REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3867/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EOS MATRIX d.o.o. za poslovne usluge, Zagreb, Horvatova 82, OIB:76674680107, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Gajski, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-288/2024-2 od 29. travnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-4799/2021-6 od 15. siječnja 2024., u sjednici održanoj 18. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-288/2024-2 od 29. travnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-4799/2021-6 od 15. siječnja 2024. pozivajući se na odredbe čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Polazeći od odredbe članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće je, na temelju onoga što mu je dostavljeno uz prijedlog za dopuštenje revizije, ocijenilo da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj sudske prakse u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime, tuženik je uz prijedlog za dopuštenje revizije dostavio prvostupanjsku presudu, drugostupanjsku presudu protiv koje je prijedlog podnio i žalbu protiv prvostupanjske presude, ali je propustio priložiti druge dijelove spisa potrebe za odlučivanje o podnesenom prijedlogu, što je bio dužan učiniti sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP.
4. Budući da u odnosu na niti jedno od postavljenih pravnih pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a stavak 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b stavak 1. i 2. ZPP odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.
5. S obzirom da je tuženik prijedlog za dopuštenje podnio pozivajući se na odredbu čl. 385.a ZPP bilo je potrebno, osim ispitivanja postojanja zakonskih pretpostavki za dopuštenje revizije propisanih odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, također ispitati jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije sukladno odredbi čl. 385.a st.
2. ZPP.
6. U odnosu na navode predlagatelja da mu je pobijanom drugostupanjskom odlukom povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske da tuženik navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da bi mu tijekom postupku pred drugostupanjskim sudom bila povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe članka 385.a stavak 2. ZPP.
6.1. Glede tuženikovih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog neujednačenosti sudske prakse, treba istaći da čl. 6. st. 1. Europske konvencije o ljudskim pravima (dalje: EKLJP) i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava, u pravilu, ne može doći zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. U obrazloženju osporene presude drugostupanjski sud je dao dostatne i relevantne razloge koji isključuju sumnju da bi pobijana presuda bila izraz sudske samovolje ili arbitrarnosti. Nadalje, drugostupanjski sud je uzeo u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su u konkretnom slučaju mjerodavni. Što se tiče primjene tuženikovog navoda o neujednačenosti sudske prakse treba navesti kako prema ustaljenoj praksi Europskog suda za ljudska prava razlike u sudskoj praksi između domaćih sudova ili unutar istog suda ne mogu, same po sebi, smatrati suprotnima Konvenciji. Štoviše, zahtjev pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja ne uključuje pravo na utvrđenu/stečenu sudsku praksu jer razvoj sudske prakse nije sam po sebi u suprotnosti s pravilnim djelovanjem pravosudnog sustava, budući da bi nepostojanje dinamičnog i razvojnog pristupa spriječilo reforme ili poboljšanje.
7. Slijedom navedenog vijeće je na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP odlučilo kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 18. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
