REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4633/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NP, vlasnika obrta [obrt] iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lafter, odvjetnik u Jastrebarskom, A. Mihanovića 14, protiv tuženika PORSCHE LEASING d.o.o. iz Zagreba, V. Škorpika 21, OIB 90275854576, kojeg zastupa punomoćnik Staša Stefanović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stefanović & Vrdelja u Zagrebu, D. T. Gavrana 13, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1163/2024-2 od 2. srpnja 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-107/2020-34 od 15. veljače 2024., na sjednici održanoj 18. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova povodom odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužitelji su predložili da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1163/2024-2 od 2. srpnja 2024., kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-107/2020-34 od 15. veljače 2024., postavljajući slijedeća pravna pitanja:

„1. Čini li sud bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 259. st. 1. ZPP-a, ako vještaku propusti odrediti pravilan zadatak, odnosno odrediti pitanja o kojima se vještak treba očitovati, a sukladno pravovremenom dokaznom prijedlogu tužitelja?

2. Čini li drugostupanjski sud bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 11. ZPP-a ako za utvrđenje o odlučnoj činjenici da tužitelj nije dokazao da je tuženik jednostrano mijenjao ugovorenu stopu kamata, u obrazloženju svoje odluke nije dao jasne, uvjerljive, logične ili razumne razloge?

3. Od kada počinje teći zastarni rok u slučaju tužbenog zahtjeva kojim se zahtijeva ono što je primljeno na temelju ništetnog pravnog posla sukladno čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima:

a) od trenutka primitka ispunjenja

ili

b) od trenutka pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost pravnog posla?“ pozivajući se na razlog propisan čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP navodeći da je riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu a u pogledu kojih pobijana presuda odstupa od prakse revizijskog suda.

2. Odgovorom na prijedlog tuženik osporava navode iz prijedloga i predlaže da se prijedlog za dopuštenje revizije odbaci, podredno odbije uz naknadu troškova povodom odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući u skladu sa čl. 385.a i 387. ZPP, ovaj revizijski sud je zaključio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

3.1. Postavljena pravna pitanja su pretežito činjenična i stoga ne udovoljavaju kriteriju univerzalnosti koji bi se odgovorom na takva pitanja primjenom čl. 385.a st. 1. ZPP trebala ostvariti, već se odnose na okolnosti konkretnog slučaja i procesnu situaciju koja se u konkretnom slučaju nije ostvarila.

3.2. Iz obrazloženja nižestupanjskih odluka proizlazi da tuženik nije iznosio primjedbe na nalaz vještaka već je u skladu s nalazom vještaka i uskladio tužbeni zahtjev, pa postavljeno pravno pitanje (pod rednim brojem 1.) ne odgovara procesnoj situaciji koja se u konkretnom slučaju ostvarila.

3.3. Nadalje, tužitelj prilikom postavljanja pravnih pitanja zanemaruje činjenična utvrđenja suda prema kojima tužitelj nije imao status potrošača jer je ugovoru tužitelj naveden kao nositelj obrta, kao i da se na tuženika ne odnose učinci kolektivnog spora.

3.4. Pravno shvaćanje suda drugog stupnja kojim odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda u pogledu tijeka zastare potraživanja plaćenog na temelju ništetnog pravnog posla nije od utjecaja na odluku u sporu jer je sud ocijenio da ugovor nije ništetan.

4. Stoga je temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja odbijen.

5. Odgovor na prijedlog nije potreban radi vođenja parnice te je temeljem čl. 155. st. 1. ZPP odlučeno kao pod II izreke.

Zagreb, 18. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa