REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1476/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja TP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja AP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. tužitelja IP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 4. tužitelja SP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 5. tužitelja HP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 6. tužitelja DP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 7. tužitelja ĐP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 8. tužitelja ČP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje sve zastupa punomoćnik Ramo Atajić, odvjetnik iz [adresa], protiv 1. tuženika Croatia banka d.d. Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB 32247795989, kojeg zastupaju punomoćnici Maro Ogresta i Boženka Mostarčić, odvjetnici iz Zagreba, Amruševa 13 i 2. tuženika Hrvatska agencija za osiguranje depozita, Zagreb, Jurišićeva 1, OIB 94819327944, radi utvrđenja ništetnom Odluke o sanaciji i isplate, odlučujući o reviziji prvo do osmo tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1874/2022-3 od 26. srpnja 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1775/2019 od 17. ožujka 2022., u sjednici održanoj 18. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja i slijedom toga ukidaju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1874/2022-3 od 26. srpnja 2023. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1775/2019 od 17. ožujka 2022. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

II. O trošku revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1775/2019 od 17. ožujka 2022. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnom Odluke o sanaciji i restrukturiranju CROATIA BANKE d.d., Zagreb („Narodne novine“, broj 98/99) od 27. rujna 1999., kao i zahtjev da tuženici solidarno isplate prvotužitelju 3.100.200,00 kn, drugotužitelju 332.200,00 kn, trećetužitelju 859.600,00 kn, četvrtotužitelju 305.000,00 kn, petotužitelju 165.200,00 kn, šestotužitelju 109.800,00 kn, sedmotužitelju 140.000,00 kn i osmotužitelju 28.000,00 kn svima s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. rujna 1999. do isplate (točka I. izreke), naloženo je tužiteljima solidarno nadoknaditi prvotuženiku troškove parničnog postupka od 66.762,50 kn (točka II. izreke) i odbijen je kao neosnovan zahtjev prvotuženika za naknadu troškova parničnog postupka od 248.925,00 kn (točka III. izreke).

2. Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:

„I. Odbija se žalba prvo do osmo tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1775/2019 od 17. ožujka 2022. u točki I. i II. njene izreke.

II. Odbija se žalba prvotuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1775/2019 od 17. ožujka 2022. u dijelu točke III. njene izreke za iznos od 187.175,00 kn.

III. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1775/2019 od 17. ožujka 2022. u dijelu točke III. njene izreke u odnosu na 61.750,00 kn i sudi:

Nalaže se tužiteljima naknaditi prvotuženiku parnični trošak od 61.750,00 kn, kao i trošak žalbenog postupka od 781,25 kn.“.

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju čije je podnošenje dopušteno rješenjem ovog suda Revd-501/2024-2 od 8. svibnja 2024. zbog pitanja predstavlja li Odluka Vlade Republike Hrvatske o sanaciji i restrukturiranju Croatia Banke od 27.rujna 1999. miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

4. Prvo i drugo tuženik su podnijeli odgovor na reviziju.

5. Ovaj sud u povodu revizije pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je protiv nje revizija dopuštena i samo u okviru pitanja u smislu odredbe čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

6. Revizija je osnovana.

7. Osnovne činjenice u ovom postupku nisu sporne niti bi ih ovaj sud s obzirom na granice ispitivanja pobijane presude u ovoj fazi postupka mogao ispitivati, pa je tako utvrđeno:

- da je Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku o sanaciji i restrukturiranju Croatia banke d.d. Zagreb („Narodne novine“, broj 98/99 - dalje: Odluka Vlade RH) i to na temelju odredaba Zakona o sanaciji i restrukturiranju banaka („Narodne novine“, broj 44/94) i prijedloga Hrvatske narodne banke koja je ocijenila da je postupak sanacije moguć i ekonomski opravdan;

- da su tužitelji prije Odluke Vlade o sanaciji Croatia banke d.d. Zagreb bili dioničari te banke;

- da su danom stupanja na snagu predmetne Odluke Vlade poništene i povučene dotadašnje dionice Croatia banke d.d. Zagreb i istovremeno su prestale funkcije Skupštine, Nadzornog odbora Banke, ovlaštenja Uprave Banke i prava dioničara Banke koja su im pripadala na temelju dotadašnjih dionica (članak VIII. Odluke);

- da je ovlasti Uprave, Nadzornog odbora i Glavne skupštine Croatia banke d.d. preuzeo privremeni upravitelj - Odluka Savjeta HNB-a o imenovanju privremenog upravitelja Croatia banke d.d. br. O-474/99 od 23. veljače 1999. i 23. kolovoza 1999.;

- da je člankom VII. Odluke Vlade Republike Hrvatske o sanaciji i restrukturiranju Croatia banke d.d. odlučeno da se danom objave predmetne Odluke povlače i poništavaju dotadašnje dionice Banke, a Banka izdaje zamjenske dionice u ukupnom iznosu koji odgovara visini potrebnog temeljnog kapitala za redovno poslovanje Banke;

- da su nove (zamjenske) dionice predane Državnoj agenciji za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka u visini izvršene dokapitalizacije banke od strane Agencije;

- da je Zakon o sanaciji i restrukturiranju banaka prestao važiti 31. svibnja 2000. stupanjem na snagu Zakona o prestanku važenja Zakona o sanaciji i restrukturiranju banaka („Narodne novine“, broj 52/00);

- da je Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj U-II-899 („Narodne novine“, broj 32/03) obustavio postupak u povodu prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom Odluke o sanaciji i restrukturiranju Croatia banke d.d. Zagreb.

8. Ovaj sud dopustio je podnošenje revizije zbog u točki 3. obrazloženja ove odluke jer je Europski sud za ljudska prava (dalje: ESLjP) u predmetu „Project-trade“ d.o.o protiv Hrvatske (Zahtjev 1920/14 - dalje: Presuda ESLjP) od 19. studenog 2020. donio presudu u kojoj je utvrdio da je Republika Hrvatska povrijedila pravo na mirno uživanje vlasništva zauzevši pravno shvaćanje u točki 86. do 88. obrazloženja kako slijedi:

„U svjetlu tih utvrđenja i uzimajući u obzir svoju sudsku praksu o tom pitanju (vidi, mutatis mutandis, gore citirani predmet Capital Bank AD, stavci 135. - 140.), Sud zaključuje da miješanje u vlasništvo društva podnositelja zahtjeva nije bilo popraćeno dovoljnim postupovnim jamstvima protiv proizvoljnosti i stoga nije bilo zakonito u smislu članka 1. Protokola br. 1.

87. Taj zaključak znači da Sud ne treba, niti zbog ograničenih informacija, može utvrditi jesu li ostale pretpostavke te odredbe bile ispunjene. Sud se stoga suzdržava od davanja bilo kakvog mišljenja o svrhovitosti Odluke Vlade od 23. rujna 1999. godine o sanaciji i restrukturiranju Croatia banke ili o pitanju je li ta mjera bila u općem interesu i, ako jest, je li uspostavljena pravična ravnoteža između zahtjeva od općeg interesa zajednice i zaštite prava društva podnositelja zahtjeva na mirno uživanje vlasništva (vidi, mutatis mutandis, gore citirani predmet Capital Bank AD, stavak 139.).

88. Stoga je u ovom predmetu došlo do povrede članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju.“.

9. Drugim riječima, kako valjanost Odluka Vlade RH nije bila podvrgnuta ispitivanju u sudskom postupku izostala su postupovna jamstva prava na mirno uživanje vlasništva iz Protokola 1. uz Konvenciju pa je već time došlo do povrede tog konvencijskog prava jer da bi miješanje bilo zakonito, mora između ostalog biti i popraćeno dovoljnom postupovnim jamstvima protiv proizvoljnosti, uključujući i mogućnost djelotvornog osporavanja predmetne mjere (Presuda ESLjP - točka 82. obrazloženja).

10. Protokol 1. uz Konvenciju glasi:

„(1)Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnoga prava. (2)Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primijeni zakone koje smatra potrebnima da bi uredila upotrebu vlasništva u skladu s općim interesom ili za osiguranje plaćanja poreza ili drugih doprinosa ili kazni.“.

11. ESLjP, a i Ustavni sud Republike Hrvatske drži da se pojam vlasništva u toj odredbi ne odnosi samo na vlasništvo u smislu stvarnog prava, nego i na druga subjektivna imovinska prava koja se po svojim obilježjima mogu izjednačiti s vlasništvom u smislu stvarnog prava (I prema odlukama USRH U-III-72/1995 od 11. travnja 2000., U-III-476/2000 od 14. lipnja 2000., U-IIIB-1373/2009 od 7. srpnja 2009., U-I-2643/2007 od 2. prosinca 2009., U-III-689/2008 od 27. listopada 2010., U- III-3871/2009 od 13. svibnja 2010. vlasništvo se mora vrlo široko tumačiti, jer obuhvaća načelno sva imovinska prava, a prema ESLjP ono se odnosi i na dionice, patente, licence i drugo.

12. Da ESLjP dionice i prava koja iz njih izviru smatra imovinskim pravom slijedi i iz točke 75. obrazloženja Presude ESLjP gdje je rečeno:

„Nije sporno između stranaka da Odluka Vlade od 23. rujna 1999. godine o sanaciji i restrukturiranju Croatia banke (vidi stavak 8. ove presude) i posljedično povlačenje i poništavanje dionica koje su pripadale društvu podnositelju zahtjeva predstavljaju miješanje u pravo društva na mirno uživanje vlasništva i da je stoga članak 1. Protokola br. 1 primjenjiv. Uzimajući u obzir svoju sudsku praksu o toj temi (vidi, primjerice, Cıngıllı Holding A.Ş. i Cıngıllıoğlu protiv Turske, br. 31833/06 i 37538/06, stavak 49., 21. srpnja 2015., i Reisner protiv Turske, br. 46815/09, stavak 47., 21. srpnja 2015.), i svoja prethodno navedena utvrđenja (vidi stavke 43. - 47. ove presude), Sud ne vidi razlog smatrati drugačije.“.

13. Da bi se donijela pravilna odluka u ovom postupku uvažavajući i pravno shvaćanje izraženo u Presudi ESLjP potrebno je utvrditi po domaćem pravu što je dionica i koja imovinska prava ona nosi svom imaocu, jer je shvaćanje ovog suda da do povrede prava vlasništva može doći tek onda ako neko pravo donosi u trenutku miješanja neke realne koristi ili ako ima neku realno provjerljivu vrijednost ili cijenu.

13.1. Odredbom čl. 159. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 152/11 - službeni pročišćeni tekst, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23, 136/24 - dalje: ZTD) dioničko društvo je trgovačko društvo u kojemu članovi (dioničari) sudjeluju s ulozima u temeljnome kapitalu podijeljenom na dionice.

13.2. Sukladno odredbi čl. 167. ZTD-a Članak 167. po sadržaju prava koja daju dionice mogu biti redovne i povlaštene.

Redovne dionice su dionice koje imatelju daju:

1. pravo glasa u glavnoj skupštini društva,

2. pravo na isplatu dijela dobiti društva (dividenda),

3. pravo na isplatu dijela ostatka likvidacijske, odnosno stečajne mase društva. Povlaštene dionice su dionice koje imatelju daju neka povlaštena prava, npr. pravo na dividendu u unaprijed utvrđenom novčanom iznosu ili u postotku od nominalnog iznosa dionice, pravo prvenstva pri isplati dividende, isplati ostatka likvidacijske, odnosno stečajne mase i druga prava u skladu sa zakonom i statutom društva.

13.3. Dakle, dionica je vrijednosni papir koji predstavlja udio u temeljnome kapitalu dioničkog društva. Dionice, a time i prava koja one sadrže ili daju, stječu se ulaganjem imovine koje se sastoji u prijenosu budućem dioničkom društvu imovine koja se ulaže.

14. Ta imovina predstavlja dio temeljnog kapitala odnosno početne imovine društva koja služi za poslovanje društva i za podmirenje obveza društva prema njegovim vjerovnicima, što vrijedi i za osobe koje su postali dioničari nakon što je društvo osnovano, jer su oni slijednici osnivatelja i stupaju u njihov pravni položaj.

15. Budući da se dijelom imovine društva koji odgovara svoti temeljnog kapitala ne može raspolagati u korist dioničara, te budući da su i osobe koje su stekle dionice nakon osnivanja slijednici osnivatelja, svi dioničari snose rizik uspješnog poslovanja društva.

16. Iz svega gore navedenog jasno proizlazi da dioničari stječu dionice pravnim poslom i da time stječu imovinske i upravljačke ovlasti u dioničkom društvu ,ali da su stjecanjem dionica stekli i prihvatili pravni položaj imatelja dionica kako je to uređeno prije svega ZTD-om.

17. Također, dioničar imajući dionice nije prema dioničkom društvu stekao nikakvu novčanu ili drugu imovinsku tražbinu osim prava na isplatu dividende, a što jasno slijedi iz odredbe čl. 224. st. 1. ZTD-a gdje je propisano da dioničari moraju društvu vratiti isplate koje protivno ZTD-u prime od društva, a ako iznose prime kao dividendu, obveza povratka postoji samo onda ako im društvo dokaže da su znali ili da su morali znati da nisu imali pravo primiti isplatu.

18. Isti zaključak o opsegu prava dioničara slijedi i iz odredbe čl. 217. ZTD-a gdje je određeno da se dioničarima se ne smiju vratiti uplaćeni ulozi. Vraćanjem uplaćenog uloga ne smatra se plaćanje cijene kod dopuštenog stjecanja vlastitih dionica, niti se dioničarima mogu obećati ni platiti kamate na ono što su uložili u društvo.

19. Dionica kao vrijednosni papir ima svoj nominalni iznos, te svoju tržišnu vrijednost, vrijednost koju dionica, koja se nalazi na burzi, postiže na burzi. (tako i ovaj sud u Revt-245/2010 od 21. rujna 2011.).

20. Imajuću sve gore navedeno imovinska prava, dakle i prava koja se mogu izjednačiti sa imovinom u smislu Protokola 1. uz Konvenciju kada se radi o dionicama svode se na dva prava imaoca dionice, prava na dividendu i prava na cijenu dionice koju dionica može postići na tržištu dionica u nekom trenutku kada i ako se stavlja ili može staviti na tržište.

21. Imajući sve gore navedeno u vidu, sudovi nižeg stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu ocjenjivali u sudskom kontradiktornom postupku opravdanost donošenja Odluke Vlade RH što su bili dužni učiniti vodeći računa o pravnom shvaćanju sadržanom u Presudi ESLjP, a posljedično tome i koja su konkretno imovinska prava povrijeđena imaocima dionica (ovdje tužiteljima).

22.1. Stoga će u nastavku postupka sudovi nižeg stupnja će, ako to opravdavaju odgovarajući dokazni prijedlozi stranaka, prvo utvrditi postoje li imovinska prava tužitelja (vrijednost dionice na tržištu i dospjela dividenda) kao dioničara Croatia banke u vremenu neposredno prije početka postupka koji je rezultirao donošenjem Odluke Vlade RH, te potom ako su takva prava realno postojala i realno mogla biti ostvarena ocijeniti će i ispitati opravdanost donošenja Odluke Vlade RH , a da bi potom ocijenio je li došlo do miješanja države i imovinu tužitelja i eventualno je li to miješanje bilo opravdano sukladno postulatima iz Protokola 1 uz Konvenciju (točka 10. obrazloženja).

22.2. Naime, pri tome ako sudovi utvrde da su realno postojala imovinska prava dioničara „Croatia banke“ prvo će biti potrebno ispitati jesu li poslovanjem banke ispunjene pretpostavke postavljanja privremenog upravitelja i donošenja odluke o provođenju postupka sanacije banke određene Zakonom o bankama („Narodne novine“, broj 161/98) i Zakonom o sanaciji i restrukturiranju banaka („Narodne novine“, broj 44/94 i 161/98). Ako su ispunjene te pretpostavke, odnosno ako je zbog vlastitog poslovanja banke jamstveni kapital izvjesno postao nedostatan za podmirenje obveza banke prema njenih trećim osobama kao vjerovnicima, može se smatrati da je miješanje države u mirno uživanje vlasništva bilo u skladu sa zakonom i legitimnim ciljem i nužno u demokratskom društvu odnosno razmjerno naravi potrebe. Ako navedene pretpostavke nisu ispunjene može se utvrditi da miješanje države u mirno uživanje vlasništva nije bilo u skladu sa zakonom, ni legitimnim ciljem ni nužno u demokratskom društvu odnosno razmjerno naravi potrebe.

22.3. Iz gore navedenih razloga u ovoj fazi postupka ne može se dati decidiran odgovor na pitanje zbog kojeg je dopušteno podnijeti reviziju u ovom postupku, ali je s obzirom na činjenice i okolnosti koji se u nastavku postupka imaju utvrditi odgovoreno što je nužno da bi se dao jasan i nedvosmislen odgovor predstavlja li Odluka Vlade RH miješanje u konvencijsko pravo mirnog uživanja vlasništva.

23. Nakon toga sud će donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku, pa je slijedom svega gore navedenog odlučeno kao u izreci primjenom odredbe čl. 391. st. 6. ZPP- a.

24. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. ZPP-a.

Zagreb, 18. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina