Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj:Gž-845/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K A
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tanje Novak – Premec kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HI (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] i VI (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanih po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Branimira Kojića, Maše Milardović Jakovljević i Tamare Holjevina iz Malog Lošinja, protiv tužene ĐI (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćniku Darku Markušiću, odvjetniku iz Zagreba, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina, povodom žalbe tužene izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju broj P-549/2020-87 od 26. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 18. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
Žalba tužene odbija kao neosnovana pa se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju broj P-549/2020-87 od 26. siječnja 2024. potvrđuje u toč. I- i toč.II. izreke.
r i j e š i o j e
I/ Žalba tužene se djelomično odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju broj P-549/2020-87 od 26. siječnja 2024 o dopuštenju proširenja tužbe na tužitelja VI.
II/ Žalba tužene izjavljena protiv odluke o troškovima postupka djelomično se odbija kao neosnovana i potvrđuje toč.III. izreke presude u dijelu tužiteljima dosuđenog troška postupka u iznosu od 14.983,83 Eur (četrnaest tisuća devet stotina osamdeset i tri eura i osamdeset i tri centi) dok se žalba tužene djelomično uvažava, preinačuje odluka o troškovima i tužitelji odbijaju sa zahtjevom za naknadu troškova u iznosu od 625,00 Eur.
III/ Odbijaju se parnične stranke sa zahtjevima za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u toč.I izreke određena je etažna dioba suvlasničke zajednice nekretnina parničnih stranaka i to čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi kuće, spremišta i dvorišta u [adresa] na način da svakoj od stranaka pripadne u vlasništvo posebni dio nekretnine povezan sa pripadajućim idealnim suvlasničkim dijelom i to:
1. ETAŽA 1286/10000 dijela s kojom je neodvojivo povezano vlasništvo stana u prizemlju stambene zgrade koji se sastoji od kuhinje s dnevnim boravkom, sobe i 2 kupaonice, ukupne površine 31,16 m2 (NKP 31,16 m2) koja je u diobenom elaboratu označena oznakom "K1" i plavom bojom, koristovne vrijednosti 1286/10000, u korist tužene;
2. ETAŽA 3187/10000 dijela s kojom je neodvojivo povezano vlasništvo stana u prizemlju stambene zgrade koji se sastoji od kuhinje s dnevnim boravkom, dvije sobe i kupaonice ukupne površine 46,74 m2 (NKP 46,74 m2) koja je u diobenom elaboratu označena oznakom "K2" i crvenom bojom, a kojem stanu pripada spremište u prizemlju zgrade sa 28,23 m2 (NKP 28,23 m2) koje je u diobenom elaboratu označeno oznakom „P2“ i crvenom bojom te spremište u prizemlju zgrade sa 2,98 m2 (NKP 2,24 m2) koje je u diobenom elaboratu označeno oznakom „P2“ i crvenom bojom, sveukupne površine 77,96 m2 (NKP 77,21 m2), koristovne vrijednosti 3187/10000, u korist svakog tužitelja u ½ dijela;
3. ETAŽA 2692/10000 dijela s kojom je neodvojivo povezano vlasništvo dvoetažnog stana u stambenoj zgradi koji se sastoji od kuhinje s dnevnim boravkom, sobe i kupaonice na prvom katu zgrade, te sobe u potkrovlju zgrade, ukupne površine 63,47 m2 (NKP 57,34 m2) koji je u diobenom elaboratu označen oznakom „K3“ i oker bojom, a kojem stanu pripadaju stubište i terasa na prvom katu zgrade sa 2,65 m2 (NKP 0,66 m2) koji su u diobenom elaboratu označeni oznakom „P3“ i oker bojom, natkrivena terasa na prvom katu zgrade sa 4,97 m2 (NKP 3,73 m2) koja je u diobenom elaboratu označena oznakom „P3“ i oker bojom, natkrivena terasa na prvom katu zgrade sa 3,50 m2 (NKP 2,63 m2) koja je u diobenom elaboratu označena oznakom „P3“ i oker bojom te terasa u potkrovlju zgrade sa 3,47 m2 (NKP 0,87 m2) koja je u diobenom elaboratu označena oznakom „P3“ i oker bojom, sveukupne površine 78,06 m2 (NKP 65,22 m2), koristovne vrijednosti 2692/10000, u korist tužene;
4. ETAŽA 2835/10000 dijela s kojom je neodvojivo povezano vlasništvo dvoetažnog stana u stambenoj zgradi koji se sastoji od kuhinje s dnevnim boravkom, kupaonice i spremišta na prvom katu zgrade, te sobe u potkrovlju zgrade, ukupne površine 68,27 m2 (NKP 59,95 m2) koji je u diobenom elaboratu označen oznakom „K4“ i zelenom bojom te kojemu pripadaju stubište i terasa na prvom katu zgrade sa 4,32 m2 (NKP 1,08 m2) koji su u diobenom elaboratu označeni oznakom „P4“ i zelenom bojom, natkrivena terasa na prvom katu zgrade sa 7,21 m2 (NKP 5,41 m2) koja je u diobenom elaboratu označena oznakom „P4“ i zelenom bojom, natkrivena terasa na prvom katu zgrade sa 1,85 m2 (NKP 1,39 m2) koja je u diobenom elaboratu označena oznakom „P4“ i zelenom bojom te terasa u potkrovlju zgrade sa 3,47 m2 (NKP 0,87 m2) koja je u diobenom elaboratu označena oznakom „P4“ i zelenom bojom, sveukupne površine 85,12 m2 (NKP 68,69 m2), koristovne vrijednosti 2835/10000, u korist svakog tužitelja u ½ dijela;
1.1. Istom toč. I. izreke određeno je da su zajednički dijelovi zgrade - dvorište koje je u diobenom elaboratu označeno oznakom „D1“ i crvenom bojom, površine 143,00 m2, a koje je zajedničko za etažne cjeline oznake „K1“ i „K3“, te dvorište koje je u diobenom elaboratu označeno oznakom „D2“ i plavom bojom, površine 92,00 m2, koje je zajedničko za etažne cjeline oznake „K2“ i „K4“.
1.2. Toč.II. izreke tužena je dužna trpjeti da se temeljem prvostupanjske presude i potvrde Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša klasa: 361-03/22-10/25 ur.broj: 2170-03-05/4-22-5 od 25.10.2022. u zemljišnoj knjizi provede uknjižba etažnog prava vlasništva na posebnim dijelovima nekretnine čkbr. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kako je to opisano u toč. I. presude, a toč.III. izreke tužena je obvezana naknaditi tužiteljima trošak postupka u iznosu od 15.608,83 Eur, dok su sa preostalim zatraženim troškovima, tužitelji odbijeni.
1.3. Pobijanim rješenjem dopušteno je stupanje u parnicu, pored tužitelja HI i tužitelja VI.
2. Pravovremenom žalbom tužena pobija opisano rješenje i presudu iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. stav. 1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se ZID ZPP objavljeni u „Narodnim novinama“ 70/19 i 80/22 primjenjuju u dijelu propisanom odredbama čl.117.stav.2. i 3. ZID ZPP/19 i čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22) uz prijedlog da se pobijane odluke preinače sukladno žalbenim navodima, podredno da se ukinu i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. U odgovoru na žalbu tužitelji su se usprotivili osnovanosti u žalbi sadržanih navoda, tvrdnji i stajališta uz prijedlog ovom sudu da žalbu tužene odbije kao neosnovanu i potvrdi pobijanu odluku uz dosudu im nagrade za sastav odgovora po Tbr. 10/6 uz naknadu po Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa – „Narodne novine“ broj 138/23) u iznosu od 625,00 Eur.
4. Žalba tužene osnovana je tek u manjem dijelu odluke o troškovima postupka, dok je u preostalom dijelu neosnovana.
5. Naime, polazeći od činjeničnog osnova predmetne tužbe – a koji je između parničnih stranaka i nesporan – da predmetna nekretnina čiju etažnu diobu predmetnom tužbom zahtijeva tužitelj u naravi predstavlja dvojni stambeni objekt sa zajedničkim zidom koji je posjedovno potpuno podijeljen na po dva stana (u prizemlju, katu i potkrovlju) sa odvojenim ulazima i zasebnim brojilima utroška vode i električne energije, da je tužitelj ishodio Plan posebnih dijelova nekretnine i Potvrdu nadležnog upravnog tijela od 17.11.2013. da navedeni stanovi predstavljaju samostalne uporabne cjeline i da je prije pokretanja predmetnog postupka tužitelj HI u više navrata usmeno pozivao tuženu pristupiti ovjeri međuvlasničkog ugovora, što je tužena odbijala jer se nije slagala sa podjelom zahtijevajući da se kuća podijeli na način da svakoj stranci pripadne "točno polovina" dvojnog objekta, prvostupanjski sud je po analizi rezultata opširnog dokaznog postupka zauzeto materijalno-pravno stajalište o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja – utemeljenog na nalazu i mišljenju i Planu posebnih dijelova stambene zgrade izrađenog od strane vještaka Maria Hofmanna broj ET-29- 10-2021 u listopadu 2021. i izdanoj potvrdi Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Ispostava Mali Lošinj Klasa: 361-03/22-10/25 Ur.broj: 2170-03-05/4-22-5 od 25.10.2022. obrazložio slijedećim iz dokaznog postupka proizašlim činjenicama:
- da je tužitelj nakon utuženja raspolagao polovicom svog suvlasničkog dijela u predmetnoj nekretnini u korist svog sina VI ugovorom o darovanju od 5.10.2016. pa su stoga tužitelji upisani u zemljišnu knjigu kao suvlasnici svaki u 39/200 dijela, a tužena u 61/100 dijela;
- da tužitelj HI i tužena od vremena rekonstrukcije predmetne kuće 2012. samostalno koriste svaki svoje stanove i da se tužena nakon završene rekonstrukcije kuće i potpunog definiranja stanova koji su potom pripale u posjed svake od parničnih stranaka suglasila s postojećim stanjem i površinom stanova koji su svakomu od njih pripali u samostalni posjed čime da je u naravi izvršena sporazumna podjela;
- da se predmetna kuća sastoji od 4 stambene jedinice i to 2 u posjedu tužene i 2 u posjedu tužitelja;
- da je tužena po provedenoj rekonstrukciji predmetne nekretnine 2012. izdala tužitelju HI suglasnost za iznajmljivanje dva apartmana koji su njemu pripali u posjed što potvrđuje rješenje o odobravanju pružanja ugostiteljskih usluga od 8.3.2013., koji prestanak odobrenja je utvrđen rješenjem 25.9.2015. zbog opoziva suglasnosti tužene iz čega da proizlazi da je predmetna zgrada najkasnije u vrijeme odobrenja pružanja ugostiteljskih usluga bila u potpunosti izgrađena i podijeljena tako da je u naravi dioba zgrade već tada bila dovršena, kao i uređenje okućnice;
- da je suprug tužene – saslušani svjedok OI iskazao da stanje prizemlja iskazano u Planu posebnih dijelova stambene zgrade izrađenom od strane vještaka Maria Hofmanna odgovara stanju u naravi, da su prigovori njega i tužene u tijeku rekonstrukcije bili usmjereni na I. kat jer da su vidjeli da je tužitelju pripala veća površina stana zbog čega da je rušen pregradni zid na I. katu i napravljen „zub“ a da je pregradni zid u odnosu na potkrovlje točno u sredini kako i treba biti a koje stanje je i danas postojeće a koji iskaz da potvrđuje da je dioba nekretnine u naravi između stranaka dovršena i prihvaćena nakon izvršene rekonstrukcije;
-da je i tužena u svom iskazu potvrdila da je u odnosu na I. kat i pregradni zid u potkrovlju izvršena preinaka na način kako je iskazao njezin suprug, a kakvo je stanje i danas egzistentno;
- da su svjedoci TI, MI i ZI – involvirani u rekonstrukciju predmetne stambene zgrade, suglasno iskazali da je tijekom rekonstrukcije tužena dolazila sa suprugom, da se nikada nije žalila ili prigovarala izvođenju radova;
- da je tijekom trajanja prvostupanjskog postupka pravomoćno okončana po tuženoj pokrenuta parnica protiv tužitelja radi utvrđenja uznemiravanja (izmještanjem ulaznih vratiju s južne strane predmetne kuće) i predaje u posjed (hodnika u prizemlju obiteljske kuće širine 1,10 m, kupaonice u nastavku hodnika te prostor iste površine na drugom katu i potkrovlju) vođena kod istog prvostupanjskog suda pod brojem P- 3788/19 te da je tužena predlagala prekid predmetnog – do okončanja postupka vođenog pod brojem P-3788/19;
- da je tužena u prethodno navedenoj parnici odbijena sa postavljenim tužbenim zahtjevom;
- da tužena u predmetom postupku nije osporavala navode tužitelja o vremenu i načinu uređenja okućnice niti je u tom smjeru predložila provođenje dokaza, pa i navedeno potvrđuje da je u naravi dioba dovršena i u odnosu na zgradu i u odnosu na okućnicu i to na način kako je prikazano u Planu posebnog dijela stambene zgrade ET 29-10-2021 iz listopada 2021. izrađenom od strane vještaka Maria Hofmanna koji je prihvaćen od strane Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Ispostava u [adresa] potvrdom od 25.10.2022. u kojoj je potvrdi navedeno da je izdana nakon uvida u pravomoćno rješenje o izvedenom stanju od 18.12.2012. i pravomoćnog rješenja o ispravku greške u rješenju od 2.1.2013. i nakon očevida na nekretnini provedenog 21.10.2022. te da je tom potvrdom zamijenjena ranije izdana potvrda od 17.11.2013.;
- da je tužitelj prije podnošenja predmetne tužbe pokušao mirnim putem riješiti etažiranje predmetne zgrade na što tužena nije pristala i pozivala se na volju njihove majke da se ista podijeli "pola-pola", da bi potom dopisom od 12.7.2016. navela da je spremna na sklapanje nagodbe na način da bi tužena odustala od potraživanja dijela površine stambenog objekta (koji je istovjetan predmetu spora u okončanoj parnici broj P-3788/19) uz izdavanje dozvole za bavljenja turizmom tužitelju, dok bi tužitelj imao pristati da se izgradi zid koji bi dijelio njihova dvorišta sa strane od mora po polovici dvorišta uz obvezu plaćanja tuženoj iznosa od 1.500,00 € po sezoni – no sklapanja koje nagodbe u predmetnom postupku nije došlo.
5.1. Prosuđujući iznesena činjenična utvrđenja u okviru odredbe čl.50.stav.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV - "Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 103/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 3/09, 153/09, 143/12 i 152/14) kojom je propisano da kada razvrgnuće provodi sud, da je vezan u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koji bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnog posla ili zakona, odredbe čl.53.ZV koja određuje da ako suvlasnici suglasno odluče da će umjesto diobe nekretnine svoja suvlasnička prava ograničiti tako da će s određenim idealnim dijelom povezati vlasništvo posjedovnog dijela suvlasništva nekretnine (uspostaviti etažno vlasništvo) da se uzima da je to njihova odluka o načinu razvrgnuća, pa se na odgovarajući način i na nju primjenjuju pravila o razvrgnuću, a imajući u vidu odredbu čl. 73.stav.2. ZV kojom je propisano da niti jedan suvlasnik nekretnine ne može uskratiti svoj pristanak na uspostavu vlasništva posebnoga dijela drugom suvlasniku koji ima odgovarajući suvlasnički dio, osim ako bi se uspostavom novoga vlasništva posebnoga dijela u korist toga suvlasnika ukinula ili ograničila prava koja njemu već pripadaju na temelju njegova prije uspostavljenoga vlasništva posebnog dijela prvostupanjski sud zaključuje da je smisao citiranih odredbi uspostava etažnog vlasništva ako netko od suvlasnika bez valjanog razloga osujećuje provedbu etažiranja (istovjetno pravno shvaćanje da je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-200/09 od 3.5.2009., Rev x-680/10 od 9.9.2010., Rev-1553/13 od 8.1.2014. i Rev-3354/19 od 25.2.2020.).
5.2. Istodobno je prvostupanjski sud otklonio prigovor tužene na stupanje tužitelja VI u predmetnu parnicu, ističući da se pri tom ne radi o subjektivnoj preinaci tužbe koja bi ovisila o pristanku tužene, već da se radi o dopuni tužbe prema stanju u zemljišnoj knjizi i dopuštenoj procesnoj dispoziciji tužitelja budući tužbom kakva je predmetna moraju biti obuhvaćeni svi suvlasnici kao nužni suparničari (istovjetno i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1882/2019-2 od 8. prosinca 2021.).
5.3. Konačno, prvostupanjski sud je otklonio i prigovor tužene o nedopustivosti objektivne preinake tužbe sadržane u podnesku od 26.10.2022. zaključivši da se pri tom ne radi o objektivnoj preinaci tužbe, već uređenju tužbenog zahtjeva prema Potvrdi upravnog tijela i diobenog elaborata izrađenog od strane sudskog vještaka građevinske struke tijekom trajanja predmetnog postupka. No prvostupanjski sud zaključuje - da se i radi o objektivnoj preinaci tužbe, što ovdje nije slučaj, tada bi preinaka bila dopuštena s obzirom da je odredbom čl.190.stav.2. ZPP propisano da tužitelj može iznimno preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a u konkretnom slučaju tužitelji nisu mogli preinačiti i konačno postaviti tužbeni zahtjev prije provedenog građevinskog vještačenja i izrade diobenog elaborata koji je kao takav i sastavni dio Potvrde nadležnog upravnog tijela izdane 25.10.2022.
6. Zaključivši da je dioba predmetne nekretnine u naravi izvršena suglasnošću parničnih stranaka prilikom rekonstrukcije predmetne nekretnine 2012. u kojem opsegu da je isti od tada i posjeduju što potvrđuje i činjenica da je na osnovu suglasnosti svih suvlasnika izdano rješenje o izvedenom stanju 18.12.2012., da je tužena izgubila spor radi uznemiravanja i predaje u posjed dijelova predmetne nekretnine do čijeg pravomoćnog okončanja je predlagala prekid predmetnog postupka, a da mogućnost pristupa do predmetne nekretnine s morske strane po putu kojim se dolazi do crkve - ne može biti predmet postupka niti od utjecaja na odluku u predmetnoj pravnoj stvari jer se radi o prostoru izvan predmetne katastarske čestice.
7. Iznesena činjenična utvrđenja kao i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim i rezultatom zakonite ocjene provedenih dokaza, u smislu odredbe čl.8. ZPP-a prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima žalitelja.
8. U žalbi tužena ponavlja svoje stajalište da prema odredbi čl. 195. ZPP - ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica to ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši je tužitelj ovlašten nastaviti parnicu koju je otpočeo, ali navedeno otuđenje utječe na njegov uspjeh u ovoj parnici jer je za presuđenje odlučno stanje stvari koje postoji u vrijeme zaključenja glavne rasprave. Obzirom na nespornu činjenicu da je tužitelj HI darovao polovinu svog suvlasničkog dijela tijekom postupku svom sinu, to smatra da egzistiraju uvjeti iz članka 195. ZPP-a jer tužitelj (HI) više nije vlasnik predmetne nekretnine te nije ovlašten zahtijevati utvrđenje da je on (a ni treća osoba) vlasnik kako je to navedeno tužbenim zahtjevom. Pri tom se poziva na istovjetno pravno shvaćanje zauzeto u presudi Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5302/2014-16.
8.1. Nadalje tužena ustraje na svom stajalištu da su tužitelji podneskom od 26.10.2022, preinačili tužbu jer svoj tužbeni zahtjev temelje i na upravnoj odluci koja je drugačija od sadržaja tužbenog zahtjeva koji je postavljen prilikom podnošenja tužbe. Osporavaju i zaključak prvostupanjskog suda prema kojemu tužitelji nisu mogli postaviti tužbeni zahtjev prije izrade etažnog elaborata 2021. godine, koji je potvrđen 2022. Ustraje i na stajalištu o nedopuštenosti etažiranja u parničnom postupku jer je uskratila suglasnost za to.
8.2. Ističe da Plan posebnih dijelova ne predviđa parkirna mjesta, a koja činjenica je nužna da bi se izvršilo etažiranje te ponavlja da se granica dvorišta s južne strane ne nalazi na dijelu gdje bi se ista trebala nalaziti, jer je na predmetni način tužena u cijelosti onemogućena pristupiti na put i more s južne strane.
9. Ovaj je drugostupanjski sud na temelju odredbe čl.365. stav.2. ZPP-a ispitao pobijane odluke u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a te utvrdio da u njihovom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti pa niti ona iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP-a koju žaliteljica posebno ističe, uopćeno navodeći da presuda "ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati". Suprotno tome ovaj je sud utvrdio da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv – ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja.
10. Odgovarajući nastavno na žalbene navode od odlučnog značaja, u okviru ovlasti iz odredbe čl.375.stav.1. ZPP-a, valja ponajprije navesti da se u smislu odredbe čl.71. stav.1. ZV vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine uspostavlja na određenom suvlasničkom dijelu, ako to zahtijeva suvlasnik te nekretnine koji ima barem odgovarajući suvlasnički dio, te ako su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom. Prema tome proizlazi da je pravilnom primjenom materijalnog prava suvlasnička zajednica stranaka razvrgnuta etažiranjem, premda se tužena tome protivila.
10.1. U odnosu na žalbom ponovljeni prigovor nedopustivosti subjektivne preinake tužbe stupanjem u predmetnu parnicu uz postojećeg – i novog tužitelja (stjecatelja suvlasničkog dijela u predmetnoj nekretnini) valja tek kratko ponoviti da su u parnici radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina uspostavom etažnog vlasništva svi suvlasnici nužni suparničari (istovjetno i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Revd-3876/22 od 18.10.2022., Revx 1104/17 od 5.3.2019.). Odluka Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5302/2014-16 na koju se žaliteljica poziva nije relevantna obzirom da se odnosi na drugačiju činjeničnu situaciju. Stoga je njezinu žalbu izjavljenu protiv navedenog rješenja o dopustivosti takve procesne dispozicije tužitelja valjalo odbiti i potvrditi rješenje pozivom na odredbu čl.380.toč.2. ZPP-a.
10.2. U odnosu na žalbenu elaboraciju o nedopustivosti objektivne preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka, valja navesti da je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da se ne radi o objektivnoj preinaci tužbe u smislu odredbe čl. 190. ZPP-a. Naime, imajući u vidu sadržaj tužbenog zahtjeva u tužbi (utemeljenog na Planu posebnih dijelova izrađenog od strane "dv projekt" d.o.o. [adresa] iz listopada 2013. broj elaborata 8/09-ED i potvrdi nadležnog upravnog tijela od 17.11.2013.) kojemu se tužena usprotivila a što je iziskivalo građevinsko vještačenje i izradu novog elaborata i novu potvrdu nadležnog upravnog tijela, to je evidentno da su tužitelji morali tužbeni zahtjev uskladiti sa novim Planom posebnih dijela izrađenog po vještaku Mariu Hofmannu broj ET-29-10-2021 iz listopada 2021. potvrđenog potvrdom Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša klasa: 361-03/22-10/25 ur.broj: 2170-03-05/4-22-5 od 25.10.2022. (nakon provedenog uviđaja na licu mjesta) čemu valja nadodati da se sadržajno radi doista tek o manjoj promjeni i dopuni prvobitnog tužbenog zahtjeva zbog kojih tužbeni zahtjev nije promijenjen slijedom čega da se niti ne radi preinaci tužbe (čl.190.stav.3. ZPP-a).
10.3. U odnosu na žalbene prigovore da predmetnim Planom posebnih dijelova nisu predviđena parkirna mjesta a i da se granica dvorišta s južne strane "ne nalazi na dijelu gdje bi se ista trebala nalaziti, jer je na predmetni način tužena u cijelosti onemogućena pristupiti na put i more s južne strane" valja navesti da su Planom posebnih dijelova određeni i zajednički dijelovi zgrade - dvorište koje je u diobenom elaboratu označeno oznakom „D1“ i crvenom bojom, površine 143,00 m2, a koje je zajedničko za etažne cjeline tužene oznaka „K1“ i „K3“ te dvorište koje je u diobenom elaboratu označeno oznakom „D2“ i plavom bojom, površine 92,00 m2, koje je zajedničko za etažne cjeline oznake tužitelja „K2“ i „K4“. Prilaz na zapadni dio nekretnine koji pripada tuženoj i koji ima zaseban ulaz, a kojeg tužena zahtijeva i iz južnog smjera (iz pravca mora), ne može biti predmet postupka obzirom da taj putni pravac leži na drugoj nekretnini koja nije predmet postupka.
10.4. Žalbeno problematiziranje položaja pregradnog zida u prizemlju anulirano je u svojoj osnovanosti sadržajem provedenih dokaza i zaključkom prvostupanjskog suda o izvršenoj diobi u naravi tijekom provedene rekonstrukcije predmetne zgrade 2012. što i po ocjeni ovoga suda potvrđuju suglasni iskazi svjedoka OI, TI, HIJB te H i ŽI, sadržaj utvrđenja iz pravomoćne presude iz provedenog postupka broj P- P-3788/19 (do čijeg pravomoćnog okončanja je tužena predložila prekinuti predmetni postupak ) a i činjenicom što je tužitelju II nakon provedene rekonstrukcije sama tužena dala suglasnost za iznajmljivanje dvaju apartmana u čijem se posjedu tužitelj HI nalazi od rekonstrukcije pa sve do danas. Žalbenom preocjenom iskaza saslušanih svjedoka pravilnost tog zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje.
11. U odnosu na žalbu protiv odluke o troškovima postupka valja navesti da tužena neosnovano smatra da je trošak zastupanja tužitelja po odvjetnicima trebalo honorirati po Tbr. 7/2 Tarife jer da se radi o "utvrđenju odnosa" obzirom da tim tarifnim brojem nije predviđena takva vrsta spora. Neosnovano osporava i nagradu dosuđenu tužiteljima zbog izbivanja iz pisarnice njihovih punomoćnika za vrijeme održavanja (dvaju) uviđaja tvrdnjom da su održani u sjedištu prvostupanjskog suda. Naime, obzirom da je Tbr. 9/7 Tarife propisano da uz nagradu za prisustvovanje uviđaju odvjetniku pripada i naknada za vrijeme izbivanja iz pisarnice prema Tbr. 39/1 Tarife koja takvu naknadu predviđa za"... izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja i sl." to je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da je udaljenost od sjedišta suda ([adresa]) do mjesta uviđaja ([adresa] na otoku [adresa]) cca 50-ak km pa je tužiteljima stoga osnovano dosudio naknadu za izbivanje iz pisarnice njihovih punomoćnika za vrijeme od 2 sata po uviđaju.
11.1. Žalba tužene osnovana je tek u dijelu tužiteljima priznate nagrade za sastav pet umjesto pravilno i sukladno Tbr. 8/1 Tarife za četiri obrazložena podneska pa je u tom dijelu žalbu tužene valjalo uvažiti i pozivom na odredbu čl.380.toč.3. ZPP-a preinačiti odluku u troškovima postupka u dijelu tužiteljima dosuđenog troška u iznosu od 625,00 Eur te ih sa tim zatraženim troškom odbiti kao neosnovanim, dok je u preostalom dijelu njezinu žalbu valjalo odbiti i potvrditi odluku o troškovima postupka pozivom na odredbu čl.380.toč.2. ZPP-a.
12. Obzirom da tužena u preostalom dijelu, izjavljenom žalbom nije dovela u sumnju zakonitost i pravilnost prvostupanjskog rješenja i presude to je pozivom na odredbu čl.368.stav.1. ZPP-a njezinu žalbu valjao odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku rješenje i presudu u pobijanim toč.I. - i II. izreke.
13. Tužiteljima nije dosuđen zatraženi trošak vezan uz sastav odgovora na žalbu tužene, jer sadržajno takav odgovor nije bio od utjecaja na odluku o žalbi tužene pa je o istome odlučeno primjenom odredbe čl.155.stav.1. ZPP-a, dok tuženoj trošak žalbenog postupka nije dosuđen obzirom da je njezin uspjeh minoran te se odnosi na neznatan dio sporednog zahtjeva – odluku o troškovima postupka.
U Varaždinu 18. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Tanja Novak-Premec
