REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-420/2022-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barač-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. OH, OIB [osobni identifikacijski broj], 2. VH, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], 3. NH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. ĆH, iz [adresa], O [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćnicima Jošku Palinić-Ćulinu i dr., odvjetnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda Palinić - Dragović u Zagrebu, protiv tuženika: 1. Zavoda za hitnu medicinu Šibensko - kninske Županije, OIB 74580523423, iz Šibenika, Karla Vipauca 8, zastupanog po punomoćniku Ivanu Grgcu, odvjetniku u Šibeniku i 2. dr. OHT, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Krešimir Škarica i partneri, Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1389/2021-2 od 8. lipnja 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pn-67/2017 od 5. siječnja 2021., na sjednici održanoj 18. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelji su predložili da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1389/2021-2 od 8. lipnja 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pn-67/2017 od 5. siječnja 2021. postavljajući slijedeća pitanja:
„1. Da li su sudovi prvog i drugog stupnja bili dužni obrazložiti u presudama, a sukladno čl. 221. st. 2. ZPP-a prvo priznate činjenice od strane II. tuženica, a potom u cijelosti opovrgnute od strane II. tuženice u iskazu na ročištu glavne rasprave ? 2. Da li liječnik za liječničku grešku odgovara po načelu presumirane krivnje i da li liječnik mora dokazati da je u svemu postupio na način koji je propisan pravilima liječničke struke, odnosno da li je liječnik dužan od pacijenta dobiti potpisanu pisanu izjavu o odbijanju liječenja?
3. Da li su sudovi prvog i drugog stupnja bili dužni obrazložiti u presudama, a drugostupanjski sud i kao žalbene navode na pogrešno utvrđeno činjenično stanje koji su od odlučnog značaja a odnose se na iskaze saslušanih svjedoka i stranaka kao i vještaka medicinske struke čime su počinjene bitne povrede postupovnih odredaba iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a?“.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ovaj revizijski sud je ocijenio da nisu ispunjene zakonske pretpostavke propisane čl. 385.a za dopuštanje revizije.
3.1. Postavljena pravna pitanja ne odgovaraju procesnoj situaciji koja se u konkretnom predmetu ostvarila. Naime, sud drugog stupnja je odgovorio na žalbene navode koji su se odnosili na razlike o sadržaju podnesaka i navoda 2. tužene (toč. 10. obrazloženja drugostupanjske presude), kao i u odnosu na istaknute žalbene navode u pogledu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (prvo i treće pitanje).
3.2. Drugim postavljenim pravnim pitanjem tužitelji polaze od vlastitih viđenja utvrđenih činjenica od onih na kojima sud temelji svoju odluku (da je 2. tužena postupila prema pravilima liječničke struke i upozorila tužiteljicu da joj je potrebna hitna bolnička skrb).
3.3. Nadalje, niti odluke na koje se tužitelj kao razloge važnosti u smislu čl. 387. st. 3. ZPP poziva ne koincidiraju u odnosu na okolnosti konkretnog predmeta.
3.4. U odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje tužitelji u prijedlogu za dopuštenje revizije navode da pravno shvaćanje na kojem se temelji pobijana odluka odstupa od prakse revizijskog suda, međutim u prijedlogu se nisu pozvali na konkretne odluke revizijskog suda (čl. 387. st. 3. ZPP).
3.5. U pogledu drugog (materijalnopravnog) pitanja tužitelji se pozivaju na odluke revizijskog suda (Rev 2895/2015-2 od 29. kolovoza 2018. i Rev 726/2017-2 od 27. svibnja 2020.) i Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-III-3002/2005 od 21. studenoga 2007.) u kojima je izraženo pravno shvaćanje u pogledu obveze informiranog pristanka pacijenta za liječenje (a ne u pogledu obveze traženja pisane izjave pacijenta kojom odbija liječenje).
3.6. U odnosu na treće pravno pitanje tužitelji se pozivaju na odluke revizijskog suda (Rev 2859/1999 od 18. travnja 2002., Rev 2377/1999 od 12. ožujka 2003.) u kojima je izraženo pravno shvaćanje u pogledu propusta u odnosu na ocjenu provedenih dokaza i u tom smislu nedostatnog obrazloženja. Međutim ova procesna situacija u konkretnom predmetu nije ostvarena jer je sud drugog stupnja odgovorio na ove žalbene navode tužitelja polazeći od činjeničnog utvrđenja prema kojem je pok. prednica tužitelja odbila prijevoz u bolničku ustanovu sanitetskim prijevozom koji je predložila 2. tužena (toč. 10. obrazloženja drugostupanjske odluke), a koji odgovor suda drugog stupnja ovaj sud u ovom stadiju i režimu ZPP-a nije ovlašten ispitivati.
4. Slijedom navedenog, temeljem čl. 387. st. 5. ZPP a u svezi s čl. 385.a ZPP odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 18. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
