REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1409/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, Carinska uprava, OIB: 18683136487, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, protiv tuženika TURISTIČKO-ŠPORTSKA LUKA BAŠKA VODA d.o.o. Baška Voda, Obala sv. Nikole, OIB: 34394768505, kojeg zastupa punomoćnica Irena Vujčić, odvjetnica u Sisku, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3028/2022-2 od 21. studenoga 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-302/2021-12 od 23. svibnja 2022., u sjednici održanoj 18. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3028/2022-2 od 21. studenoga 2023. se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3028/2022-2 od 21. studenoga 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P- 302/2021-12 od 23. svibnja 2022. u dijelu toč. I. izreke kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici iznos od 197.356,63 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 1. ožujka 2020. do isplate, te u toč. II. izreke.
2. Prijedlog podnosi na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i smatra da je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. toč. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dopustiti podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3028/2022-2 od 21. studenoga 2023.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Prijedlog je nedopušten.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ovaj sud je ocijenio da nisu ispunjeni uvjeti za intervenciju revizijskog suda za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Naime, revizijski sud je ocijenio da podnositelj prijedloga nije učinio vjerojatnim da bi mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pošteno i pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a sve u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP. Naime, revizijski sud ocjenjuje da u primjeni st. 2. čl. 385.a ZPP nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnih ljudskih prava jer je funkcija prijedloga za dopuštenje revizije primarno vezana za donošenje presude s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti. Primjenjivo na okolnost konkretnog slučaja, revizijski sud u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika ne nalazi elemente koji bi upućivali na vjerojatnost povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje i prava na jednakost svih pred zakonom. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da mu je u parničnom postupku u kojem je donesena pobijana presuda počinjena određena osobito teška povreda parničnog postupka te je pogrešno primijenjeno materijalno pravo čime su ujedno i povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske.
7. Sadržaj tuženikova prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na prigovore o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koji se ne mogu isticati u reviziji niti predstavljati povrede prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
8. Glede navoda tuženika da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, valja istaći da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske sadrži samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
9. Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, činjenično utvrđenje u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koje u ovom postupku ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje sudova izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je da tuženik u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom. Naime, činjenica da je tuženik izgubio spor, ne znači da mu je ujedno i povrijeđeno temeljno ljudsko pravo, a koja je zaštićena kategorija na temelju čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. toč. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Isto tako to što nižestupanjski sud ima drugačije pravno shvaćanje različito ocjenjuje dokaze od tuženika ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.
10. Tuženik ukazuje na eventualnu pogrešnu primjenu odredaba parničnog postupka počinjenu pred nižestupanjskim sudovima, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije one u smislu odredbe čl. 382. ZPP jer u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno shvaćanju revizijskog suda, njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, pa time nemaju važnost za ujednačavanje sudske prakse niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
11. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima tužitelja, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U nižestupanjskim presudama sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumljivima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.
12. Budući da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao u izreci rješenja.
Zagreb, 18. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
