REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-307/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Jadranke Anić Matić članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ABC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jadranka Sloković, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika: 1. Republike Hrvatske, Ministarstvo pravosuđa, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel i 2. UV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivo Farčić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete zbog diskriminacije, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-274/2016-2 od 20. lipnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 5-Pr-8759/14-44 od 24. veljače 2016. godine, u sjednici održanoj 18. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno plate naknadu neimovinske štete zbog diskriminacije u iznosu od 100.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24.studenog 2011.g., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke za pet postotnih poena, kao i cjelokupne troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke za pet postotnih poena tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku osam dana.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi prvotuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 6.000,00 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama od 24.veljače 2016.g. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotnih poena, sve u roku od osam dana.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi drugotuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kuna, u roku osam dana.“

2. S obzirom na to da se u predmetnom slučaju tužbeni zahtjev u odnosu na glavnu stvar temelji na čl. 17. st. 1. toč. 3. Zakona o suzbijanu diskriminacije (Narodne novine br. 85/08 i 112/12, dalje: ZSD), u skladu s pravnim shvaćanjem prihvaćenim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2021., dopuštena je samo (redovna) revizija iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP).

3. Tužitelj revizijom pobija drugostupanjsku presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitnih povreda odredaba ZPP iz čl. 354. st. 1. i 354. st. 2. toč. 6. i 11. te predlaže da ovaj revizijski sud ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Tuženici nisu odgovorili na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. Na temelju odredbe čl. 392.a ZPP ovaj je sud pobijanu presudu ispitao samo u dijelu u kojem se ona revizijom pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, uzevši u obzir da je propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

7. Pobijana presuda nema nedostataka i može se ispitati te sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni i nejasni, pa u postupku koji je prethodio reviziji nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se poziva tužitelj. Obrazlažući tu povredu tužitelj zapravo iznosi vlastite ocjene izvedenih dokaza i donesenih zaključaka prilikom ocjenjivanja kandidata za predsjednika Županijskog suda u Zagrebu od strane Sudačkog vijeća tog suda. Međutim, suprotno navodima iz revizije, drugostupanjski sud je iz iskaza svjedokinje UVZ, kojeg je navedena dala u ovome postupku, utvrdio da je Sudačko vijeće Županijskog suda u Zagrebu kao tijelo vršilo bodovanje i ocjenjivanje svih kandidata za predsjednika Županijskog suda u Zagrebu. U postupku nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP s obzirom na to da sud samostalno odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti (čl. 220. st. 2. ZPP), kao što je u predmetnom slučaju sud odlučio da nema potrebe za provođenjem dokaza suočenja tužitelja sa svjedocima KV i FV s obzirom na to da su iskazi svih saslušanih svjedoka suglasni u bitnim okolnostima.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 100.000,00 kn, koji zahtjev je činjenično utemeljio na tvrdnji da je po osnovi društvenog položaja i obrazovanja stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na druge osobe u usporednoj situaciji i da je prema njemu po toj osnovi izvršena izravna diskriminacija u smislu čl. 2. st. 1. i čl. 3. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine br. 85/08 i 112/12; dalje ZOSD) te segregacija iz čl. 5. istog Zakona, odnosno da je prema njemu izvršeno prisilno razdvajanje po osnovi društvenog položaja ili obrazovanja.

9. U postupku koji je prethodio revizijskome utvrđeno je:

- da je Sudačko vijeće Županijskog suda u Zagrebu donijelo odluku o ocjeni obnašanja sudačke dužnosti broj Sv-11/11 od 21. rujna 2011., kojom je tužitelj ocijenjen ocjenom

- "izvrsno obnaša sudačku dužnost", uz ostvaren 141 bod,

- da je protiv navedene odluke tužitelj 19. listopada 2011. podnio žalbu,

- da se dopisom od 26. listopada 2011. Sudačko vijeće Županijskog suda u Zagrebu očitovalo na navode iz žalbe tužitelja te je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dostavilo podatke o radu, kvantitativnim rezultatima, poštivanju rokova i posebnim slučajevima vrednovanja rada suca,

- da je Posebno vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske rješenjem broj Osž-15/11 od 7. studenog 2011., po žalbi tužitelja, djelomično izmijenilo ocjenu o obnašanju sudačke dužnosti tužitelja od 21. rujna 2011. na način da je ocijenjen ocjenom izvrsno obnaša sudačku dužnost – 148 bodova,

- da je uvidom u spis Sudačkog vijeća Županijskog suda u Zagrebu broj Sv-11/11 utvrđeno da je na traženje predsjednika DSV-a od 25. kolovoza 2011. Sudačko vijeće Županijskog suda u Zagrebu bilo dužno dostaviti mišljenje i ocjenu obnašanja sudačke dužnosti za kandidate ABC, suca Županijskog suda u Zagrebu, ABC, sutkinju Županijskog suda u Zagrebu te ABC, suca Županijskog suda u Zagrebu te je u skladu s time Sudačko vijeće Županijskog suda u Zagrebu dopisom od 19. rujna 2011. zatražilo podatke o radu tih sudaca od Županijskog suda u Zagrebu te su ti podaci od strane Županijskog suda u Zagrebu, Ureda predsjednika, dostavljeni Sudačkom vijeću dopisom od 20. rujna 2011., potpisanim od strane v.d. predsjednika tog suda ABC,

- da je na sjednici Sudačkog vijeća 21. rujna 2011. obavljen razgovor sa svim kandidatima za predsjednika Županijskog suda u Zagrebu (ABC, ABC i ABC), nakon čega su, po završenom bodovanju i ocjenjivanju svi članovi Sudačkog vijeća pozvani dati svoje mišljenje o kandidatima, uzimajući u obzir prezentacije njihova programa kao i broj bodova ostvarenih prilikom ocjenjivanja, pri čemu su svi članovi vijeća bili suglasni da vijeće treba dati pozitivno mišljenje o svim kandidatima, ali da suca ABC treba posebno istaknuti,

- da istom spisu Sudačkog vijeća prileži i ocjena o obnašanju sudačke dužnosti za pojedine kandidate, te da su svi ocijenjeni ocjenom izvrsno obnaša sudačku dužnost, pri čemu je protukandidatima tužitelja, ABC dodijeljeno 142,50 bodova, a ABC 150 bodova,

- da je Državno sudbeno vijeće (dalje: DSV) 24. studenog 2011. donijelo pod brojem IPS-58/11 odluku o imenovanju predsjednika suda kojom je za predsjednika Županijskog suda u Zagrebu imenovan ABC,

- da je protiv odluke DSV-a od 24. studenog 2011. broj IPS-58/11 tužitelj podnio upravnu tužbu Upravnom sudu, koja je odbačena rješenjem Upravnog suda od 5. ožujka 2011.,

- da je protiv navedenog rješenja tužitelj podnio žalbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, koja je rješenjem Usž-6/12 od 3. listopada 2013. odbačena,

- da je saslušanjem svjedoka utvrđeno da je Sudačko vijeće Županijskog suda u Zagrebu kao tijelo vršilo bodovanje i ocjenjivanje svih kandidata za predsjednika Županijskog suda u Zagrebu (ABC, ABC i ABC) prema propisanim normativima, odnosno metodologiji na jednak način u odnosu na svu trojicu kandidata,

- da je saslušanjem svjedoka utvrđeno da bodovanje svih kandidata izvršeno na jednak način te da bilo kojem od kandidata nije dana prednost po bilo kojoj osnovi,

- da Sudačko vijeće, osim što ocjenjuje obnašanje sudačke dužnosti svakog pojedinog kandidata daje i mišljenje o svakom kandidatu, koje se ne zasniva samo na utvrđenom broju bodova, nego i programu rada koji je pojedini kandidat predložio te dojmu kojeg je isti ostavio, pa okolnost da je Sudačko vijeće navelo da bi suca ABC trebalo posebno istaknuti nema značenje stavljanja istoga u povoljniji položaj u odnosu na tužitelja,

- da je sam postupak bodovanja odnosno ocjenjivanja i konačnog imenovanja proveden prema proceduri gdje je tužitelj imao mogućnost pravnih lijekova protiv donesenih odluka, što je tužitelj i iskoristio.

10. Na temelju tih činjeničnih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da društveni položaj tužitelja nije ni na koji način predstavljao osnovu za postupanje prvotuženice Republike Hrvatske prema tužitelju, niti diskriminaciju prema njemu predstavlja okolnost što je jedan od kandidata (ABC) dostavio i potpisao podatke Sudačkom vijeću, budući da je navedeni protukandidat u spornom razdoblju obavljao dužnost vršitelja dužnosti predsjednika Županijskog suda u Zagrebu, pa je podatke koji su zatraženi od Ureda predsjednika suda mogao jedino on i potpisati s obzirom na svoju funkciju i ovlaštenje. Također, nižestupanjski sudovi zaključili su da ne postoji pasivna legitimacija drugotuženika UV s obzirom na to da se tužba za naknadu štete koju svojim radom nanese sudac može podnijeti protiv Republike Hrvatske, a ne i protiv suca.

11. Tužitelj je u reviziji naveo da je po osnovi društvenog položaja stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na druge osobe u usporednoj situaciji, u konkretnoj situaciji u vezi bodovanja između njega i v.d. predsjednika Županijskog suda u Zagrebu te s obzirom na to kako je tekao postupak za izbor predsjednika Županijskog suda u Zagrebu, pa je prema tužitelju po toj osnovi izvršena izravna diskriminacija u smislu čl. 2. st. 1. i čl. 3. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine br. 85/08 i 112/12, dalje: ZSD). Također, tužitelj smatra da je prema njemu izvršena segregacija u smislu odredbe čl. 5. istog Zakona, odnosno da je izvršeno prisilno razdvajanje u odnosu na društveni položaj ili obrazovanje protukandidata, budući da bodovanje nije izvršeno prema propisanim normativima s obzirom na to da nisu dostavljeni svi potrebni podaci.

12. Odredbom čl. 1. st. 1. ZSD propisano je da se diskriminacijom smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije. Odredbom čl. 20. st. 1. ZSD propisano je da ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije te tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci.

13. Ovaj sud smatra kako su neosnovani revizijski navodi tužitelja da je on u ovome postupku učinio vjerojatnim da je došlo do diskriminacije te da je na tuženicima bio teret dokazivanja da diskriminacije nije bilo. Naime, u odnosu na diskriminaciju po osnovi društvenog položaja ili obrazovanja, valja reći da tužitelj tijekom trajanja ovoga postupka nije naveo koji je to društveni položaj njegovim protukandidatama omogućio utjecaj na rezultate izbora za predsjednika Županijskog suda u Zagrebu, a jednako se odnosi i na njegove navode o diskriminaciji po osnovi obrazovanja, pa samim time nije bilo ni potrebe da se utvrđuju ostali elementi diskriminacije u odnosu na navedene osnove. Činjenica što je jedan od protukandidata u vrijeme izbora za predsjednika Županijskog suda u Zagrebu bio na funkciji vršitelja dužnosti predsjednika tog suda samo po sebi ne znači da je ta osoba u boljem društvenom položaju u odnosu na ostale protukandidate, dok tužitelj kroz revizijske navode o tome na koji je način Sudačko vijeća Županijskog suda u Zagrebu vodilo postupak bodovanja kandidata zapravo osporava činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, što nije dopušteno u revizijskoj fazi postupka. Podredno, treba naglasiti i to da je ocjena provedenih dokaza pridržana za sud (članak 8. ZPP), pa postupanjem suda prema toj ovlasti i time što utvrđene činjenice nisu ocijenjene prema shvaćanju tužitelja, nije ostvarena povreda na koju se ukazuje u reviziji. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da tužitelj nije u skladu s odredbom čl. 20. ZSD učinio vjerojatnim da je povrijeđeno njegovo pravo na jednako postupanje te se samim time u ovome slučaju ne radi o (izravnoj) diskriminaciju po čl. 2. st. 1. ZSD, uznemiravanju prema čl. 3. st. 1. ZSD, kao ni segregaciji po odredbi čl. 5. st. 1. ZSD

14. Stoga je odbijanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo pravilno primijenjeno, pa kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena valjalo je istu odbiti kao neosnovanu te je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci presude.

Zagreb, 18. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek