redovan opis posla oni su naišli na ovaj štetni događaj i u toj situaciji trebali stati i izvršiti radnje koje predstavljaju izvanredne radnje, a koje se odnose upravo na uklanjanje posljedica prometne nesreće. Smatra da je opravdano vremensko trajanja vršenje ovih radnji do tri sata slijedom čega je to priznao i to u visini od 329,07 kn što je prema njemu više nego primjeren trošak za poduzimanje tih radnji od strane djelatnika tužitelja. Ovo uklanjanje posljedice prometne nesreće podrazumijeva čišćenje ostataka automobila kao i razbijene ograde. Naveo je da je prema standardima propisano kako se vrijeme potrebno za čišćenje posljedica prometne nesreće obračunava po komadu pa je tako propisano za ovaj slučaj komad do tri sata rada odnosno za utrošeno vrijeme od nula do tri sata. Napomenuo je kako je na putnom radnom listu (list 11 i 12 spisa) upisano kako su u ophodnji bila tri čovjeka slijedom čega su oni kad su naišli na lice mjesta prestali obavljati svoj redovan posao i počeli obavljati izvanredne radnje u smislu uklanjanja posljedica štete na auto cesti. Smatra kako je primjeren iznos od 329,07 kn za radnje koja su ta tri djelatnika obavili, a evidentno je da ukoliko je došlo do štete i ograde da je potrebno čišćenje autoceste a posebice obzirom da autocesta mora biti cijelo vrijeme u čistom stanju odnosno na auto cesti ne smiju biti nikakvi elementi koji bi ometali vožnju. U odnosu na redni broj I. 2. i II. 1. Troškovnika obje stavke je priznao jer se radi o postavljanju privremene regulacije prometa, no međutim za dvije različite stvari. Stavka I. 2. odnosi se na postavljanje privremene regulacije vezano za osiguranje mjesta nesreća i to u pravilu postavljaju ophodari odmah u trenutku kada naiđu posljedicu nesreće i sa postavljanjem tih znakova zapravo se upozoravaju sudionici prometa da na određenom dijelu auto ceste postoji nesreća i kako bi isti mogli izbjeći to mjesto nesreće. Stavka II. 1. odnosi se na postavljanje privremene regulacije prometa vezano za osiguranja mjesta rada. Naime sasvim je jasno kad dođe do nekakve štete na auto cesti koju treba popraviti da se isto ne može isti tren popraviti pogotovo u ovom slučaju obzirom da je oštećenu ogradu trebalo zamijeniti pa je potrebno donijeti kako tu ogradu tako i drugi materijal da bi se ista šteta popravila slijedom čega je bilo potreban ponovni izlazak radnika na lice mjesta kako bi se ista šteta sanirala. U tom slučaju postavlja se nova privremena regulacija koja bi obavještavala sudionike u prometu da se vrše određeni radovi na cesti. Napominje kako se privremena regulacija vezano za osiguranje mjesta rada i dalje tada koristi te se ona nadopunjava s novom privremenom regulacijom koja se tiče radova na cesti. Također je napomenuo da se ranija privremena regulacija premješta obzirom da je prilikom radova na cesti potrebno ograditi veći prostor nego što je to prostor na kojem je nastala šteta, a kako bi radnici mogli vršiti radnje i potrebne manevre na auto cesti zbog uklanjanja posljedica štete. Privremena regulacija osiguranja mjesta nesreće i osiguranja mjesta rada je djelomično ista obzirom da se kad se vrše radovi otklanjanja štete koristi se i privremena regulacija osiguranja mjesta nesreće, no međutim postoje i drugi znakovi koje je potrebno staviti na autocestu kako bi se upozorilo sudionike da se vrše radovi na cesti. Privremenu regulaciju za osiguranje mjesta nesreće postavljaju ophodari koji su naišli na osiguranje mjesta nesreće, dok privremenu regulaciju za osiguranje mjesta rada postavljaju radnici koji su došli obaviti popravak štete. Vezano za visinu koju je priznao za ove dvije stavke naveo je da iznos koji tužitelj potražuje prema troškovniku je daleko manji od današnje tržišne cijene te da ta cijena obuhvaća rad radnika odnosno njegovo vrijeme i isto tako korištenje samih strojeva u smislu vozila, nafte i slično. Napomenuo je kako trošak sata rada običnog radnika u RH u sektoru graditeljstva cca 10,00 € što je cca 75,00 kn, no ovdje postoje i drugi troškovi u smislu vozila, benzina, potrošnog materijala i faktora poduzeća što bi također trebalo obračunati pri procjeni ovih stavki. Također na isti način je procjenjivao i visinu stavke III. 1. Troškovnika koja je odnosi na obavljanje očevida s izradom foto dokumentacije i troškovnika te smatra da je iznos koji se potražuje od 209,51 kn više nego dovoljna za obavljanje istih radnji. U odnosu na stavku II. 4. Troškovnika, a koja se odnosi na prilagođavanje bankine i zelenog pojasa asfaltnom zastoru, sa sijanjem trave naveo je vezano za oštećenje trave kako iz slike broj 1 uz zapisnik bi se moglo zaključiti da se radi o tragovima gume na travnatom pojasu, no međutim ne može sa stopostotnom sigurnošću tvrditi da je to doista i trag gume obzirom da je rezolucija slika loše. Prilikom popravka dolazi do oštećenja travnate površine slijedom čega i nakon toga postoji potreba za njezinim popravkom. Cijenu je procijenio na isti način kao i ranije stavke I. 2., II. 1. i III. 1. te je napomenuo kako je ova stavka iznimno niske cijene obzirom da na tržištu u današnje vrijeme se ta cijena ne može postići za ovakvu vrstu radova. U odnosu na stavku II. 2. i II. 3. Troškovnika napomenuo je kako se ovdje radi o dvije različite stvari. Pod stavkom II. 2. Troškovnika bila je potrebna zamjena plašta dvostrane elastične odbojne ograde, a što je na slikama 1. i 2. razvidno i predstavljaju dvostruku odbojnu ogradu dok se stavka II. 3. odnosi na popravak dvostrane distantne odbojne ograde zapravo predstavlja popravak stupova unutar te dvostrane odbojne ograde. Plašt odbojne ograde je bilo potrebno zamijeniti jer se isti plašt iskrivio dok je stupove bilo potrebno popraviti obzirom da su isti iskrivljeni prilikom udara vozila. Stupove je bilo moguće popraviti dok ogradu nje moguće popraviti već ju je bilo potrebno zamijeniti zbog sigurnosti obzirom da ograda mora biti neoštećena. Što se tiče procjene cijena vezano za zamjenu plašta pod II. 2. kao i popravak dvostrane distantne odbojne ograde pod II. 3. naveo je kako su cijene koje potražuje tužitelj puno manje nego što su tržišne cijene i te cijene ne bi bile dovoljne ni za pokriti materijal slijedom čega je u cijelosti priznao trošak u tim iznosima. U odnosu na istaknute cijene u troškovniku tužitelja naveo je kako se radi o cijenama koje su u cijelosti znatno niže, nego što su tržišne cijene slijedom čega se iste u cijelosti mogu prihvatiti. Napomenuo je da ne zna kada je prvobitna ograda na licu mjesta postavljena niti zna kako je ona izgledala prije štetnog događaja, no napomenuo je da ograda na autocesti mora biti neoštećena i u ispravnom stanju. Također je napomenuo kako oštećena ograda odnosno plašt ograde ima svoju vrijednost jer se ista ograda može prodati kao sirovina, no međutim nije mogao na ročištu navesti koliko bi iznosila vrijednosti ostatka ograde odnosno plašta koji je zamijenjen pa se stoga naknadno očitovao na to navodeći kako bi plašt elastične odbojne ograde ima razvijenu širinu od ~60 cm, dužine je 400 cm i debljine je 2,5-3 mm, da ukupna težina jednog plašta elastične odbojne ograde iznosi približno 47-56 kg/kom, a da je prema specifikacijama izvršena zamjena 20 m plašta odnosno 5 komada dužine 4 m (400 cm), stoga ukupna težina ostatka ograde, odnosno zamijenjenih elemenata plašta iznosi najmanje 235 kg, a najviše 280 kg željeza. Vrijednost materijala u to vrijeme na način da se materijal preda kao metalni otpad je od 0,12 EUR/kg – 0,17 EUR/kg, stoga ukupna vrijednost ostatka dijelova elastične odbojne ograde iznosio bi od minimalnih 28,20 EUR do maksimalnih 47,60 EUR. 20. Nakon očitovanja vještaka tužitelj nije imao daljnjih pitanja za vještaka, dok je tuženik ostao kod svojih prigovora te je predložio da se provede novo vještačenje po novom vještaku. Sud je odlučio ne provesti novo prometno vještačenje na iste okolnosti, obzirom da je vještak svoj nalaz i mišljenje prema mišljenju suda izradio u skladu s pravilima znanosti i struke te je svoje mišljenje iznio savjesno i u skladu sa pravilima znanosti i vještine, a temeljem dostupne dokumentacije, a isto tako je odgovorio na prigovore koje je tuženik imao na njegov nalaz i mišljenje. Provođenje novog vještačenje na iste okolnosti prema mišljenju suda nije svrsishodno, a i sve činjenice koje su važne za donošenje odluke mogu se utvrditi temeljem isprava i dokumentacije koja priloži spisu, a posebno se pri tome vodio činjenicom da je sud dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova. Također, valja napomenuti kako je vještačenje predloženo na okolnost utvrđenja visine, a ne utvrđenja opravdanosti pojedini troškova koje tužitelj potražuje.

21. U odnosu na troškove intervencije ophodara – uklanjanje posljedica prometne nesreće i izvanrednih događaja do 3 sata u iznosu od 329,07 kn, sud je utvrdio kako tužitelj u konkretnom slučaju nema pravo na naknadu tih troškova. Naime, na temelju iskaza svjedoka, tužiteljevog djelatnika zaposlenog na mjestu ophodara koji je evidentirao predmetnu prometnu nesreću, utvrđeno je kako je isti predmetnog dana kao ophodar preuzeo prvu smjenu u 7,00 sati te da je, obavljajući redovnu ophodnju oko 10,00 sati naišao na oštećenu ogradu. Dakle, sam tužiteljev djelatnik koji je evidentirao predmetnu prometnu nesreću je potvrdio kako je to utvrdio prilikom obavljanja redovne ophodnje predmetne dionice autoceste. Iz navedenog proizlazi kako se u konkretnom slučaju ne radi o izvanrednoj ophodnji predmetne dionice autoceste koju je uzrokovao upravo nalet nepoznat motornog vozila na ogradu i zbog koje je tužiteljev djelatnik (ophodar) bio dužan izvanrednom ophodnjom, dakle, mimo redovne ophodnje, povodom dojave o predmetnoj prometnoj nesreći i šteti nastaloj na dijelovima autoceste, izaći na mjesto događaja. Stoga tužitelj neosnovano zahtijeva naknadu troškova u iznosu od 329,07 kn po osnovi intervencije ophodara – uklanjanja posljedica prometne nesreće i izvanrednih događaja do 3 sata.

22. U odnosu na troškove postavljanja, uklanjanja i održavanja privremene regulacije prometa slučaj B – osiguranje mjesta nesreće u iznosu od 303,43 kn, na temelju izvedenih dokaza je utvrđeno kako tužitelj ima pravo na naknadu tih troškova. Naime, na temelju tužiteljevog zapisnika o prometnoj nesreći kao i nalaza i mišljenja vještaka je utvrđeno kako je upravo zbog oštećenja ogradi u predmetnoj prometnoj nesreći postavljena privremena regulacija prometa – za osiguranje mjesta nezgode. Stoga se radi o troškovima koji su za tužitelja stvarno nastali kao posljedica predmetne prometne nesreće i koji su u konkretnom slučaju bili potrebni i opravdani radi uklanjanja posljedica predmetne prometne nesreće. Stoga tužitelj osnovano zahtijeva naknadu navedenih troškova u iznosu od 303,43 kn po osnovi troškova postavljanja, uklanjanja i održavanja privremene regulacije prometa slučaj B – osiguranje mjesta nesreće.

23. U odnosu na troškove postavljanja, uklanjanja i održavanja privremene regulacije prometa slučaj B – osiguranje mjesta rada u iznosu od 303,43 kn, na temelju izvedenih dokaza je utvrđeno kako tužitelj ima pravo na naknadu tih troškova. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka je jasno utvrđeno kako radovi popravka ograde nisu mogli biti izvedeni odmah u trenutku kada je uočeno oštećenje ograde jer je plašt ograde trebala zamijeniti pa je bilo potrebno donijeti kako tu ogradu tako i drugi materijal da bi se ista šteta popravila slijedom čega je bilo potreban ponovni izlazak radnika na lice mjesta kako bi se ista šteta sanirala pa je bilo potrebno ponovno postaviti privremenu regulaciju koja bi obavještavala sudionike u prometu da se vrše određeni radovi na cesti, a koju regulaciju postavljaju radnici kako mogli vršiti radnje i potrebne manevre na autocesti zbog uklanjanja posljedica štete. Stoga se radi o troškovima koji su za tužitelja stvarno nastali kao posljedica predmetne prometne nesreće i koji su u konkretnom slučaju bili potrebni i opravdani radi uklanjanja posljedica predmetne prometne nesreće. Stoga tužitelj osnovano zahtijeva naknadu navedenih troškova u iznosu od 303,43 kn po osnovi troškova postavljanja, uklanjanja i održavanja privremene regulacije prometa slučaj B – osiguranje mjesta rada.

24. U odnosu na troškove zamjene plašta dvostrane elastične odbojne ograde, razmak stupa 4 m, sud je na temelju izvedenih dokaza utvrđeno kako tužitelj ima pravo na naknadu istih troškova obzirom da je iz fotografije uz zapisnik razvidno oštećenje plašta ograde, iz nalaza i mišljenja vještaka je razvidno kako je bila potrebna zamjena plašta dvostrane elastične odbojne ograde, jer se isti plašt iskrivio, da plašt ograde nije bilo moguće popraviti već je bilo potrebno zamijeniti isti zbog sigurnosti obzirom da ograda mora biti neoštećena i u ispravnom stanju. Što se tiče procjene cijena vezano za zamjenu plašta pod II. 2. naveo je kako su cijene koje potražuje tužitelj puno manje nego što su tržišne cijene i te cijene ne bi bile dovoljne ni za pokriti materijal. Slijedom navedenog sud je cijenio kako je bila potrebno zamijeniti plašt ograde pa je cijenio osnovanim zahtjev naknade navedenih troškova u iznosu o 4.764,80 kn.

25. U odnosu na troškove popravak dvostrane distantne odbojne ograde R-4, dovođenje u liniju s učvršćivanjem, razmak stupova 4 m, iz nalaza i mišljenja vještaka razvidno je kako se ova stavka zapravo odnosi na popravak stupova unutar te dvostrane odbojne ograde. Plašt odbojne ograde je bilo potrebno zamijeniti jer se isti plašt iskrivio, dok je stupove bilo potrebno popraviti obzirom da su isti iskrivljeni prilikom udara vozila. Stupove je bilo moguće popraviti. Što se tiče procjene cijena vezano za popravak dvostrane distantne odbojne ograde pod II. 3., cijene koje potražuje tužitelj puno su manje nego što su tržišne cijene i te cijene ne bi bile dovoljne ni za pokriti materijal. Slijedom navedenog sud je ocijenio kako je bilo potrebno i opravdano popraviti stupova unutar dvostrane odbojne ograde pa je cijenio osnovanim zahtjev naknade navedenih troškova u iznosu o 696,20 kn.

26. U odnosu na troškove prilagođavanja bankine i zelenog pojasa asfaltnom zastoru, sloj 0-5 cm sa sijanjem trave u iznosu od 105,30 kn, sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio kako tužitelj ima pravo na naknadu tih troškova. Naime, iz fotografija (slika broj 1) uz zapisnik bi se moglo zaključiti da se radi o tragovima gume na travnatom pojasu, no rezolucija slika je loša pa se isto ne može sa sigurnošću zaključiti, no iz nalaz i mišljenja proizlazi da prilikom popravka dolazi do oštećenja travnate površine slijedom čega i nakon toga postoji potreba za njezinim popravkom pa se radi o trošku koji je bio potreban za saniranja štete na ogradi. Nadalje, iz nalaz i mišljenja proizlazi kako je zatraženi iznos za navedenu stavku iznimno nizak obzirom da na tržištu u današnje vrijeme se ta cijena ne može postići za ovakvu vrstu radova.

27. U odnosu na troškove obavljanja očevida sa izradom fotodokumentacije i troškovnika u iznosu od 209,51 kn je na temelju izvedenih dokaza utvrđeno kako tužitelj ima pravo na naknadu tih troškova. Naime, u konkretnom slučaju policija nije izašla na mjesto događaja pa nije niti obavila očevid. Na temelju isprava u spisu, uključujući i pisani iskaz svjedoka je utvrđeno kako je tužiteljev djelatnik fotografirao oštećenu prometnu signalizaciju i napravio zapisnik o prometnoj nezgodi, a zapisnik o prometnoj nezgodi i preslike fotografija su dostavljene u spis. Stoga je očevid s izradom fotodokumentacije i troškovnika u konkretnom slučaju radnja koja je potrebna i opravdana jer su tom radnjom prikupljeni podaci na temelju kojih se mogu utvrditi činjenice odlučne za nastanak predmetnog štetnog događaja i nastalu štetu, odnosno za uzrok, opseg i visinu štete.

28. U odnosu na sakupljanje utovar i odvoz otpadnog materijala kamionom 3 t deponij, prosječna udaljenost 10 km u iznosu od 263,69 kn za 0,75 m3, sud je utvrdio kako je vještak u svojem nalazu i mišljenju priznao isti trošak kao nužan za otklanjanje štete na ograde. Na ročištu dana 26. rujna 2024. vještak se očitovao na prigovore tuženika te je odgovorio na sva pitanja tuženika. Tuženik u odnosu na ovu stavku nije imao pitanja za vještaka. Sud smatra kako je bilo potrebno sakupiti, utovariti i odvesti otpadni materijal, obzirom da ukoliko dolazi do zamijene plašta ograde da je jasno kako je postojao otpadni materijal koje je bilo potrebno sakupiti utovariti i odvesti s autoceste, slijedom čega je sud prihvatio ovaj trošak u iznosu od 263,69 kn.

29. U odnosu na visinu ovdje valja posebno napomenuti kako je vještak prilikom očitovanja na prigovore tuženika jasno naveo kako su cijene istaknute u troškovniku tužitelja cijene koje su u cijelosti znatno niže, nego što su tržišne cijene za tako izvedene radnje slijedom čega je iste u cijelosti prihvatiti tako izražene cijene.

30. Stoga je, uzevši u obzir navedeno, sud utvrdio kako tužitelj ima pravo na naknadu štete koja se odnosi na troškove postavljanja, uklanjanja i održavanja privremene regulacije prometa slučaj B – osiguranje mjesta nesreće u iznosu od 303,43 kn, troškove postavljanja, uklanjanja i održavanja privremene regulacije prometa slučaj B – osiguranje mjesta rada u iznosu od 303,43 kn, troškove zamjene plašta dvostrane elastične odbojne ograde, razmak stupa 4 m u iznosu od 4.764,80 kn, troškove popravka dvostrane distantne odbojne ograde R-4, dovođenje u liniju s učvršćivanjem, razmak stupova 4 m u iznosu od 696,20 kn, troškove prilagođavanje bankine i zelenog pojasa asfaltnom zastoru, sloj 0-5 cm sa sijenjem trave u iznosu od 105,30 kn, troškove obavljanja očevida sa izradom fotodokumentacije i troškovnika u iznosu od 209,51 kn i troškove sakupljanja, utovar i odvoz otpadnog materijala kamionom 3t na deponij, prosječna udaljenost 10 km u iznosu od 263,69 kn, što sve ukupno iznosi 6.646,36 kn odnosno 882,12 €. Cijene koje tužitelj potražuje su obračunate sukladno njihovom troškovniku, a za kojeg je vještak u svojem očitovanju naveo da su postavljeni ispod tržišnih cijena. Budući da je nastupio osigurani slučaj, to je u skladu s odredbom članka 949. stavka 1. ZOO-a i člancima 14. i 15. Općih uvjeta za osiguranje imovine, cijenio djelomično osnovanim zahtjev za naknadu štete koja se sastoji od ranije navedenih troškova u ukupnom iznosu od 882,12 € (6.646,36 kn).

31. Međutim, odredba čl. 950. ZOO-a propisuje kako je osiguranik dužan poduzeti propisane, ugovorene i sve ostale razborite mjere potrebne da se spriječi nastanak osiguranog slučaja, a ako osigurani slučaj nastupi, dužan je poduzeti sve što je razborito i u njegovoj moći da se ograniče njegove štetne posljedice.

32. Vještak je u svojem nalazu i mišljenju naveo kako oštećena ograda odnosno plašt ograde ima svoju vrijednost jer se ista ograda može prodati kao sirovina. Isti je naveo kako plašt elastične odbojne ograde ima razvijenu širinu od ~60 cm, dužine je 400 cm i debljine 2,5-3 mm, da ukupna težina jednog plašta elastične odbojne ograde iznosi približno 47-56 kg/kom, a da je prema specifikacijama izvršena zamjena 20 m plašta odnosno 5 komada dužine 4 m (400 cm), stoga ukupna težina ostatka ograde, odnosno zamijenjenih elemenata plašta iznosi najmanje 235 kg, a najviše 280 kg željeza. Vrijednost materijala u to vrijeme na način da se materijal preda kao metalni otpad je od 0,12 €/kg – 0,17 €/kg, stoga ukupna vrijednost ostatka dijelova elastične odbojne ograde iznosio bi od minimalnih 28,20 € do maksimalnih 47,60 €. Stoga je sud cijenio da je tužitelj prodajom oštećenog plašta ograde kao sirovinu mogao umanjiti svoju štetu koja mu je nastala i to najmanje u iznosu od 28,20 €, stoga je valjalo isti iznos odbiti od naknade štete za koju je sud smatrao osnovanom, pa tuženik dužan naknaditi tužitelju u visini od 853,92 €.

33. Prema odredbi članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO-23), dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio (članak 943. stavak 1. ZOO-a-23). Ali ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan (članak 943. stavak 2. ZOO-a-23). Ako iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u rokovima određenim u stavku 1. i 2. ovoga članka, osiguratelj je dužan bez odgađanja isplatiti iznos nespornog dijela svoje obveze na ime predujma (članak 943. stavak 3. ZOO-a-23). Ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz ovoga članka, duguje osiguraniku zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala (članak 943. stavak 4. ZOO-a-23). Kako u predmetu ne postoji dokaz kada je tuženik zaprimio prijavu štete tužitelja, ali postoji odgovor na istu prijavu odnosno Obavijest o primitku odštetnog zahtjeva od 14.04.2020, sud je uzevši u obzir citirane zakonske odredbe, utvrdio kako je tužitelj u konkretnom slučaju osnovano zahtijeva isplatu zateznih kamata od 14.04.2020. kada je tuženik odgovorio tužitelju na njegov odštetni zahtjev do isplate.

34. Stopa zatezne kamate je za razdoblje do 31. prosinca 2022. određena po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a-23 za odnose iz trgovačkog ugovora, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a-23 za odnose iz trgovačkog ugovora jer predmetni Ugovor o osiguranju od 16. ožujka 2021. koji je nesporno sklopljen između parničnih stranaka predstavlja trgovački ugovor u smislu odredbe članka 14. stavka 2. ZOO-a-23. Stoga je sud odlučio kao pod točkom I/ izreke ove presude.

35. Nadalje, sukladno provedenom dokaznom postupku sud je utvrdio kako tužitelj nema pravo na intervenciju ophodara – uklanjanje posljedica prometne nesreće i izvanrednih događaja do 3 sata u iznosu od 329,07 kn što iznosi 43,67 € te da je tužitelj mogao umanjiti svoju štetu prodajom zamijenjenog plašta ograde za najmanje 28,20 €, što sveukupno iznosi 71,87 €. Stoga tužitelj nema pravo na naknadu štete u iznosu od 71,87 €. Zbog toga je sud odbio kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za naknadu štete u ranije navedenom iznosu s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te je odlučio kao pod točkom II/ izreke ove presude.

36. S obzirom na to da je tužbeni zahtjev prihvaćen za iznos od 853,92 €, a odbijen za iznos od 71,87 €, proizlazi da je tužitelj uspio u ovom sporu s 92,24 %, a tuženik s 7,76%.

37. Odredba čl. 154. st. 2. ZPP-a propisuje da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

38. Sukladno navedenom tuženik je dužan naknaditi trošak ovog postupka tužitelju i tu u omjeru od 84,48% (92,27%-7,76%=84,48%).

39. Sud je o trošku odlučio sukladno čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine, br. 138/23, dalje: Tarifa). Tužitelju je priznata naknada troškova zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom i prema vrijednosti predmeta spora, i to za trošak sastava tužbe u iznosu od 150,00 € (Tbr. 7 i Tbr. 54 Tarife), zastupanja na ročištima 06.09.2023., 24.10.2023., 26.09.2024. i 12.11.2024. za svaki iznos od 150,00 € (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife), trošak podnesaka 18.01.2023. i 31.01.2024. za svaki iznos od 150,00 € (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) što ukupno iznosi 1.050,00 €, a što uvećano za trošak PDV-a prema Tbr. 46. Tarife ukupno iznosi 1.312,50 €. Tužitelj je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 800,00 € kao i u cijelosti zatraženi trošak trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 19,91 € i na presudu u iznosu od 19,91 €, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18, 51/23) i Uredba o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/23).

40. Sud je odbio tužitelja za trošak podnesaka 08.09.2023. kojim dostavlja e-mail od svjedoka i to dva dana nakon što je na ročištu predložio da se isti saslušanja na daljinu, trošak podneska od 14.11.2023. u kojoj navodi da prihvaća ponudu vještaka za vještačenje, trošak podneska od 21.12.2023. kojom obavještava da je uplaćen predujam i trošak podneska od 21.03.2024. u kojem navodi kako nije potrebno saslušanje vještaka. Naime, ranije navedene podneske ovaj sud je cijenio kako nisu bili potrebni za provođenje postupka sukladno čl. 155. ZPP-a pa ih stoga nije ni priznao tužitelju.

41. Slijedom svega navedenog tužitelju je priznat trošak u iznosu od 2.152,32 €, no obzirom da je tužitelju valjalo odmjeriti trošak sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a s 84,48 % tako je tužitelju dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.818,28 €, a na koji trošak je dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja presude sukladno čl. 151. st. 3. ZPP- a. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose obzirom da se radi o troškovima postupka (tako i u odluci VSRH Rev-1114/23 od 04.06.2024.) te je stoga odlučeno kao pod točkom III/ izreke ove presude, dok je u odnosu na trošak za koji je tuženik odbijen odlučeno kao pod točkom IV/ izreke presude.

U Zagrebu 18. prosinca 2024. godine

S u d a c:

mr. sc. Maja Josipović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz nalog za sudsku pristojbu na tužbu i presudu 2. Tuženiku po punomoćniku