Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž-1521/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, izvjestitelja i člana vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Srećku Novaku- Perjancu, odvjetniku u Sesvetama, protiv tuženika KALIGRAFIJA d.o.o. u stečaju, Zagreb, Freudeova 3, OIB: 19870761807, zastupanog po stečajnoj upraviteljici Ireni Kelava, radi brisanja zemljišnoknjižnog stanja, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-10589/2023- 47 od 8. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-10589/2023-47 od 8. listopada 2024.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
„I Tuženik je dužan trpjeti brisanje z.k. stanja uknjiženog provedbom Ugovora o kupoprodaji nekretnine od dana 24. siječnja 2011. sklopljenog između tužitelja kao prodavatelja i tuženika kao kupca, na kojem je ugovoru potpis tužitelja ovjeren kod javnog bilježnika Igora Martinovića iz Zagreba pod brojem OV-75/11 24. siječnja 2011. i kojim je tužitelj prodao svoju nekretninu i to 14. suvlasnički udio 219/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-14) z.k. č. br. [katastarska čestica] u naravi stambena zgrada br. 9, 11, 13 ABC, površine 882 m2 I dvorište ABC, površine 489 m2, ukupne površine 1.371 m2 upisano u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (325392) - i uspostavu z.k. stanja kakvo je bilo prije njegove provedbe u zemljišnim knjigama, na temelju ove presude.
II Svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka.“
2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženik pobija presudu i poziva se sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. primjenjivog Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11 i 148/11 - pročišćeni tekst; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja i naloži mu podmirenje troškova.
2.1. Navedeni propis se u ovoj pravnoj stvari koja je započela 25. veljače 2013. primjenjuje temeljem odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN br. 25/13), uz iznimke propisane u st. 2. i 3. tog članka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Uvodno se napominje:
- da je prvostupanjski sud presudom poslovni broj: P-5395/13-26 od 26. siječnja 2018. pod toč. I. izreke odbio tužbeni zahtjev kojim je traženo da se poništi ugovor o kupoprodaji nekretnine od 24. siječnja 2011. sklopljen između stranaka kojim tužitelj prodaje svoju nekretninu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi stambena zgrada broj 9, 11, 13 ABC, površine 882 m2, dvorište ABC površine 489 m2, sagrađena na čest. br. 519 ukupne površine 1371 m2, upisanoj u zk. ul. broj [broj ZK uloška], etažno vlasništvo s određenim omjerima, [broj poduloška], koji je suvlasnički dio neodvojivo povezan s posebnim dijelom nekretnine (etažnim vlasništvom) i to: 14. Etaža 219/10000, pod toč. II. izreke predmetni ugovor utvrđen je ništetnim te je naloženo Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Sesvetama brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi Ugovora o kupoprodaji nekretnine 24. siječnja 2011. i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije njegove provedbe u zemljišnim knjigama, dok je pod toč. III. izreke naloženo tuženiku platiti tužitelju troškove parničnog postupka,
- da je ovaj sud presudom poslovni broj: Gž-1307/19-4 od 10. prosinca 2020., preinačio toč. II. izreke prvostupanjske presude na način da je odbio tužbeni zahtjev kojim se tražilo utvrđenje ništetnim predmetnog ugovora o kupoprodaji, dok je ukinuo dio u kojem je naloženo Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Sesvetama brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog provedbom ugovora o kupoprodaji nekretnine 24. siječnja 2011. i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije njegove provedbe u zemljišnim knjigama (posljedično, ukinuta je odluka o troškovima postupka),
- da je nakon ukidne odluke ovog suda tužitelj preinačio tužbu na način da je tužbenim zahtjevom zatražio od tuženika trpljenje brisanja zemljišnoknjižnog stanja uknjiženog provedbom ugovora o kupoprodaji nekretnine od 24. siječnja 2011. sklopljenog između tužitelja kao prodavatelja i tuženika kao kupca i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe ugovora u zemljišnim knjigama (prvostupanjski sud je dopustio preinaku tužbe, čemu se tuženik u prvostupanjskom postupku nije protivio, a niti to čini sada u žalbi).
6. Nakon što je konstatirao da među strankama nije sporno zaključenje ugovora te njihov sadržaj, dok je bilo sporno je li tuženik dužan trpjeti brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog provedbom ugovora o kupoprodaji nekretnine od 24. siječnja 2011. sklopljenog između tužitelja kao prodavatelja i tuženika kao kupca i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije njegove provedbe, prvostupanjski sud nakon ocjene provedenih dokaza utvrđuje ove odlučne činjenice:
- da je tužitelj sklopio s tuženikom 24. siječnja 2011. ugovor o kupoprodaji nekretnine uz kupoprodajnu cijenu od 250.000,00 kn, a u ugovoru je, između ostalog, navedeno da je kupac isplatio u cijelosti navedeni iznos,
- da su tog dana (24. siječnja 2011.) parnične stranke sklopile ugovor o najmu iste nekretnine kojim tuženik kao najmodavac daje tužitelju kao najmoprimcu predmetnu nekretninu u najam na razdoblje od 159 mjeseci uz najamninu od 2.500,00 kn za svaki mjesec te posebni dogovor o mogućnosti povratnog prava otkupa kojim tuženik kao najmodavac izjavljuje tužitelju kao najmoprimcu da će u slučaju redovite uplate svih 159 mjesečnih rata najma u iznosu od 2.500,00 kn najmodavac predati najmoprimcu nekretninu koja je predmet spora u vlasništvo,
- da je 24. siječnja 2011. sačinjen i Zapisnik o vrijednosti nekretnine kojim tužitelj izjavljuje da je ugovorena cijena od 250.000,00 kn podmirena u cijelosti na dan ugovora te da niti jedna strana u transakciji nije bila ni pod kojim utjecajem uz kojeg cijena ne bi bila cijena tržišta, da je prodavatelj pokušao prodati nekretninu u više navrata i da je s kupcem postigao najvišu moguću cijenu te se obje strane neopozivo slažu da je ugovorna cijena od 250.000,00 kn poštena i da je to cijena koju se može postići, odnosno mogla se postići kao najviša moguća cijenu uz činjenicu da niti jedna strana nije bila ni pod pritiskom ni u nuždi.
6.1. Imajući u vidu da je tužbeni zahtjev usmjeren na brisanje i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, prvostupanjski sud navodi da je osnovanost takvog zahtjeva utvrdio na način da je kao prethodno pitanje ispitao je li pravni posao (konkretno ugovor o kupoprodaji nekretnine od 24. siječnja 2011.), sklopljen između stranaka bio prividan te zaključuje:
- da ugovori koje su sklopile parnične stranke i nalaze se u spisu sadrže odredbe koje nisu uobičajene u takvim pravnim poslovima, a iz kojih proizlazi da se tuženik pokušao zaštititi na način da bude isključen prigovor da se radi o zelenaškom ugovoru kao i da je tužitelj dao izjavu da je sposoban podmirivati rate po ugovoru o najmu iako nije trebao plaćati rate nego najamninu te da se odriče zahtjeva za poništenjem ugovora s davateljem najma nakon što je dobio "iznos traženog najma", iako on nije trebao dobiti najamninu, već ju plaćati,
- da se radi o simuliranom pravnom poslu koji je trebao prikriti pravni posao zajma, na što ukazuje i jasan iskaz tužitelja koji potvrđuje ono što proizlazi iz ostalih dokaza u spisu, a to je da on temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine nije primio nikakav iznos na ime kupovnine, pa su stranke u stvarnosti sklopile ugovor o zajmu, a nekretnina tužitelja je bila sredstvo osiguranja zajma,
slijedom čega sud primjenjuje odredbu čl. 285. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05; 41/08 i 125/11; dalje: ZOO) jer je ocijenio da je riječ o prividnom ugovoru koji nema učinka među ugovornim stranama, s obzirom da u radnjama ugovornih strana postoji svjestan nesklad između volje i njezina očitovanja koji se očituje na način da je sklopljen ugovor o kupoprodaji nekretnine iako tuženik tužitelju nije ništa platio na ime kupovnine i nije postojala volja za stjecanjem vlasništva nekretnine, već je nekretnina trebala služiti kao osiguranje zajma.
6.2. Prvostupanjski sud zaključuje da je s obzirom na to da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama (čl. 285 st. 1. ZOO-a), valjalo usvojiti tužbeni zahtjev radi brisanja zemljišnoknjižnog stanja nastalog provedbom ugovora o kupoprodaji nekretnine od 24. siječnja 2011., sklopljenog između tužitelja kao prodavatelja i tuženika kao kupca kao i uspostaviti ranije zemljišnoknjižno stanje jer je upravo navedeni upis, odnosno promjena zemljišnoknjižnog stanja proveden na temelju ugovora za kojeg je utvrđeno da je prividan i kao takav ne može proizvoditi učinke među ugovornima stranama pa treba uspostaviti ranije zemljišnoknjižno stanje, jer bi u protivnom učinak koji je prividni ugovor proizveo ostao i dalje postojati, što bi bilo protivno citiranoj odredbi ZOO-a.
7. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tuženik poziva u žalbi djelomičnim reproduciranjem sadržaja te bitne povrede, bez konkretizacije u čemu se ona sastoji. Suprotno žalbi, izreka presude je potpuno jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi i razlozima presude, dok je presudu kojom je prihvatio tužbeni zahtjev prvostupanjski sud obrazložio jasnim, relevantnim i valjanim razlozima.
7.1. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.
8. Nisu ostvareni niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.
8.1. Temeljna je žalbena tvrdnja (pretpostavka) tuženika da iako prvostupanjski sud izrekom ne spominje o kojem se točno ugovoru o zajmu radi, da on pretpostavlja da sud smatra kako je u pitanju ugovor o zajmu koji je sklopljen između tužitelja i društva Mundus maximus d.o.o. (broj ugovora MM1009VD I5).
8.2. Iznesena tvrdnja (pretpostavka) tuženika nema činjeničnu podlogu u sadržaju spisa i obrazloženja pobijane presude. Naprotiv, prvostupanjski sud je u obrazloženju pravilno zaključio, što prihvaća i ovaj sud:
- da priloženi ugovori (prvostupanjski sud se u toč. 17. obrazloženja poziva na ugovor o kupoprodaji nekretnine i ugovor o najmu, oba od istog datuma 24. siječnja 2011. te analizira i ocjenjuje sadržaj tih ugovora) sadrže odredbe koje nisu uobičajene u takvim pravnim poslovima,
- da je ugovor o kupoprodaji nekretnine simulirani pravni posao koji je trebao prikriti pravni posao zajma, jer su stranke u stvarnosti sklopile ugovor o zajmu, a nekretnina tužitelja koja je predmet ugovora bila je sredstvo osiguranja zajma,
slijedom čega je potpuno jasno da je riječ o pravnim poslovima (ugovorima) koje su zaključili tužitelj kao prodavatelj i najmoprimac te tuženik kao kupac i najmodavac, a ne o ugovoru o zajmu na kojeg se tuženik poziva u žalbi (a u kojem su ugovorne strane Mundus maximus d.o.o. kao zajmodavac i ovdje tužitelj kao zajmoprimac). U tom kontekstu naglašava se da je pravilan pristup prvostupanjskog suda koji je ugovorne odnose u koje su stupali tužitelj i tuženik razmatrao i ocjenjivao u cjelini njihovog pravnog odnosa, dok je kod donošenja odluke imao u vidu sadržaj tužbenog zahtjeva za koju je odlučan status ugovora o kupoprodaji nekretnine kojeg su parnične stranke sklopile 24. siječnja 2011.
8.3. Posljedično, promašeni su daljnji žalbeni navodi u kojima se tuženik poziva na ugovor o zajmu kojeg su zaključili Mundus maximus d.o.o. kao zajmodavac i ovdje tužitelj kao zajmoprimac, jer prvostupanjski sud kao prethodno pitanje niti nije utvrđivao (eventualnu) prividnost tog ugovora.
8.4. U odnosu na tvrdnju tuženika da je predmetni ugovor o kupoprodaji i dalje na snazi i da sud nije ni na koji način taj ugovor stavio izvan snage, a što znači da tuženik ima i dalje valjanu pravnu osnovu na temelju koje je stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, valja naglasiti da je prvostupanjski sud kod odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva bio ovlašten u smislu odredbe čl. 12. ZPP-a ispitati kao prethodno pitanje je li navedeni pravni posao (ugovor o kupoprodaji nekretnine od 24. siječnja 2011.) prividan. Naime, prema odredbi čl. 12. st. 1. ZPP-a kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje) sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno, dok prema st. 2. istog članka, odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno.
8.5. Valja dodati da prema shvaćanju ovog suda nepostojanje deklaratornog zahtjeva o prividnosti određenog ugovora nije procesna zapreka da sud o prividnosti ugovora odluči kao o prethodnom pitanju i da nakon toga (u slučaju pozitivne odluke), odluči i o kondemnatornom zahtjevu radi trpljenja zemljišnoknjižnog upisa i uspostavi ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.
8.6. Zaključno, nisu od značaja žalbeni navodi tuženika u vezi kaznenog postupka koji se vodi pred Županijskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem: K-US-55/14, jer se na rezultatima tog postupka ne temelji pobijana presuda, a prvostupanjski sud o pitanju kaznenog djela zločinačkog udruživanja radi počinjenja kaznenog djela lihvarenja nije odlučivao kao o prethodnom pitanju u ovom postupku, jer o tome taj sud nije niti ovlašten odlučivati.
8.7. Stoga je prvostupanjski sud uz pravilnu primjenu odredbe 285. ZOO-a osnovano zaključio da je predmetni ugovor o kupoprodaji kojeg su 24. siječnja 2011. sklopili tužitelj kao prodavatelj i tuženik kao kupac, prividan ugovor koji nema učinka među ugovornim strankama i da posljedično valja prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja radi brisanja zemljišnoknjižnog stanja do kojeg je došlo provedbom tog ugovora i uspostaviti ranije zemljišnoknjižno stanje.
9. Pravilna je i dostatno obrazložena odluka o troškovima postupka (toč. 22. obrazloženja), kojom je prvostupanjski sud odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, a koju tuženik u žalbi posebno ne pobija.
10. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženika kao neosnovana, potvrđena prvostupanjska presuda i odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.
11. Tuženik nije uspio sa žalbom pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka i odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.
U Varaždinu 18. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Sanja Bađun