Poslovni broj 77 Gž-2032/2023-2

 

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 77 Gž-2032/2023-2

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Diani Preglej, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice - predlagateljice osiguranja M. N. iz K., OIB: …, koju zastupa punomoćnica D. Lj., odvjetnica u Z., protiv 1. tuženice - protivnice osiguranja Lj. H. iz Z., OIB: … i 2. tuženice - protivnice osiguranja O. H. iz Z., OIB: …, koje obje zastupa punomoćnik L. T., odvjetnik u Z., zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi 1. tuženice - protivnice osiguranja Lj. H. i 2. tuženice - protivnice osiguranja O. H. protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-108/19-37 od 21. prosinca 2022., dana 29. prosinca 2023.,

 

 

r i j e š i o    j e

 

I              Odbija se žalba 1. tuženice L.. H. i 2. tuženice O. H. kao djelomično neosnovana te potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-108/19-37 od 21. prosinca 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke u kojem je utvrđeno počinjeno smetanje posljednjeg mirnog i faktičnog suposjeda stana u visokom prizemlju u Z., koji se nalazi u kući na istoj adresi, upisanoj u z.k.ul. 1821 k.o. G. Z., u dijelu pod točkom II izreke u kojem se nalaže 1. tuženici Lj. H. i 2. tuženici O. H. omogućiti nesmetano sukorištenje stana u visokom prizemlju te pod točkom III izreke u dijelu u kojem se zabranjuje takvo ili slično smetanje suposjeda na predmetnoj nekretnini iz točke I izreke, kao i pod točkom IV izreke u dijelu u kojem je naloženo 1. tuženici Lj. H. i 2. tuženici O. H. naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu 2.490,00 kuna/ 330,47 eura, u roku 15 dana.

 

              II              Uvažava se žalba 1. tuženice Lj. H. i 2. tuženice O. H. kao djelomično osnovana i preinačuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-108/19-37 od 21. prosinca 2022. u pobijanom dijelu pod točkama I, II i III izreke, tako da se odbija dio tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje počinjenog smetanja posljednjeg mirnog posjeda, u dijelu u kojem se traži omogućavanje nesmetanog korištenja stana te u dijelu kojim se zabranjuje 1. tuženici Lj. H. i 2. tuženici O. H. takvo ili slično smetanje posjeda, preko utvrđenog smetanja suposjeda, omogućavanja sukorištenja i zabrane takvog i sličnog smetanja suposjeda na navedenoj nekretnini, te pod točkom IV izreke u odnosu na koju se rješava:

 

              Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.660,00 kuna/ 220,32 eura, kao neosnovan. 

 

              III              Uvažava se žalba 1. tuženice - protivnice osiguranja Lj. H. i 2. tuženice - protivnice osiguranja O. H. te se ukida rješenje o privremenoj mjeri poslovni broj Psp-108/19-37 od 21. prosinca 2022.

 

              IV              Nalaže se tužiteljici naknaditi 1. tuženici Lj. H. i 2. tuženici O. H. trošak sastava žalbe u iznosu od 23,89 eura/ 180,00 kuna, u roku 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I izreke je utvrđeno da su 1. tuženica Lj. H. i 2. tuženica O. H. smetale tužiteljicu u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu stana u visokom prizemlju u Z., koji se nalazi u kući na istoj adresi, upisanoj u z.k.ul. 1821 k.o. G. Z., na način da su neutvrđenog dana, za što je tužiteljica saznala dana 8. srpnja 2019. samovlasno promijenile bravu na ulaznim vratima kuće i bravu na ulaznim vratima stana u visokom prizemlju te odbile tužiteljici predati ključeve, čime su tužiteljici blokirale ulaz u kuću i stan te onemogućile tužiteljicu u pristupu i korištenju stana.

              Pod točkom II izreke je naloženo 1. tuženici Lj. H. i 2. tuženici O. H. u roku od 24 sata od primitka ovog rješenja uspostaviti ranije posjedovno stanje na način da o svom trošku vrate staru bravu ili da predaju tužiteljici ili osobi koju ona odredi nove ključeve ulaznih vrata kuće i ulaznih vrata stana u visokom prizemlju te da prostor oslobode od svih nepripadajućih stvari i osoba i omoguće tužiteljici nesmetano korištenje stana u visokom prizemlju..

              U točki III izreke je zabranjeno 1. i 2. tuženici svako takvo ili slično smetanje ubuduće u posjedovanju predmetnog stana, pod prijetnjom novčane kazne

              U točki IV izreke je naloženo 1. i 2. tuženici nadoknaditi tužiteljici trošak ovog parničnog postupka u visini od 4.150,00 kuna (€550,79), uvećan za zatezne kamate od dana donošenja rješenja pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29/2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku 8 dana.

 

              U izreci prvostupanjske odluke je donesena i slijedeća privremena mjera:

"I Nalaže se I i II - tuženici, kao protivnicama osiguranja, predati predlagateljici osiguranja - tužiteljici, ključeve ulaznih vrata kuće i ulaznih vrata stana u visokom prizemlju u Z., i na taj način omogućiti tužiteljici nesmetano korištenje stana u visokom prizemlju u roku od 24 sata.

II Protivnicama osiguranja zaprječuje se novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kuna, koja će se za slučaj nepostupanja po točki 1. Izreke ove privremene mjere naplatiti od protivnica osiguranja.

III Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka ili do drugačije odluke suda.

IV Žalba protiv rješenja ne odgađa provedbu privremene mjere."

 

2. Protiv prvostupanjskog rješenja u cijelosti žale se 1. tuženica – protivnica osiguranja Lj. H. (dalje: 1. tuženica) i 2. tuženica – protivnica osiguranja O. H. (dalje 2. tuženica) zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. t. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), te predlažu preinačiti pobijano rješenje i rješenje o privremenoj mjeri na način da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i obveže tužiteljici naknaditi tuženicama troškove parničnog postupka i trošak sastava žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba 1. tuženice Lj. H. i 2. tuženice O. H. je djelomično osnovana.

 

5. U prvostupanjskom postupku nisu bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 380. ZPP-a

 

6. Osnovano žaliteljice ističu da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer su razlozi o određenim odlučnim činjenicama nejasni ili proturječni. No, koristeći ovlaštenje iz odredbe čl. 373.a st1. 1 i 3. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud je tu povredu odlučio otkloniti i riješiti kao u izreci.

 

7. Tako je sud prvog stupnja u obrazloženju presude (pretposljednji odlomak na 3. stranici) naveo kako je, radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, izveo slijedeće dokaze: uvid u dopis policije od 16. travnja 2018., rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj Psp-112/18 od 29. svibnja 2019., Ugovor o doživotnom uzdržavanju između D. H. i tužiteljice od 15. rujna 2016., pregled pacijenta D. H. i njegovu oporuku, uvjerenje o prebivalištu za tužiteljicu i tuženice, zapisnik u postupku O-5044/19, očevid na licu mjesta, saslušanje tužiteljice i svjedokinje M. i svjedoka N. te 2. tuženice.

 

8. Pored toga, sud prvog stupnja je u obrazloženju presude naveo da je, ocjenjujući izvedene dokaze, kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći iz u vezu s drugim dokazima te odredbama zakona.

 

9. Iako je prvostupanjski sud naveo koje dokaze je proveo te je pobrojao u koje isprave je izvršio uvid, nije obrazložio što je utvrdio uvidom u te isprave niti je ocijenio dokaznu snagu pojedinih isprava, zbog čega je ovaj drugostupanjski sud tu bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a trebao otkloniti.

 

10. Iz dopisa M.-a, P. u. z., sektor, služba, od 16. travnja 2018. (list 19 spisa) je vidljivo da je povodom zahtjeva 2. tuženice O. H. izvršena odjava prebivališta M. N. dana 6. travnja 2018. s adrese u Z., sukladno čl. 12. Zakona o prebivalištu.

 

11. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-112/18 od 29. svibnja 2019. (list 31-39 spisa) je pod točkom I. izreke utvrđeno da su tuženice Lj. H. i O. H. smetale tužitelja D. H. u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu stana u visokom prizemlju na adresi Z., koji se nalazi u kući na istoj adresi, upisanoj u z.k.ul. 1821 k.o. G. Z.,  a način da su neutvrđenog dana koncem mjeseca lipnja ili početkom srpnja 2018., a za što je tužitelj saznao 5. srpnja 2018., promijenile bravu na ulaznim vratima kuće i bravu na ulaznim vratima stana u visokom prizemlju te im je naloženo da uspostave prijašnje posjedovno stanje na taj način da postave staru bravu na ulazna vrata kuće i stana u visokom prizemlju u roku 8 dana te da se kane svakog takovog ili sličnog smetanja posjeda ubuduće.

              U točki II. izreke je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja D. H. u dijelu u kojem je traženo da se utvrdi da je tužitelj saznao za čin smetanja posjeda dana 8. srpnja 2018.

              U točki III. izreke je određena predložena privremena mjera.

              Pod točkom IV. izreke su obvezane tuženice Lj. H. i O. H. solidarno naknaditi tužitelju D. H. parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn, u roku 8 dana.

 

12. U Ugovoru o doživotnom uzdržavanju koji su dana 15. rujna 2016. sklopili D. H., kao primatelj uzdržavanja i M. N., kao davatelj uzdržavanja, je navedeno da da se davatelj uzdržavanja obvezuje uzdržavati primatelja uzdržavanja do njegove smrti, i to na način da će mu osigurati i pružiti svu potrebnu pomoć u svakodnevnom životu, financijski ga potpomagati, u slučaju bolesti pružati mu njegu, dvorenje i brigu te mu osigurati odgovarajuću liječničku pomoć (čl. 2. st. 2 i čl. 3. Ugovora). U čl. 5. Ugovora je navedeno da primatelj uzdržavanja ovlašćuje davatelja uzdržavanja da na temelju ovog Ugovora ishodi, bez svakog daljnjeg upita i odobrenja, uknjižbu prava vlasništva nekretnine koja se nalazi na z.k.č.br. 785/41, upisana u z.k.ul. 1821 k.o. G. Z., u naravi kuća br. 14, izgrađeno zemljište i dvorište, V., ukupne površine 405 m2. U čl. 6. je ugovoreno da se primatelj uzdržavanje obvezuje predati u posjed predmetnu nekretninu davatelju uzdržavanja, ako se i kada odluči ili se ukaže potreba za njegovim smještajem u dom za starije osobe ili drugoj ustanovi.

 

13. Iz oporuke koju je D. H. sačinio pred svjedocima dana 16. travnja 2019. proizlazi da je imenovani izrazio svoju posljednju volju na način da sva njegova pokretna i nepokretna imovina nakon njegove smrti pripadne u vlasništvo njegovoj kćerki M. N., a to čini iz razloga zahvalnosti za svu pažnju i skrb koju mu kćerka M. N. iskazuje kroz učestale posjete u Domu za starije i nemoćne u S.. I. Z., nabavku potrebitih lijekova, plaćanje dopunskog osiguranja, materijalnu pomoć sukladno svojim mogućnostima, dok svoju kćerku iz drugog braka O. H. isključuje kao nužnog nasljednika u pravu na nužni dio jer je ista svojim ponašanjem povrijedila zakonske i moralne obveze iz obiteljskog odnosa prema njemu te je počinila kazneno djelo prema njemu zbog kojeg je bio prisiljen protiv nje voditi kazneni postupak. Njegova kćerka O. H. je promjenom brave na stanu u Z., njega onemogućila u korištenju stana zbog čega je podnio tužbu radi smetanja posjeda glede narečenog stana koji se vodi pod brojem Psp-112/2018 kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ne posjećuje ga u domu za starije i nemoćne te u stvari niti na koji način ne komunicira s njim, što je teža povreda zakonske i moralne obveze.

 

14. Iz uvjerenja o prebivalištu je vidljivo da je tužiteljica imala prijavljeno prebivalište u razdoblju od 4. studenoga 1976. do 13. listopada 2016. na adresi S.. I. Z., K., od 13. listopada 2016. do 6. travnja 2018. na adresi Z., te od 9. studenoga 2018. pa nadalje ima prijavljeno prebivalište na adresi S.. I. Z., K.

 

15. Prvostupanjski sud je, obrazlažući aktivnu legitimaciju tužiteljice (na str. 4, posljednji odlomak), prvo naveo da je „tuženica“ (pravilno tužiteljica) – kao kćer D. H. – nesumnjivo bila u suposjedu nekretnine s D. H. u periodu od 2016. do 2018. i samim time aktivno je legitimirana za ovu parnicu, da bi na stranici 6., posljednji odlomak, napisao kako je prema analizi dokaznog materijala utvrdio da je tužiteljica, kao kćer D. H., bila nesumnjivo u posljednjem mirnom posjedu nekretnine, imajući u vidu da je očito skrbila o ocu i vodila poslove koji su potrebni oko njegovog redovitog funkcioniranja.

 

16. Iz naprijed opisanog proizlazi da su nejasni razlozi iz prvostupanjske presude je li tužiteljica bila u posljednjem mirnom posjedu predmetnog dijela nekretnine ili u suposjedu iste.

 

17. Prema iskazu 2. tuženice O. H. na ročištu održanom dana 12. listopada 2022. (list 95-96 spisa) je njezin otac D. H. početkom 2018. otišao u dom i više se nije vraćao u predmetnu nekretninu. Iz činjeničnih tvrdnji u tužbi od 16. srpnja 2018. u predmetu poslovni broj Psp-112/18 proizlazi da je D. H. zbog visoke životne dobi (90 godina) nedavno preselio u obiteljski dom za starije u S.. I. Z., vršeći i dalje miran i faktičan posjed nad svojim stanom na adresi …, u kojem se nalazi njegova pokretna imovina te mu je u tom postupku pružena posjedovna zaštita.                                                                                                                                                          

18. Dakle, iz naprijed navedenoga proizlazi da je D. H. bio u posjedu predmetne nekretnine do svoje smrti dana …, s time da je od listopada 2016. zajedno s njime u posjedu bila i tužiteljica, kao što je to prvotno utvrdio prvostupanjski sud, što znači da je tužiteljica bila u suposjedu predmetne nekretnine, dok utvrđenje suda prvog stupnja da bi tužiteljica bila u (samostalnom) posjedu predmetne nekretnine u trenutku izvršenog čina smetanja nema uporište u provedenim dokazima. Naime, u čl. 6. Ugovora o doživotnom uzdržavanju se D. H. obvezao predati u posjed predmetnu nekretninu svojoj kćerki M. N. kada se ukaže potreba za njegovim smještajem u dom za starije osobe, koja potreba se očito ukazala sredinom 2018., ali on time što je smješten u dom za starije osobe nije napustio svoj dotadašnji posjed stana u Z., što je vidljivo iz činjeničnih tvrdnji u tužbi od 16. srpnja 2018. u predmetu poslovni broj Psp-112/18, kojom je zatražio posjedovnu zaštitu upravo na predmetnoj nekretnini, tvrdeći da i dalje vrši miran i faktičan posjed nad svojim stanom na adresi …, što znači da su D. H. i njegova kćer M. N. bili suposjednici predmetnog stana.

 

19. No, kako je D. H. preminuo …., njegov (su)posjed stvari prelazi na njegove nasljednike u skladu s odredbom čl. 17. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 - dalje: ZVDSP), odnosno na tužiteljicu i 2. tuženicu O. H. kao njegove kćeri i zakonske nasljednice.                                                                                                                                                                                                   

20. Odredbom čl. 17. ZVDSP-a je propisano:

(1) Ostaviteljevi posjedi stvari i prava prelaze na njegova nasljednika zbog ostaviteljeve smrti i u njezinu času, onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja.

(2) Kad su ostaviteljevi posjedi zbog njegove smrti prešli na dva ili više sunasljednika, svi su oni time postali suposjednici svakoga pojedinoga od tih posjeda, pa će ga tako izvršavati, osim ako je na temelju oporukom izražene ostaviteljeve volje ili odluke ostavinskoga suda izvršavanje povjereno nekome drugome.

(3) Prelaskom ostaviteljeva posjeda na njegova nasljednika ili nasljednike ne dira se u ostale posjede iste stvari, odnosno prava.

 

21. Na temelju navedene zakonske odredbe nasljednik postaje posjednikom umjesto ostavitelja. Ako je ostavitelja naslijedilo nekoliko sunasljednika, svi oni su ovlašteni faktično početi posjedovati ono što je posjedovao ostavitelj, to jest ovlašteni su kao suposjednici poduzimati posjedovne čine, čime će svoje nasljedničke posjede pretvoriti u faktične posjede.

 

22. Dakle, nasljednički posjed uživa posjedovnu zaštitu kao da je ostavitelj još posjednik – onako kako bi ostavitelj imao pravo štititi taj posjed od smetanja, tako ga nakon ostaviteljeve smrti imaju pravo štititi njegovi nasljednici. Stoga je samovlasni zahvat u posjed koji je pripadao ostavitelju (uznemiravanje, oduzimanje) – smetanje nasljedničkog posjeda ili suposjeda.

 

23. Okolnost da je ostavitelj D. H. sačinio oporuku prema kojoj je 2. tuženicu O. H. isključio iz nasljedstva ne može biti od utjecaja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari sve dok rješenje o nasljeđivanju iza pok. D. H., doneseno na temelju oporučnog nasljeđivanja, ne bi postalo pravomoćno, a iz žalbenih navoda žaliteljica nedvojbeno proizlazi da ostavinski postupak iza pok. D. H. nije pravomoćno okončan (što znači da tužiteljica nije proglašena jedinom nasljednicom iza pok. D. H.).

 

24. Iako je 2. tuženica O. H. u svom iskazu na ročištu održanom dana 12. listopada 2022. (list 95 spisa) iskazala da je ona promijenila bravu 2018. te ustvrdila da nakon toga nije mijenjala bravu, ovaj drugostupanjski sud prihvaća ocjenu suda prvog stupnja da taj dio iskaza nije uvjerljiv jer je prvostupanjski sud na očevidu održanom dana 18. veljače 2022. utvrdio da tužiteljica s ključevima kojima raspolaže ne može ući u nekretninu (str. 7. obrazloženja, prvi odlomak). S obzirom da 1. tuženica Lj. H. i 2. tuženica O. H. nesporno žive u predmetnoj nekretnini, očito je da su upravo one (ili treća osoba po njihovom nalogu) promijenile bravu na ulaznim vratima u kuću i vratima stana u visokom prizemlju, osobito stoga što nisu ni tvrdile niti dokazivale da je to učinila neka druga osoba, protivno njihovom znanju i njihovoj volji, odnosno da ni one nemaju ključeve niti posjed predmetnog dijela nekretnine.

 

25. Odredbom čl. 442. ZPP-a je propisano da u parnicama radi smetanja posjede sud može po službenoj dužnosti u toku postupka i bez saslušanja protivne stranke odrediti privremene mjere koje se primjenjuju u ovršnom postupku radi otklanjanja hitne opasnosti protupravnog oštećenja ili sprečavanja nasilja ili otklanjanja nenadoknadive štete.

 

26. U smislu odredbe čl. 341. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 - dalje: OZ) u prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja mora individualizirati svoju tražbinu i po predmetu i po osnovi te navesti činjenice na kojima temelji zahtjev za određivanje privremene mjere i predložiti dokaze kojima se ti navodi potkrepljuju.

 

27. S obzirom na predmet spora, tužiteljica – predlagateljica osiguranja je morala učiniti vjerojatnim postojanje kumulativno propisanih pretpostavki iz čl. 346. st. 1. OZ-a za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine. Prema odredbi čl. 346. st. 1. OZ-a radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremene mjere ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine te ako učini vjerojatnom opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Pri tome sud može odrediti svaku mjeru kojom se postiže svrha takva osiguranja, propisanu čl. 347. st. 1. OZ-a.

 

28. Međutim, tužiteljica je u prijedlogu od 7. kolovoza 2019. (list 2 spisa) navela da radi sprečavanja nasilja koje provode 1. i 2. tuženica, koje su izmjenom brave 8. srpnja 2019. na ulaznim vratima obiteljske kuće u kojoj se tužiteljica nalazila u zadnjem mirnom i faktičnom posjedu stana u visokom prizemlju obiteljske kuće u Z., i time ju onemogućile u korištenju vlastitog stana kao i ostale pokretne i nepokretne imovine, tužiteljica predlaže donošenje privremene mjere kojom će se naložiti 1. tuženici Lj. H. i 2. tuženici O. H. da u roku 2 sata po primitku rješenja o privremenoj mjeri tužiteljici predaju nove ključeve ulaznih vrata obiteljske kuće na adresi …, dok je u podnesku od 7. veljače 2020. navela kako s obzirom da postoji opasnost da će tuženice spriječiti ili znatno otežati ostvarenje tužiteljičine tražbine, tužiteljica specificira svoj prijedlog za određivanje privremene mjere i predlaže da sud odredi privremenu mjeru kojom će se naložiti 1. tuženici O. H. i 2. tuženici Lj. H. predati tužiteljici M. N. ključeve ulaznih vrata kuće i ulaznih vrata stana u visokom prizemlju i na taj način omogućiti tužiteljici nesmetano korištenje stana u visokom prizemlju u roku 24 sata.

 

29. Dakle, tužiteljica je samo paušalno navela da će tuženice spriječiti ili znatno otežati ostvarenje tužiteljičine tražbine, bez da je navela ijedan konkretan razlog u kojem bi se ta pretpostavka ogledala, dok tužiteljica nije ni iznijela tvrdnju da bi 1. tuženica O. H. i 2. tuženica Lj. H. određivanjem privremene mjere pretrpjele samo neznatnu štetu.

 

30. Pored toga, u izreci pobijanog rješenja nije određeno navedena tražbina koja se osigurava, mada se iz obrazloženja rješenja razaznaje da je privremene mjera  određena radi osiguranja nenovčane tražbine, a prvostupanjski sud određuje privremenu mjeru pozivom na odredbu čl. 346. OZ-a navodeći da je tužiteljica u konkretnom slučaju nesumnjivo dokazala postojanje svoje tražbine – kroz utvrđenje počinjenja čina smetanja i uspostavu ranijeg posjedovnog stanja, uz činjenicu da joj je zbog postupka 1. i 2. tuženice onemogućen ulazak u predmetni stan u koji sada nema pristup te da donošenjem ove privremene mjere sukladno odredbi čl. 344. t. 2. OZ-a, prvostupanjski sud smatra da 1. i 2. tuženica ne bi pretrpjele ne neznatnu štetu, nego realno – nikakvu.

 

31. Iz naprijed navedenog proizlazi da sud prvog stupnja nije niti ocjenjivao drugu pretpostavku iz čl. 346. st. 2. OZ-a – vjerojatnost opasnosti da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili ako da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti, već je samo potpuno paušalno naveo da 1. i 2. tuženica određivanjem privremene mjere ne bi pretrpjele nikakvu štetu, a da za to svoje utvrđenje nije iznio niti jedan jedini razlog.

 

32. S obzirom da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o prijedlogu za određivanje privremene mjere počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer nije iznio razloge o odlučnim činjenicama koje se tiču postojanja zakonskih pretpostavki za određivanje privremene mjere, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a ukinuti pobijano rješenje, no bez potrebe vraćanja na ponovan postupak. Naime, kako je tužiteljica predložila donošenje privremene mjere koja bi ostala na snazi do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka radi smetanja posjeda, a donošenjem ove drugostupanjske odluke o meritumu spora je isti pravomoćno okončan, prestala je potreba za vraćanjem na ponovni postupak i donošenjem nove odluke o privremenoj mjeri.

 

33. S obzirom da je u odnosu na odluku o glavnoj stvari tužiteljica uspjela u omjeru od 80% (utvrđeno smetanje suposjeda, a ne /samostalnog/ posjeda, dok je u preostalom dijelu uspostave posjedovnog stanja i zabrane takvog i sličnog smetanja uspjela s postavljenim zahtjevom), to su 1. i 2. tuženice uspjele u omjeru od 20%, zbog čega tužiteljica u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a ima pravo na naknadu troška u omjeru od 60% od dosuđenog troška od 4.150,00 kuna/ 550,79 eura (u odnosu na koji iznos dosuđenog troška žaliteljice nisu iznijele niti jedan žalbeni razlog), odnosno na iznos od 2.490,00 kuna/ 330,47 eura pa je u tom dijelu valjalo potvrditi prvostupanjsko rješenje, a u preostalom dijelu od 1.660,00 kuna/ 220,32 eura odluku o troškovima postupka preinačiti i odbiti taj dio zahtjeva.

 

34. Slijedom svega navedenoga i na temelju odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a je odlučeno kao u točkama I i II izreke, a na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a kao u točki III izreke ovog rješenja.

 

35. Budući da su 1. tuženica Lj. H. i 2. tuženica O. H. uspjele u žalbenom postupku u omjeru od 20% (djelomično preinačeno prvostupanjsko rješenje – smetale su tužiteljicu u suposjedu), to im je tužiteljica dužna naknaditi trošak žalbenog postupka u tom omjeru. Kako trošak sastava žalbe ukupno iznosi 900,00 kuna, žaliteljice imaju pravo na naknadu troška od 180 kuna/ 23,89 eura, dok im nije priznat trošak sudske pristojbe na žalbu jer iz dokaza u spisu ne proizlazi da su taj trošak snosile (točka IV izreke).

 

U Zagrebu, 29. prosinca 2023.

 

Sudac:

Diana Preglej, v.r.