REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4676/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mljt. ĐP, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa majka i zz LP, oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Kristini Abramović, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika PP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ljubomir Vuković, odvjetnik u Zagrebu, radi odluke o uzdržavanju djeteta i osobnim odnosima, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob- 48/2024-5 od 2. srpnja 2024. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-225/2022-33 od 16. studenog 2023. i dopunska presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-225/2022-46 od 3. svibnja 2024., u sjednici održanoj 18. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-48/2024-5 od 2. srpnja 2024. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-225/2022-33 od 16. studenog 2023. i dopunska presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-225/2022-46 od 3. svibnja 2024.
2. Prijedlog podnosi na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), i smatra da je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđeno njegovo temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu temeljnih ljudskih prava i sloboda te prava na pristup sudu, obrazloženu odluku i prava na uzdržavanje iz čl. 64. Ustava Republike Hrvatske. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dopustiti podnošenje revizije protiv osporene odluke.
3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik se protivi navodima prijedloga te predlaže da se prijedlog odbaci kao nedopušten. Potražuje trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Prijedlog je nedopušten.
5. Naime, revizijski sud je ocijenio da podnositelj prijedloga nije učinio vjerojatnim da bi mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pošteno i pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a sve u smislu čl. 385. st. 2. ZPP. Naime, revizijski sud ocjenjuje da je u primjeni st. 2. čl. 385.a ZPP nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnog ljudskog prava jer je funkcija prijedloga za dopuštenje revizije primarno vezana za donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne kontrolu zakonitosti. Primjenjivo na okolnosti konkretnog slučaja, revizijski sud u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja ne nalazi elemente koji bi upućivali na vjerojatnost povrede temeljnog ljudskog prava na pravično i pošteno suđenje i prava na obrazloženu odluku.
6. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja, činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanja sudova izražena u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je da tužitelj u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom.
6.1. Sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na pritužbe načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koji se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
6.2. Glede navoda predlagatelja da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
6.3. Ovaj sud smatra da je u postupku nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno izjasniti se o navodima i prijedlozima tuženika. Nižestupanjske presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pošteno i pravično suđenje. Naime, činjenica da tužitelj nije u cijelosti uspio u sporu, ne znači da mu je ujedno i povrijeđeno temeljno ljudsko pravo kao zaštićena kategorija iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. toč. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda niti mu je povrijeđeno pravo na uzdržavanje time što u cijelosti nije prihvaćen njegov tužbeni zahtjev. To što sud nižeg stupnja zauzima drugačije pravno shvaćanje i različito ocjenjuje dokaze od tužitelja ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava. Time nije povrijeđeno ni pravo tužitelja na uzdržavanje zajamčeno čl. 64. Ustava Republike Hrvatske, jer to pravo sukladno utvrđenjima suda (koje ovaj sud ne može preispitivati u ovom postupku) nije ukinuto.
7. Budući da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385. st. 2. ZPP i dopuštenje revizije valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
8. Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju jer se radi o trošku koji nije nužan za vođenje ovog postupka (čl. 155. ZPP).
Zagreb, 18. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
