REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-526/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Karlo Vučinić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1031/2022-2 od 25. kolovoza 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1444/2021-22 od 18. svibnja 2022., u sjednici održanoj 18. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e:

Ukidaju se presuda Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1031/2022- 2 od 25. kolovoza 2022. u točki I. izreke i presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1444/2021-22 od 18. svibnja 2022. u dijelu pod točkom I., II., III. i V. izreke i za navedeno predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 6. Ugovora o kreditu broj: 396-158/2008, sklopljenog između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora od 26.08.2008. godine, potvrđen od strane Javnog bilježnika Radosne Mavrinac posl.br. OV-5247/08 dana 28.08.2008., kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, u dijelu koji glasi: „…Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta Banke. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope i visini anuiteta...“, pa stoga kao takva ne proizvodi pravne učinke za ugovorne stranke te tužitelj nije dužan plaćati mjesečnu kamatu po promjenama kamatnih stopa tuženika od 31.12.2008. godine do 16.09.2014. godine.

II. Utvrđuju se ništetnim odredbe čl. 2., 3. i čl. 4. Ugovora o kreditu broj: 396- 158/2008 sklopljenog između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora od 26.08.2008. godine, potvrđen od strane Javnog bilježnika Radosne Mavrinac posl.br. OV-5247/08 dana 28.08.2008, kojima su glavnica i povrat obveza vezani uz valutu švicarski franak.

III. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da tužiteljici SŽ isplati s osnova razlike u tečaju iznos od 29.344,39 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi:

na iznos od 14,60 kn od 15.10.2008 do isplate,

na iznos od 51,00 kn od 13.11.2008 do isplate,

na iznos od 88,82 kn od 12.12.2008 do isplate,

na iznos od 48,87 kn od 10.1.2009 do isplate,

na iznos od 117,72 kn od 13.2.2009 do isplate,

na iznos od 137,67 kn od 14.3.2009 do isplate,

na iznos od 150,47 kn od 11.4.2009 do isplate,

na iznos od 114,69 kn od 14.5.2009 do isplate,

na iznos od 114,80 kn od 25.6.2009 do isplate,

na iznos od 103,93 kn od 14.7.2009 do isplate,

na iznos od 95,58 kn od 13.8.2009 do isplate,

na iznos od 87,61 kn od 1.9.2009 do isplate,

na iznos od 103,43 kn od 1.10.2009 do isplate,

na iznos od 86,94 kn od 1.11.2009 do isplate,

na iznos od 94,29 kn od 1.12.2009 do isplate,

na iznos od 95,95 kn od 1.1.2010 do isplate,

na iznos od 127,01 kn od 1.2.2010 do isplate,

na iznos od 142,28 kn od 1.3.2010 do isplate,

na iznos od 136,20 kn od 1.4.2010 do isplate,

na iznos od 162,03 kn od 1.5.2010 do isplate,

na iznos od 173,91 kn od 1.6.2010 do isplate,

na iznos od 206,90 kn od 1.7.2010 do isplate,

na iznos od 242,35 kn od 1.8.2010 do isplate,

na iznos od 209,44 kn od 1.9.2010 do isplate,

na iznos od 304,61 kn od 1.10.2010 do isplate,

na iznos od 271,46 kn od 1.11.2010 do isplate,

na iznos od 264,19 kn od 1.12.2010 do isplate,

na iznos od 303,69 kn od 1.1.2011 do isplate,

na iznos od 371,99 kn od 1.2.2011 do isplate,

na iznos od 329,50 kn od 1.3.2011 do isplate,

na iznos od 328,65 kn od 1.4.2011 do isplate,

na iznos od 307,88 kn od 1.5.2011 do isplate,

na iznos od 341,98 kn od 1.6.2011 do isplate,

na iznos od 403,00 kn od 1.7.2011 do isplate,

na iznos od 432,28 kn od 1.8.2011 do isplate,

na iznos od 576,06 kn od 1.9.2011 do isplate,

na iznos od 497,11 kn od 1.10.2011 do isplate,

na iznos od 430,22 kn od 1.11.2011 do isplate,

na iznos od 421,37 kn od 1.12.2011 do isplate,

na iznos od 420,66 kn od 1.1.2012 do isplate,

na iznos od 440,85 kn od 1.2.2012 do isplate,

na iznos od 463,34 kn od 1.3.2012 do isplate,

na iznos od 471,80 kn od 1.4.2012 do isplate,

na iznos od 466,52 kn od 1.5.2012 do isplate,

na iznos od 464,99 kn od 1.6.2012 do isplate,

na iznos od 476,15 kn od 1.7.2012 do isplate,

na iznos od 473,70 kn od 1.8.2012 do isplate,

na iznos od 468,01 kn od 1.9.2012 do isplate,

na iznos od 454,81 kn od 1.10.2012 do isplate,

na iznos od 445,42 kn od 1.11.2012 do isplate,

na iznos od 459,12 kn od 1.12.2012 do isplate,

na iznos od 467,64 kn od 1.1.2013 do isplate,

na iznos od 469,38 kn od 1.2.2013 do isplate,

na iznos od 462,44 kn od 1.3.2013 do isplate,

na iznos od 446,27 kn od 1.4.2013 do isplate,

na iznos od 453,56 kn od 1.5.2013 do isplate,

na iznos od 461,26 kn od 1.6.2013 do isplate,

na iznos od 440,91 kn od 1.7.2013 do isplate,

na iznos od 426,21 kn od 1.8.2013 do isplate,

na iznos od 426,48 kn od 1.9.2013 do isplate,

na iznos od 436,63 kn od 1.10.2013 do isplate,

na iznos od 443,72 kn od 1.11.2013 do isplate,

na iznos od 452,08 kn od 1.12.2013 do isplate,

na iznos od 464,71 kn od 1.1.2014 do isplate,

na iznos od 466,97 kn od 1.2.2014 do isplate,

na iznos od 458,58 kn od 1.3.2014 do isplate,

na iznos od 479,95 kn od 1.4.2014 do isplate,

na iznos od 484,97 kn od 1.5.2014 do isplate,

na iznos od 476,60 kn od 1.6.2014 do isplate,

na iznos od 466,24 kn od 1.7.2014 do isplate,

na iznos od 470,46 kn od 1.8.2014 do isplate,

na iznos od 481,04 kn od 1.9.2014 do isplate,

na iznos od 5.712,44 kn od 17.9.2014 do isplate,

koje teku od 15. listopada 2008.g. pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu s osnova preplaćene kamate iznosa od 58,77 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi:

na iznos od 18,04 kn od 1.7.2014 do isplate,

na iznos od 16,90 kn od 1.8.2014 do isplate,

na iznos od 15,88 kn od 1.9.2014 do isplate,

na iznos od 7,95 kn od 17.9.2014 do isplate,

koje teku od 1. srpnja 2014. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

V. Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.208,50 kn s zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja od 18. svibnja 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

VI. Odbija se kao neosnovan preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu mu parničnog troška.“.

2. Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:

„I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-1444/2021-22 od 18. svibnja 2022. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I., II., III. i V. izreke.

II. U nepobijanom odbijajućem dijelu pod točkom IV. i VI. izreke navedena presuda ostaje neizmijenjena.“.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-770/2023-2 od 8. ožujka 2023. tuženoj je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske odluke u odnosu na pravno pitanje:

„1. Može li sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti činjeničnu presumpciju da je tuženik kao banka u ugovoru o kreditu donosio jednostrane odluke o promjeni kamatne stope koje su dovele do bitne neravnoteže, te činjeničnu presumpciju da je prednik tuženik propustio informirati tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule CHF, iako je banka kao tuženik tijekom postupka tvrdila da je informirala tužitelja u konkretnom ugovoru o kreditu te predložila adekvatne dokaze na te okolnosti, posebice u vidu saslušanja djelatnika tuženika, a koje dokazne prijedloge sudovi nisu proveli?".

4. Prema navedenom dopuštenju tužena je podnijela reviziju s prijedlogom ovom sudu ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija je osnovana.

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da su ništetne odredbe ugovora kojom je ugovorena valutna klauzula i kojom je glavnica koja čini predmet ugovora o kreditu, vezana za tečaj švicarskog franka u odnosu na hrvatsku kunu, a čijim je nekontroliranim rastom tužiteljica oštećena za razliku između tečaja švicarskog franka koji je iznosio na dan isplate kredita tužiteljici i tečaja koji se naknadno tijekom postojanja ugovorne obveze povećao te da je ništetna odredba ugovora kojom je tužena jednostrano mijenjala kamatnu stopu tako da je tuženoj u odnosu na početnu kamatnu stopu zbog primjene valutne klauzule i promjene kamatne stope platila višu svotu od 29.344,39 kn.

8. Da bi se odgovorilo na postavljeno pitanje valja zaključiti može li se tužiteljica pozivati na ništetnost sporne ugovorne odredbe na temelju pravnih zaključaka iz kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača u predmetu poslovni broj P- 1401/2012 Trgovačkog suda u Zagrebu, te zbog toga, može li sud u individualnom postupku ne provesti personalne dokaze predložene po tuženoj na okolnost pojedinačnog pregovaranja prije sklapanja ugovora, a koje dokaze je tužena predložila provesti u odgovoru na tužbu.

9. Prema stajalištu ovog suda u postupku kolektivne zaštite odlučivalo se u okviru ostvarivanja apstraktne zaštite od nepoštenih ugovornih odredaba u kojem sud ne uzima u obzir specifičnosti konkretnog slučaja, tj. konkretni ugovorni odnos. Nasuprot tome, u postupku individualne zaštite, kontrolu nepoštenosti ugovornih odredbi sud je dužan raspraviti s obzirom na osobu potrošača koja je pokrenula postupak i s obzirom na sve okolnosti tog pojedinog slučaja, da bi se utvrdilo postojanje, odnosno nepostojanje stvarne ravnoteže u pravima i obvezama potrošača i trgovca. Obzirom na navedeno, u povodu pojedinačne tužbe potrošača, sud u okviru šireg zaključka iz kolektivne zaštite, o konkretnoj ugovornoj odredbi, treba odlučiti u okviru specifičnih okolnosti pojedinog slučaja. Stoga, tužena osnovano tvrdi da je sud morao omogućiti tuženoj dokazivanje činjenice da je u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu dala potrošaču odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama postojanja ugovornih odredaba na njegovu novčanu obvezu i da je potrošač unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. Kada banci ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja kolektivnog ugovora o kreditu dala odgovarajuću obavijest o spornim odredbama, unatoč tome što je na njoj teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti (ništetnosti) tih odredaba temeljila samo na pravnoj presumpciji, a da banci nije omogućeno dokazivanje o protivnom. Time bi bilo povrijeđeno pravo banke na pošteno suđenje.

10. Navedeno pravno shvaćanje izraženo je i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.

11. Obzirom na navedeno, u konkretnom slučaju zbog toga što sudovi nižeg stupnja nisu proveli personalne dokaze predloženo je po tuženoj, tuženoj je onemogućeno dokazivanje činjenica značajnih za predmet, odnosno primjenu odredbe čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 36/03). Odredba čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 125/07, 79/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12 i 56/13) propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje je potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, međutim, kao što je navedenog pod 8. i 9. obrazloženja, sud je u individualnom predmetu dužan raspraviti činjenice i s obzirom na osobu potrošača koja je pokrenula postupka i s obzirom da sve okolnosti tog pojedinog slučaja, da bi se utvrdilo postojanje odnosno nepostojanje stvarne neravnoteže u pravima i obvezama potrošača i trgovca, jer odluka o konkretnom sporu ne uzima u obzir specifičnosti konkretnog slučaja i konkretan ugovorni odnos.

12. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu čl. 391. st. 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22

- dalje: ZPP) riješiti kao u izreci.

Zagreb, 18. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek