REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3540/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LČ (ranije L) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Dijana Britvić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Stano-Uprava d.o.o. Split, Mike Tripala 6, OIB:17418170125, kojeg zastupa punomoćnica Ana Lovrinčević Šelamov, odvjetnica u Splitu, radi nedopuštenosti prestanka rada, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R- 98/2024-2 od 26. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-2749/2021-31 od 20. prosinca 2023., na sjednici održanoj 18. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e:
Tužiteljici se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-98/2024-2 od 26. ožujka 2024. u odnosu na povredu temeljnog prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na obrazloženu sudsku odluku kroz odgovor na žalbene navode koji su od odlučnog značaja.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-98/2024-2 od 26. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr- 2749/2021-31 od 20. prosinca 2023., postavljajući slijedeća pravna pitanja:
„1. Pored nesporne činjenice da ne postoji odluka o prestanku radnog odnosa već jedino odjava sa HZMO i HZZO i zaključena radna knjižica što se jedino dostavlja radniku ali mu se dostavlja nakon što je potpisao novo ponuđeni ugovor od strane poslodavca, a nakon čega radnik podnosi zahtjev za zaštitu prava tražeći da ga se vrati na rad, (ali zbog nezakonitog postupanja poslodavca i ne donošenja bilokakve odluke radniku i nije poznato zašto je odjavljen, zašto mu prestaje radni odnos niti kakva je sudbina novog ugovora i temeljem kojeg ugovora su izvršene odjave) je li se opisana pravna situacija može smatrati jedinstvenom radnopravnom situacijom i je li podnesenim zahtjevom za zaštitu prava radnik tražio zaštitu svog cjelokupnog radnopravnog statusa, a sve zbog činjenice što poslodavac nije ispunio svoju zakonsku obvezu i donio valjanu odluku u kojoj je bio dužan utvrditi prestanak radnog odnosa po točno određenom ugovoru i radi točno određenih razloga, i je li radnik može trpjeti negativne posljedice za opisano nezakonito postupanje poslodavca na način da se tvrdi da radnik nije zatražio valjanu zaštitu i je li s obzirom na opisano nezakonito postupanje poslodavca radnik trebao tražiti, pored povratka na rad i naknade plaće, još neko drugo pravo i zaštitu
2. Je li zakonska obveza sudova da utvrde pravilno i potpuno činjenično stanje obuhvaća i obvezu sudova da u sklopu toga cijene i činjenicu da stranka u parničnom postupku prvotno godinama izričito poriče postojanje određene činjenice / pravnog odnosa (ugovora o radu) a da zatim nadalje tu istu činjenicu / pravni odnos (ugovor o radu) priznaje, a radi se o odlučujućoj činjenici za parnični postupak odnosno upravo na navodnom postojanju te činjenice odnosno pravnog odnosa sud temelji svoju odluku
3. Je li tužiteljev zahtjev za povratkom na rad u trenutku kada se isprepliću prava po dva ugovora o radu (a tuženik za jedan čak tvrdi da nije sklopljen) obuhvaća uredno traženje zaštite prava iz oba ugovora
4. Kakav utjecaj na radnopravni status ima činjenica zaključivanja radne knjižice s navođenjem datuma prestanka radnog odnosa, njena dostava na kućnu adresu radnika i odjava radnika sa HZMO i HZZO odnosno da li zaključivanje radne knjižice ima značaj prestanka radnog odnosa“ pozivajući se na razlog propisan čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) navodeći da je riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu a u pogledu kojih je pobijana odluka arbitrarna na koji način su joj povrijeđena prava na pravično suđenje zajamčena čl. 14. st. 1., čl. 29. st. 1. i čl. 54. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav), te prava zajamčena čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017.; dalje: Konvencija).“
2. Odgovorom na prijedlog tuženik osporava navode iz prijedloga za dopuštenje revizije i predlaže da se odbaci kao nedopušten, podredno odbije kao neosnovan uz naknadu troškova povodom odgovora na prijedlog.
3. Postupajući u skladu sa čl. 385.a i 387. ZPP, ovaj revizijski sud je zaključio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer su činjenične naravi i stoga ne odgovaraju uvjetu univerzalnosti koji se odgovorom na ta pitanja u smislu ostvarivanja pravne zaštite predviđene čl. 385.a st. 1. ZPP trebao ostvariti.
4. Na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
5. Sud drugog stupnja se u odnosu na bitne žalbene navode (koji se odnose na način prestanka ugovora o radu i okolnost da kasniji ugovor o radu predstavlja zasebni ugovor o radu koji nije bio povezan sa prethodnim ugovorom o radu) poziva na navode iz obrazloženje iz prethodne odluke revizijskog suda Revr 1911/15-3 od 7. ožujka 2018. i pritom ne odgovara na bitne žalbene navode tužiteljice koji se odnose pravnu ocjenu sadržaja kasnije sklopljenog ugovora o radu (od 27. srpnja 2006.).
6. Slijedom navedenog, tužiteljica je učinila vjerojatnim da joj je na opisan način povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje i u njemu sadržano prava na obrazloženu sudsku odluku kroz odgovor na žalbene navode koji su od odlučnog značaja. Stoga je temeljem čl. 389.b st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci, dok se temeljem iste odredbe smatra da je prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljan pravna pitanja i ostale povrede temeljnih prava povučen.
Zagreb, 18. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
