Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1530/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dijane Hofer kao predsjednice vijeća, te Tanje Novak-Premec kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivane Čačić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici Pero Jurić i dr., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Pero Jurić i Mladen Jurić j.t.d. u Osijeku, protiv tuženice Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska 69, koju zastupaju punomoćnici Mateja Vidaković i dr., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o u Zagrebu, radi isplate, odlučujući povodom žalbe tuženice izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 4. rujna 2024. poslovni broj: P-2832/2024-35, u sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice te se potvrđuje presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-2832/2024-35 od 4. rujna 2024.

II. Odbija se tuženica sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici 4.418,40 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose za razdoblje i po stopi sve pobliže navedeno u izreci, te joj isplatiti trošak postupka u iznosu od 1.854,49 EUR sa zateznom kamatom od 4. rujna 2024. do isplate, a sve u roku 15 dana.

2. Navedenu prvostupanjsku presudu i rješenje pravodobnom žalbom pobija tuženica zbog "svih zakonom dopuštenih razloga". Predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu, odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te odrediti da tužiteljica naknadi trošak tuženici uvećan za zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate kao i trošak žalbe uvećan zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja drugostupanjske odluke do isplate, podredno da pobijanu presudu ukine i odredi da se ponovno provede glavna rasprava.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Predmet postupka zahtjev je tužiteljice da joj tuženica s kojom je sklopila Ugovor o kreditu broj 528-50-4732610 za iznos od 19.374,15 CHF u kunskoj protuvrijednosti koji je trebao biti otplaćen u iznosu od 13.498,08 CHF u jednakim mjesečnim anuitetima u od 235,13 CHF, a preostali iznos glavnice od 5.876,07 CHF sa zadnjim (84.) anuitetom sve u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženice za CHF važećim na dan dospijeća, isplati s osnove ništetne ugovorene odredbe o valuti obveze vraćanja kredita u CHF iznos od 4.418,40 EUR (33.290,44 kn) sa zateznom kamatom na pojedine više plaćene iznose anuiteta u odnosu na tečaj CHF važećim u vrijeme korištenja kredita. U činjeničnim navodima tužbe tužiteljica se pozvala na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesenu povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, potvrđenu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. te presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Revt-249/14 i Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. kojima je potvrđena ništetnost odredaba potrošačkih ugovora o kreditu koji se odnose na valutnu klauzulu u CHF.

6. Prvostupanjski sud u točki 8. obrazloženja pobijane presude i rješenja iznosi razloge zbog kojih je rješenjem dopustio preinaku tužbe od 13. lipnja 2022. povećanjem tužbenog zahtjeva s iznosa od 26.000,00 kn na iznos od 33.290,44 kn (sada 4.418,40 EUR). Pobijajući u tom dijelu prvostupanjsku odluku tuženica ističe relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. istog članka - dalje u tekstu: ZPP) tvrdeći da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 190. i članka 191. ZPP.

6.1. U vezi naprijed navedenog valja navesti da je prvostupanjski sud prethodno donio presudu i rješenje posl.br. P-1251/21-24 od 5. siječnja 2024. kojom je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice i dopustio preinaku tužbe od 13. lipnja 2022. Povodom žalbe tuženice ovaj sud je ukinuo prvostupanjsku odluku u dijelu u kojem je odlučeno o glavnoj stvari i ujedno odbio žalbu tuženice i potvrdio rješenje te odluke kojom je dopuštena preinaka tužbe od 13. lipnja 2022. Stoga je prvostupanjski sud nepotrebno ponovno odlučivao o preinaci tužbe od 13. lipnja 2022. dok su žalbeni navodi tuženice kojim pobija rješenje neodlučni obzirom da je o preinaci već pravomoćno odlučeno.

7. Na temelju činjenica koje između stranaka nisu sporne te ocjenom provedenih dokaza čitanjem pisane dokumentacije i parničnog predmeta posl.br. P-2586/2017, provedenog dokaza financijskim vještačenjem i saslušanjem tužiteljice kao stranke u svrhu dokazivanja prvostupanjski sud utvrđuje slijedeće činjenično stanje:

- da su stranke 28. veljače 2008. zaključile Ugovor o kreditu broj 528-50-4732610 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) za iznos od 19.374,15 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženice važeći na dan korištenja kredita

- da je člankom 7. Ugovora o kreditu određeno da se kredit otplaćuje i to dio glavnice kredita u iznosu od 13.498,08 CHF u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora u CHF važećem na dan dospijeća, a preostali dio glavnice u iznosu 5.876,07 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećim na dan dospijeća, dospijeva na naplatu odjednom u zadnjem mjesecu ugovorenog roka otplate kredita zajedno sa zadnjim anuitetom otplate kredita

- da je tužiteljici u postupku kod istog prvostupanjskog suda pod posl.br. P-2586/17 pravomoćno dosuđen preplaćeni iznos temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržanoj u istom Ugovoru o kreditu

- da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. donesenom u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđeno da je tuženica u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i predmetni Ugovor o kreditu) povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača čime je tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96., 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima

- da je tužiteljica Ugovor o kreditu sklopila radi kupnje osobnog vozila i to na način da je cjelokupni postupak išao preko auto kuće gdje joj je rečeno da surađuju sa tuženicom kao bankom; da ju je u banci čekao već unaprijed sastavljeni Ugovor kojeg je prije potpisivanja pročitala te da joj ništa posebno nije objašnjeno oko spornih odredbi o valutnoj klauzuli, a niti je tražila nekakva posebna obrazloženja; da joj je kao laiku nepoznat pojam valutne klauzule te nije tražila, a niti joj je nuđen kredit u nekoj drugoj valuti

- da je tužiteljica predmetni Ugovor o kreditu sklopila kao potrošač

- da tuženica nije tvrdila niti učinila vjerojatnim da je u slučaju tužiteljice i ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu postupila drugačije nego što je to bilo predmetom dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu odnosno da bi tužiteljicu u potpunosti obavijestila o naravi i rizicima i posljedicama spornih odredbi

te na temelju iznesenog činjeničnog stanja utvrđuje neosnovanim navode tuženice da u konkretnom slučaju nije primjenjivo pravno utvrđenje iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. za koje je sukladno odredbi članka 502.c ZPP sud vezan, a prema kojoj se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. tog Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. Pri tome se prvostupanjski sud poziva na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. koja je bila predmet ustavno sudskog ispitivanja te je Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom U- III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. prihvatio obrazloženje Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

7.1. U odnosu na primjenu članka 502.c ZPP prvostupanjski sud smatra da tuženica može dokazivati postojanje posebnih okolnosti zbog kojih se na tužiteljicu ne bi primjenjivao direktni učinak presude iz kolektivnog spora pa tako može predložiti dokaze da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora sasluša njezin zaposlenik koji je sudjelovao u sklapanju tog ugovora i to na okolnost pune obaviještenosti tužiteljice o rizicima fluktuacije tečaja CHF te da je tuženica na te okolnosti predložila provođenje dokaza saslušanjem svoje djelatnice KG, od kojeg dokaza je odustala dok iz iskaza tužiteljice ne proizlazi da bi tuženica o tim rizicima informirala tužiteljicu pa stoga nastavno zaključuje da tuženica nije učinila vjerojatnim da je u slučaju tužiteljice i ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu postupila drugačije nego što je to bilo predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu.

7.2. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF pa imajući na umu posljedice ništetnosti propisane člankom 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05 i 41/08 – dalje u tekstu: ZOO) utvrđuje da tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta kao razliku između plaćenih mjesečne anuitete na temelju ništetne odredbe o valuti obveze u CHF i onog kojeg bi trebala platiti prema početnom tečaju CHF.

7.3. Visinu preplaćenih iznosa anuiteta po osnovi te ništetne odredbe o valutnoj klauzuli od 33.290,44 kn prvostupanjski sud utvrdio je provedenim financijskim vještačenjem te primjenom članka 1111. ZOO obvezuje tuženicu isplatiti tužiteljici taj iznos odnosno 4.418,40 EUR sa zateznom kamatom na svaki pojedini preplaćeni iznos primjenom čl. 1115. ZOO od dana plaćanja istog ocijenivši tuženicu nepoštenom stjecateljicom. Ujedno je ocijenio prigovor zastare istaknut po tuženici neosnovanim jer od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača do podnošenja tužbe 23. veljače 2021., pa ni od preinake tužbe 13. lipnja 2022., nije protekao opći zastarni rok od 5 godina propisan člankom 225. ZOO.

8. Prema članku 365. stavku 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

9. Ispitivanjem na taj način pobijanu presudu i postupak koji je prethodio donošenju iste utvrđeno je da nije ostvarena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje se u žalbenom postupku primjenom članka 365. stavka 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

10. Protivno navodima žalbe prvostupanjski sud obrazložio je pobijanu presudu na način određen člankom 338. stavkom 4. ZPP pa stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP. Ovaj sud ne nalazi ostvarenom ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koje zakonsko obilježje tuženica djelomično citira u žalbi budući ne nalazi nedostatke zbog kojih se presuda ne bi mogla ispitati i jer obrazloženje sadrži odlučne i dostatne razloge o svim bitnim aspektima u postupku iznesene činjenične i pravne argumentacije tuženika.

11. U žalbi tuženica navodi da je tvrdila i ukazivala na okolnosti da sporne odredbe nisu nepoštene i zbog čega se ne mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivne zaštite pa da je tako ukazivala da su sporne odredbe tužiteljici bile razumljive, da se o njima pojedinačno pregovaralo, da nije nastala znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te da je postupala s načelom savjesnosti i poštenja u kojem pravcu je predložila konkretne materijalne i personalne dokaze, ali ih sud u potpunosti zanemaruje iako ih je proveo, da je tužiteljica imala mogućnost izbora kredita vezanu uz valutu EUR ili CHF ili kredita bez valutne klauzule o čemu je dostavila isprave – promotivne uvjete važeće u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu i tužiteljičin zahtjev za kredit te je predložila saslušanje tužiteljice. Tvrdi da iako je tužiteljica iskazala da joj je ponuđen samo kredit u CHF, drugačije proizlazi iz isprava u spisu prema kojima je tužiteljica mogla zaključiti ugovor u valuti CHF ili EUR. Također navodi da je tvrdila da bi valutna klauzula prouzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja o čemu se prvostupanjski sud nije očitovao.

12. Iznesenim žalbenim navodima tuženica nije dovela u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda na kojima je temeljio odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva, odnosno utvrđenje o ništetnosti ugovorene valute obveze vraćanja kredita u CHF sadržane u Ugovoru o kreditu kao prethodnom pitanju za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu. Stoga valja tek kratko navesti da se prema članku 502.c ZPP fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi i da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

13. Ustavni sud Republike Hrvatske je u svojim odlukama broj: U-III-4372/2021 i U-III- 5458/2021 od 30. lipnja 2022. iznio shvaćanje da je kada se u pojedinačnom sporu potrošača protiv banke, odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a koja okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu vođenim pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod. posl.br. P-1401/2012, tuženik ovlašten tvrditi i dokazivati da je na drugi način dao odgovarajuće obavijesti tužitelju o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula vezana uz tečaj CHF na određivanje njegove novčane obveze i da je tužitelj unatoč punoj obaviještenosti pristao na sklapanje takvog ugovora. Tuženica je radi utvrđenja da je tužiteljici dala informacije o prirodi i rizicima ugovaranja valute obveze u CHF, dakle radi utvrđenja okolnosti koje bi isključile direktni učinak pravnih utvrđenja iz pravomoćne presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača tužitelja Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača Zagreb protiv osam banaka sa sjedištem u [adresa] pa tako i tuženice kao četvrtotuženice, predložila dokaz saslušanjem svoje zaposlenice KG i tužiteljice te je prvostupanjski sud i proveo dokaz saslušanjem tužiteljice (od dokaza saslušanjem svjedokinje KG tuženica je odustala). Obzirom na iskaz tužiteljice koji prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude reproducira, tuženica nije dokazala da je tužiteljici predočila cjelokupne informacije o prirodi ugovora o kredita s ugovorenom valutom obveze na način da bi se moglo zaključiti da je tužiteljica bila upoznata sa svim specifičnim rizicima valutne klauzule u švicarskim francima na način da je mogla razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za nju proizlaze ugovaranjem takve ugovorne odredbe u daljnjem razdoblju otplate kredita. Neravnoteža prava i obveza ugovornih strana nastaje samim sklapanjem ugovora bez pojedinačnog pregovaranja i informiranja potrošača o rizicima koje preuzima na sebe bez znanja i svijesti o neznanju tog rizika, a taj rizik nastupi. Tvrdnje tuženice da je tužiteljica mogla zaključiti ugovor s valutnom klauzulom u EUR ili kunski kredit nisu odlučne za ocjenu o tome da li se o valutnoj klauzuli u CHF prethodno pojedinačno pregovaralo niti da li je tužiteljica izabrala ugovor s valutnom klauzulom u CHF već da je takva odredba unesena u izabrani ugovor bez pregovaranja.

14. Kako je člankom 502.c ZPP propisano da je sud vezan za pravna utvrđenja iz pravomoćne presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđeno da je tuženica u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o potrošačkom kreditiranju koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03) u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, a da tuženica nije dokazala postojanje drugačijih okolnosti od onih utvrđenih tom pravomoćnom presudom, to se prvostupanjski sud pravilnom primjenom članka 502.c ZPP pozvao na pravna utvrđenja iz te pravomoćne presude. Posljedično nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kojeg tuženica smatra ostvarenom tvrdnjom da sud nije utvrđivao činjenice odlučne za donošenje odluke jesu li sporne odluke u konkretnom Ugovoru o kreditu nepoštene, a time i ništetne, da li su sporne odredbe o valuti tužiteljice bile jasne, razumljive i lako uočljive i da li su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja te da smatra da se o predmetnoj odredbi pojedinačno pregovaralo.

15. Materijalnopravno stajalište tuženice zbog kojeg osporava stajalište prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare također se ne može prihvatiti osnovanim. Naime, postoji sada već ustaljena sudska praksa da u slučaju kada je ništetnost, kao u ovom sporu, utvrđena već u postupku kolektivne zaštite, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Navedeno je u skladu i s objedinjenim pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom u vidu zaključka na sjednici održanoj 31. siječnja 2022. Izneseno pravno shvaćanje prihvaćeno je i kroz sudsku praksu ovog suda.

16. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.broj. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u odnosu na utvrđenu nepoštenost (ništetnost) ugovornih odredbi kojima je ugovorena valuta obveze vezana uz CHF postala pravomoćnom donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6631/2017 od 14. lipnja 2018., a imajući u vidu člankom 225. ZOO propisani rok zastare od pet godina za tražbine s osnova stjecanja bez osnove te da je predmetna tužba podnesena 23. veljače 2021., to je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da nije protekao zastarni rok za utuženu tražbinu koju je tuženica stekla bez osnove u smislu članka 1111. u vezi članka 323. ZOO na temelju ništetne ugovorene odredbe o valuti obveze vraćanja kredita u CHF.

17. Prvostupanjski sud pravilno je tuženicu ocijenio nepoštenom stjecateljicom te ju je pravilnom primjenom članka 1115. ZOO obvezao na plaćanje zatezne kamate na pojedine preplaćene iznose od dana stjecanja. Imajući u vidu da je u unaprijed pripremljeni standardni (tipski) Ugovor o kreditu unijela nepoštene odredbe čime je povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita na temelju kojih je stekla nepripadnu korist, tuženica se ne može smatrati poštenom stjecateljicom. Protivno navodima žalbe prvostupanjski sud iznio je razloge zbog kojih je tuženicu u smislu članka 1115. ZOO ocijenio nepoštenom stjecateljicom zbog čega su i navodi da postupanje prvostupanjskog suda ne udovoljava zahtjevima prava na pravično suđenje neosnovani.

18. Ovaj sud ne nalazi osnovanim pozivanje tuženice na članak 326. ZOO jer se zabrana ugovaranja nepoštenih i posljedično ništetnih odredbi ugovora u konkretnim okolnostima predmetnog spora ne može smatrati zabranom manjeg značaja zbog kojih se tužiteljica, stoga što je u cijelosti ispunila svoje obveze, ne bi više mogla pozivati na ništetnost. Zaštita potrošača od ništetnih ugovornih odredbi uređena i općim zakonom obveznog prava kao i posebnim Zakonom o zaštiti potrošača sve u svrhu osiguranja potrošača od nezakonitog postupanja trgovaca, a što ukazuje na visoku razinu zaštite potrošača kao slabije strane u stjecanju proizvoda i usluga na tržištu, pa tako i u konkretnom pravnom poslu. Činjenica što su člankom 19.a stavkom 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj: 102/15) isključene od primjene, tim Zakonom dodane odredbe glave IVa kada je ugovor s valutnom klauzulom u CHF ispunjen ili prisilno ostvaren nije ni od kakvog značaja za predmetnu utuženu obvezu tuženice time da prvostupanjski sud tu odredbu nije ni mogao pogrešno primijeniti jer se ne odnosi na konkretni spor u kojem tužiteljica zahtijeva da joj tuženica vrati sve što je stekla na temelju ništetne odredbe. Ni činjenica da tužiteljica tijekom trajanja ugovorne obveze nije koristila svoje pravo raskinuti ugovor također nije odlučna za predmetni spor.

19. Tuženica konačno tvrdi da ni odluka o trošku postupka temeljena na članku 154. stavku 1. ZPP nije zakonita jer je tužbeni zahtjev trebalo odbiti u cijelosti no strukturu i visinu dosuđenih troškova ne pobija.

20. Slijedom naprijed iznesenog valjalo je odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i na temelju članka 368. stavka 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti uključujući i odluku o troškovima postupka u svezi koje ovaj sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti, a da donošenjem iste nije počinjena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

21. Budući tuženica nije uspjela sa žalbom, to je odgovarajućom primjenom članka 154. stavka 1. ZPP odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova žalbe.

U Varaždinu 18. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer