REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5191/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marijo Kaznačić, odvjetnik iz Dubrovnika, protiv tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Knezović, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Knezović i Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1336/2024-3 od 29. kolovoza 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-609/2019 od 16. veljače 2024., u sjednici održanoj 18. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na pravno pitanje se odbija.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava.
Obrazloženje
1. Tuženik je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1336/2024-3 od 29. kolovoza 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P- 609/2019 od 16. veljače 2024. pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. i čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) postavljajući slijedeće pravno pitanje: "Odnosi li se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj 1401/12 od 4. srpnja 2013. (tzv. slučaj Ugovor) i primjenjuju li se odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03) na ugovor o kreditu koji je sklopio taksi prijevoznik za potrebe svoje taksi djelatnosti?", navodeći da je postavljeno pravno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a da pobijana odluka odstupa od pravnog shvaćanja viših sudova i to odluke Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 572/2023 od 23. ožujka 2023. i presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1840/2021 od 14. srpnja 2021.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije podnio je tužitelj.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. ZPP i čl. 387. ZPP, ovaj sud je ocijenio da postavljeno pravno pitanje nije važno za odluku u sporu i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Naime, nižestupanjski su sudovi u obrazloženjima presuda dali valjane i dostatne razloge zbog kojih su ocijenili da je tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu imao status potrošača, jer je Ugovor o kreditu sklopio za kupnju osobnog vozila i za osobne potrebe, a ne u okviru svoje poslovne djelatnosti odnosno za obavljanje taksi službe, a koje pravno shvaćanje je u skladu sa pravnim shvaćanjem izraženim po revizijskom sudu u odluci Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020. koje glasi:
"Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru."
4.1. Iz navedenog shvaćanja proizlazi kako fizička osoba koja sklapa s bankom Ugovor o kreditu ima status potrošača prema odredbi čl. 3. st. 1. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/2003, 46/2007, 79/2007), a ukoliko banka tvrdi drugačije mora tu tvrdnju i dokazati.
5. Pozivanje tuženika na odluku Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-572/2023 od 23. ožujka 2023. odnosi se na drugačije činjenične okolnosti prema kojima je sud ocijenio da je u tom postupku tužitelj sklopio Ugovor o kreditu u okviru svoje profesionalne djelatnosti privrednika za kupovinu poljoprivredne mehanizacije, a prema odluci Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1840/2021 od 14. srpnja 2021. proizlazi da je tužitelj sklopio Ugovor o kreditu za kupnju poslovnog prostora u okviru svog obrta.
6. Dakle, odluke na koje se poziva tuženik donesene su u drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji pa ni iz tog razloga postavljenim pitanjem nisu dani odgovarajući razlozi važnosti.
7. Slijedom navedenog u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije kako je koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP zbog pravnog pitanja koje tuženik smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP. odbiti prijedlog za dopuštenje revizije i riješiti kao u izreci pod toč. I.
8. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP koji tuženik sadržajno podnosi zbog povrede prava na učinkovito pravno sredstvo i pravo na pravično suđenje, valja reći da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu nekom osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno neko od navedenih ljudskih prava.
9. U pogledu tuženikovih navoda da prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a da na bitne žalbene prigovore drugostupanjski sud nije odgovorio treba reći da čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
10. Naime, ovaj sud smatra da je tuženiku pred nižim sudovima bilo omogućeno da se izjasni o navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze i na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku, isti su odgovorili na sve odlučne navode tuženika u pogledu statusa tužitelja kao potrošača u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu. Nižestupanjske presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima i ništa ne upućuje na ocjenu da tuženik nije imao pravično suđenje, niti da je u tijeku suđenja povrijeđeno njegovo pravo na jednakost ili djelotvorni pravni lijek.
11. Slijedom navedenog, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je podnesen pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je temeljem čl. 389.a st. 1. i st. 4. ZPP odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 18. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
