Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1428/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dijane Hofer kao predsjednice vijeća, te Tanje Novak-Premec kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivane Čačić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TEMA STILE d.o.o., OIB: 05369114257, Pula-Pola, Ulica Novaki 10 – Via Novaki 10, kojeg zastupa punomoćnik Emanuel Mikac, odvjetnik u Puli – Poli, protiv tuženika MD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] – [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Borovnica, odvjetnica u Puli-Pola, radi isplate, odlučujući povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu od 23. kolovoza 2024. poslovni broj: Povrv-73/2023-9, u sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženika, ukida se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu poslovni broj: Povrv-73/2023-9 od 23. kolovoza 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tuženika i tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Alde (ispravno: Alide) Crljenica iz Pule posl.br. Ovrv- 4564/2022 od 15. srpnja 2022. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku MD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju TEMA STILE d.o.o., OIB: 05369114257, Ulica Novaki - Via Novaki 10, 52100 [adresa], namiri tražbinu u iznosu od 1.493,13 EUR/11.250,00 kn uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 16. srpnja 2020. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 790,59 EUR dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

2. Navedenu presudu pravodobnom žalbom pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. istog članka - dalje u tekstu: ZPP), pogrešno/nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže županijskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja, naloži tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka kao i trošak žalbe sve zajedno sa sudskim pristojbama, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno raspravljanje prvostupanjskom sudu radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja i pravilne primjene materijalnog prava.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj tvrdi da su žalbeni razlozi paušalni, nelogični i krajnje neosnovani te iznosi činjenice za koje on smatra da su istinite.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet postupka koji je započeo podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave tužitelja protiv tuženika, a nastavljen kao parnični povodom prigovora tuženika na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Alide Crljenica iz Pule posl.br. Ovrv-4564/2022 od 15. srpnja 2022., zahtjev je tužitelja, da mu tuženik isplati novčani iznos od 1.493,13 EUR sa zateznom kamatom od 16. srpnja 2020. na temelju računa – otpremnice tužitelja 18/2/2 od 8. srpnja 2020. ispostavljenog tuženiku za rabljeno vozilo Renault Megane prve registracije 2007. s datumom dospijeća 15. srpnja 2020.

6. Prema činjeničnim navodima tužitelja tužitelj, kojemu je osnivač i direktor GD, otac tuženika, je tuženiku prodao naprijed navedeno rabljeno vozilo koje navode je tuženik osporavao tvrdeći da mu je otac to vozilo darovao 2020. kao poklon za rođendan.

7. Nakon provedenih dokaza saslušanjem svjedoka FD (ispravno: BD) Pajković i ED, saslušanjem z.z. tužitelja GD i tuženika MD koje iskaze u cijelosti reproducira u obrazloženju te čitanjem računa, preslike emaila na str. 27 spisa te dopisa na str. 74 spisa (dopis Porezne uprave) prvostupanjski sud utvrđuje slijedeće činjenice:

- da je trgovačko društvo TEMA STILE d.o.o. izdalo račun 8. srpnja 2020. za rabljeno vozilo Renault Megane na ukupan iznos od 11.250,00 kn koji je glasio na MD te je došlo do prijenosa vlasništva sa tužitelja na tuženika koji je još uvijek vlasnik tog vozila

- da nije sporan iznos za koji je vozilo "navodno prodano" budući da tuženik ne osporava navedeni iznos niti je sporno da tuženik nije podmirio navedenu cijenu

- da je emailom od 27. srpnja 2022. tužitelj poslao tuženiku dopis kojim ga obavještava da je nepodmireni račun i traži od tuženika da ga podmiri

- da iz dopisa Porezne uprave proizlazi da Porezna uprava nije u mogućnosti dati podatak da li je za sporni račun plaćen PDV jer se radi o računu koji je izdan za bezgotovinsko plaćanje

te potom zaključuje da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

7.1. Nastavno prvostupanjski sud utvrđuje da je u ovom postupku sporno da li zabluda u kojoj se našao tuženik (prema navodima tuženika isti smatra da mu je vozilo darovano, nasuprot tužitelja koji tvrdi da je vozilo prodano) utječe na valjanost ugovora, a potom citira članak 280. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje u tekstu: ZOO koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja računa – opaska ovog suda). Iz te citirane odredbe smatra da proizlazi da ugovor zaključen u zabludi proizvodi trajne učinke kao i valjani ugovor ali da se može pod određenim pretpostavkama i u određenim rokovima poništiti ali da se do trenutka poništenja ti ugovori ni po čemu ne razlikuju od valjanih ugovora, a nakon što proteknu rokovi predviđeni za pobijanje oni postaju valjani.

7.2. Prvostupanjski sud nadalje iznosi mišljenje da je u konkretnom slučaju između stranaka zaključen ugovor o kupoprodaji zbog čega postoji obveza kupca – tuženika na isplatu kupoprodajne cijene, a što proizlazi iz provedenog dokaza – računa koji ima sve elemente kupoprodajnog ugovora, iskaza pojedinih svjedoka (npr. majka tuženika navodi "da joj je poznato da je napravljen račun kako bi se vozilo moglo prenijeti sa imena firme na ime tuženika" kao i iskaza samog tuženika: "mi nismo sklopili nikakav ugovor, nego je otac na papir napisao cijenu, nakon čega je svaki mjesec umanjio alimentaciju koju mi je bio dužan platiti ...". Također smatra da je tuženik, ukoliko je smatrao da je zaključen ugovor o darovanju, trebao poduzeti radnje za poništenje ugovora ili eventualno vratiti vozilo, a kako to nije učinio već je i nadalje nastavio s korištenjem vozila, pobojni ugovor konvalidirao u pravno valjani ugovor slijedom čega je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

7.3. Odluku o obvezi tuženika da tužitelju naknadi parnični trošak prvostupanjski sud temelji na odredbi članka 154. stavku 2. ZPP.

8. U žalbi tuženik uvodno ističe da presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP navodeći da je prvostupanjski sud trebao u svojoj odluci obrazložiti koje činjenice uzima kao dokazane. Nadalje iznosi razloge kojima sadržajno obrazlaže ostvarenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 154. stavka 1. u vezi članka 8. ZPP tvrdeći da prvostupanjski sud nije utvrdio činjenice na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno uključujući i iskaze saslušanih stranaka i svjedoka. S tim u vezi tvrdi da je prvostupanjski sud u potpunosti ignorirao namjeru koju je tužitelj, odnosno osnivač i direktor tužitelja, a njegov otac GD, iskazao vrlo jasno i nedvojbeno da mu predmetno vozilo daruje odnosno da mu je vozilo predao kao dar za njegov rođendan, a što vremenski i koincidira s tuženikovim datumom rođenja. Također smatra da nije ni logično ni životno uvjerljivo da bi tužitelj tuženiku studentu prodao vozilo posebno kraj činjenice da mu je u tom trenutku još uvijek plaćao uzdržavanje. Ukazuje na iskaz svjedoka ED te na činjenicu da je tužitelj pokrenuo ovaj postupak nakon što se tužitelj posvađao s tuženikom i njegovom majkom, a što ne poništava njegovu namjeru darovanja vozila sinu. Ponavlja navode iz prigovora da mu je u vrijeme darovanja predočeno da se radi o daru te ga nitko nije tražio da podmiri bilo kakav iznos za predmetno vozilo, niti su mu ikada objašnjeni uvjeti navodne kupoprodaje, dospijeće plaćanja, cijena itd. zbog čega pravni posao nije imao elemente kupoprodaje u trenutku predaje vozila tuženiku pa stoga niti ne postoji tražbina tužitelja prema tuženiku.

9. Ovaj drugostupanjski sud sukladno članku 365. stavku 2. ZPP ispitao je prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, te je utvrdio da je donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud počinio u žalbi isticanju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. i članka 354. stavka 1. u vezi članka 8. ZPP.

10. Prije svega, protivno stanju spisa, prvostupanjski sud pogrešno utvrđuje da je u ovom postupku sporno da li zabluda u kojoj se našao tuženik utječe na valjanost ugovora jer tuženik ne tvrdi da bi bio u zabludi u pogledu pravnog posla na temelju kojeg je stekao vlasništvo predmetnog rabljenog vozila već tvrdi da mu je to vozilo poklonio otac GD koji je osnivač i direktor tužitelja jer mu je to tako i rekao. 11. Činjenicu da se radilo o kupoprodaji prvostupanjski sud protivno obvezi koju mu nalaže odredba članka 8. ZPP nije utvrdio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Tu činjenicu temelji na računu tužitelja 18/2/2 od 8. srpnja 2020. koji glasi na tuženika, iskazu svjedokinje BD, bivše supruga oca tuženika i majke tuženika koja je iskazala da joj je poznato da je napravljen račun kako bi se vozilo moglo prenijeti s firme na tuženika, na iskazu tuženika koji je naveo da nisu sklopili nikakav ugovor nego je otac na papiru napisao cijenu nakon čega je umanjio alimentaciju koju mu je bio dužan platiti. Protivno obvezi, prvostupanjski sud stečeno uvjerenje da je između stranaka sklopljen ugovor o kupoprodaji nije opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima. Provedene dokaze ocijenio je parcijalno te pogrešno tumačeći sadržaj pojedinih provedenih dokaza u prilog tužiteljeve teze da je predmetno rabljeno vozilo prodao tuženiku. Stoga pobijana presuda ne sadrži odlučne i dostatne razloge o bitnim aspektima u postupku iznesene činjenične i pravne argumentacije tuženika da je vozilo stekao od svojeg oca kao dar za rođendan kojeg ima 9. srpnja 2020., dakle da ga je stekao darovanjem od oca, a ne kupoprodajom od tužitelja.

12. Zbog ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. i članka 354. stavka 1. ZPP ovaj sud ocijenio je žalbu tuženika osnovanom i na temelju članka 369. stavka 1. ZPP ukinuo pobijanu presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

13. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će na novoj glavnoj raspravi provesti sve već provedene dokaze, a osobitu pažnju posvetiti će provođenju dokaza saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja i tuženika radi utvrđenja osnovanosti navoda tužitelja i tuženika o načinu stjecanja tuženikovog vlasništva predmetnog rabljenog vozila, a u pravcu utvrđenja okolnosti koje su prethodile izdavanju računa za predmetno vozilo tuženiku (pobude, razlozi, inicijativa, da li je tuženik imao financijske mogućnosti platiti vozilo, da li je otac tuženika u to vrijeme imao obvezu plaćanja uzdržavanja tuženika, da li je iznose uzdržavanja plaćao putem tužitelja kojem je bio jedini osnivač i zakonski zastupnik kako to tvrdi svjedokinja BD, okolnosti koje su prethodile slanju e-maila zakonskog zastupnika tužitelja od 7. ožujka 2022., da li je prije toga pozivan tuženik na plaćanje računa), koje dokaze će ocijeniti u korelaciji s drugim provedenim dokazima i to saslušanjem svjedoka BD i ED na način propisan člankom 8. ZPP pa tako i sa e-mail dopisom GD upućenog BD i tuženiku **.**.2022., te na način propisan člankom 8. ZPP utvrditi odlučne činjenice za predmet spora i stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim, logičnim razlozima i s izvjesnošću koja otklanja svaku razumnu sumnju u istinitost stečenog uvjerenja. Novom odlukom ponovno će odlučiti o troškovima postupka.

14. Primljenom članka 166. stavka 3. ZPP ostavljeno je da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

U Varaždinu 18. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer