Republika Hrvatska

Trgovački sud u Bjelovaru

Bjelovar, Šetalište dr. Ivše Lebovića 42.

Poslovni broj: P-42/2024-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Bjelovaru, po sutkinji Slavici Brekalo u pravnoj stvari tužitelja BISTRA d.o.o. Đurđevac, A. Radića 8/c, OIB: 54591734025, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Rukavina, odvjetnica u Đurđevcu, Basaričekova 1, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Filijala Koprivnica, Bana Jelačića 9, OIB: 26187994862, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 22, radi ispate iznosa od 14.116,33 eur, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, s danom objave 18. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Filijala Koprivnica, Bana Jelačića 9 da plati tužitelju Bistra d.o.o., Antuna Radića 8/c, Đurđevac, OIB: 54591734025, iznos od 14.116,33 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 29 ZOO-a tekućom od 18. prosinca 2024. do plateža, kao i da tužitelju naknadi parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom po stopi propisanoj čl. 29 ZOO-a tekućom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe".

II Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 5.664,98 eur sa zateznim kamatama koje teku od 18. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.213,02 eur sa zateznim kamatama koje teku od 18. prosinca 2024. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 12. kolovoza 2013. Općinskom sudu u Koprivnici pod poslovnim brojem: 828/2013 podnio tužbu protiv tuženika, u bitnome navodeći da je svom radniku ĐA platio naknadu imovinske štete zbog ozljede na radu od 8. prosinca 2004. između ostalog i u vidu rente s osnove izgubljene zarade zbog prijevremenog odlaska u invalidsku mirovinu, kako je određeno presudama Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: P-32/2008 od 12. studenog 2008., Županijskog suda u Koprivnici poslovni broj: Gž-151/2009 od 17. veljače 2009. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revr-405/2009 od 14. veljače 2012. u ukupnom iznosu od 212.739,03 kn. ĐA je u prometnoj nezgodi od 22. rujna 1978. zadobio tjelesne ozljede, te mu je ovdje tuženik u svojstvu odgovornog osiguratelja isplatio naknadu štete na temelju presude Općinskog suda u Đurđevcu poslovni broj: P-156/1980-30 od 17. lipnja 1981. i Okružnog suda u Bjelovaru poslovni broj: Gž-462/1982 od 5. ožujka 1982. S obzirom na to da iz Nalaza i mišljenja nalaza i mišljenja Hrvatske strukovne udruge eksperata i sudskih vještaka od 27. lipnja 2008. (list 8 do 12 spisa) i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje u tekstu: HZMO), Područna služba u Koprivnici, Klasa:

UP/I-141-02/06-01/03035212981, Urbroj: 341-08-05/3-06-000064 od 20. ožujka 2006. (list 35 do 38 spisa) proizlazi da je kod ĐA nastala profesionalna nesposobnost za rad, te da u njegovoj ukupnoj invalidnosti posljedica prijeloma desnog lakta iz ozljede na radu sudjeluje u omjeru od 20%, prijelom desne ključne kosti zbog ozljede od 18. lipnja 2005. sa 20%, dok se preostalih 60% odnosi na posljedice događaja iz 1978. godine, tužitelj na temelju odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine“ broj: 5/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 , 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO), od tuženika zahtijeva isplatu 50% iznosa od 212.739,03 kn, odnosno, 106.359,51 kn (sada 14.116,33 eur). Na te okolnosti tužitelj je priložio Policu osiguranja od automobilske odgovornosti broj AO 000022, Zapisnik Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: P-32/2008-38 od 30. listopada 2008., nalaz i mišljenje Hrvatske strukovne udruge eksperata i sudskih vještaka od 27. lipnja 2008., odluke Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: P- 32/2008 od 12. studenog 2008., Županijskog suda u Koprivnici poslovni broj: Gž- 151/2009 od 17. veljače 2009. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje u tekstu: VSRH) poslovni broj: Revr-405/2009 od 14. veljače 2012., otpusno pismo Medicinskog centra "Dr. Tomo Bardek" Koprivnica broj: 8331 od 9. studenog 1978., rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje u tekstu: HZMO) Klasa:

UP/I-141-02/06-01/03035212981, Urbroj: 341-08-05/3-06-000064 od 20. ožujka 2006. s obavijesti o pravomoćnosti tog rješenja od 3. ožujka 2006., privremeno rješenje HZMO Klasa: UP/I-141-02/06-01, Urbroj: 341-08-05/3-06-000064 od 30. siječnja 2006., dopis HZMO Klasa: 035-01/08-02/03035212981, Urbroj: 341-08-08/2- 08/20918 od 19. rujna 2008, Opće podatke o osiguraniku s opisom poslova koje obavlja Broj: 03-73/1-2005 od 12. svibnja 2005., dopis tužitelja od 4. rujna 2012., dopis tuženika od 7. rujna 2012. i Sporazum između tužitelja i ĐA, te je predložio izvršiti uvid u spise Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: P-32/2008 i Općinskog suda u Đurđevcu poslovni broj: P-156/80.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, navodeći da iz činjeničnog i dokaznog supstrata tužbe ne proizlazi da je tužitelj platio iznos koji regresno potražuje od tuženika, osporio je tužiteljevu tvrdnju da su ozljede koje je ĐA pretrpio u prometnoj nesreći od 22. rujna 1978. u uzročno posljedičnoj vezi s njegovim umirovljenjem 2006. godine, odnosno, da nisu utjecale na njegovu radnu sposobnost u omjeru od 60%, kako se ističe u tužbi, navodeći da je radna nesposobnost tužiteljevog radnika isključivo posljedica ozljeda na radu iz 2004. i 2005 godine, te je istaknuo prigovor zastare potraživanja. Osim toga nejasno je na kojoj polici osiguranja tužitelj temelji tuženikovu pasivnu legitimaciju.

3. Podneskom od 29. travnja 2015. tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu navodeći da je tuženik u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Đurđevcu pod poslovnim brojem: P-156/1980 povodom tužbe ĐA protiv ovdje tuženika, naknadio ĐA štetu iz prometne nesreće od 22. rujna 1978. na temelju police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti broj AO 000022. U odnosu na tuženikovo osporavanje tužiteljeve tvrdnje da je radna nesposobnost ĐA uzrokovana ozljedama iz prometne nesreće od 22. rujna 1978. tužitelj je naveo da je taj omjer utvrđen sudsko-medicinskim vještačenjem u postupku koji se vodio predmetu Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: P-32/2008, predloživši na tu okolnost izvršiti uvid u nalaz i mišljenje tog vještačenja, saslušati vještake iz tog postupka, te da se neće protiviti prijedlogu tuženika da se na tu okolnost u ovom postupku provede novo medicinsko vještačenje. Osporio je tuženikov prigovor zastare tvrdnjom da je stekao regresno pravo potraživati isplatu od tuženika danom isplate naknade štete ĐA po presudama Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: P-32/2008 od 12. studenog 2008., Županijskog suda u Koprivnici poslovni broj: Gž-151/2009 od 17. veljače 2009. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revr-405/2009 od 14. veljače 2012. Predložio je u svojstvu svjedoka saslušati ĐA na okolnost njegove radne sposobnosti u razdoblju od 1978. do umirovljenja.

4. U podnesku od 22. svibnja 2015. tuženik je ustrajao na navodima iz odgovora na tužbu, te je istaknuo da ne raspolaže podacima o prometnoj nesreći iz 1978., da je invalidska komisija 1991. godine utvrdila da kod ĐA nema invalidnosti, da je ĐA nastavio obavljati iste poslove koje je obavljao i prije prometne nesreće 1978. godine sve do ozljeda na radu iz 2004. i 2005. godine, te se pozvao na sudsku praksu i pravnu doktrinu vezano za teoriju adekvatne uzročnosti priloživši odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-899/1997 od 30. ožujka 2000. i Rev-1863/1997 od 17. prosinca 1997.

5. Na pripremnom ročištu od 27. svibnja 2015., koje je održano u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, sud je izvršio uvid u spis P-32/2008, tužitelj je ustrajao na iznesenim navodima i dokaznim prijedlozima, naloženo je tužitelju očitovati se na tuženikov podnesak od 22. svibnja 2015., odlučeno je da će se u svojstvu svjedoka saslušati ĐA, te je zaključen prethodni postupak.

6. U podnesku od 15. lipnja 2015., tužitelj je ponovio navode iznesene u dotadašnjem tijeku postupka, navodeći da su sve ozljede iz tri odvojena štetna događaja 1978., 2004. i 2005. godine u svojoj ukupnosti doprinijele umirovljenju ĐA, te da svaka ozljeda za sebe ne bi imala za posljedicu njegov odlazak u mirovinu, slijedom čega je tuženik dužan tužitelju regresno podmiriti svoj udio u šteti koja je oštećeniku ĐA nastala u vidu izgubljene zarade, koju je tužitelj u cijelosti naknadio. Nije sporno da je šteta u vidu izgubljene zarade nastala kao posljedica ozljede na radu iz 2004. godine, ali bez doprinosa ozljeda koje je oštećenik zadobio u prometnoj nesreći iz 1978. godine ne bi nastala šteta u vidu izgubljene zarade zbog umirovljenja, jer ne bi bilo uvjeta za umirovljenje. Budući da ozljede zadobivene u prometnoj nesreći iz 1978. godine sudjeluju u nastanku radne nesposobnosti ĐA u omjeru od 60%, time što je tužitelj štetu zbog izgubljene zarade ĐA namirio u cijelosti, tuženik je stekao bez osnove dio tuženikove imovine u smislu odredbe čl. 1111. ZOO. S obzirom na to da je tužitelj sklopio sporazum s AA **.**.2012., a da je tužbu podnio 12. kolovoza 2013. neosnovan je i tuženikov prigovor zastare.

7. Na ročištu za glavnu raspravu stranke su ustrajale na navodima i dokaznim prijedlozima, u svojstvu svjedoka saslušan je ĐA, a tuženik je naveo da neće osporavati visinu isplate izvršene ĐA, ako tužitelj dostavi potvrde o plaćanju, te da ne osporava vjerodostojnost medicinske dokumentacije koja je priložena u spis P-32/2008, ali se protivio da se u predmetnom postupku koristi nalaz i mišljenje medicinskog vještačenja provedenog u tom postupku, jer je ono bilo određeno primarno za potrebe ozljeda na radu koje je ĐA zadobio u štetnom događaju iz 2004. godine i jer tuženik nije sudjelovao u tom postupku.

8. Podneskom od 6. listopada 2015. tužitelj je dostavio financijsku dokumentaciju na okolnost isplata naknade štete ĐA.

9. Rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj: P-34/2015-23 od 13. listopada 2015. (list 112 spisa) određeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za ortopediju i traumatologiju dr. sc. Borisu Kirinu dr. med. iz Bjelovara, Mihanovićeva 8d na okolnost utjecaja ozljeda koje je ĐA pretrpio u prometnoj nesreći iz 1978. godine na njegov odlazak u invalidsku mirovinu, odnosno, na njegovu radnu sposobnost. U nalazu i mišljenju (list 118 do 120, te 135 i 136 spisa), vještak je iznio mišljenje da je profesionalna nesposobnost za rad ĐA posljedica svih pretrpljenih ozljeda, kako onih iz 2004. godine, tako i onih iz 1978. godine, međutim, da ozljede koje je ĐA zadobio 1978. godine nisu predstavljale problem za daljnje obavljanje poslova koje je on obavljao u to vrijeme, te da nije bilo povrede iz 2004. godine ĐA bi i dalje mogao obavljati poslove, koje je i ranije obavljao, iako je sigurno da je ta povreda smanjila dijelom radnu sposobnost u određenom postotku, koji sigurno nije takav da bi bio upućen u invalidsku mirovinu.

10. Podneskom od 12. veljače 2016. tuženik se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka, ponavljajući prigovor promašene pasivne legitimacije, jer tužitelj nije dokazao da je tuženik odgovoran za štetu koju je EA pretrpio u štetnom događaju iz 1978. godine, te osporavajući nalaz i mišljenje vještaka tvrdnjom da se vještak nije očitovao o utjecaju ozljeda koje je ĐA pretrpio 1978. godine na njegov odlazak u invalidsku mirovinu i na njegovu radnu sposobnost. Učinio je nespornim tužiteljeve isplate ĐA, te je povukao prigovor zastare, ali je istaknuo da tužitelj ne može od tuženika zahtijevati isplatu zateznih kamata u iznosu od 38.655,73 kn, jer tuženik nije sudjelovao u postupku koji se vodio između tužitelja i ĐA radi naknade štete i nije imao utjecaja na tužiteljevo zakašnjenje s isplatom, a niti je sudjelovao u donošenju odluke o kapitalizaciji rente s osnova tuđe pomoći njege u iznosu od 75.000,00 kn.

11. Podneskom od 25. ožujka 2016. tužitelj je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka navodeći da se vještak nije određeno izjasnio o tome koji od štetnih događaja u kojem dijelu je utjecao na nastanak profesionalne nesposobnosti za rad ĐA. U odnosu na tuženikov navod vezano za zatezne kamate u iznosu od 38.655,73 kn istaknuo je da to potraživanje nije nastalo kao posljedica tužiteljevog zakašnjenja s isplatom, nego kao posljedica odluke VSRH Revr-405/2009 od 14. veljače 2012., kao i to da se pravilnost odluke o kapitalizaciji rente lako može provjeriti u tuženikovoj aktuarskoj službi.

12. Na ročištu od 9. svibnja 2016. očitujući se na prigovor stranaka nalazu i mišljenju, vještak je pojasnio da su ozljede iz 2004. godine samo dijelom smanjile radnu sposobnost ĐA i da samo zbog tih ozljeda on ne bi bio upućen u invalidsku mirovinu, odnosno, da ne bi otišao u invalidsku mirovinu da nije bilo ozljeda i posljedica iz 1978. godine. U odnosu na pitanje u kojem postotku je prometna nezgoda iz 1978. godine utjecala na gubitak radne sposobnosti i odlazak u mirovinu ĐA, vještak je istaknu da je to ocijenjeno prema kriterijima komisija HZMO i prema pravilima Zakona o invalidskom osiguranju, te da se točan postotak invaliditeta koji bi se odnosio samo na ozljedu iz 2004., a koji je u ukupnoj ocjeni Invalidske komisije HZMO, može dati samo ovlašteni vještak invalidskog osiguranja, odnosno komisija HZMO. Na tom ročištu tužitelj je istaknuo da tuženikova pasivna legitimacija proizlazi iz presude Općinskog suda u Đurđevcu poslovni broj: P- 156/1980-30 od 17. lipnja 1981. i Okružnog suda u Bjelovaru poslovni broj: Gž- 462/1982 od 5. ožujka 1982., koje je priložio na tom ročištu. Tuženik je povukao osporavanje kapitaliziranog iznosa rente za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 75.000,00 kn, ali je ustrajao na osporavanju osnovanosti tužbenog zahtjeva glede zateznih kamata u iznosu od 38.655,73 kn. Tužitelj je povisio tužbeni zahtjev zahtijevajući isplatu iznosa od 106.359,51 kn, te je djelomično povukao tužbu tako da zahtjeva isplatu zateznih kamata na glavnicu računajući od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

13. Podneskom od 23. svibnja 2016. tuženik se protivio preinaci tužbe, a pristao je na djelomično povlačenje tužbe glede tijeka zakonskih zateznih kamata na glavnicu. Protivio je uzimanju u obzir odluka Općinskog suda u Đurđevcu poslovni broj: P-156/1980-30 od 17. lipnja 1981. i Okružnog suda u Bjelovaru poslovni broj: Gž-462/1982 od 5. ožujka 1982. ističući prigovor prekluzije tih dokaznih prijedloga u smislu odredbe čl. 299. st. 3. ZPP, jer te isprave nisu bile priložene uz tužbu, niti do zaključenja prethodnog postupka. Ustrajao je na osporavanju postojanja uzročno- posljedične veze između štetnog događaja iz 1978. godine i umirovljenja oštećenika.

14. Podneskom od 24. svibnja 2016. tužitelj je osporio navode tuženika iz podneska od 23. svibnja 2016., ponavljajući navode iznesene u dotadašnjem tijeku postupka.

15. Na ročištu za glavnu raspravu od 1. lipnja 2016. stranke su ustrajale na navodima i dokaznim prijedlozima iznesenim u dotadašnjem tijeku postupka, te je zaključena glavna rasprava.

16. Presudom i rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj: P- 34/2015-49 od 14. srpnja 2016. tužbeni je zahtjev prihvaćen u cijelosti, jer je na temelju nalaza i mišljenja dr. sc. Borisu Kirinu dr. med. utvrđeno da je profesionalna nesposobnost za rad ĐA nastala kao posljedica svi pretrpljenih ozljeda u tri štetna događaja, 1978., 2004. i 2005. godine, a ozljede zadobivene 1978. godine su doprinijele nastanku profesionalne nesposobnosti za rad u omjeru od 50%.

17. Povodom tuženikove žalbe rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6238/2016-2 od 23. srpnja 2020. (list 183 do 188 spisa) prvostupanjska presuda je ukinuta i predmet je vraćen na ponovno suđenje s obrazloženjem da je nalaz vještaka nejasan i nije rezultat brižljivog razmatranja predmeta vještačenja, te je u proturječju sam sa sobom i na temelju tog vještačenja nije moguće utvrditi utjecaj prometne nesreće iz 1978. godine na nesposobnost za rad i gubitak zarade ĐA, iz razloga što vještak u nalazu i mišljenju nije obrazložio na temelju kojih kriterija je iznio svoje nejasno i nerazumljivo mišljenje, osim što je reproducirao navode iz ranijeg vještačenje provedenog pred HZMO.

18. U ponovljenom postupku, podneskom od 5. listopada 2020. tužitelj se očitovao na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, te je predložio u nastavku postupka izvesti nove dokaze: da se od HZMO službenim putem pribavi kompletni spis na temelju kojeg je ĐA priznato pravo na invalidsku mirovinu, da se od Općinskog suda u Koprivnici službenim putem zatraži priklop spisa P-32/2008, da se od Općinskog suda u Koprivnice, Stalne službe u Đurđevcu zatraži službenim putem priklop spisa P-156/1980, da se od dr. IA iz Doma zdravlja Đurđevac zatraži cjelokupni osobni zdravstveni karton za ĐA, da se zatraži od medicinskog vještaka dr. Borisa Kirina na temelju te dokumentacije i cjelokupnog sudskog spisa (kao i eventualno pregleda svjedoka EA) iznese jasno mišljenje (uz navođenje kriterija na temelju kojih iznosi mišljenje) o utjecaju prometne nezgode iz 1978. godine na nesposobnost za rad i gubitak zarade EA, odnosno da se jasno očituje u kojem postotku je prometna nezgoda iz 1978. godine utjecala na gubitak radne nesposobnosti ĐA, odnosno da se očituje da li bi ĐA otišao u invalidsku mirovinu da nije bilo povrede iz 1978. godine, kao i da se očituje da li bi povrede koje je ĐA zadobio 2004. i 2005. same za sebe rezultirale njegovim odlaskom u invalidsku mirovinu.

19. Podneskom od 5. listopada 2020. tuženik se nije protivio tužiteljevim dokaznim prijedlozima, ali je predložio provesti novo medicinsko vještačenje na okolnost uzročno posljedične veze između ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi iz 1978. godine i nesposobnosti za rad ĐA i izgubljene zarade.

20. Na ročištu za glavnu raspravu od 14. listopada 2020. sud je prihvatio tužiteljeve dokazne prijedloge, pribavljen je radi uvida spis P-32/2008 (list 209 spisa), pribavljen je spis HZMO broj 20918 (list 211 spisa), pribavljen je zdravstveni karton ĐA (list 215 do 244), dok je u odnosu na spis P-156/1980 zaprimljena obavijest da je uništen zbog proteka roka čuvanja.

21. Rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj: P-94/2020-21 od 9. veljače 2021. određena je dopuna vještačenja sa zadatkom vještaku dr. sc. Borisu Kirinu dr. med. da na temelju cjelokupnog sudskog spisa i novo dostavljene dokumentacije iznese jasno mišljenje (uz navođenje kriterija na temelju kojih iznosi mišljenje) o utjecaju prometne nezgode iz 1978. godine na nesposobnost za rad i gubitak zarade ĐA, odnosno da se jasno očituje u kojem postotku je prometna nezgoda iz 1978. godine utjecala na gubitak radne nesposobnosti ĐA te da se očituje da li bi povrede koje je ĐA zadobio 2004. i 2005. godine same za sebe rezultirale njegovim odlaskom u invalidsku mirovinu.

22. U dopuni nalaza i mišljenja (list 260 do 263 spisa) vještak je ponovio svoje navode iznesene na ročištu za glavnu raspravu od 9. svibnja 2016. da su ozljede iz 2004. godine samo dijelom smanjile njegovu radnu sposobnost i da samo zbog tih ozljeda ĐA ne bi bio upućen u invalidsku mirovinu, odnosno, da ne bi otišao u invalidsku mirovinu da nije bilo ozljeda i posljedica iz 1978. godine. U odnosu na pitanje u kojem postotku je prometna nezgoda iz 1978. godine utjecala na gubitak radne sposobnosti i odlazak u mirovinu ĐA, vještak je istaknuo da je to ocijenjeno prema kriterijima komisija HZMO i prema pravilima Zakona o invalidskom osiguranju, te da se točan postotak invaliditeta koji bi se odnosio samo na ozljedu iz 2004., a koji je u ukupnoj ocjeni Invalidske komisije HZMO, može dati samo ovlašteni vještak invalidskog osiguranja, odnosno komisija HZMO. Povodom prigovora stranaka na nalaz i mišljenje vještaka u podnescima od 21. svibnja 2021., 24. svibnja 2021. i 2. srpnja 2021., 25. kolovoza 2021. i 2. studenog 2021., vještak je podneskom od 17. kolovoza 2021. i na ročištu za glavnu raspravu od 24. studenog 2021. ponovio da događaj iz 1978. i događaj iz 2004. godine svaki za sebe, pojedinačno nisu dostatni za odlazak u mirovinu, da od 100% tjelesnog oštećenja 80% je uzrokovano ozljedama na radu iz 1978. i 2004., ali da ne može točno raščlaniti koliko ozljede iz 1978., a koliko iz 2004., jer takvu ocjenu može dati samo HZMO, te da prihvaća rješenje HZMO iz 2006. godine u kojem je navedeno da je ozljeda na radu iz 1978. godine utjecala s 50% od ukupno utvrđenih 80% na gubitak radne sposobnosti ĐA.

23. Presudom Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj: P-94/2020-44 od 30. prosinca 2021. (list 303 do 312 spisa) tužbeni je zahtjev u cijelosti odbijen primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) s obrazloženjem da vještak dr. sc. Boris Kirin dr. med. nije ispunio zadatak koji mu je određen rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj: P-94/2020-21 od 9. veljače 2021., da je nalaz i mišljenje kontradiktoran, te da se na temelju tog nalaza i mišljenja ne može utvrditi sporna okolnost utjecaja ozljeda i posljedica iz događaja iz 1978. godine na radnu sposobnost i umirovljenje ĐA. Osim toga iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revr-405/2009-2 od 14. veljače 2012. proizlazi da je upravo ozljeda iz 2004. godine prouzročila odlazak u mirovinu ĐA, slijedom čega je tuženikov prigovor nepostojanja uzročno-posljedične veze između ozljeda iz 1978. godine i umirovljenja ĐA, osnovan.

24. Prvostupanjska presuda je u točkama I i II izreke, povodom tužiteljeve žalbe, presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž- 803/2022-2 od 22. ožujka 2022. (list 332 do 336 spisa) potvrđena s obrazloženjem da na temelju provedenog vještačenja nije moguće sa sigurnošću utvrditi utjecaj prometne nesreće iz 1978. godine na nesposobnost za rad i gubitak zarade ĐA, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP, tužbeni zahtjev pravilno odbio kao neosnovan.

25. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev- 127/2024-2 od 1. veljače 2024. povodom tužiteljeve revizije, drugostupanjska i prvostupanjska presuda su ukinute te je postupak vraćen na ponovno suđenje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 261. st. 2. i 3. ZPP s obrazloženjem da nižestupanjski sudovi nisu mogli na štetu tužitelja primijeniti pravilo o teretu dokazivanja bez da su prethodno postupili prema odredbi čl. 261. st. 2. i 3. ZPP i otklonili manjkavosti nalaza i mišljenja vještaka.

26. Podneskom od 5. travnja 2024. tužitelj je ustrajao na do tada iznesenim navodima i dokaznim prijedlozima, te je predložio dopunski saslušati vještaka dr. sc. Borisa Kirina, dr. med., odnosno, odrediti novo vještačenje. Podneskom od 18. travnja 2024. tuženik je osporio pravilnost pravnog shvaćanja iznesenog u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-127/2024-2 od 1. veljače 2024. navodeći da je tužitelj u podnesku od 24. svibnja 2024. prihvatio nalaz i mišljenje, te se pozvao na nedostatke nalaza i mišljenja tek u žalbi protiv prvostupanjske presude.

27. U ponovljenom postupku, zbog izmjene sastava suda, na temelju odredbe čl. 315. st. 3. ZPP na ročištu od 11. srpnja 2024. glavna rasprava je započela iznova, te je uz suglasnost stranaka odlučeno da se ponovno ne saslušava svjedok ĐA i vještak dr. sc. Boris Kirin dr. med., već da se pročitaju zapisnici o izvođenju tih dokaza.

28. Budući da je iz cjelokupnog nalaza i mišljenja dr. sc. Borisa Kirina dr. med., kako je gore izneseno (pisani nalaz i mišljenje – list 118 do 120 spisa, saslušanje vještaka na ročištu od 9. svibnja 2016. – list 135 i 136 spisa, pisana dopuna nalaza i mišljenja od 10. svibnja 2021. – list 260 do 263 spisa, pisano očitovanje vještaka na prigovore stranaka od 17. kolovoza 2021. - list 280 spisa i saslušanje vještaka na ročištu od 24. studenog 2021. – list 291 od 293 spisa), proizlazilo da se u smislu odredbe čl. 261. st. 2. i 3. ZPP, nedostaci tog vještačenja neće moći otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, sud je imajući u vidu zadatak vještaku da odgovori na pitanje o utjecaju događaja iz 1978. godine na nastanak nesposobnosti za rad i gubitak zarade ĐA (prema uputi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj: Pž-6238/2016-2 od 23. srpnja 2020.), raspravnim rješenjem od 11. srpnja 2024. (list 405 spisa) odlučio obnoviti vještačenje s drugim stalnim sudskim vještakom, ovaj puta medicine rada, a ne ortopedije i traumatologije. Strankama je na ročištu od 11. srpnja 2024. omogućeno izjasniti se o osobi vještaka, te su se obje stranke izjasnile da izbor vještaka prepuštaju sudu (list 405 spisa).

29. Rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj: P-42/2024-7 od 11. srpnja 2024. određeno je novo medicinsko vještačenje po vještaku medicine rada Veroniki Laušin dr. med. spec. iz Zagreba, Aleja Blaža Jurišića 27. U pisanom nalazu i mišljenju vještak je iznio mišljenje da posljedice ozljeda iz 1978. godine nisu utjecale na gubitak radne sposobnosti ĐA, jer je on nastavio obavljati iste poslove svog radnog mjesta idućih 27 godina, sve do ozljede na radu iz 2004. godine. Podneskom od 12. rujna 2024. tužitelj je osporio pravilnost nalaza i mišljenja vještaka, u bitnome ističući da je protivan nalazu i mišljenju vještaka iz postupka P- 32/2008 i nalazu i mišljenju vještaka dr. sc. Borisa Kirina. dr. med. Podneskom od 21. listopada 2024. tuženik je istaknuo da nema prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, ponavljajući navode iznesene u dotadašnjem tijeku postupka. U podnesku od 5. studenog 2024. tužitelj je osporio navode tužitelja iz podneska od 21. listopada 2024., ponavljajući ranije iznesene navode. Povodom tužiteljevih prigovora na nalaz i mišljenje vještaka u podnesku od 12. rujna 2024., vještak je saslušan na ročištu za glavnu raspravu od 6. studenog 2024. (list 440 do 445 spisa). Budući da je sud smatrao da je predmet dovoljno raspravljen, na temelju odredbe čl. 304. ZPP zaključio je glavnu raspravu.

30. Izvedeni su sljedeći dokazi: uvidom u isprave u spisu - Policu osiguranja od automobilske odgovornosti broj AO 000022, Zapisnik Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: P-32/2008-38 od 30. listopada 2008., nalaz i mišljenje Hrvatske strukovne udruge eksperata i sudskih vještaka od 27. lipnja 2008., odluke Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: P-32/2008 od 12. studenog 2008., Županijskog suda u Koprivnici poslovni broj: Gž-151/2009 od 17. veljače 2009. i VSRH poslovni broj: Revr-405/2009 od 14. veljače 2012., otpusno pismo Medicinskog centra "Dr. Tomo Bardek" Koprivnica broj: 8331 od 9. studenog 1978., rješenje HZMO Klasa: UP/I-141- 02/06-01/03035212981, Urbroj: 341-08-05/3-06-000064 od 20. ožujka 2006. s obavijesti o pravomoćnosti tog rješenja od 3. ožujka 2006., privremeno rješenje HZMO Klasa: UP/I-141-02/06-01, Urbroj: 341-08-05/3-06-000064 od 30. siječnja 2006., dopis HZMO Klasa: 035-01/08-02/03035212981, Urbroj: 341-08-08/2- 08/20918 od 19. rujna 2008., Opće podatke o osiguraniku s opisom poslova koje obavlja Broj: 03-73/1-2005 od 12. svibnja 2005., dopis tužitelja od 4. rujna 2012., dopis tuženika od 7. rujna 2012. i Sporazum između tužitelja i ĐA, presude Općinskog suda u Đurđevcu poslovni broj: P-156/1980-30 od 17. lipnja 1981. i Okružnog suda u Bjelovaru poslovni broj: Gž-462/1982 od 5. ožujka 1982. (list 137 do 144 spisa), zdravstveni karton ĐA (list 215 do 244 spisa), izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: P-32/2008 (list 84 spisa) i spis HZMO broj: 00020918, saslušan je u svojstvu svjedoka ĐA (list 88 i 89 spisa), izvršen je uvid u nalaz i mišljenje vještaka dr. sc. Borisa Kirina dr. med. (list 118 do 120, 135 i 136, 260 do 263, 280 i 291 od 293 spisa), te je provedeno je novo medicinsko vještačenje po vještaku medicine rada Veroniki Laušin dr. med. spec. iz Zagreba.

31. Ocjenom izvedenih dokaza, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. 32. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev za isplatu iznosa od 14.116,33 eur (ranije 106.359,51 kn) sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

33. Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je na temelju presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-32/2000 od 12. studenog 2008., Županijskog suda u Koprivnici poslovni broj Gž-151/2009 od 17. veljače 2009. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-405/2009 od 14. veljače 2012. zbog ozljede na radu koju je njegov radnik EA pretrpio 8. prosinca 2004. padom iz kamiona na asfalt, između ostalog, isplatio ĐA rentu zbog izgubljene zarade u ukupnom iznosu od 212.739,03 kn od čega na ime dospjelih iznosa rente iznosu od 137.739,03 kn i na ime kapitalizirane buduće rente u iznosu od 75.000,00 kn. Budući da iz nalaza i mišljenja Hrvatske strukovne udruge eksperata i sudskih vještaka od 27. lipnja 2008. koje je provedeno u postupku P-32/2008, proizlazi da je OA u prometnoj nezgodi iz 1978. godine zadobio ozljede za koje je ostvario naknadu štete od tuženika kao osiguratelja prema polici automobilske odgovornosti AO broj: 000022 od 5. travnja 1978. i koje povrede su pored drugih kasnijih povreda utjecale na profesionalnu nesposobnost za rad ĐA u omjeru od 60%, tužitelj u ovom postupku regresno zahtjeva isplatu 50% iznosa isplaćenog ĐA.

34. Između stranaka nije sporno da je tužitelj na temelju gore navedenih odluka u postupku P-32/2008 isplatio ĐA iznos od 212.739,03 kn.

35. Sporna je tuženikova pasivna legitimacija s obzirom na tuženikovu tvrdnju da on nije odgovoran za štetu koju je ĐA pretrpio u prometnoj nesreći od 1978. godine, te prigovor osnovanosti tužbenog zahtjeva s obzirom na tuženikovu tvrdnju da ozljede koje je ĐA pretrpio u tom štetnom događaju nisu u uzročno-posljedičnoj vezi s njegovim odlaskom u invalidsku mirovinu i posljedično s gubitkom zarade.

36. Iz police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti AO broj: 000022 od 5. travnja 1978., odluka Općinskog suda u Đurđevcu poslovni broj: P- 156/1980-30 od 17. lipnja 1981. i Okružnog suda u Bjelovaru poslovni broj: Gž- 462/1982 od 5. ožujka 1982., te otpusnog pisma Medicinskog centra "Dr. Tomo Bardek" Koprivnica broj: 8331 od 9. studenog 1978. proizlazi da je ĐA u prometnoj nesreći koja se dogodila 22. rujna 1978. godine u svojstvu putnika u motornom vozilu osiguranom kod tuženika pretrpio tjelesne ozljede nagnječenje mozga, prijelom obje donje vilice čeljusti i prijelom desne natkoljenice, pri čemu su zaostale trajne posljedice u vidu skraćenja desne noge i deformiteti lica s otežanim govorom i hranjenjem, za što mu je tuženikov prednik gore navedenim odlukama obvezan naknaditi štetu isplatom iznosa od 256.162,55 dinara sa zateznim kamatama, kao i plaćanjem novčane rente u iznosu od 1.500,00 dinara mjesečno počevši od 1. srpnja 1979. godine do kad postoje zakonski uvjeti. Iz tog razloga tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije, sud nije prihvatio. U vezi s navedenim, neosnovan je i tuženikov prigovor da je tužitelj u smislu odredbe čl. 299. st. 3. ZPP prekludiran u pozivanju na te odluke, budući da se tužitelj već u tužbi na njih pozvao i predložio izvršiti uvidu spis P-156/1980.

37. Međutim, osnovano je tuženikovo osporavanje tužbenog zahtjeva pozivanjem na nepostojanje uzročno-posljedične veze između ozljeda koje je ĐA zadobio u prometnoj nesreći 1978. godine i gubitka zarade.

38. Suprotno tužiteljevom pravnom shvaćanju iznesenom tijekom postupka, predmetno nije riječ o zahtjevu za isplatu zbog stjecanja bez osnove u smislu odredbe čl. 1111. ZOO, jer tužiteljevom isplatom naknade štete ZA s osnove izgubljene zarade imovina tužitelja nije bez pravne osnove prešla u tuženikovu imovinu.

39. Naime, vezano za pravnu kvalifikaciju spora, ističe se da iz nalaza i mišljenja Hrvatske strukovne udruge eksperata i sudskih vještaka od 27. lipnja 2008., nalaza i mišljenja vještaka dr. sc. Borisa Kirina dr. med. i nalaza i mišljenja vještaka medicine rada Veronike Laušin dr. med. spec. proizlazi da je ĐA u prometnoj nesreći od 22. rujna 1978. zadobio teške tjelesne ozljede nagnječenje mozga, prijelom obje donje vilice i prijelom desne natkoljenice, zatim padom 8. prosinca 2004. otvoreni višekomadni prijelom desne nadlaktice i padom 18. lipnja 2005. ozljedu desnog ramena i prijelom desne ključne kosti. Dakle, riječ je o tri međusobno nepovezana traumatska događaja, što prema podacima u spisu između stranaka nije ni sporno. Tužitelj tvrdi da je u svojstvu poslodavca isplatom naknade štete u vidu izgubljene zarade zbog odlaska u invalidsku mirovinu tužitelj podmirio i dio štete za koju je odgovoran tuženik, jer su i posljedice ozljeda iz prometne nesreće iz 1978. godine utjecale na nastanak profesionalne nesposobnosti ĐA, slijedom čega regresno zahtijeva isplatu dijela štete koji otpada na tuženika u svojstvu osiguratelja po osnovi ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti.

40. Iz financijske dokumentacije koju je tužitelj priložio uz podnesak od 6. listopada 2015. (list 97 do 111 spisa), proizlazi da je tužitelj ĐA naknadu štete isplaćivao sukcesivno u razdoblju od 28. kolovoza 2012. do 31. srpnja 2014., pa su imajući u vidu da je predmetno riječ o tri međusobno nepovezana štetna događaja, za odluku o tužiteljevom regresnom zahtjevu, mjerodavne odredbe ZOO kojima su propisane opće pretpostavke izvanugovorne odgovornosti za štetu, pri čemu treba imati na umu i odredbe posebnih propisao o naknadi štete i obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti. Kada je riječ o konkurenciji uzroka nastanka štete, što u konkretnom slučaju tvrdi tužitelj, odredbe čl. 1107. ZOO odgovaraju na pitanje tko odgovara kod kumulativne uzročnosti, kad je šteta nastala kao posljedica ponašanja više osoba, ali pojedinačno ponašanje svakog od njih ne bi dovelo do nastanka ukupne štete.

41. Odredbom čl. 1107. st. 3. ZOO propisano je da solidarno odgovaraju za prouzročenu štetu i osobe koje su je uzrokovale radeći nezavisno jedna od druge, ako se ne mogu utvrditi njihovi udjeli u nastaloj šteti. To znači da u situaciji kada se mogu utvrditi udjeli štetnika u nastaloj šteti, što je predmetno slučaj, svaki štetnik je dužan naknaditi samo onaj dio štete koji je prouzročio. Odredbama čl. 1109. ZOO propisano da solidarni dužnik koji isplati više nego što iznosi njegov udio u šteti može zahtijevati od svakog od ostalih dužnika da mu naknadi ono što je platio za njega (st. 1.). Koliko iznosi udio svakoga pojedinog dužnika, sud određuje s obzirom na težinu njegove krivnje i težinu posljedica koje su proistekle iz njegova djelovanja, odnosno propuštanja (st 2.), a ako se udjeli dužnika ne mogu utvrditi, na svakog pada jednak dio, osim ako pravičnost zahtijeva da se u konkretnom slučaju drukčije odluči (st 3.). Osim toga, odredbom čl. 1119. ZOO propisano je da, tko za drugog učini kakav izdatak ili što drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti, ima pravo zahtijevati naknadu od njega.

42. Imajući u vidu da tuženik odgovara za štetu po osnovi ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, kao i to da je ĐA ozljede iz 1978. godine zadobio u svojstvu putnika, da bi se gore navedene odredbe mogle primijeniti prethodno je potrebno utvrdi da su u odnosu na tuženika ispunjene opće pretpostavke odgovornosti za štetu u smislu odredbi čl. 1045. ZOO (jer je oštećeniku šteta u vidu izgubljene zarade nastala odlaskom u invalidsku mirovinu 2006. godine, a tužitelj je regresno pravo stekao isplatom naknade štete u razdoblju od 2012. do 2014. godine) u vezi s čl. 49. st. 1. t. 2. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba (Službeni list SFRJ br. 24/1976, 17/1990) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o osiguranju.

43. Odredbama članka 1045. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima propisano je da tko drugom prouzroči štetu, dužan je nadoknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje te da se obična nepažnja predmnijeva. Dakle, pretpostavke izvanugovorne odgovornosti za štetu su: štetna radnja, protupravnost, šteta, uzročno posljedična veza i krivnja štetnika. Sve navedene pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno, a teret dokaza o postojanju tih pretpostavki je na tužitelju, osim krivnje koja se presumira. Odredbom čl. 49. st. 1. t. 2. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba propisano je da dogodili se putniku nesretni slučaj za koji je osiguran, zajednica osiguranja mora isplatiti: govorenu osiguranu svotu za slučaj trajnoga gubitka opće radne sposobnosti - ako zbog nesretnog slučaja nastupi potpuni trajni gubitak opće radne sposobnosti putnika, odnosno, onolik postotak od ugovorene osigurane svote koliko iznosi postotak djelomičnoga gubitka opće radne sposobnosti uzrokovan nesretnim slučajem. Stupanj se trajnoga gubitka opće radne sposobnosti utvrđuje prema ugovoru o osiguranju odnosno uvjetima osiguranja.

44. Iz zakonskog određenja citiranih odredba jasno slijedi da gubitak radne sposobnosti mora biti uzrokovan štetnim događajem. Postojanje uzročne veze kao jedne od pretpostavki odgovornosti, traži se kod svih kriterija odgovornosti za štetu. Do odgovornosti za štetu dolazi samo onda kada između štetne radnje (kao uzroka) i štete (kao posljedice) postoji uzročna veza – kauzalni neksus. Šteta se mora javljati baš kao posljedica određene štetne radnje. Šteta obično nastupa kao posljedica više uzroka, pa je u okolnostima svakog pojedinog slučaja potrebno cijeniti onaj uzrok koji je pravno relevantan, odnosno, od više okolnosti koje su povezane s nastankom štete, uzrokom se smatra samo ona koja prema redovitom tijeku stvari dovodi do takve posljedice. Štetnik odgovara za posljedice svoje štetne radnje sve dok je uzročna veza između njegove radnje i štete neprekinuta. Ako je uzročna veza između njegove radnje i štete prekinuta slučajem, radnjom treće osobe ili radnjom samog oštećenika, za štetu koja nastane nakon prekida uzročne veze on ne odgovara.

45. U konkretnom slučaju prema nalazu i mišljenju vještaka medicine rada Veronike Laušin dr. med. spec., štetni događaj iz 1978. godine jest sudjelovao u nastanku tjelesnog oštećenja, ali je radna sposobnost ĐA s obzirom na potrebe radnog mjesta ostala očuvana, te je ĐA nastavio obavljati poslove svog radnog mjesta idućih 27 godina sve do štetnog događaja iz 2004. godine, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja, opisa poslova od 12. svibnja 2005., nalaza invalidske komisije HZMO iz 1991. godine i iskaza svjedoka ĐA (list 88 i 89 spisa), kojeg je sud u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan. Upravo iz tog razloga sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju došlo do prekida uzročno-posljedične veze između ozljeda koje je ĐA zadobio u prometnoj nesreći iz 1978. godine i njegovog umirovljenja 2006., te posljedično štete u vidu izgubljene zarade (tako i VSRH, Rev-1098/88 od 7. prosinca 1988.). Upravo iz toga razloga je tužitelju presudom VSRH Revr-405/2009-2 od 14. veljače 2012. i naloženo da oštećeniku ĐA isplati cjelokupan iznos štete u vidu izgubljene zarade. Takvo pravno shvaćanje izneseno je i u presudama Rev-899/1997-2 od 30. ožujka 2000. i Rev- 1863/1997-2 od 7. prosinca 1997. Drugim riječima, upravo su ozljede koje je ĐA zadobio u štetnim događajima iz 2004. i 2005. godine neposredan uzrok njegovog umirovljenja, te bi on nedvojbeno da nije bilo tih ozljeda i dalje mogao raditi.

46. U vezi s navedenim potrebno je istaknuti da je sud na temelju odredbe čl. 259. st. 1. i vezi s čl. 8. ZPP, u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje Veronike Laušin dr. med. spec., jer je stručno, detaljno i argumentirano odgovoreno na zadatak određen Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj: P-42/2024-7 od 11. srpnja 2024., te je jasno izneseno mišljenje da povrede iz 1978. godine nisu utjecale na radnu sposobnost ĐA. Na sve tužiteljeve prigovore tom nalazu i mišljenju iz podneska od 12. rujna 2024. vještak je jasno odgovorio na ročištu od 6. studenog 2024. U odnosu na tužiteljev prigovor da je rezultat tog vještačenja protivan nalazu i mišljenju Hrvatske strukovne udruge eksperata i sudskih vještaka od 27. lipnja 2008. i nalazu i mišljenju vještaka dr.sc. Borisa Kirina dr. med., potrebno je istaknuti da je sud dao prednost nalazu i mišljenju vještaka Veronike Laušin dr. med. spec. iz razloga što je nalaz i mišljenje Hrvatske strukovne udruge eksperata i sudskih vještaka od 27. lipnja 2008. rezultat postupka P-32/2008 koji se vodio povodom tužbe ĐA protiv ovdje tužitelja radi naknade štete zbog ozljede na radu iz 2004. godine, pa je taj nalaz i mišljenje cijenjen kao dokaz ispravom, a ne kao dokaz vještačenjem u smislu odredbe čl. 250. ZPP. Tim više što tuženik nije sudjelovao u postupku P-32/2008. Isto tako sud je dao prednost nalazu i mišljenju vještaka Veronike Laušin dr. med. spec., pred nalazom i mišljenjem dr.sc. Borisa Kirina dr. med. imajući u vidu činjenicu da je to vještačenje u ranijem tijeku postupka ocijenjeno kao nejasno i proturječno. U vezi s navedenim, suprotno tužiteljevim navodima u podnesku od 12. rujna 2024., iz rješenja VSRH Rev-127/2024 od 1. veljače 2024. proizlazi da predmet nije vraćen prvostupanjskom sudu na ponovan postupak zato da utvrdi odlučnu činjenicu u kojem omjeru svaki od tri štetna događaja sudjeluje u nastanku profesionalne nesposobnosti za rad ĐA, nego zato da otkloni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 259. st. 2. ZPP, jer ne može se dokaz vještačenjem (nalaz i mišljenje dr.sc. Borisa Kirina dr. med.) ocijeniti kao nejasan, a potom odbiti tužbeni zahtjev primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP. Tu povredu prvostupanjski sud je u ponovljenom postupku u skladu s odredbom čl. 259. st. 2. ZPP i otklonio određivanjem novog medicinskog vještačenja zbog prethodno iznesenih razloga. Osim toga, imajući u vidu zadatak vještaku da odgovori na pitanje o utjecaju događaja iz 1978. godine na nastanak nesposobnosti za rad i gubitak zarade ĐA, sud je zaključio da o pitanjima gubitka radne sposobnosti odnosno uzroka nastanka profesionalne nesposobnosti za rad treba dati prednost mišljenju stalnog sudskog vještaka iz područja medicine rada, a ne vještaka iz područja ortopedije i traumatologije.

47. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 325. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u točki I izreke prvostupanjske presude.

48. Na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP, s obzirom na to da je tuženik u cijelosti uspio u parnici, prema tuženikovom troškovniku (list 296 i 450 spisa) i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), tuženiku pripada pravo na naknadu troška nagrade odvjetniku za zastupanje na ročištu od 28. siječnja 2021. u iznosu od 500,00 eur (Tbr. 9.1.), za sastav podneska od 11. ožujka 2021. u iznosu od 500,00 eur (Tbr. 7.1., 8.1.), za sastav podneska od 21. svibnja 2021. u iznosu od 500,00 eur (Tbr. 8.1.), za sastav podneska od 2. srpnja 2021. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8.3.), za sastav podneska od 25. kolovoza 2021. u iznosu od 500,00 eur (Tbr. 8.1.), za zastupanje na ročištu od 3. studenog 2021. u iznosu od 500,00 eur (Tbr. 9.1.), za zastupanje na ročištu od 24. studenog 2021. u iznosu od 331,80 eur (zatraženo 2.500,00 kn, list 296 spisa, Tbr 9.1.), za sastav podneska od 18. travnja 2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8.3.), za zastupanje na ročištu od 11. srpnja 2024. u iznosu od 500,00 eur (Tbr 9.1.), za sastav podneska od 21. listopada 2024. u iznosu od 500,00 eur (Tbr. 8.1., list 437 spisa), za zastupanje na ročištu od 6. studenog 2024. u iznosu od 500,00 eur (Tbr. 9.1), sve s PDV-om 25% (Tbr. 42.), što ukupno iznosi 5.289,75 eur, te trošak sudske pristojbe za žalbu od 21. srpnja 2016. u iznosu od 375,23 eur (Tbr. 3.1. Tarife sudskih pristojbi koja je sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama (»Narodne novine«, br. 74/95., 57/96., 137/02., 26/03., 125/11., 112/12., 157/13. i 110/15., list 168 spisa) , što ukupno iznosi 5.664,98 eur. 49. Tuženikov zahtjev za naknadu troškova nagrade odvjetniku za sastav odgovora na žalbu od 10. veljače 2022. u iznosu od 500,00 eur s PDV-om 25%, nije osnovan, jer je tuženik ponovio navode iznesene tijekom prvostupanjskog postupka, pa nije riječ o trošku nužno potrebnom za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP. Isto tako, sud ne prihvaća tuženikov zahtjev za naknadu troška nagrade odvjetniku za sastav odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije od 29. lipnja 2022. u iznosu od 500,00 eur s PDV-om 25% i sudske pristojbe za odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 88,02 eur, jer je tužitelj uspio s revizijom. U odnosu na zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe za odgovor na tužbu ističe se da tuženik nema pravo na naknadu tog troška iz razloga što prema odredbi čl. 4. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama, obveza plaćanja pristojbe, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, nastaje za odgovor na tužbu po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Budući da je postupak okončan tuženikovim uspjehom u parnici, tuženiku trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu nije nastao. Isto tako, tuženik nije pristupio na ročište za objavu presude, pa mu ne pripada pravo na naknadu troška nagrade odvjetniku za zastupanje na ročištu za objavu i uručenje presude u iznosu od 100,00 eur s PDV-om 25%. U odnosu na zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe za odgovor na žalbu od 10. veljače 2022. ističe se da je odredbom čl. 164. st. 2. ZPP propisano da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu, pa budući da zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe za dogovor na žalbu nije određen, sud o njemu nije odlučivao. Konačno, sud je tuženiku za podneske od 2. srpnja 2021. i 18. travnja 2024. priznao pravo na naknadu troška nagrade odvjetniku u iznosu od po 200,00 eur s PDV-om 25%, jer nije riječ o obrazloženim podnescima u smislu odredbe čl. 8.1. Tarife, slijedom čega zahtjev za naknadu tih troškova u daljnjem iznosu od 300,00 eur s PDV-om 25% nije osnovan.

50. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, o troškovima postupka, odlučeno je kao u točkama II. i III. izreke presude.

U Bjelovaru 18. prosinca 2024.

Sutkinja

Slavica Brekalo

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka presude Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, Zagreb, Savska cesta 62 putem ovog suda. Za stranku koja je bila obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, a na to ročište nije pristupila, presuda se objavljuje na e- oglasnoj ploči Trgovačkog suda u Bjelovaru. Smatra se da je ta stranka danom objave primila presudu i od toga dana joj se računa rok za žalbu.