Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž R-124/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tanje Novak – Premec kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EB (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Nedi Brčić, odvjetnici iz Vinkovaca, protiv tužene Republike Hrvatske (OIB:52634238587), Ministarstva financija, Porezne uprave, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima, radi utvrđenja nedopuštenosti odluka, povodom žalbe tužene izjavljene protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima broj Pr-35/2024-5 od 27. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 18. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I/Preinačuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj Pr-35/2024-5 od 27. svibnja 2024. i odbija tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja da su nezakonite i bez pravnog učinka odluke tuženika Klasa:114-01/20-01/4, Ur.broj: 513-07-21-08-20-2 od 9. listopada 2020. i Odluka tuženika Klasa: 114-01/20-01/4, Ur.broj: 513-07-21-08-20- 5 od 6. studenog 2020.
I/Nalaže se tužitelju EB da tuženoj Republici Hrvatskoj naknadi trošak postupka u iznosu od 1.200,00 Eur (tisuću i dvije stotine eura) u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u toč.I. izreke odluke tuženika Klasa: 114-01/20-01/4, Ur.broj: 513-07-21-08-20-2 od 9. listopada 2020. (kojom je stavljena van snage Odluka tuženika od 2. siječnja 2019. kojom je tužitelju izdano odobrenje da izvan redovnog radnog vremena obavlja poslove stalnog sudskog vještaka iz područja gospodarstva) i Odluka tuženika Klasa: 114-01/20-01/4, Ur.broj: 513-07-21-08-20-5 od 06. studenog 2020. (kojom je odbijen njegov zahtjev za zaštitu prava izjavljen protiv Odluke od 9. listopada 2020.) utvrđene su nezakonitim i bez pravnog učinka pa je toč.II. izreke tužena obvezana naknaditi tužitelju prouzročeni trošak postupka u iznosu od 1.150,00 Eur.
2. Navedenu presudu, pravovremenom žalbom zbog pogrešne primjene materijalnog prava pobija tužena, s prijedlogom ovom sudu da je preinači i odbije tužbeni zahtjev ili da je ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (unatoč zabrani dvostrukog ukidanja sadržanoj u odredbi čl.366.a stav.1. Zakona o parničnom postupku).
2.1.Na žalbu nije odgovoreno.
3. Žalba tužene je osnovana.
4.Naime, polazeći od nespornih činjenica da je tužitelj zaposlenik tuženika u Područnom uredu Vukovar, Ispostavi Vinkovci na radnom mjestu Poreznik III za utvrđivanje poreza i doprinosa građana, da mu je Odlukom tuženika kao poslodavca Klasa: 112-01/18-01/112, Ur.broj: 513-07-21-08-19-2 od 2. siječnja 2019. odobreno da izvan redovitog radnog vremena obavlja poslove stalnog sudskog vještaka iz područja gospodarstva time da je dužan zatražiti izuzeće od sudskog vještačenja u postupcima u kojima je stranka Porezna uprava, da je rješenjem predsjednika Županijskog suda u Vukovaru broj 4-Su-139/2020-2 od 31. ožujka 2020. tužitelj imenovan stalnim sudskim vještakom za gospodarstvo na vrijeme od 4 godine, da je tuženik dana 9. listopada 2020. donio Odluku Klasa: 114-01/20-01/4, Ur.broj: 513-07-21-08-20-2 kojom je stavio izvan snage Odluku od 2. siječnja 2019. navodeći da je po provedenom unutarnjem nadzoru utvrđeno da tužitelj nije zatražio izuzeće od sudskog vještačenja u postupcima u kojima je stranka Porezna uprava, a kako mu je bilo određeno Odlukom od 2. siječnja 2019., da je protiv Odluke o opozivu odobrenja od 9.10.2020. tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava koji je odbijen Odlukom tuženika Klasa: 114-01/20-01/4, Ur.broj: 513-07- 21-08-20-5 od 6. studenog 2020., da je tužitelj u predmetima istog prvostupanjskog suda broj Ovr-818/19 i Ovr-900/19 vještačio tržišnu vrijednost nekretnina iako je stranka postupka bila i Porezna uprava te da je rješenjem Službeničkog suda Republike Hrvatske Klasa:UP/I-114-04/20-01/114 Urbroj:514-30/10-21-18 od 13. srpnja 2021. tužitelj proglašen odgovornim što je izvan redovitog radnog vremena u određenim postupcima u kojima je stranka Porezna uprava sačinio nalaz i mišljenje u svojstvu sudskog vještaka iz područja gospodarstva i time postupio protivno odredbi čl. 33. stav. 1. Zakona o državnim službenicima i protivno Odluci Ministarstva financija, Porezne uprave, Središnjeg ureda Klasa:112-01/18-01/112 Urbroj:513-07-21-08-19-2 od 2. siječnja 2019. kojom je utvrđena njegova obveza izuzeća od sudskog vještačenja u postupcima u kojima je stranka Porezna uprava čime je tužitelj počinio tešku povredu službene dužnosti propisanu odredbom čl. 99. stav.1. toč. 11. Zakona o državnim službenicima.
4.1. Prosuđujući prethodno navedene činjenice, primjenom odredbe čl.33.stav.1. Zakona o državnim službenicima (dalje: ZDS – „Narodne novine“ broj 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12, 37/13, 38/13, 1/15, 138/15, 61/17, 70/19 i 98/19) koja propisuje da državni službenik može izvan redovitoga radnog vremena, po prethodno pribavljenom odobrenju čelnika državnog tijela, obavljati poslove ili pružati usluge pravnoj ili fizičkoj osobi samo ako nad tim djelatnostima, odnosno nad radom te fizičke ili pravne osobe, državno tijelo u kojemu je u službi, ne obavlja nadzor ili ako takav rad nije zabranjen posebnim zakonom te ne predstavlja sukob interesa ili prepreku za uredno obavljanje redovitih zadataka niti šteti ugledu državne službe - prvostupanjski sud zaključuje da je tužbeni zahtjev osnovan jer je tužitelj zaposlenik tuženika na radnom mjestu službenika su utvrđivanje poreza i doprinosa građana dok je rješenjem predsjednika Županijskog suda u Vukovaru imenovan vještakom za gospodarstvo pa vještačenja koja su provedena po nalogu suda nisu poslovi u suprotnosti s poslovima utvrđivanja poreza i doprinosa građana, dakle sa poslovima radnog mjesta tužitelja, a da je uslugu vještačenja pružao sudu, a ne strankama u postupku a da porezna uprava ne obavlja nadzor nad radom suda, a i da tužitelj nije obavljao uslugu vještačenja u postupcima u kojima sudjeluje kao državni službenik, niti je vještačio visinu tražbine odnosno visinu poreza i doprinosa građana, a koji poslovi spadaju u djelokrug njegovog posla kao službenika u Poreznoj upravi. Pored toga da niti jedna od stranaka u postupcima u kojima je tužitelj vještačio nije tražila njegovo izuzeće niti je uređujući sudac smatrao da postoji sukob interesa slijedom čega ni tvrdnja tužene da je tužitelj trebao sam zatražiti izuzeće u svim predmetima u kojima je stranka Porezna uprava u smislu Odluke tuženika od 2. siječnja 2019. nije osnovana.
4.2. Smatrajući da je donošenjem pobijanih odluka tužitelju neosnovano uskraćeno daljnje obavljanje vještačenja u svim predmetima u kojima je stranka Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, dakle bez obzira na činjenicu što okolnosti na koje je trebao vještačiti ne spadaju pod odredbu članka 33. stav. 1 ZDS čime da je povrijeđeno i njegovo pravo na rad i slobodu rada izvan redovnog radnog vremena to je prvostupanjski sud usvojio tužbeni zahtjev.
5. Tuženik u žalbi, obrazlažući žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava ukazuje da je prvostupanjski sud propustio odrediti se prema jasnoj obvezi tuženika iz Odluke tuženika od 2. siječnja 2019. kojom mu je sukladno odredbi čl.33.stav.1. ZDS izdano odobrenje da izvan redovnog radnog vremena obavlja poslove stalnog sudskog vještaka iz područja gospodarstva (toč.I izreke) no uz striktnu obvezu sadržanu u toč.II izreke – da zatraži izuzeće od sudskog vještačenja u svim postupcima u kojima je stranka – Porezna uprava, slijedom čega da je stajalište prvostupanjskog suda da nije bilo nikakve zapreke da tužitelj vještači i u tim postupcima – neutemeljena. Navedeno da potvrđuju i rješenje Službeničkog suda Republike Hrvatske od 13.7.2021. kojom je tužitelj utvrđen odgovoran za postupanje protivno citiranoj Odluci tuženika od 2.1.2019. i odredbi čl.33.stav.1. ZDS čime da je počinio tešku povredu službene dužnosti propisane odredbom čl.99.stav.1.toč.11. ZDS i rješenje Višeg službeničkog suda Republike Hrvatske od 29. rujna 2021. kojim je njegova žalba izjavljena protiv prethodno navedenog rješenja odbijena kao neosnovana.
6. Ovaj je drugostupanjski sud na temelju odredbe čl.365. stav.2. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se ZID ZPP objavljen u „Narodnim novinama“ 80/22 primjenjuje u dijelu propisanom odredbama čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22) ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a te utvrdio da navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka nisu ostvarene.
7.Osnovano međutim tužena u žalbi osporava zauzeto materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda ističući da je isti u potpunosti zanemario jasan i nedvosmislen sadržaj Odluke tuženika od 2. siječnja 2019. kojim mu je sukladno odredbi čl.33.stav.1. ZDS izdano odobrenje da izvan redovnog radnog vremena obavlja poslove stalnog sudskog vještaka iz područja gospodarstva (toč.I izreke) no uz striktnu obvezu sadržanu u toč.II izreke – da zatraži izuzeće od sudskog vještačenja u svim postupcima u kojima je stranka – Porezna uprava. Upravo navedena okolnost je ključna u razumijevanju sadržaja odredbe čl.33.stav.1. ZDS na koje se sam prvostupanjski sud poziva, no koju propušta pravilno primijeniti na predmetnu činjeničnu situaciju.
7.1.Naime, prema cit. odredbi ZDS državni službenik može izvan redovitoga radnog vremena, po prethodno pribavljenom odobrenju čelnika državnog tijela, obavljati poslove ili pružati usluge pravnoj ili fizičkoj osobi, samo ako nad tim djelatnostima, odnosno nad radom te fizičke ili pravne osobe, državno tijelo u kojemu je u službi ne obavlja nadzor ili ako takav rad nije zabranjen posebnim zakonom, te ne predstavlja sukob interesa ili prepreku za uredno obavljanje redovitih zadataka niti šteti ugledu državne službe. Nije sporno da je tužitelj usluge vještačenja u predmetima Ovr-818/19 i Ovr-900/19 obavljao po nalogu suda no isto tako ne bi trebalo biti spora o tumačenju takve usluge u očima javnosti – imajući u vidu da tužitelj jest državni (javni) službenik zaposlen u državnoj (javnoj) službi – i da tužitelj kao zaposlenik jedne stranke u sudskom postupku provodi vještačenje iako je zaposlenik te stranke. Nedvojbeno da predmetno postupanje tužitelja šteti ugledu službe u kojoj je zaposlen i predstavlja možebitni sukob interesa. Upravo u tome je i ratio naloga iz odluke tužene od 2. siječnja 2019. kojom mu je sukladno odredbi čl.33.stav.1. ZDS izdano odobrenje da izvan redovnog radnog vremena no pod izričitim uvjetom da u svim postupcima u kojima je stranka porezna uprava, traži svoje izuzeće. Tome valja nadodati da sukladno odredbi čl.254.stav.1. ZPP-a vještak može biti izuzeti iz istih razloga kao i sudac slijedom čega i zbog razloga propisanog u odredbi čl. 71.stav.1.toč.2. ZPP-a – ako stalno ili privremeno radi u pravnoj osobi koja je stranka u postupku.
7.2.Obzirom da je zbog opisanog pogrešnog materijalno – pravnog pristupa osnovano dovedena u sumnju pravilnost pobijane presude, valjalo je usvajanjem žalbe tužene istu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, sukladno odredbi čl.373.toč.3. ZPP-a.
8.Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl.166.stav.2.ZPP-a, čl.154. stav.1. i čl.163. ZPP-a te na Tbr. 7/2 alineja 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa – "Narodne novine" broj 138/23) pa je tuženoj valjalo priznati jednokratnu nagradu od 500,00 Eur te za postupak nakon ukidne odluke Gž R-50/2022-2 od 9.2.2023. nagradu u istom iznosu (sukladno Tbr.7/2 Tarife). Tuženoj je valjalo priznati i nagradu za sastav predmetne žalbe po Tbr. 10/2 Tarife u iznosu od 200,00 Eur pa je tužitelja valjao obvezati na naknadu tuženoj troškova provedenog postupka u ukupnom iznosu od 1.200,00 Eur.
U Varaždinu, 18. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Tanja Novak-Premec
