Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

P-1166/2024-14

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu Bori Misiru, u građanskopravnoj stvari tužitelja IV / OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], kojeg zastupa pun. Ivana Knezović, odvjetnica iz Makarske, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. /OIB:92963223473/ iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupaju pun., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija i Porobija, iz Zagreba, radi isplate, nakon što je dana 10. prosinca 2024. god. zaključio glavnu raspravu, dana 18. prosinca 2024. god.,

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka, nepoštene ugovorne odredbe, članka 1. Ugovora o namjenskom kreditu, broj ugovora: 308222670, kreditna partija: 7103463755 od dana 09. siječnja 2007. godine, zaključenog između tužitelja i tužene, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu, članka 2. tog ugovora o kreditu, u dijelu u kojem stoji kako je korisnik kredita dužan kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita od 161.000,00 CHF i redovnu kamatu, sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, te članka 7. tog ugovora o kreditu, u dijelu u kojem stoji kako se kredit otplaćuje mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti od 1.010,74 CHF obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka, nepoštena ugovorna odredba članka 2. Ugovora o namjenskom kreditu, broj ugovora: 3208222670, kreditna partija: 7103463755 u dijelu u kojem stoji kako je redovna kamata promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. kao i članka 7. ugovora, u dijelu u kojem je ugovoreno kako za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor snizi ili povisi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, isplatiti tužitelju IV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, iznos od 12.284,58 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, obračunatim po stopi od 15% do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine po stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg mjeseca za 3% poena koje zatezne kamate teku od dospijeća do isplate kako slijedi:

2008-06-01 Na iznos 25,05 EUR

2008-07-01 Na iznos 45,31 EUR

2008-08-01 Na iznos 31,00 EUR

2008-09-01 Na iznos 36,58 EUR

2008-10-01 Na iznos 43,03 EUR

2008-11-01 Na iznos 53,97 EUR

2008-12-01 Na iznos 53,97 EUR

2009-01-01 Na iznos 53,97 EUR

2009-02-01 Na iznos 53,97 EUR

2009-03-01 Na iznos 53,97 EUR

2009-04-01 Na iznos 53,97 EUR

2009-05-01 Na iznos 53,97 EUR

2009-06-01 Na iznos 53,97 EUR

2009-07-01 Na iznos 53,97 EUR

2009-08-01 Na iznos 80,58 EUR

2009-09-01 Na iznos 80,58 EUR

2009-10-01 Na iznos 80,58 EUR

2009-11-01 Na iznos 80,58 EUR

2009-12-01 Na iznos 80,58 EUR

2010-01-01 Na iznos 80,58 EUR

2010-02-01 Na iznos 80,58 EUR

2010-03-01 Na iznos 80,58 EUR

2010-04-01 Na iznos 80,58 EUR

2010-05-01 Na iznos 80,58 EUR

2010-06-01 Na iznos 80,58 EUR

2010-07-01 Na iznos 80,58 EUR

2010-08-01 Na iznos 80,58 EUR

2010-09-01 Na iznos 80,58 EUR

2010-10-01 Na iznos 80,58 EUR

2010-11-01 Na iznos 80,58 EUR

2010-11-09 Na iznos 1,74 EUR

2010-12-01 Na iznos 74,78 EUR

2010-12-27 Na iznos 5,29 EUR

2011-01-01 Na iznos 106,82 EUR

2011-02-01 Na iznos 106,82 EUR

2011-03-01 Na iznos 106,82 EUR

2011-04-01 Na iznos 140,36 EUR

2011-05-01 Na iznos 140,36 EUR

2011-06-01 Na iznos 140,30 EUR

2011-07-01 Na iznos 140,36 EUR

2011-08-01 Na iznos 127,91 EUR

2011-09-01 Na iznos 127,91 EUR

2011-10-01 Na iznos 127,91 EUR

2011-11-01 Na iznos 127,91 EUR

2011-11-25 Na iznos 11,67 EUR

2011-12-01 Na iznos 211,43 EUR

2011-12-27 Na iznos 2,48 EUR

2012-01-01 Na iznos 227,90 EUR

2012-02-01 Na iznos 227,90 EUR

2012-03-01 Na iznos 227,90 EUR

2012-04-01 Na iznos 227,90 EUR

2012-04-27 Na iznos 7,39 EUR

2012-05-01 Na iznos 277,69 EUR

2012-06-01 Na iznos 277,69 EUR

2012-07-01 Na iznos 277,69 EUR

2012-08-01 Na iznos 277,69 EUR

2012-08-02 Na iznos 0,21 EUR

2012-09-01 Na iznos 314,38 EUR

2012-10-01 Na iznos 314,38 EUR

2012-10-26 Na iznos 4,78 EUR

2012-11-01 Na iznos 351,60 EUR

2012-12-01 Na iznos 351,60 EUR

2012-12-28 Na iznos 4,30 EUR

2013-01-01 Na iznos 380,43 EUR

2013-02-01 Na iznos 380,43 EUR

2013-03-01 Na iznos 380,43 EUR

2013-03-28 Na iznos 5,19 EUR

2013-04-01 Na iznos 415,69 EUR

2013-05-01 Na iznos 415,69 EUR

2013-06-01 Na iznos 415,69 EUR

2013-06-04 Na iznos 0,59 EUR

2013-07-01 Na iznos 452,22 EUR

2013-08-01 Na iznos 452,22 EUR

2013-09-01 Na iznos 452,22 EUR

2013-10-01 Na iznos 452,22 EUR

2013-11-01 Na iznos 452,22 EUR

2013-12-01 Na iznos 452,22 EUR

2014-01-01 Na iznos 149,34 EUR

IV. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, isplatiti tužitelju IV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, iznos od 28.461,81 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, obračunatim po stopi od 15% do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine po stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg mjeseca za 3% poena koje zatezne kamate teku od dospijeća do isplate kako slijedi:

2008-11-01 Na iznos 47,32 EUR

2008-12-01 Na iznos 14,84 EUR

2009-01-01 Na iznos 57,21 EUR

2009-02-01 Na iznos 58,47 EUR

2009-03-01 Na iznos 65,27 EUR

2009-04-01 Na iznos 54,01 EUR

2009-05-01 Na iznos 52,89 EUR

2009-06-01 Na iznos 40,80 EUR

2009-07-01 Na iznos 30,17 EUR

2009-08-01 Na iznos 35,19 EUR

2009-09-01 Na iznos 42,79 EUR

2009-10-01 Na iznos 38,71 EUR

2009-11-01 Na iznos 34,16 EUR

2009-12-01 Na iznos 44,41 EUR

2010-01-01 Na iznos 52,93 EUR

2010-02-01 Na iznos 61,49 EUR

2010-03-01 Na iznos 61,32 EUR

2010-04-01 Na iznos 76,38 EUR

2010-05-01 Na iznos 81,46 EUR

2010-06-01 Na iznos 102,54 EUR

2010-07-01 Na iznos 140,97 EUR

2010-08-01 Na iznos 104,54 EUR

2010-09-01 Na iznos 163,70 EUR

2010-10-01 Na iznos 141,56 EUR

2010-11-01 Na iznos 148,04 EUR

2010-11-09 Na iznos 923,27 EUR

2010-12-01 Na iznos 155,91 EUR

2010-12-27 Na iznos 1.250,72 EUR

2011-01-01 Na iznos 188,90 EUR

2011-02-01 Na iznos 164,95 EUR

2011-03-01 Na iznos 179,10 EUR

2011-03-01 Na iznos 1.216,15 EUR

2011-04-01 Na iznos 162,81 EUR

2011-05-01 Na iznos 184,16 EUR

2011-06-01 Na iznos 222,77 EUR

2011-07-01 Na iznos 259,59 EUR

2011-08-01 Na iznos 314,77 EUR

2011-09-01 Na iznos 285,15 EUR

2011-10-01 Na iznos 215,99 EUR

2011-11-01 Na iznos 216,97 EUR

2011-11-25 Na iznos 3.713,20 EUR

2011-12-01 Na iznos 217,74 EUR

2011-12-27 Na iznos 754,17 EUR

2012-01-01 Na iznos 233,36 EUR

2012-02-01 Na iznos 246,71 EUR

2012-03-01 Na iznos 246,14 EUR

2012-04-01 Na iznos 241,52 EUR

2012-04-27 Na iznos 2.425,85 EUR

2012-05-01 Na iznos 243,80 EUR

2012-06-01 Na iznos 251,53 EUR

2012-07-01 Na iznos 244,91 EUR

2012-08-01 Na iznos 244,79 EUR

2012-08-02 Na iznos 1.742,29 EUR

2012-09-01 Na iznos 239,02 EUR

2012-10-01 Na iznos 229,75 EUR

2012-10-26 Na iznos 1.603,32 EUR

2012-11-01 Na iznos 243,08 EUR

2012-12-01 Na iznos 239,58 EUR

2012-12-28 Na iznos 1.336,16 EUR

2013-01-01 Na iznos 244,30 EUR

2013-02-01 Na iznos 227,41 EUR

2013-03-01 Na iznos 233,74 EUR

2013-03-28 Na iznos 1.600,80 EUR

2013-04-01 Na iznos 243,83 EUR

2013-05-01 Na iznos 235,37 EUR

2013-06-01 Na iznos 221,32 EUR

2013-06-04 Na iznos 1.468,68 EUR

2013-07-01 Na iznos 214,68 EUR

2013-08-01 Na iznos 219,76 EUR

2013-09-01 Na iznos 223,58 EUR

2013-10-01 Na iznos 238,20 EUR

2013-11-01 Na iznos 232,27 EUR

2013-12-01 Na iznos 237,89 EUR

2014-01-01 Na iznos 230,72 EUR

V. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, na ime troškova postupka, isplatiti tužitelju 12.830,80 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg mjeseca, teče, počev od dana presuđenja (18.12.2024. god), pa do isplate.

Obrazloženje

1.Tužitelj je u postupku – u bitnome – naveo da je 09. 01. 2007. god., s tuženikom, kao kreditorom, sklopio Ugovor o namjenskom kreditu broj 3208222670, kreditna partija:7103463755, a temeljem tog ugovora da mu je tuženik stavio na raspolaganje kreditni iznos iskazan kao 161.000,00 CHF, a isplatio u kunskoj protuvrijednosti tog valutnog iznosa prema njegovom/tuženikovom/ srednjem tečaju.

1.1.Određenja opisanog ugovora da je tuženik unaprijed pripremio i izložio u standardiziranom ugovoru. Utoliko da je isključivom tuženikovom voljom, dakle, bez prethodno s njim/tužiteljem/ učinjenog pregovaranja, u promatranom ugovoru stipulirano da će visina njegove/tužiteljeve/ obveze na vraćanje kreditnog duga zavisiti o tečaju valute švicarskog franka /čl. 7. ugovora/, a da će početno ugovorena kamatna stopa od 4,5% biti promjenjiva i zavisiti isključivo od jednostrane tuženikove odluke donijete bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se kamatna stopa mijenjati.

1.2.Utoliko da je tuženik u stranački ugovor ugradio nepoštena i ništetna ugovorna određenja i time prouzročio posljedicu u obliku neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, a da je stranački ugovor bio baš opisane /ne/kvalitete i prouzročio opisanu posljedicu da je utvrđeno odlukama nadležnih sudova /trgovačkih sudova/, a naposljetku, potvrđeno i revizijskim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

1.3.Uz iznijeto, naročito je naglasio da se određenja odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske /i opisao kojih odluka/, budući su iskazana u postupcima kolektivne zaštite interesa potrošača, imaju bezostatno primijeniti i u ovom postupku, te je u tužbi (i kasnijim, pravno dopuštenim preinakama) postavio zahtjeve izložene pod I i II izreke i zahtjeve na isplatu stečenog bez osnove koje je po provedenom vještačenju u postupku, naposljetku, postavio u sadržajima koji su izloženi pod III i IV izreke.

2.Raspolažući prema zahtjevima tužitelja, tuženik je te zahtjeve okvalificirao pravno neosnovanim zahtijevanjima.

2.1.Naveo je – u bitnome – da ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope u stranačkom ugovoru nema obilježja nepoštenog, pa stoga niti ništetnog ugovaranja.

2.2.Pak, očito za slučaj zauzimanja stajališta protivno njegovom u pogledu valjanosti stranačkog ugovaranja, tužiteljevim zahtjevima koji su izloženi pod III i IV izreke suprotstavio - prvenstveno – legitimacijske prigovore / prigovor da stranačko ugovaranje nema značajke potrošačkog ugovaranja niti tužitelj status potrošača u tom ugovaranju, kao i prigovor da je određene anuitete kredita plaćala treća osoba, a ne tužitelj, pa da toj trećoj osobi, a ne i tužitelju pripada pravo zahtijevati od tuženika vraćane stečenog bez osnove ukoliko je zbiljno takvo stjecanje ostvareno/, te - uz takve legitimacijske prigovore - i zastarni prigovor.

3.U dokaznom postupku pročitan je javnobilježnički potvrđeni /15.1.2007.god. potvrđeni/ Ugovor o namjenskom kreditu – U [adresa] 9.1.2007. god. /listovi 11 – 14 i 17 spisa/, pročitan je izvadak iz zemljišne knjige /list 15 spisa/ za kat. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Makar, pročitana je tuženikova isprava – Promet po kreditu broj 7103463755 kroz razdoblje 8.1.2007. -15.1.2015. god. /listovi 18-23 spisa/, pročitano je tuženikovo pismeno adresirano na tužitelja 8.2.2018. god. /list 24 spisa/, pročitana je tuženikova isprava – efektivna kamatna stopa/realna godišnja kamatna stopa od 27.5.2019. god. /listovi 25 – 32 spisa/, pročitan je uradak trgovačkog društva Podatkovni sadržaj d.o.o. Zagreb od 11.6.2019. god. /listovi 33 – 71 spisa/, pročitano je tuženikovo pismeno adresirano na tužitelja – Obavijest o promjeni kamatne stope od 8.1.2013. god. /list 107 spisa/, pročitani su opći uvjeti tuženikovog poslovanja od 6.7.1999. god. /listovi 108 – 112 spisa/, pročitani su Opći uvjeti i promjene kamatnih stopa Zagrebačke Banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama od 1.1.2011. god. i 1.7.2013. god. /listovi 113 – 120 spisa/, pročitan je niz novinskih članaka u kojima su problematizirani krediti u valuti CHF /listovi 155 – 160 spisa/, pročitan je javnobilježnički u potpisima ovjereni Ugovor o kupoprodaji od 19.11.2007. god. zajedno s prilozima /listovi 195 – 200 spisa/, pročitan je z.k. izvadak za kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Makar /list 202 spisa/, pročitani su oglasi o iznajmljivanju apartmana u [adresa] /listovi 209 – 211 spisa/, pregledan je dio kat. plana za Grad Makarsku /list 226 spisa/, pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Miljenka Galiota od 21.10.2021. god. /listovi 234

– 239 spisa/, pročitana je dopuna tog nalaza i mišljenja od 30.11.2024. god., (listovi 393-401), u statusu svjedoka saslušana je KV žena I /listovi 227

– 230 spisa/, te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja u statusu parnične stranke /listovi 267 – 269 spisa/.

4.Nakon analize i ocijene stranačkih raspolaganja i dokaza koje je izveo u postupku – zbog niže izloženih razloga – ovaj sud je zauzeo stajalište da zahtjevi koje je tužitelj postavio u parnici imaju kvalitete pravno /ne/osnovanih zahtijevanja, baš kako je to izloženo pod I, II i III izreke ove odluke.

5.Propisano je /a bilo je propisano i u vrijeme pokretanja ovog postupka/ st. 1. čl. 502a Zakona o parničnom postupku /NN-53/91-70/19; dalje ZPP/ da udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, a koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu /tužbu za zaštitu kolektivnih interesa i prava/ protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanja, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava kakve kolektivne interese i prava, a pak, st. 2. iste zakonske norme bilo je /i sada je/ propisano da štićeni interesi mogu biti interesi potrošača /potrošački interesi/.

5.1.Čl., pak, 502c ZPP propisano je /i bilo je u relevantno vrijeme propisano/ da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravna utvrđenja iz presuda kojima su prihvaćeni zahtjevi iz tužbi podnijetih u smislu čl. 502. st.1. ZPP, zahtjevi da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanja tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, a k tome je – naročito – propisano da će u opisanim slučajevima sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

5.2.Određenja suštinski istovjetna netom citiranim određenjima ZPP sadržana su i u ranije važećim određenjima Zakona o zaštiti potrošača /ZPP-79/07-56/13/, tako i u sada važećem Zakonu /NN-41/14-110/15 i 14/19/.

6.Crpeći ovlaštenja za to i takvo utuženje iz netom promatranih zakonskih određenja, Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ishodio je protiv tuženika pravomoćnu /i revizijski potvrđenu/ odluku suda u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača i to odluku u kojoj su presudbeno deklarirana utvrđenja da je tuženik kroz razdoblje od 1. 6. 2004. do 31. 12. 2008. god. povrjeđivao kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovor o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovarao valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a k tome, da je u istom razdoblju povrjeđivao prethodno opisane interese potrošača – korisnika kredita – i na način što je ugovarao ništetne i nepoštene odredbe o redovnoj kamatnoj stopi, ugovarajući da je ta stopa promjenjiva u skladu s njegovom jednostranom odlukom i njegovim drugim internim aktima, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora u tom razdoblju kao trgovac s potrošačima nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrđivao egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača utemeljenu na jednostranom povećavanju kamatnih stopa.

7.Proizlazi dakle, da je u postupku – postupku čija utvrđenja sud u postupcima odlučivanja o individualnim zahtjevima potrošača naprosto mora beziznimno implementirati u rezultate dokaznog postupka – utvrđeno da je kroz razdoblje od 1. 6. 2004. do 31. 12. 2008. god. tuženik s potrošačima sklapao ništetne i nepoštene ugovore, i to ništetne i nepoštene u pogledu ugovaranja valutne klauzule i kamatne stope.

8.Čitanjem stranačkog ugovora, pak, utvrđeno je da su ovopostupne stranke taj ugovor sklopile 9.1.2007. god., a na osnovi iskaza svjedokinje KV ž. I, tuženikove zaposlenice i osobe koja je u tuženikovo ime i za račun s tužiteljem sklopila promatrani ugovor, utvrđeno je da je tuženik u pogledu informiranja tužitelja i pregovaranja s tužiteljem u pogledu ugovornih određenja koja je tužitelj u ovom postupku nakanio deklarirati ništetnima iskazao baš onakvo ne/postupanje radi kakvog je i sankcioniran odlukama sudova opisanima u 6. odjeljku ovog obrazloženja, dakle, da prije sklapanja ugovora suugovaratelja nije dostatno informirao o svim parametrima bitnim za donošenje njegove / suugovarateljeve valjane odluke o odabiru valute za koju je stranački ugovor vezan niti je prije stipuliranja načina izračuna ugovorene promjenjive ugovorne kamate suugovaratelja izvijestio o metodi utvrđenja stope /načinu mijenjanja/ te kamate pa bi utoliko, u smislu prethodno kazanog, proizlazilo da je i ugovaranje ovopostupnih stranaka ništetno i nepošteno ugovaranje, kako u pogledu ugovorene valutne klauzule tako i ugovorene redovne kamate.

8.1.Dakako proizlazilo bi tek onda ukoliko bi stranački ugovor imao obilježja potrošačkog ugovora, a time i sam tužitelj status potrošača.

8.2.Stoga je u postupku i valjalo dokazno sagledavati jesu li u konkretnom ugovaranju opisana obilježja i traženi status bili bi zbiljno ostvareni.

9.U st. 6. stranačkog ugovora /vidjeti list 12 spisa/ stipulirano je da tužitelj ugovaranjem pribavlja sredstva u svrhu kupnje stana, u godini pribave tih sredstava /vidjeti ugovor o kupoprodaji – listovi 195 – 197 spisa/ tužitelj je kupio stan i na ime kupoprodajne cijene već pri samoj kupnji prodavatelju isplatio novčani iznos u okviru iznosa stečenog pribavom promatranih kreditnih sredstava, a baš je u kupljenom stanu /na kupljenoj nekretnini/ zasnovao prebivalište /vidjeti evidencijske podatke o tužiteljevom prebivalištu/.

9.1.Skup prethodno izloženih, u postupku utvrđenih, okolnosti iznimno snažno upućuje na zaključak da je tužitelj promatrani pravni posao sklopio posao baš u onu svrhu koja je označena u ispravi koja o tom pravnom poslu svjedoči, a ne da bi sredstva utrošio u okviru kakve svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.

9.2. Zbog toga sagledavano stranačko ugovaranje ima obilježja potrošačkog ugovaranja i s tim u skladu je i sam tužitelj kao ugovaratelj imao status potrošača.

9.3.Stoga tužitelju pripada pravo pozvati se na prethodno izložena relevantna utvrđenja iz presude koja je donijeta u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, baš utvrđenja izložena u st. 6 ove odluke, dakle, baš stoga tužitelju pripada pravo u elemente procesne građe ove parnice ugraditi i prethodno opisana utvrđenja.

9.4.Utoliko je, i bez izvođenja daljnjih dokaza na relevantne okolnosti za donošenje odluke o osnovanosti zahtjeva tužitelja opisanih pod I i II izreke, valjalo deklarirati ništetnost stranačkih ugovaranja u onom dijelu tog ugovaranja koji je posebice izložen u tim odjeljcima ove odluke.

10.Stranački ugovor, dakle, djelomično je ništetan i nepošten, a s obzirom na njegova određenja koja nisu zahvaćena takvom /ne/kvalitetom ugovaranja, on može ostati na pravnoj snazi i bez ništetnih – nepoštenih određenja, a ta i takva određenja valja sagledavati kao da nikada nisu niti bila ugovorena. U skladu s tim valja držati da su stranke iznos tužiteljeve obveze u pogledu plaćanja glavnice promatranog kredita kroz mjesece otplate kredita vezali za onaj iznos koji je u otplatnom planu naznačen kao glavnični dio tužiteljeve mjesečne anuitetne obveze, a da su stopu redovne kamate koju je tužitelj imao plaćati kroz razdoblje povrata kreditnih sredstava ugovorili u visini 4,5%.

11.Nakon prethodno zauzetog stajališta, za odlučivanje o pravnoj osnovanosti tužiteljevog zahtjeva izloženog pod III i IV izreke, preostalo je sagledavati je li tužitelj, kroz razdoblje otplate kredita, kredita kojeg je naposljetku u cijelosti i otplatio, tuženiku isplatio više i ako jeste koliko više novčanih sredstava nego li bi imao platiti da je, umjesto povrata kredita uz obračun njegove obveze prema ništetnim i nepoštenim određenjima, vršio tuženiku povrat kreditnih sredstava uz obračun njegove obveze prema prethodno izloženim parametrima.

11.1.Dakako, valjalo je sagledavati i to je li od kakvog utjecaja i ako jeste od kakvog utjecaja jeste na postojanje možebitnog tužiteljevog potraživanja činjenica što bi određene obroke njegovog duga podmirivala, kako je to u postupku tvrdio tuženik, njegova supruga ĐV.

12.U nalazu i mišljenju vještak Milenko Galiot je – u bitnome – iznio mišljenje da je tužitelj tuženiku kroz razdoblje otplate kredita platio 12.284,58 EUR /na ime ugovornih kamata/ i 28.461,81 EUR /na ime plaćene glavnice/ više nego što je imao platiti da kojim slučajem plaćanja vršio u skladu s valjano ugovorenim /onima opisanima u st. 10. ove odluke/, a ne u skladu s ništetnim odredbama promatranog ugovora.

12.1.Na nalaz i mišljenje vještaka, dakle na dopunski nalaz i mišljenje vještaka od 30.11.2024. god., koji sadržava netom iznošene izračune, izostale su bilo kakve stranačke primjedbe.

12.2.Stoga je tom nalazu i mišljenju valjalo u potpunosti podariti vjeru i u skladu s tim držati utvrđenim da je tuženik na ime njemu vraćanja sredstava koje je on tužitelju predao na ime izvršenja obveze iz promatranog ugovora o zajmu, bez valjane osnove stekao prethodno izložene iznose, dakle, ukupan iznos novčanih sredstava 40.746,39 EUR.

13.Sredstva za vraćanje kreditnog duga tuženiku tužitelj je pribavljao radom u tijeku trajanja njegove bračne zajednice s osobom ĐV, zajednice koja i danas postoji. Dakle, tuženiku je tužitelj i prilikom njegovih neposrednih plaćanja plaćao sredstvima bračne stečevine. Stoga nikakve razlike nema ni onda ukoliko je njegova supruga ĐV iz okvira tog istog režima sredstava plaćala obveze koje je on preuzeo prema trećem /i obrnuto/. On je i u tom slučaju trećemu dužnik, plaćano je za njegov račun, pa je on i vjerovnik za ono više plaćeno trećemu bez osnove. Svako drugačije razmišljanje o utjecaju činjenice što bi supružnik platio za supružnika nešto trećemu iz bračne stečevine praktično bi vodilo do apsurdnih situacija. Stoga je i u konkretnom slučaju valjalo zauzeti stajalište da su i oni iznosi koji je plaćajući ma kome na ime plaćanja kakve tužiteljeve obveze pretplatila tužiteljeva supruga ĐV sredstva koja imaju biti vraćena baš u tužiteljevu imovinu. Utoliko je i valjalo zauzeti stajalište da je samo što je plaćeno /novčani iznos/ na ime izvršenja ništetnih određenja tuženik, prema pravilima o vraćanju stečenog bez osnove, pravilima normiranih čl. 111. Zakona o obveznim odnosima /NN-35/05-29/18; dalje ZOO/, u obvezi platiti baš tužitelju. Dakako, ima mu platiti taj iznos zajedno sa zateznom kamatom /od kada, o tome će niže biti riječi/ ukoliko su ta njegova potraživanja još uvijek pravno egzistentna. Stoga je zaključak o pravnoj /ne/osnovanosti tužiteljevog zahtjeva izloženog pod III i IV izreke valjalo odgoditi do pribave utvrđenja o tome je li ostvarena zastara tužiteljevog potraživanja /vezano za glavnicu tražbine/, odnosno, je li tuženik pošteni ili pak nepošteni stjecatelj dijela tužiteljeve imovine.

14.Stajalište o tome kada otpočinje tijek zastarnog roka restitucijskog zahtjeva zauzet je, ne samo u praksi sudova, nego je o tome stajalište zauzeo i građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Pak, zauzeto je stajalište da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počima teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

15.Ništetnost određenja stranačkog ugovora, onih određenja na osnovi kojih je naposljetku nastalo promatrano potraživanje, mada su ta određenja ništetna ex tunc, deklarirana su baš ovom odlukom i tek će pravomoćnošću ove odluke otpočeti rok zastare tog potraživanja.

15.1.Stoga tuženikov zastarni prigovor nema kvalitetu pravno osnovanog prigovaranja.

16.Ponavljamo već više puta kazano, promatrani dio tužiteljeve imovine prešao je u tuženikovu imovinu baš zbog toga što je tuženik očitovao nepoštenje pri stranačkom ugovaranju. On je dakle, nepošteni stjecatelj novčanog iznosa koji, barem prema ovoj odluci, ima isplatiti tužitelju, a utoliko i stjecatelj koji na glavnicu glavnog duga, u smislu čl. 1115 ZOO, ima platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja, dakle, u konkretnom slučaju zateznu kamatu na pojedinačno iskazane novčane iznose koja teče računano od onih dana kojih su ti novčani iznosi ušli u njegovu/tuženikovu/ imovinu, dakle, od onih dana koji su označeni u izreci ove odluke.

16.1.Utoliko niti tuženikov prigovor da tužitelju ne bi pripadala zatezna kamata na iznos glavnog duga od dana stjecanja vrijednosti koja predstavlja tu glavnicu nema kvalitetu pravno osnovanog prigovaranja.

17.Nisu, dakle, pravno osnovana tuženikova prigovaranja od kojih smo učinili zavisnim pravnu osnovanost tužiteljevih zahtjeva da mu tuženik isplati glavnicu nastalog potraživanja i zateznu kamatu koja na iznos te glavnice teče od dana prelaska promatrane vrijednosti tužiteljeve imovine u njegovu/tuženikovu/ imovinu.

17.1.Stoga /i/ tužiteljevi zahtjevi izloženi pod III i IV izreke ove odluke, predstavljaju pravno osnovana zahtijevanja pa je ta i takva zahtijevanja valjalo u potpunosti prihvatiti.

18.Dosljedno ukupnosti izloženog, presuđeno je kao u izreci ove odluke.

19.Budući je tužitelj u potpunosti uspio u parnici, tuženika je, u skladu s određenjima čl. 154. st. 1. ZPP, valjalo obvezati da tužitelju naknadi sve izdatke koje je on razložno učinio radi vođenja ove parnice.

19.1.Tužitelj je u parnici poduzeo jedanaest radnji po punomoćniku u osobi odvjetnika bodovno honoriranih sa po petsto bodova /sastav tužbe od 11.6.2019. god., zastupanje na ročištima 29.6.2021. god., 31.8.2021. god., 1.4.2022. god, 19.4.2022. god. 19.11.2024. god., i 10.12.2024. god./ te sastavi podnesaka od 10.8.2021. god., 25.8.2021. god., 15.3.2022. god. i 02.12.2024. god./ pa je utoliko, s obzirom na ukupan broj odvjetničkog honorara /5500/, vrijednost boda /2,00 EUR/ i PDV na odvjetničke usluge /25%/, radi zastupanja u parnici, razložno učinio izdatak u iznosu 11.000,00 EUR.

19.2.Radi pribave nalaza i mišljenja vještaka u parnici, tužitelj je učinio izdatak u ukupnom iznosu 598,20 EUR.

19.3.Napokon, učinio je izdatak u iznosu 1.232,60 EUR plaćajući pristojbu na tužbu i odluku.

20.Dakle, tužitelj je u parnici razložno učinio ukupan izdatak u iznosu 12.830,80 EUR, a u parnici je – uvodno smo kazali – uspio /u odnosu na naposljetku postavljeni zahtjev/ u cijelosti.

20.1.Stoga je tuženika, u skladu s određenjima uvodno označene zakonske norme, valjalo obvezati da tužitelju na ime troškova postupka isplati baš netom zabilježeni iznos, dakle, o dosudi/snošenju troškova ove parnice, riješiti kao pod V izreke.

U Imotskom 18. prosinca 2024. god.

S U D A C :

BORO MISIR

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana Županijskom sudu, a putem ovog suda.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte