Poslovni broj: Usž-1425/2023-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Lidije Rostaš, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Konzum plus d.o.o., iz Zagreba, Marijana Čavića 1/A, kojeg zastupa opunomoćenica Tamara Sardelić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Jelić, Čavlina Zrinšćak i Sardelić d.o.o., u Zagrebu, Boškovićeva 8, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreza na dobit, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-935/2021-23 od 31. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-935/2021-23 od 31. siječnja 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-410-10/19-01/12, URBROJ: 513-04-21-12 od 2. ožujka 2021. i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Ureda za velike porezne obveznike Zagreb, KLASA: UP/I-410-01/2019-001/002, URBROJ: 513-07-23/02-2019-01 od 19. veljače 2019. kojim su odbijeni ispravci prijave poreza na dobit za 2015. godinu.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da prvostupanjski sud nije odlučio o razlozima navedenim u tužbi jer da je tužitelj u tužbi naveo da drugostupanjsko rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno da se ne može ispitati. Dodaje da zbog nepotpuno odnosno pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije utvrđeno pravo stanje stvari, odnosno činjenica da ispravak prijave poreza na dobit za 2015. godinu podnesen pravovremeno. Nadalje navodi da prvostupanjski sud ne daje odgovor na pitanje da li su učinci knjigovodstvenih ispravaka priznati izravno u kapital u poslovnim knjigama za 2016. godinu i da li je porez na dobit za 2015. godinu već ispravljen tijekom sklapanja nagodbe i to na način da je gubitak prenesen u 2016. godinu. Ističe da mu je uskraćeno pravo na pravni lijek jer je drugostupanjsko tijelo odbilo odlučiti o žalbi i žalbenim razlozima. Naposljetku navodi da je u drugostupanjskom rješenju pogrešno naveden iznos koji je prvostupanjskim rješenjem utvrđen za stavku gubitka za 2015. godinu. Predlaže stoga da Sud poništi pobijanu presudu, otkloni nedostatke i sam riješi stvar uz naknadu troškova žalbenog postupka.
4. Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je nad društvom Agrokor koncern za upravljanje društvima, proizvodnju i trgovinu poljoprivrednim proizvodima d.d., s kojim koncernom je tužitelj povezana osoba, proveden postupak izvanredne uprave koji je završen sklapanjem nagodbe, na način da su u financijskim izvješćima tužitelja za 2016. godinu izvršeni ispravci prijave poreza na dobit s utjecajem na zadržanu dobit/prenesene gubitke iz prethodnog razdoblja, za koja razdoblja su poslovne knjige bile zaključene, a financijska izvješća odobrena od strane uprave i javno objavljena te su učinci ispravaka izravno priznati u kapital u poslovnim knjigama za 2016. godinu, a u financijskim izvješćima za 2016. godinu su prepravljeni usporedni podatci za prethodnu 2015. godinu.
8. Odredbom članka 47. Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku („Narodne novine“, broj: 32/17. - dalje: ZPIU) propisano je da postupak izvanredne uprave završava pravomoćnošću rješenja o obustavi postupka izvanredne uprave ili provedbom nagodbe ili protekom 15 mjeseci od dana otvaranja postupka izvanredne uprave ako u predmetnom roku nije sklopljena nagodba.
9. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da s obzirom da je postupak izvanredne uprave nad društvom Agrokor koncern i njegovim povezanim društvima završen na način da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 6. srpnja 2018. potvrđena nagodba, predmet koje su bile porezne prijave pa između ostalog i ispravak porezne prijave poreza na dobit za 2015. godinu – izvršen na način da je gubitak prenesen u 2016. godinu, tužitelj više nema mogućnost tražiti ispravak. 10. Prigovor tužitelja da mu je uskraćeno pravo na pravni lijek jer je drugostupanjsko tijelo odbilo odlučiti o žalbi ovaj Sud nalazi neosnovanim jer je iz podataka u spisu razvidno da je tuženik odlučio o žalbi i dao razloge za odbijanje iste.
11. U odnosu na prigovor tužitelja da je pogrešno naveden iznos u drugostupanjskom rješenju ovaj Sud prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda da tužitelj u svakom trenutku može tražiti da se greška u brojevima ispravi.
12. U odnosu na ostale žalbene navode tužitelja ovaj Sud nalazi da se radi o ponovljenim tužbenim navodima koje je prvostupanjski sud pravilno otklonio valjanim obrazloženjem, s kojim je ovaj Sud suglasan. Pritom ovaj Sud ističe da je Europski sud za ljudska prava u odnosu na obvezu sudova da obrazlažu svoje odluke, koja obveza proizlazi iz Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, istaknuo da ta obveza ne podrazumijeva da sudovi trebaju detaljno odgovoriti na svaki argument koji stranke iznesu u postupku, već da se mjera do koje se proteže obveza davanja obrazloženja razlikuje s obzirom na narav odluke i okolnosti konkretnog predmeta (Ajdarić protiv Hrvatske) te da prema dosljednoj praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske obvezu obrazlaganja odluka ne treba shvaćati kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o naravi odluke i okolnostima određenog slučaja imajući u vidu i obrazloženje koje je stranka dobila u nižestupanjskom postupku koji je prethodio (broj U-III-1201/18).
13. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
14. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
15. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
16. S obzirom da tužitelj nije uspio sa žalbom odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a.
U Zagrebu 18. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
