Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-37/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Noemi Butorac kao predsjednice vijeća, Srđana Kuzmanića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Emira Čustovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici ŽH i ostalim odvjetnicima iz [obrt] iz [adresa], protiv tuženika ..., [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku ĐH i ostalim odvjetnicima iz [obrt] iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu broj P-388/2022-11 od 28. rujna 2023., u sjednici održanoj 18. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu broj P-388/2022-11 od 28. rujna 2023.

II. Tuženikov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Čakvcu broj P-388/2022-14 od 28. rujna 2023. suđeno je:

I. Tužena ...,[adresa], [osobni identifikacijski broj] je dužna isplatiti tužiteljici JH, [adresa], DR. [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.334,77 EUR / 17.591,33 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana dospjeća svakog pojedinog iznosa do 30.06.2011. po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. do 31.07.2015. po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015. do isplate po stopi sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom kako slijedi na pojedine iznose i to:

na iznos od 21,49 eur / 161,88 kn s kamatom od 16.06.2010. do plaćanja; na iznos od 36,68 eur / 276,36 kn s kamatom od 16.07.2010. do plaćanja; na iznos od 35,29 eur / 265,92 kn s kamatom od 16.08.2010. do plaćanja; na iznos od 47,96 eur / 361,36 kn s kamatom od 16.09.2010. do plaćanja; na iznos od 40,55 eur / 305,52 kn s kamatom od 18.10.2010. do plaćanja; na iznos od 44,14 eur / 332,56 kn s kamatom od 15.11.2010. do plaćanja; na iznos od 58,47 eur / 440,51 kn s kamatom od 16.12.2010. do plaćanja; na iznos od 55,18 eur / 415,72 kn s kamatom od 17.01.2011. do plaćanja; na iznos od 50,81 eur / 382,84 kn s kamatom od 16.02.2011. do plaćanja; na iznos od 57,77 eur / 435,25 kn s kamatom od 16.03.2011. do plaćanja; na iznos od 53,83 eur / 405,59 kn s kamatom od 18.04.2011. do plaćanja; na iznos od 60,53 eur / 456,03 kn s kamatom od 16.05.2011. do plaćanja; na iznos od 74,68 eur / 562,67 kn s kamatom od 15.06.2011. do plaćanja; na iznos od 91,32 eur / 688,04 kn s kamatom od 15.07.2011. do plaćanja; na iznos od 75,11 eur / 565,91 kn s kamatom od 22.09.2011. do plaćanja; na iznos od 80,24 eur / 604,57 kn s kamatom od 24.10.2011. o plaćanja; na iznos od 69,07 eur / 520,44 kn s kamatom od 21.11.2011. do plaćanja; na iznos od 83,34 eur / 627,93 kn s kamatom od 25.11.2011. do plaćanja; na iznos od 76,78 eur / 578,50 kn s kamatom od 30.12.2011. do plaćanja; na iznos od 82,36 eur / 620,55 kn s kamatom od 30.01.2012. do plaćanja; na iznos od 81,83 eur / 616,56 kn s kamatom od 09.03.2012. do plaćanja; na iznos od 79,34 eur / 597,78 kn s kamatom od 16.04.2012. do plaćanja; na iznos od 6,64 eur / 50,00 kn s kamatom od 18.04.2012. do plaćanja; na iznos od 87,57 eur / 659,78 kn s kamatom od09.05.2012. do plaćanja; na iznos od 86,24 eur / 649,78 kn s kamatom od 13.06.2012. do plaćanja; na iznos od 90,22 eur / 679,78 kn s kamatom od 06.07.2012. do plaćanja; na iznos od 82,26 eur / 619,78 kn s kamatom od 03.08.2012. do plaćanja; na iznos od 75,07 eur / 565,61 kn s kamatom od 11.09.2012. do plaćanja; na iznos od 77,05 eur / 580,57 kn s kamatom od 11.10.2012. do plaćanja; na iznos od 81,73 eur / 615,78 kn s kamatom od 15.11.2012. do plaćanja; na iznos od 80,15 eur / 603,88 kn s kamatom od 12.12.2012. do plaćanja; na iznos od 83,59 eur / 629,78 kn s kamatom od 16.01.2013. do plaćanja; na iznos od 76,09 eur / 573,33 kn s kamatom od 11.02.2013. do plaćanja; na iznos od 77,91 eur / 586,99 kn s kamatom od 12.01.2013. do plaćanja; na iznos od 73,50 eur / 553,78 kn s kamatom od 16.04.2013. do plaćanja, u roku od 15 dana.

II. Tužena je dužna tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.120,14 EUR / 8.439,69 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi sukladno čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od donošenja presude 28. rujna 2023. do isplate, u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbit tužbeni zahtjev, a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Žalitelj traži i naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je pravovremena i dopuštena.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je plaćanje stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredbi Ugovora o kreditu kojeg su parnične stranke zaključile 1. ožujka 2006. (dalje: Ugovor), a kojima je ugovorena valutna klauzula vezana uz švicarski franak (CHF).

7. Nesporno je da su stranke zaključile Ugovor radi kupnje osobnog vozila kojim je tuženik kao kreditor odobrio tužiteljici kao korisniku kredita u kunskoj protuvrijednosti iznos od 25.793,59 CHF, a obračunat prema srednjem tečaju kreditora (tuženika) na dan korištenja kredita, te da je ugovoreno da se odobreni kredit otplaćuje u 84 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan dospijeća. Dakle, među strankama nije bila sporna činjenica sklapanja ugovora, a sporno je pitanje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli, jer je ista zakonom dopuštena, pitanje je li tužiteljičin zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove zastario te može li se tražiti vraćanje stečenog s obzirom da je ugovor ispunjen. 8. Kao prethodno pitanje, prvostupanjski je sud zaključak o ništetnosti sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli utemeljio na utvrđenjima iz odluka sudova na koje se u tužbi pozvala tužiteljica, a koje su donesene u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača u kojem se odlučivalo o zaštiti potrošača po pitanjima ugovornih odredaba ugovora o kreditima o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, pa tako i one o valutnoj klauzuli vezanoj uz švicarski franak, a koje su banke, među kojima i tuženik sklapale s potrošačima, a što je tužiteljica u određenom vremenskim razdobljima u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog ugovora. Radi se o presudama Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., i presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena prvostupanjska presuda.

9. Navedenim presudama pravomoćno je utvrđeno da je (i) tuženik u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog ugovora povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime je postupio suprotno odredbama u vrijeme sklapanja Ugovora važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03 – dalje ZZP).

9. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz presuda donesenih povodom kolektivne tužbe utemeljio na odredbi članka 502. c ZPP-a kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete i isplatu pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.

10. Tuženikov prigovor zastare prvostupanjski je sud odbio navodeći da je zastara počela teći tek pravomoćnošću presuda donesenih u spomenutom predmetu po kolektivnoj tužbi (13. lipnja 2014., po pitanju ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivim kamatnim stopama, te 14. lipnja 2018., po pitanju valutne klauzule vezane uz CHF), te je predmetna tužba od 30 prosinca 2022. podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka.

11. Na temelju izračuna tužiteljice, kojem izračunu tuženik nije prigovarao, prvostupanjski sud je utvrdio da je više plaćano s obzirom na povećanje tečaja CHF u odnosu na onaj početni koji je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu i to ukupno 2.334,77 EUR/17.591,33, kn, pa je u skladu s vještačenjem za taj iznos prihvatio tužbeni zahtjev jer on predstavlja korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit na osnovu razlike u tečaju koju je tuženik ostvario zbog ništetne odredbe Ugovora, a za koju ništetnost je sam tuženik kriv. 12 Prvostupanjski sud je na temelju prednjih utvrđenja prihvatio zahtjev tužiteljice pozivajući se pri tom na članak 323., 1111. i članak 1115. Zakona o obveznim odnosima ( "Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23- dalje u tekstu: ZOO/05).

13. Ispitujući presudu na temelju dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska presuda kao i postupak koji je prethodio bila opterećena povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, a nije počinjena niti povreda odredbi iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj.

14. Protivno žalbenim tvrdnjama tuženika po shvaćanju ovog suda prvostupanjski je sud osnovano svoja utvrđenja o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi temeljio na pravnim utvrđenjima iz presuda na koje se pozvao, a stoga jer se na njih pozivao i tužitelj, a sve to u skladu sa odredbom članka 502. c. ZPP-a. Navodi žalitelja da ni činjenično stanje nije utvrđeno, odnosno da je sud automatizmom primijenio zaključak iz postupka kolektivne zaštite zanemarivši pri tom da se radi o apstraktnim i preventivnim odlukama donesenim na generalnoj razini, nisu osnovani, jer je ništetnost tih odredbi, a kako je već ranije rečeno raspravljena u odlukama povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača. Tim odlukama je jasno utvrđeno da su određene ugovorne odredbe nepoštene, pa time i ništetne. Pravna mogućnost ugovaranja valutne klauzule postoji, međutim to ne znači da u konkretnom ugovoru ta odredba ne može biti ništetna, o čemu je raspravljano i odlučeno u parnicama povodom kolektivne tužbe za zaštitu prava i interesa. U konkretnom slučaju sporne odredbe su nepoštene pa time i ništetne kako je to propisano posebnim zakonom a to je Zakon o zaštiti potrošača koji je u odnosu na ovu materiju lex specialis.

15. Tuženik je dakle mogao dokazivati da je informirao tužiteljicu o svim rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka odnosno vezivanja glavnice kredita za valutu CHF pa zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli vezano za švicarske franke koji se temelji na presudama donesenim u kolektivnim sporovima nije doveden u pitanjima navodima žalbe.

15.1. Pravna mogućnost ugovaranja valutne klauzule postoji, međutim to ne znači da u konkretnom ugovoru ta odredba ne može biti ništetna, o čemu je raspravljano i odlučeno u parnici povodom kolektivne tužbe za zaštitu prava i interesa. U konkretnom slučaju sporne odredbe su nepoštene pa time i ništetne kako je to propisano posebnim zakonom, a to je Zakon o zaštiti potrošača koji je u odnosu na ovu materiju lex specialis.

16. Protivno navodima žalitelja pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare kao neosnovan. Po stajalištu ovog suda zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat pretplaćenih iznosa), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći od pravomoćnosti presuda kojima je utvrđena ništetnost. U konkretnom slučaju zastara za povrat pretplaćenih iznosa s osnova s osnova valutne klauzule počinje teći 14. lipnja 2018., tako da do podnošenja tužbe u ovom predmetu (30. prosinca 2022.) nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a.

17. Pravilno je naloženo tuženiku platiti troškove parničnog postupka temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a.

18. S obzirom da žalitelj nije sa žalbom uspio to je njegov zahtjev da mu tužiteljica naknadi troškove žalbe valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude na odredbe članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

19. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 18. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Noemi Butorac