REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1672/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marina Tolj, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući povodom prijedloga tužitelja i dopuni tog prijedloga za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž- 1194/2021-2 od 28. studenog 2023. kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-936/21-28 od 8. studenog 2021., u sjednici održanoj 18. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e :

I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije, odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije i dopunu tog prijedloga, protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-1194/2021-2 od 28. studenog 2023. kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-936/21- 28 od 8. studenog 2021. pozivajući se na odredbu čl. 385.a Zakona o parničnom postupku, zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Budući da je dopuna prijedloga za dopuštenje revizije pravovremeno podnesena vijeće je o prijedlogu za dopuštenje revizije i dopuni tog prijedloga odlučivalo kao o jedinstvenom prijedlogu za dopuštenje revizije.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije i dopunu istog nije podnesen.

3. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 385.a st. 1. ZPP, vijeće je ocijenilo da pitanja koja je tužitelj naznačio u prijedlogu za dopuštenje revizije, nisu pitanja važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Pitanja koja su u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačena pod I., II. i B. odnose se na specifične i konkretno određene okolnosti ovog spora zbog čega odgovori na njih ne prelaze okvire odlučivanja u ovom sporu, te nemaju elemente univerzalnosti zbog kojih bi se smatrala pitanjima važnim za jedinstvenu primjenu prava, ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili razvoj prava u kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a ZPP.

4.1. Odgovor na pravna pitanja naznačena pod III. i IV. prijedloga za dopuštenje revizije nisu, u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima u odnosu na koja se ne može dati jednoznačan odgovor jer isti ovisi o konkretnim okolnostima svakog pojedinačnog slučaja i utvrđenog činjeničnog stanja.

4.2. Pravno pitanje naznačeno pod V. prijedloga za dopuštenje revizije nije važno pitanja za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer od odgovora na isto, u okolnostima kad nije dokazano pravno sljedništvo Pan – Tvornice papira d.o.o., niti pošteni posjed na predmetnom stanu u potrebnom vremenu, odnosno kad je utvrđeno da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnom stanu, ne ovisi odluka u sporu.

4.3. Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske na koje se tužitelj poziva u prijedlogu za dopuštenje revizije, navodeći ih kao razloge važnosti za postavljena pitanja, nisu odgovarajući razlozi važnosti za ista jer su donesene u činjeničnim i pravnim okolnostima drugačijim od onih u ovom predmetu.

5. Zbog navedenog u odnosu na pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a stavak 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.

6. Pozivajući se na čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav RH) tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su u parničnom postupku u kojem je donesena pobijana presuda nižestupanjski sudovi počinili određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te da su pogrešno primijenili materijalno pravo čime su ujedno povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje. Sadržaj tuženikovog prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na pritužbe o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koji se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima. U odnosu na tuženikove navode da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrži samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U obrazloženju pobijane odluke drugostupanjski sud je odgovorio na sve odlučujuće navode tužitelja. Pobijana drugostupanjska presuda je detaljno obrazložena te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.

7. U odnosu na pritužbu koja se odnosi na povredu prava na jednakost pred zakonom zajamčenu odredbom čl. 14. st. 2. Ustava RH treba navesti da je ova pritužba nedovoljno obrazložena. Naime, tužitelj paušalno navodi da je stavljen u nejednak položaj u odnosu na druge subjekte dok sadržaj prijedloga, sadržaj pobijane drugostupanjske odluke, kao ni sadržaj priloga dostavljenih uz prijedlog ne ukazuju da je u istovjetnim činjeničnim i pravnim okolnostima u postupku pred domaćim sudovima o zahtjevu za utvrđenje vlasništva na temelju dosjelosti, bilo odlučeno na drugačiji način nego što je to učinjeno u konkretnom slučaju. U takvim okolnostima nema naznaka povrede prava na jednakost svih pred zakonom.

8. U odnosu na pritužbu tužitelja koja se odnosi na navodnu povredu prava vlasništva odnosno prava na mirno uživanje imovine zajamčeno čl. 1. Protokola 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: EKLJP) i čl. 48. Ustava RH, te prava na dom zajamčenog čl. 8. EKLJP treba navesti da, imajući na umu postavljeni tužbeni zahtjev te utvrđene okolnosti konkretnog slučaja (koja u ovom stadiju postupka ne mogu biti predmetom preispitivanja), za zaključiti je da tužitelj u biti izražava nezadovoljstvo konačnim ishodom spora. Međutim, činjenica da tužitelj u predmetnom sudskom sporu nije uspio dokazati da su ispunjene pretpostavke za njegovo stjecanje prava vlasništva na predmetnom stanu, sama po sebi ne znači da su mu time ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava RH i Konvencije. Ovaj sud ocjenjuje da se pobijana presuda temelji na valjanoj materijalnopravnoj osnovi (odredbi čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZVDSP) u vezi s čl. 160. ZVDSP i čl. 18. ZVDSP, te odredbi čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/96 – dalje: ZOVO), te na valjanoj primjeni odredaba procesnog prava, koje odredbe teže općem interesu zaštite slobode i prava svih u postupku pred sudom i da je stoga zakonita. Ništa ne ukazuje da su u danim okolnostima nižestupanjski sudovi primijenili citirane odredbe na način koji bi bio nerazmjeran navedenom cilju i nametnuo tužitelju prekomjeran teret dokazivanja osnovanosti svog zahtjeva.

9. Budući tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred drugostupanjskim sudom bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pravo na jednakost pred zakonom, a niti pravo vlasništva odnosno pravo na dom, prijedlog za dopuštenje revizije je u tom dijelu odbačen na temelju čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP.

Zagreb, 18. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ante Perkušić