Poslovni broj: P-2888/2023-13

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupaju punomoćnici ĆO, FO, Mateja Vidaković i dr., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. studenog 2024., u prisutnosti tužiteljice osobno, zamjenice punomoćnika tužitelja VO, odvjetničke vježbenice i zamjenice punomoćnika tuženika EO, odvjetničke vježbenice, dana 18. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužiteljici OO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.741,29 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 1,84 EUR od 27.03.2008. pa do isplate,

- na iznos od 10,54 EUR od 28.10.2008. pa do isplate,

- na iznos od 1,43 EUR od 27.11.2008. pa do isplate,

- na iznos od 13,01 EUR od 30.12.2008. pa do isplate,

- na iznos od 14,79 EUR od 27.01.2009. pa do isplate,

- na iznos od 15,59 EUR od 27.02.2009. pa do isplate,

- na iznos od 13,69 EUR od 27.03.2009. pa do isplate,

- na iznos od 14,13 EUR od 28.04.2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,65 EUR od 27.05.2009. pa do isplate,

- na iznos od 8,10 EUR od 20.06.2009. pa do isplate,

- na iznos od 8,78 EUR od 28.07.2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,13 EUR od 27.08.2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,01 EUR od 29.09.2009. pa do isplate,

- na iznos od 8,65 EUR od 27.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 11,20 EUR od 27.11.2009. pa do isplate,

- na iznos od 13,25 EUR od 29.12.2009. pa do isplate,

- na iznos od 16,16 EUR od 27.01.2010. pa do isplate,

- na iznos od 15,50 EUR od 27.02.2010. pa do isplate,

- na iznos od 19,45 EUR od 27.03.2010. pa do isplate,

- na iznos od 18,70 EUR od 27.04.2010. pa do isplate,

- na iznos od 20,16 EUR od 27.05.2010. pa do isplate,

- na iznos od 32,82 EUR od 29.06.2010. pa do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR od 27.07.2010. pa do isplate,

- na iznos od 38,17 EUR od 27.08.2010. pa do isplate,

- na iznos od 35,42 EUR od 28.09.2010. pa do isplate,

- na iznos od 31,00 EUR od 27.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 40,33 EUR od 27.11.2010. pa do isplate,

- na iznos od 52,20 EUR od 28.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 43,79 EUR od 26.01.2011. pa do isplate,

- na iznos od 46,74 EUR od 26.02.2011. pa do isplate,

- na iznos od 42,99 EUR od 26.03.2011. pa do isplate,

- na iznos od 43,67 EUR od 27.04.2011. pa do isplate,

- na iznos od 59,58 EUR od 26.05.2011. pa do isplate,

- na iznos od 61,13 EUR od 28.06.2011. pa do isplate,

- na iznos od 74,19 EUR od 26.07.2011. pa do isplate,

- na iznos od 67,38 EUR od 26.08.2011. pa do isplate,

- na iznos od 59,93 EUR od 27.09.2011. pa do isplate,

- na iznos od 58,61 EUR od 26.10.2011. pa do isplate,

- na iznos od 58,04 EUR od 26.11.2011. pa do isplate,

- na iznos od 61,57 EUR od 28.12.2011. pa do isplate,

- na iznos od 64,64 EUR od 26.01.2012. pa do isplate,

- na iznos od 65,05 EUR od 28.02.2012. pa do isplate,

- na iznos od 62,93 EUR od 27.03.2012. pa do isplate,

- na iznos od 64,36 EUR od 26.04.2012. pa do isplate,

- na iznos od 65,34 EUR od 26.05.2012. pa do isplate,

- na iznos od 63,69 EUR od 27.06.2012. pa do isplate,

- na iznos od 64,13 EUR od 26.07.2012. pa do isplate,

- na iznos od 62,89 EUR od 28.08.2012. pa do isplate,

- na iznos od 60,21 EUR od 26.09.2012. pa do isplate,

- na iznos od 63,06 EUR od 26.10.2012. pa do isplate,

- na iznos od 64,43 EUR od 27.11.2012. pa do isplate,

- na iznos od 63,47 EUR od 28.12.2012. pa do isplate,

- na iznos od 58,09 EUR od 26.01.2013. pa do isplate,

- na iznos od 62,66 EUR od 26.02.2013. pa do isplate,

- na iznos od 63,06 EUR od 26.03.2013. pa do isplate,

- na iznos od 61,27 EUR od 26.04.2013. pa do isplate,

- na iznos od 55,70 EUR od 28.05.2013. pa do isplate,

- na iznos od 55,56 EUR od 27.06.2013. pa do isplate,

- na iznos od 56,93 EUR od 26.07.2013. pa do isplate,

- na iznos od 59,12 EUR od 27.08.2013. pa do isplate,

- na iznos od 62,16 EUR od 26.09.2013. pa do isplate,

- na iznos od 60,59 EUR od 26.10.2013. pa do isplate,

- na iznos od 61,70 EUR od 26.11.2013. pa do isplate,

- na iznos od 62,96 EUR od 28.12.2013. pa do isplate,

- na iznos od 63,74 EUR od 28.01.2014. pa do isplate, za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.038,49 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. prosinca 2024. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se kao neosnovan dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 1.038,49 EUR.

IV/ Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 21. travnja 2023. navodi da je između stranaka sklopljen Ugovor o kreditu broj 029-50-3864259 od 04. siječnja 2007. temeljem kojeg je tuženik kao kreditor, tužiteljici kao korisniku kredita za kupnju motornog vozila odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 18.880,82 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora-tuženika na dan korištenja kredita. Navodi da su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je glavnica i obveza otplate predmetnog kredita vezana uz primjenu valutne klauzule u CHF nepoštene odnosno ništetne, budući prije niti u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora od strane tuženika nije bio informiran o mogućim rizicima nekontroliranog rasta tečaja CHF odnosno o svim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, na štetu tužiteljice kao potrošača. U smislu odredbi čl. 502. c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 70/22,114/22 i 153/23, dalje:ZPP) te čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/2014) odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013) poziva se na utvrđenja iz odluka Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 04. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. te Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. Smatra da je kao posljedicu ništetnosti ugovornih odredbi o primjeni valutne klauzule u CHF tuženik stekao nepripadni novčani iznos koji je tužiteljica preplatila odnosno da ima pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tužiteljica bila dužna platiti tuženiku za svaki pojedini mjesečni anuitet po tečaju CHF spram kune na dan isplate kredita zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa preplate. Stoga tužbenim zahtjevom s osnove povrata preplaćenog iznosa razlike u valutnom tečaju potražuje isplatu ukupnog iznosa od 2.741,29 EUR / 20.654,21 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnica, kako je to pobliže navedeno pod toč. I/ izreke ove presude, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te u bitnom navodi da je u postupku kolektivne zaštite pravna zaštita pružena na općenitoj razini i nisu izvođeni nikakvi dokazi na okolnost jesu li sporne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu ništetne. S obzirom da je tužiteljica predmetni Ugovor o kreditu zaključila radi kupnje vozila, smatra da se presude na koje se tužiteljica poziva u tužbi ne mogu primijeniti niti posredno na predmetni Ugovor te se u tom smislu poziva na stajalište sadržano u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. Nadalje, u bitnom ističe da su sporne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu bile jasne, lako uočljive i razumljive i to, kako na gramatičkoj razini, tako i u vidu shvaćanja ukupnosti njegove obveze u budućnosti u okviru realne mogućnosti prognoze budućeg neizvjesnog događaja, kao i da su tužiteljici tijekom pregovaranja o ponudi kredita obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF, a na koje je tužiteljica pristala te podnijela zahtjev za kredit u CHF te da je tuženik tužiteljici prije zaključenja Ugovora, odnosno prije njezine odluke i odabira da zaključi predmetni Ugovor o kreditu, dao sve informacije temeljem kojih je tužitelj mogao donijeti informiranu odluku, kao i da je predmetni Ugovor o kreditu je i solemniziran od strane javnog bilježnika. Nadalje ističe da u trenutku zaključenja Ugovora na tržištu nisu postojale naznake koje bi upućivale na postojanje okolnosti koje bi izgledno i izvjesno utjecati na tečaj CHF prema kuni, a tuženik je tužiteljici dao sve potrebne informacije kojima je i sam raspolagao, kao i da se u svezi odredbe o valutnoj klauzuli među strankama pojedinačno pregovaralo te da je tužiteljica tako mogla birati između ugovora uz valutnu klauzulu u CHF ili EUR ili ugovora bez valutne klauzule (kunskog kredita). Ističe da je u svemu postupao u skladu s propisima koji reguliraju njegovo poslovanje te da je njegovo postupanje bilo u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, kao i da je predmetni Ugovor ispunjen i da se stoga ništetnost ne može isticati ako se radi o zabrani manjeg značaja, slijedom čega osporava osnovanost zahtjeva za povrat utuženih iznosa te pravo na isplatu zateznih kamata. Također, ističe i prigovor zastare. Naknadno tijekom postupka navodi da ne prigovora visini tužbenog zahtjeva, dok ustraje kod prigovora u pogledu osporavanja osnovanosti te osporava da bi bio nesavjesni stjecatelj u smislu odredbe čl.1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/2022 i 155/23, dalje: ZOO). Predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u Kontrolni ispis unosa korištenja od 05. siječnja 2007. (list 12 spisa), Otplatni plan (listovi 13-17 spisa), Prijepis knjigovodstvene kartice (listovi 18-23 spisa), Ugovor o kreditu broj 029-50-3864259 od 04. siječnja 2007. (listovi 24-30 spisa), Zahtjev za kredit (list 44 spisa), Promotivne uvjete za odobravanje kredita građanima za kupnju novih i rabljenih automobila u periodu od 01. prosinca 2006. do 31. ožujka 2007. (listovi 45-46 spisa) te je saslušana tužiteljica (listovi 65-66 spisa).

4. Temeljem ocjene izvedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Iz priložene dokumentacije u koju je izvršen uvid kao bitno je utvrđeno sljedeće:

-da je tuženik u ponudi imao kredite u CHF/EUR/kn za kupnju automobila, iz koje ponude proizlazi da je najpovoljnija kamatna stopa bila za kredite vezane uz CHF;

-da je tužiteljica podnijela tuženiku zahtjev za kredit (s namjenom kupnje novog vozila) s valutnom klauzulom u CHF,

-da je između tuženika, kao kreditora i tužiteljice, kao korisnika kredita i davatelja osiguranja zaključen Ugovor o kreditu broj 029-50-3864259 od 04. siječnja 2007., s namjenom kupnje novog vozila Nissan (čl.6.), u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 18.880,82 CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita (čl.1.), uz redovnu kamatu po stopi od 5,20% godišnje, koja je promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (čl.2. st.1 ) i rok otplate kredita 84 mjeseca (čl.4.); da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu…, a anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu… (čl.7.st.1.);

-da je javni bilježnik SO iz [adresa] dana **.**.2007. izdala Potvrdu privatne isprave poslovni broj OU-25/07 kojom je potvrdila da je tužiteljici prethodno navedeni Ugovor pročitan i upozorena je da isti ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta;

-da su u otplatnom planu i prijepisu knjigovodstvene kartice precizno navedeni anuiteti, datum dospijeća i plaćanja istih uz prikaz tečajne razlike i kamate.

6. Tijekom postupka nije bilo sporno da je tuženik sastavio predmetni Ugovor. Nadalje, nije sporno da je kredit po predmetnom Ugovoru o kreditu u cijelosti otplaćen te da je tijekom otplate kredita došlo do promjene tečaja valute CHF, koje su promjene dovele do povećanja anuiteta koje je tužiteljica otplaćivala.

7.U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutnoj klauzuli u CHF vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P- 1401/2012 kojom je utvrđeno da je, između ostalih banaka , ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju od 01. siječnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

8. U pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula):

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž-7129/13- 4 od 13. lipnja 2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva,

- Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015, U-III- 2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III- 2605/2015 od 13. prosinca 2016. ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je odbijen zahtjev upravljen na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu,

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.

9. Dakle, pravomoćnim presudama u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju u kojem je sklopljen i predmetni Ugovor o kreditu), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

10. Pri tome se ističe da je, sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača, ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je, između ostalog, za utvrđenje da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli. Naime, člankom 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

11. Navedeno pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. uz obrazloženje da sudovi nisu dužni u navedenom pravcu provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. st. Zakona o zaštiti potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana

postupanjem tuženika, a kako je to propisano člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača.

12. Citirana odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske bila je predmet ustavnosudskog ispitivanja i Ustavni sud Republike Hrvatske ju je u cijelosti potvrdio odlukom U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u kojoj je obrazložio da je Vrhovni sud detaljno obrazložio zašto o pravnom pitanju o kojem je već jednom pravomoćno odlučeno u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava nije potrebno izvoditi dokaze u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, pri čemu je Vrhovni sud imao u vidu narav i svrhu pravnih sredstava kolektivne zaštite potrošača.

13. U odnosu na direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača valja istaknuti i to da je tuženiku dopušteno dokazivati suprotno, ali samo u slučaju kada bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac) onda je teret dokaza takve činjenice na tuženiku i dopušteno je tuženiku to dokazivati, ali u ovom postupku tuženik nije tako nešto tvrdio (navedeno pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.).

14. Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci brojU-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. iznio pravno shvaćanje da su "…u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora."

15. U odnosu na sredstva dokazivanja (dokaze) o punoj obaviještenosti konkretnog potrošača Ustavni sud je istaknuo "…da postoji već stabilna praksa redovnih sudova i Ustavnog suda o tome da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti…".

16. S obzirom na prethodno iznesena stajališta Ustavnog suda RH i Vrhovnog suda RH sud nije našao potrebnim po prijedlogu tuženika izvoditi dokaz saslušanjem svjedokinje SO (javnog bilježnika), a od kojeg dokaza je tuženik tijekom postupka sadržajno i odustao (imajući u vidu da su punomoćnici stranaka na ročištu održanom dana 26. studenog 2024. suglasno predložili zaključenje glavne rasprave).

17. Sud je prihvatio kao neposredno uvjerljiv iskaz tužiteljice (listovi 65-66 spisa) iz kojeg u bitnom proizlazi da je predmetni Ugovor o kreditu zaključila u svrhu kupnje vozila marke Nissan Micra, a koje je kupila i koristila isključivo za vlastite privatne potrebe. U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora bila je zaposlena kao učiteljica razredne nastave u Osnovnoj školi "Ivo Andrić" u Zagrebu. Nije imala osobnih kontakata sa zaposlenicima banke tuženika prije sklapanja Ugovora, već je Ugovor sklopljen uz posredovanje auto kuće kod koje je kupila predmetno vozilo, a koja je poslovala s bankom tuženika. Bio joj je ponuđen samo kredit s valutnom klauzulom u CHF, a koji joj je prezentiran kao najpovoljniji te joj je bilo rečeno da se radi o stabilnoj valuti, kao i da se tečaj CHF ne bi trebao mijenjati kroz razdoblje od 7 godina, na koji rok je zaključen Ugovor. Od strane tuženika niti posredno nije bila informirana o postojanju bilo kakvih posebnih rizika ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom u CHF u odnosu na kredit s valutnom klauzulom u EUR, već joj je upravo suprotno rečeno da se radi o stabilnoj valuti. Prije potpisivanja tekst Ugovora pročitala je i pojedine odredbe razumjela koliko je mogla. Bilo joj je važno razumjeti odredbe koje se tiču iznosa mjesečnog anuiteta i roka vraćanja. Kredit je otplaćivala isključivo vlastitim novčanim sredstvima, odnosno prijenosom s njezinog računa na račun tuženika, na temelju ugovorenog trajnog naloga u tu svrhu.

18. U ovom postupku tuženik nije predložio saslušanje zaposlenika koji je osobno sudjelovao u postupku obrade i sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, Imajući u vidu da tuženik nije niti tvrdio, niti je učinio vjerojatnim da je u slučaju tužiteljice i ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu postupio drugačije nego što je to bilo predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da je tužiteljicu u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi, tada je za zaključiti da se u ovom individualnom sporu primjenjuje pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, tj. utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a time su ništetne i odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u istom dijelu odnosno dio odredbi čl.7. st.1. predmetnog Ugovora o kreditu.

19. U odnosu na prigovor tuženika da je potrebno ispitati i savjesnost postupanja tužitelja te udovoljava li isti zahtjevima koji se postavljaju za zaštitu imajući u vidu pojam "prosječnog potrošača", valja istaknuti da iz sadržaja predmetnog Ugovora jasno proizlazi da je tužiteljica isti zaključila kao fizička osoba radi kupnje osobnog vozila, pri čemu tuženik, na kojem je teret dokaza u tom smislu, niti tvrdi niti dokazuje da tužiteljica eventualno ne bi bio prosječni potrošač (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 18/2018 od 26. svibnja 2020.).

20. Glede prigovora tuženika da je sporni ugovor o kreditu zaključen radi kupnje vozila, a da odluke na koje se tužitelj poziva nije moguće primijeniti na autokredite valja napomenuti da autokrediti nisu isključeni iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača.

21. Također, valja napomenuti kako okolnost na koju upućuje tuženik - da je sporni ugovor o kreditu solemniziran i da je kredit otplaćen - sama po sebi ne utječe na pravo tužiteljice zatražiti zaštitu u smislu čl.1111.st.1. i čl.1115. u vezi s čl.323.st.1.ZOO-a, a kako se radi o povredi u pravcu ništetnosti dijela odredaba koje su bitan element ugovora - cijena - to nema mjesta niti zaključku da bi se radilo o povredi manjeg značaja.

22. Konačno, valja dodati je da ispitivanje poštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli koja je glavni predmet ugovora dopušteno samo ako ta odredba nije transparentna. Imajući u vidu utvrđenja iz kolektivnog spora o netransparentnosti i nepoštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF za koja je ovaj sud vezan u ovom pojedinačnom sporu i nedostatak dokaza o protivnom, bespredmetni su prigovori tuženika o tome da je riječ o transparentnoj (jasnoj, razumljivoj i lako uočljivoj) odredbi koja bi bila izuzeta iz testa poštenosti. Naime, zahtjev transparentnosti znači da ugovornu odredbu o riziku promjene tečaja potrošač mora razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini, ali također u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječan potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je ugovor o kreditu sklopljen već i da može procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. S obzirom na opseg informiranosti koji je sud utvrdio na temelju prihvaćenog iskaza tužiteljice te dovodeći isti u vezu sa sadržajem predmetnog Ugovora, očito je da zahtjev transparentnosti nije bio zadovoljen, čak i kad ovaj sud ne bi bio vezan utvrđenjima iz kolektivnog spora.

23. Pri tome shodno valja primijeniti odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a o posljedicama ništetnosti tj. vraćanju primljenog po osnovi ništetne odredbe uz odgovarajuću primjenu odredaba o vraćanju stečenog bez osnove. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Budući je prema stajalištu suda tuženik nepošteni stjecatelj (istom je kao banci moralo biti poznato da se radi o nepoštenim i stoga ništavim odredbama), to je isti u obvezi vratiti tužiteljici nepripadno stečene iznose i to, kao razliku između iznosa koje je tužiteljica platila na temelju obračuna promjene valute po tečaju tuženika te iznosa obračunatih prema početnom tečaju CHF.

24. Glede prigovora zastare, valja istaknuti da je u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. zauzeto pravno stajalište da, ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, što znači da se za sve anuitete zastara računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 odnosno od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu.

25. Tužba u ovom predmetu je podnesena 21. travnja 2023., slijedom čega se prigovor zastare ukazuje neosnovanim u smislu čl.225. ZOO-a.

26. Slijedom prethodno navedenog sud nalazi da je tuženik u obvezi prema tužiteljici vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem, pa kako među strankama nije sporno da visina potraživanja koja proizlazi iz razlike između povećanog tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita u razdoblju od početka otplate kredita do konačne otplate ukupno iznosi 2.741,29 EUR (20.654,21 kuna) pri čemu je tuženik tijekom postupka (list 59 spisa) učinio nespornom i visinu pojedinih mjesečnih iznosa glavnica te datume plaćanja istih kako su navedeni u Izračunu tečajne razlike dostavljenom uz tužbu (listovi 8-11 spisa), to je tužiteljici sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu dosuđen iznos od 2.741,29 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini preplaćeni mjesečni iznos glavnice od sljedećeg dana nakon dana kada su tuženiku izvršene pojedine uplate, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I/ izreke, temeljem odredbi čl.323.st.1., čl.1111.st.1., čl. 1115. i čl. 29.st. 1 ZOO-a.

27. Odluka o kamatnoj stopi za razdoblje za razdoblje do 31. srpnja 2015. temelji se na odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08 i 125/11), za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. na odredbi 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22 i 156/2022), a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate na odredbi Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/2022 i 155/23).

28. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a.

28.1. Tužiteljici su, u svezi zastupanja po ovlaštenom punomoćniku odvjetniku, primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), kao osnovano zatraženi priznati sljedeći troškovi postupka: za sastav tužbe, prema Tbr 7/1-100 bodova, za sastav podneska od 10. rujna 2023., prema Tbr 8/1- 100 bodova te za zastupanje na 2 ročišta (od 12. ožujka 2024. i 26. studenog 2024.), prema Tbr 9/1-po 100 bodova. Ukupno je tužiteljici priznato 400 bodova, što uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 EUR i priznati PDV od 25% iznosi 1.000,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti i trošak stvarno plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu 38,49 EUR, slijedom čega ukupno dosuđeni parnični trošak tužiteljici iznosi 1.038,49 EUR (toč. II/ izreke).

28.2. Odluka o tijeku i stopi zateznih kamata na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici temelji se na odredbama čl. 151.st.3. ZPP-a i čl. 29 st. 2. ZOO-a.

28.3. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak zastupanja odnosno pristupa na ročište za glavnu raspravu od 16. rujna 2024., imajući u vidu da je navedeno ročište odgođeno prije početka raspravljanja po prijedlogu punomoćnika tužiteljice, budući na isto ročište nije pristupila tužiteljica uredno pozvana radi saslušanja, pri čemu tužiteljica niti naknadno tijekom postupka nije dostavila medicinsku dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da je postojao opravdan razlog za izostanak s navedenog ročišta (odnosno da je u to vrijeme pohađala fizikalnu terapiju, a što je navedeno kao razlog izostanka tužiteljice-list 61 spisa), pa se stoga prema stajalištu ovog suda radi o trošku zastupanja koji tužiteljica ne može osnovano potraživati od tuženika. Također, tužiteljici nije priznat niti zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude, budući prema stajalištu ovog suda navedeni trošak nije potreban u smislu čl.155.st.1. ZPP-a. Naime, isti trošak nije od nikakvog značaja za vođenje parnice, jer o toj radnji ne ovisi odluka suda te pristup ovom ročištu nije obavezan i nije od nikakvog utjecaja na pravo stranke budući postoji mogućnost isticanja presude na internetskoj stranici e- Oglasna ploča sudova odnosno dostave prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (članak 335. st. 10. i 11. ZPP-a). Slijedom navedenog, zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa od 1.038,49 EUR odbijen je kao neosnovan (toč. III/ izreke)

28.4. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio predmetni spor, to je u cijelosti odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za naknadu parničnog troška (toč. IV/ izreke).

U Zagrebu, 18. prosinca 2024.

Sudac:

Zrinka Berečki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika