REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] F 5
Poslovni broj: Us I-939/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužitelja FB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi komunalnog doprinosa, 18. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-363-03/21-04/237, UBROJ: 531-07-01-02/03-22-2 od 31. kolovoza 2022. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet KLASA: UP/I-363-02/18-008/9292, URBROJ: 251-13-32-1/004-21-6-DM od 29. rujna 2021.
Obrazloženje
1. Rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet KLASA: UP/I-363-02/18-008/9292, URBROJ: 251-13-32-1/004-21-6-DM od 29. rujna 2021. pod toč. 1. utvrđuje se da je tužitelj dužan platiti komunalni doprinos za ozakonjenu nezakonito izgrađenu stambenu zgradu u [adresa], na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], razlike obujma 145,77 m3 , u iznosu od 11.807,37 kuna, prema proračunu troškova komunalnog doprinosa KLASA: UP/I-363-02/18-008/9292, URBROJ: 251-13-31-1/01621-2 od 22. srpnja 2021. koji čini sastavni dio ovog rješenja. Toč. 2 određeno je da se komunalni doprinos obračunava množenjem razlike obujma stambene zgrade od 145,77 m3 i jedinične vrijednosti komunalnog doprinosa u II. zoni od 81,00 kn/m3 te iznosi 11.807,37 kuna. Toč. 3. određeno je da je obveznik komunalni doprinos s popustom od 25 % u iznosu od 8.855,53 kuna dužan platiti u roku petnaest dana od dana izvršnosti ovog rješenja. Ako ne uplati navedeni smanjeni iznos u roku petnaest dana, obveznik komunalnog doprinosa dužan je odjednom platiti puni iznos od 11.807,37 kuna koji dospijeva šesnaestog dana od dana izvršnosti ovog rješenja. Iznos iz ove točke rješenja plaća se na račun proračuna Grada Zagreba IBAN 1110423600001813300007, model HR28 s pozivom na broj 5720-060-092924- 092101. U slučaju kašnjenja s plaćanjem dospjelog iznosa iz ove točke rješenja plaća se i zakonska zatezna kamata.
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-363-03/21-04/237, UBROJ: 531-07-01-02/03-22-2 od 31. kolovoza 2022. odbio kao neosnovanu.
3. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika kao i rješenja prvostupanjskog upravnog tijela. U tužbi navodi kako tuženik ne uvažava navode žalbe budući da sukladno prvostupanjskom rješenju tumači institut zastare, na način da se na utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa ne primjenjuje zastara, ali, kako je već opisano u žalbi od 13. travnja 2019., nastupila je pravomoćnost akta o izvedenom stanju KLASA: UP/l-350- 05/18-007/621, URBROJ: 251-13-22-1/022-18-7 od 19. ožujka 2019., dok je predmetno rješenje od 29. rujna 2021., dakle nakon proteka tri godine od dana utvrđene obveze i stanja te sukladno primjeni čl. 226. st.1. Zakona o obveznim odnosima, kako je u pitanju povremena tražbina, to je zastarni rok tri godine, a sve u svezi s čl. 108. Općeg poreznog zakona, pri tomu dodajući i ukazujući da obveza plaćanja nastaje trenutkom pružene usluge ili isporuke dobara, a opisanim aktom od 19. ožujka 2019. ta je odluka nastala te je računom, koji je valjalo izdati najzad do 15- og u mjesecu za protekli mjesec, trebalo teretiti tužitelja i to sve sukladno primjeni, i to obveznoj, Direktive Vijeća Europe 2006/112/62, uz ostale pozitívne propise Republike Hrvatske. Nastavno tužitelj navodi kako bi se pravilnom primjenom Zakona o općem upravnom postupku, poglavito čl. 5., 8. i 9., pravilno primijenio i Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, ali u postupku se primjenjuje samo Zakon o komunalnom gospodarstvu, što je u potpunosti pogrešna primjena materijalno-pravnih propisa budući se u ovo postupku primjenjuje Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, a Zakon o komunalnom gospodarstvu samo u malom dijelu te se time pogrešno primjenjuju i drugi materijalno-pravni pozitivni propisi. Naime, budući da je sukladno čl. 11. st. 1. Zakona o postupanju određeno da se komunalni doprinose ne plaća za zgrade koje su do 400 m2, što je i ovdje slučaj, budući da je u pitanju 247,89 m2, obzirom na obujam predmetne zgrade od 145,77 m2, nije razvidno kako i iz tog razloga tuženik i prvostupanjsko tijelo nisu donijeli odluku o oslobođenju od plaćanja predmetne komunalne naknade.
4. Slijedom navedenog, predloženo je sudu donijeti presudu kojom će poništiti pobijano rješenje tuženika kao i rješenje prvostupanjskog tijela te meritorno riješiti ovaj predmet u korist tužitelja.
5. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja te je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev.
6. Zainteresirana osoba pridružila se navodima iz odgovora na tužbu tuženika.
7. Spis formiran temeljem citirane tužbe tužitelja zaprimljene kod Upravnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Us I-2924/2022, delegiran je ovom sudu 4. svibnja 2023. odlukom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Su-229/2023- 2 te se kod ovog suda nastavio voditi pod poslovnim brojem Us I-939/2023.
8. Budući da pravno relevantne činjenice među strankama nisu sporne, sud nije našao potrebnim u sporu provoditi raspravu i izvoditi nove dokaze, a stranke nisu u tužbi i odgovoru na tužbu izričito zahtijevale održavanje rasprave, to je, na temelju odredbe čl. 98. toč. 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS), te odredbe čl. 8. ZUS-a prema kojoj je sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješen bez održavanja rasprave (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-4564/19-3 od 10. studenog 2020.).
9. Na temelju razmatranja svih spornih pravnih pitanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
10. Odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine" broj: 86/12, 143/13, 65/17, 14/19, dalje: ZPNIZ) propisano je da su podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.
11. Prema citiranoj odredbi ZPNIZ-a podnositelji zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju su dužni po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos, dok je stavkom 4. istog članka Zakona propisana dužnost nadležnog tijela da dostavi podatke potrebne za obračun iznosa komunalnog doprinosa u roku od 15 dana od dana izvršnosti rješenja o izvedenom stanju, koji rok je instruktivnog karaktera i protekom kojeg ne prestaje mogućnost nadležnog tijela za dostavu podataka potrebnih za obračun iznosa komunalnog doprinosa.
12. Nadalje, iz navedenog članka ZPNIZ-a proizlazi da tijelo nadležno za utvrđivanje iznosa komunalnog doprinosa rješenje donosi po službenoj dužnosti. Prema odredbi čl. 40. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) kad se postupak pokreće po službenoj dužnosti smatra se pokrenutim kad službena osoba u javnopravnom tijelu poduzme bilo koju radnju s ciljem vođenja postupka. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je Grad Zagreb, Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odsjek za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru dopisom od 29. rujna 2021. dostavio prvostupanjskom tijelu (Odjelu za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru) primjerak rješenja o izvedenom stanju od 19. ožujka 2018. s podatcima potrebnima za obračun komunalnog doprinosa, kada je pokrenut postupak u smislu navedene odredbe ZUP-a.
13. Stoga je za utvrđivanje zastare prava na utvrđivanje obveze komunalnog doprinosa mjerodavna odredba čl. 108. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 115/16 i 106/18, dalje: Općeg poreznog zakona), kao važećeg u vrijeme pokretanja predmetnog postupka, prema kojoj odredbi rok za utvrđenje prava na utvrđenje obveze zastarijeva za 6 godina računajući od dana kada je zastara počela teći (st. 1.), a zastara počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza (st. 2.). Kako je u konkretnom slučaju utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa nastalo 2021. godine, to zastara počinje teći od 1. siječnja 2022., slijedom čega je neosnovan prigovor zastare tužitelja, jer nije proteklo šest godina od dana kada je zastara počela teći na način kako to propisuje mjerodavni čl. 108. navedenog Općeg poreznog zakona.
14. Navedeno stajalište izneseno je u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2383/2022-4 od 6. travnja 2022.
15. Pri tome se napominje da navedeni zastarni rokovi vrijede pod uvjetom da se kao mjerodavan zakon primjenjuje novi Zakon o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj: 68/18, 110/18, 32/20, dalje: ZKG/18), a to će biti u svim slučajevima kada je tijelo nadležno za obračun komunalnog doprinosa zaprimilo projektnu dokumentaciju nakon 4. kolovoza 2018. Za razliku od Zakona o komunalnom gospodarstvu (1995) ("Narodne novine" broj: 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03. - službeni pročišćeni tekst, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 56/13, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15, 68/18), odredbom članka 83. stavka 3. ZKG/18 propisano je da se rješenje o komunalnom doprinosu donosi i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako ovim Zakonom nije propisano drugačije. Dakle, zakon na kojeg upućuje navedena odredba ZKG/18-a je ranije citirani Opći porezni zakon iz 2016. godine.
16. Zaključno, vezano za prigovor tužitelja glede oslobođenja od plaćanja predmetne naknade istom se ukazuje na sadržaj ranije citirane odredbe 22. st. 1. ZPNIZ-a sukladno kojoj je oslobođenje propisano samo za pomoćnu zgradu, a o kakvoj zgradi se u konkretnom slučaju ne radi.
17. Slijedom svega navedenog, odluka tuženika, kao i njome potvrđeno prvostupanjsko rješenje ocjenjuju se zakonitima te je stoga na temelju odredbe čl. 116. st. 2. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci ove presude.
U Rijeci 18. prosinca 2024.
Sutkinja
Dubravka Zec
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dostaviti:
- FB, [adresa]
- Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20
- Gradu Zagrebu, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1
