REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3623/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SH iz [adresa] (i na adresi [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Bitanga, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zekanović, Bitanga i partneri u Zadru, protiv tuženika Nasadi d.o.o. Zadar, Perivoj Vladimira Nazora 1, OIB:76576861981, kojeg zastupa punomoćnik Zrinko Zrilić, odvjetnik u Zadru, radi naknade štete, odlučujući povodom prijedloga tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-515/2022-2 od 19. ožujka 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru broj Pn-160/16 od 23. ožujka 2022., u sjednici održanoj 18. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-515/2022-2 od 19. ožujka 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru broj Pn-160/16 od 23. ožujka 2022., zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je osporio navode tužitelja iznesene u prijedlogu za dopuštenje revizije i predložio prijedlog odbaciti ili odbiti, a tužitelju naložiti da mu naknadi trošak odgovora na prijedlog.
3. Polazeći od odredbe čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 385.a ZPP, vijeće je ocijenilo da pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu. To stoga što dijelom pitanja naznačenih u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja što nije dopušteno činiti u prijedlogu za dopuštenje revizije. Nadalje, sadržajem i obrazloženjem postavljenih pitanja tužitelj osporava pravilnost primjene materijalnopravnih i procesnopravnih odredbi što u načelu nisu posebni razlozi zbog kojeg se može dopustiti podnošenje revizije ako nisu ispunjene i ostale pretpostavke iz čl. 385.a st. 1. ZPP za podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije.
3.1. Odluke ESLJP na koje se tužitelj poziva u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu odgovarajući razlozi važnosti za postavljena pravna pitanja jer su donesene u drugačijim činjeničnim i pravnim okolnostima od onih u ovom predmetu.
4. Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za postupanje revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.
5. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su u parničnom postupku u kojemu je donesena pobijana presuda niži sudovi počinili određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te da su pogrešno primijenili materijalno pravo čime su ujedno povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. st. 1. Europske konvencije o ljudskim pravima (dalje: EKLJP) i/ili čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav RH).
5.1. Sadržaj tužiteljevog prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na pritužbe o načinu na koji su niži sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima. Glede tužiteljevih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. EKLJP i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
6. Prema ocjeni vijeća tužitelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da bi mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
7. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen kao neosnovan, jer je ocijenjeno, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, da taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice.
Zagreb, 18. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić