REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-832/2023-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Horvat, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ankice Zorić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice SB i BB obje iz [adresa], koje zastupa opunomoćenica Tatjana Šakić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Šakić i partneri d.o.o., Zagreb, Zagrebačka cesta 143a, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi primitka u hrvatsko državljanstvo, 18. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-224-02/21-01/6205, Urbroj: 511-01-203-22-5 od 25. siječnja 2023.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo tužiteljice i njezinog djeteta LB, državljanka Srbije.
2. U tužbi i tijekom spora tužiteljica osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi kako je u navedenoj prijavi rođenja krajnje nečitko, nejasno, neuredno i netransparentno na sredini lista upisano "srpska" i to da je znatan dio riječi jasno upisan u koloni oca djeteta, te da nikakve prijevarne namjere nije bilo niti prilikom samog prevođenja gdje je vjerojatno prevoditelj nije ni vidio ni shvatio na što se odnosi. Napominje da znatna većina hrvatskih državljana u svojim dokumentima ne navodi svoju nacionalnu pripadnost, a to zasigurno ne znači da oni nemaju nacionalnu pripadnost. Uz tužbu prilaže izvod i potvrda Akademije Tehničko-umjetničko strukovnih studija Beograd, Odsjek Visoka tekstilna škola za dizajn, tehnologiju i managment Beograd u kojoj se navodi da je prijemni list podnositeljice za zimsko/ljetni semestar 1994./1995., apsolutno vjerodostojan. Smatra da iz obrazloženja osporavanog rješenja potpuno nejasan navod da stranka nije dokazala osobnu pripadnost hrvatskom narodu, jer takvo tumačenje niti ima smisla, niti proizlazi iz spisa predmeta, niti Zakona. Nadalje, nesporno je da je otac tužiteljice SB pripadnik hrvatskog naroda, te smatra da prilikom donošenja osporavanog rješenja nije na stručan način i u potrebnoj mjeri za konkretan slučaj uzet u razmatranje zahtjev i specifičnosti individualnosti njihovog života i statusa u konkretnom burnom i agresivnom ratnom i poratnom vremenu i prostoru na prostoru bivše Jugoslavije – bez sumnje u teškim društveno političkim prilikama, a što tuženik, smatra tužiteljica, krajnje birokratski svjesno zanemaruje. Navodi kako su tužiteljice upoznate s hrvatskom znanošću i kulturom, izvrsno govore hrvatski jezik, te bi primitak u hrvatsko državljanstvo za njih predstavljalo veliku čast. Poziva se na presudu Visokog upravnog suda, poslovni broj Usž-1594/22 od 8. rujna 2022. te tijekom spora dostavlja presudu ovog suda poslovni broj UsI-4270/23, te smatra da se ista može primijeniti u konkretnom slučaju.
3. Stoga predlaže da Sud tužbeni zahtjev usvoji i poništi osporavano rješenje.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ponavlja navode iz obrazloženja osporavanog rješenja, te u bitnome navodi kako uvidom u presliku prijave rođenja djeteta u rubriku "narodnost" u potpunosti je vidljivo da u tu rubriku upisana riječ "srpska" i da je upisana tako da obuhvaća rubrike koje se odnose na oba roditelja djeteta, dakle i na tužiteljicu kao njegovu majku. Uz to, budući da su u prijavi rođenja traženi podaci o državljanstvu za oba roditelja, upisane su riječi "Srbije". Također je utvrđeno da tužiteljica prijavu rođenja djeteta potpisala i iz čega proizlazi da je upoznata s njenim sadržajem. Osim toga, iz priloženog izvatka iz matične knjige rođenih od **.**.2021., vidljivo je da se tužiteljica nije izjasnila o svojoj nacionalnoj pripadnosti iako joj je to omogućeno zakonskom regulativom u Srbiji od 1. siječnja 2019. Navodi kako su u postupku ocjenjeni svi raspoloživi dokazi, pa je tako ocjenjeno i da je tužiteljičin otac pripadnih hrvatskog naroda, a uzimajući u obzir činjenicu da tužiteljica nije dokazala osobnu pripadnost hrvatskom narodu, te da njena majka nije pripadnica hrvatskog naroda, očeva pripadnost hrvatskom narodu nije od utjecaja na drugačiji odluku u ovoj upravnoj stvari.
5. Stoga predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis, kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku te je, budući da su za to ispunjeni uvjeti iz članka 98. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24 – dalje: ZUS), a tužiteljica nije u tužbi izrijekom zahtijevala održavanje rasprave, predmetni spor riješio bez rasprave.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Člankom 16. stavkom 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj 53/91, 70/91, 28/92, 113/93, 4/94, 130/11, 110/15 i 102/19), propisano je da pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u [adresa] može steći hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona.
9. Pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje se ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda, da je aktivan sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu.
10. Člankom 16. stavkom 3. Zakona o hrvatskom državljanstvu propisano je da iznimno od stavka 2. ovoga članka, dokaze o pripadnosti hrvatskom narodu ne mora priložiti osoba za čije je roditelje nesporno utvrđena pripadnost hrvatskom narodu. .
11. Člankom 13. stavkom 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu propisano je da prirođenjem stječe hrvatsko državljanstvo maloljetno dijete: 1. ako oba roditelja stječu državljanstvo prirođenjem ili 2. ako prirođenjem stječe državljanstvo samo jedan od roditelja, a dijete živi u [adresa] i ima odobren stalni boravak ili 3. ako jedan od roditelja stječe državljanstvo prirođenjem na temeljem članka 11. stavka 1. ili članka 16. ovoga Zakona, ili 4. ako prirođenjem stječe državljanstvo samo jedan od roditelja, drugi je bez državljanstva ili nepoznatog državljanstva, a dijete živi u inozemstvu.
12. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da je tužiteljica podnijela zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo pozivom na odredbu članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu kojim zahtjevom je obuhvatila i svoje tada malodobno dijete LB.
13. Naime, imajući u vidu citiranu odredbu članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu u postupku je bilo potrebno utvrditi ili da su roditelji tužiteljice nesporno utvrđeni pripadnicima hrvatskog naroda ili da je tužiteljica tijekom života ranije deklarirala svoju osobnu pripadnost hrvatskom narodu u pravnom prometu navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama i drugim dokumentima.
14. Kako je u spisu nesporno utvrđeno da oba roditelja tužiteljice nisu pripadnici hrvatskog naroda, već da je otac pripadnik hrvatskog naroda, što tuženik niti ne osporava, no da majka nije pripadnica hrvatskog naroda, što pak ne osporava tužiteljica, to nema mjesta primjeni odredbi članka 16. stavka 3. Zakona o hrvatskom državljanstvu, već se pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje osobno za tužiteljicu sukladno članku 16. stavku 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu.
15. Nadalje, kako spisu predmeta nesporno prileži prijava rođenja djeteta koju je tužiteljica osobno potpisala i u kojoj je nesporno, kao što to proizlazi iz ovjerene preslike predmetne prijave, u rubrici "narodnost" za tužiteljicu, upisano "Srbije", kao što i iz spisu priloženog izvatka iz Matice rođenih proizlazi da rubrika "nacionalna pripadnost" nije popunjena, to pravilno tuženik zaključuje da se tužiteljica tijekom života nije kontinuirano izjašnjavala kao pripadnica hrvatskog naroda, slijedom čega ista ne ispunjava uvjete za primitak u hrvatsko državljanstvo, sukladno članku 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Osim toga, tužiteljica je u postupku dostavila presliku prijavnog lista popunjavanu prilikom upisa u Višu tehničku tekstilnu školu u kojoj je u rubrici "nacionalna pripadnost" navedeno Hrvatska, međutim, uvidom u ovjeru predmetnog prijavnog lista, razvidno je da se u konkretnom slučaju radi o ovjerenoj preslici preslikane isprave, slijedom čega pravilno zaključuje tuženik da se ne radi o vjerodostojnom dokumentu jer prilikom ovjere nije izvršen uvid u izvornik prijavnog lista, a kako bi to proizlazilo, niti u ovjerenu kopiju.
16. U odnosu na potvrdu o vjerodostojnosti dokumenta izdane od Akademije Tehničko – umjetničkih strukovnih studija Beograd od 24. siječnja 2023., kojeg tužiteljica dostavlja uz tužbu, navodi se kako predmetna potvrda dokazuje da je sva dokumentacija koja se nalazi u prostorijama Akademije apsolutno vjerodostojna. Međutim, navedena potvrda ne dokazuje da je preslika prijavnog lista kojeg je tužiteljica dostavila na ovjeru javnom bilježniku, vjerodostojna i da odgovara izvornicima koji se nalaze u prostorijama Akademije tehničko – umjetničkih strukovnih studija Beograd za koje je izdana potvrda o vjerodostojnosti dokumenta. Ovo tim više, budući da nesporno prilikom ovjere prijavnog lista kod javnog bilježnika, isti nije izvršio uvid u izvornik tog prijavnog lista, a tužiteljica je preslike prijavnih listova mogla ovjeriti na fakultetu koji iste čuva u službenoj evidenciji, što tužiteljica nije učinila pa po ocjeni ovog suda ista niti tijekom ovog spora nije dokazala vjerodostojnost da je u spis tuženika priložen prijavni list vjeran izvorniku koji se čuva u Akademiji tehničko- umjetničkih strukovnih studija Beograd.
17. Kraj takvog stanja stvari, budući da se tužiteljica tijekom života izjašnjavala kao pripadnica srpskog naroda (prijava rođenja djeteta), odnosno, iako je za to imala prilike, nije se izjašnjavala kao pripadnica hrvatskog naroda (izvod iz matice rođenih) to ista ne ispunjava uvjete iz članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu, jer ista nije dokazala pripadnost hrvatskom narodu, a dijete tužiteljice ne ispunjava uvjete iz članka 13. istog Zakona, osporavano rješenje tuženika ocjenjuje se zakonitim.
18. Valjalo je stoga temeljem odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 18. prosinca 2024.
Sudac:
Ivana Horvat
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Odvjetnica Tatjana Šakić, OD Šakić i partneri d.o.o. – e- komunikacijom 2. Ministarstvo unutarnjih poslova RH, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33
3. U spis
