Poslovni broj: UsI-2689/23-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji Ani Jurišić, te Neni Čulić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja1) HM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2) ŽM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3) HMŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4) RM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 5) NM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po opunomoćeniku Nikoli Dobriću, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi poništenja rješenja, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 18. prosinca 2024. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja te u odsutnosti uredno pozvanih tuženika i zainteresirane osobe, dana 18. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se traži poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/II-943-05/21-01/22, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23- 02 od 14. srpnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-943-05/21-01/22, URBROJ: 514- 04-02-01-01/08-23-02 od 14. srpnja 2023., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove KLASA: UP/I-942-04/21-01/00009, URBROJ: 2181/1-13/565-21-2 od 2. rujna 2021. Ovim potonjim odbačen je zahtjev tužitelja radi davanja u vlasništvo nacionaliziranog stana označenog brojem 5, površine 43,97m2 položenog na drugom katu zgrade u [adresa], anagrafske oznake Viška 20, sagrađene na č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2. Tužitelji u pravodobnoj tužbi pobijaju rješenje tuženika radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešno primijenjenog materijalnog prava te radi povreda pravila upravnog postupka. Navode kako je cijelosti neutemeljen zaključak upravnih tijela da je zahtjev za povrat stana podnesen nepravodobno. Ističu kako je čl. 65. st. 3. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu u vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine propisano da je prijašnji vlasnik dužan podnijeti zahtjev u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu toga Zakona, osim u slučaju iz članka 26. toga Zakona. U čl. 26. st. 1. Zakona o naknadi određeno je da se, ako stanar ne podnese zahtjev za sklapanje ugovora o prodaji stana u roku iz članka 24. stavka 1. toga Zakona, stan protekom roka po sili zakona daje u vlasništvo prijašnjem vlasniku, što rješenjem na zahtjev prijašnjega vlasnika utvrđuje nadležna služba, a stanar i članovi njegovoga obiteljskoga domaćinstva nastavljaju koristiti stan. Stoga, ističu tužitelji, iz odredbe čl. 65. st. 3. Zakona o naknadi proizlazi kako je vlasnik dužan podnijeti zahtjev u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu toga Zakona, osim u slučaju iz članka 26. toga Zakona, dakle u slučaju kad stanar nije podnio zahtjev za sklapanje ugovora o prodaji oduzetog stana u propisanom roku, što je ovdje slučaj, kad se stan, protekom roka za podnošenje zahtjeva za sklapanje ugovora o prodaji oduzetog stana, po sili zakona daje u vlasništvo prijašnjem vlasniku, u ovom slučaju tužiteljima. Zakon o naknadi ne propisuje rok za podnošenje zahtjeva za provedbu postupka za naknadu oduzete imovine u slučaju kad stanar nije podnio zahtjev za sklapanje ugovora o prodaji oduzetog stana u propisanom roku, što znači da rok za podnošenje tog zahtjeva ne postoji. Obzirom na navedeno, nije zakonito i pravilno rješenje kojim je zahtjev tužitelja odbačen jer za to ne postoje razlozi iz čl. 65. Zakona o naknadi, niti iz čl. 7.st.2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o naknadi. Predlaže poništiti osporeno rješenje i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

4. Zainteresirana osoba Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, zastupano po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, u svom odgovoru na tužbu navodi kako Iz provedenog upravnog postupka proizlazi da su tužitelji dana 11.kolovoza 2021. ponijeli zahtjev za davanje u vlasništvo nacionaliziranog stana položenog na drugom katu, označen brojem 05, površine 43,97 m2 u zgradi anagrafske oznake Viška 20,sagrađena na čest. zgr. [katastarska čestica], ZU 8666, k. o. [katastarska općina], a na kojem stanu je Republika Hrvatska stekla pravo vlasništva temeljem čl.77.Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine rješenjem klase UP/I-942- 04/15- 01/21 od 26.lipnja 2019. Navedeno rješenje tužitelji da nisu pobijali ni redovnim ni izvanrednim pravnim lijekovima, slijedom čega isto ima snagu pravomoćno riješene stvari, te predstavlja zapreku za utvrđivanje prava vlasništva sukladno odredbama čl.26. Zakona o naknadi, čak neovisno i o pitanju pravodobnosti zahtjeva. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. 5. Sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24), dostavljanjem svih prethodno navedenih podnesaka, i održavanjem javne rasprave 20. studenog 2024., strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora.

6. Rasprava je održana bez prisutnosti uredno pozvanih: tuženika i zainteresirane osobe koji nisu opravdali izostanak, pa je rasprava sukladno odredbi članka (članak 91. stavak 3. ZUS-a). Tužitelji su ustrajali u svim navodima iz tužbe, te su dodatno naveli kako je, sve kada bi se i prihvatilo da je njihov zahtjev nepravodoban, isti valjalo tretirati kao prijedlog za obnovu postupka.

7. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, kojim je odbijena žalba tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja, kojim je odbačen zahtjev tužitelja temeljem odredbe čl. 41. stavka 2. ZUP-a, zbog nepostojanja zakonskih pretpostavki za pokretanje postupka iz razloga jer u konkretnom slučaju nedvojbeno utvrđeno da je o predmetnom stanu pravomoćno odlučeno rješenjem KLASA: UP/I- 942-04/15-01/21, URBROJ: 2181-05-01/016-19-22 od 26. lipnja 2019., kojima je Republika Hrvatska, na temelju članak 77. Zakona o naknadi, stekla pravo vlasništva predmetnog stana i tako je upisana u zemljišnim knjigama. Tuženik je postupajući po žalbi tužitelja istu odbio, međutim uz utvrđenje kako je u konkretnom slučaju pogrešno prvostupanjsko tijelo držalo da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za odbačaj iz čl. 41. ZUP-a, odnosno iz razloga jer je prethodno RH stekla temeljem čl. 77. Zakona o naknadi pravo vlasništva na navedenom stanu, već da je zahtjev trebalo odbaciti kao nepravodoban obzirom da je podnesen roka iz članka 65. stavak 3. Zakona o naknadi, odnosno nakon 1. srpnja 1997., i nakon isteka roka iz prednjeg članka 7. stavak 1., odnosno nakon 7. siječnja 2003.

8. S navedenim stajalištem tuženika u cijelosti je suglasan i ovaj sud 9. Među strankama nije bilo sporno da su tužitelji HM, ŽM, HMŠ, te RM i NM, dana **.**.2022. podnijeli zahtjev za naknadu, odnosno za povrat stana označenog kao č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6) stan na II. (drugom) katu, označen brojem 5, površine 43,97 m2, anagrafske oznake Viška 20 na kojem je kao vlasni upisana Republika Hrvatska, za cijelo. Također, nije bilo sporno da je predmetni stan koristila ZM temeljem Ugovora o najmu stana na određeno vrijeme, te da ista nije podnijela zahtjev za otkup stana.

10. Člankom 22. stavak 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine 92/1996, 92/1999, 39/1999,42/1999, 43/2000, 131/2000, 27/2001, 34/2001, 65/2001, 118/2001, 80/2002, 81/2002, 98/2019) propisano je da se stanovi oduzeti prijašnjem vlasniku na temelju propisa iz članka 2., te akata i načina propisanih člankom 3. toga Zakona, na kojima postoji stanarsko pravo, ne vraćaju u vlasništvo, osim stanova oduzetih prijašnjem vlasniku na temelju propisa o konfiskaciji. Prema stavku 2. toga članka 22., iznimno od odredbe stavka 1. toga članka, prijašnjem vlasniku daje se u vlasništvo i posjed stana na kojem ne postoji stanarski odnos, što rješenjem utvrđuje nadležni Županijski ured.

11. Člankom 24. stavak 1. Zakona o naknadi propisano je da zahtjev za otkup stana stanar podnosi Fondu (Fond za naknadu oduzete imovine) u roku od tri mjeseca od stupanja na snagu ovoga Zakona, o čemu Fond izvješćuje prijašnjeg vlasnika. Prema stavku 2. Fond kao prodavatelj i stanar kao kupac zaključuju ugovor o prodaji stana pod uvjetima propisanim Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (Narodne novine, broj 43/92-pročišćeni tekst, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 44/94 i 58/95)za prodaju stanova u vlasništvu Republike Hrvatske, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva za otkup stana.

12. Člankom 26. Zakona o naknadi propisano je da ako stanar ne podnese zahtjev za sklapanje ugovora o prodaji stana u roku iz članka 24. stavka 1. ovoga Zakona, stan se protekom roka po sili zakona daje u vlasništvo prijašnjem vlasniku, što rješenjem na zahtjev prijašnjega vlasnika utvrđuje nadležna služba ureda državne uprave, a stanar i članovi njegovog obiteljskog domaćinstva nastavljaju koristiti stan. Prema stavku 2., ako pravomoćnom odlukom suda tužbeni zahtjev stanara iz članka 25. toga Zakona bude odbijen, danom pravomoćnosti sudske odluke stan se po sili zakona daje u vlasništvo prijašnjem vlasniku, što tješenjem na zahtjev prijašnjega vlasnika utvrđuje nadležna služba ureda državne uprave, a stanar i članovi njegovoga domaćinstva nastavljaju koristit stan, dok prema stavku 3. davanjem stana u vlasništvo prijašnjem vlasniku stanar stječe pravni položaj najmoprimca, sukladno odredbama posebnoga zakona.

13. Člankom 65. stavkom 3. Zakona o naknadi, prijašnji vlasnik je bio dužan podnijeti zahtjev za naknadu oduze te imovine u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu toga Zakona, odnosno do 1. srpnja 1997., osim u slučaju iz članka 26. ovog Zakona

14. Nadalje, sukladno odredbi čl. 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o naknadi, propisano je da zahtjev za naknadu oduzete imovine mogu u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu toga Zakona podnijeti prijašnji vlasnici, koji su pravo na povrat ili naknadu za oduzetu imovinu stekli po odredbama toga Zakona, a nisu do sada podnijeli zahtjev ili im je zahtjev pravomoćno odbijen, odnosno odbačen i to prijašnji vlasnik državljanin Republike Hrvatske koji na dan donošenja Zakona o naknadi, nije imao hrvatsko državljanstvo (članak 1. toga Zakona), prijašnji vlasnici na koje se odnosi članak 2. toga Zakona i prijašnji vlasnici koji su prema popisu stanovništva iz 1991. godine imali prebivalište na okupiranim područjima [adresa], odnosno na područjima pod upravom UNTAES-a.

15. Člankom 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o naknadi, na koji upućuje naprijed navedeni članak 7., izmijenjen je članak 10., te je propisano da prijašnji vlasnik nema pravo na naknadu za oduzetu imovinu u slučaju kada je pitanje naknade riješeno međudržavnim sporazumima (stavak1.), a iznimno od odredbe iz stavka 1. toga članka, prava propisana tim Zakonom mogu steći i strane fizičke i pravne osobe ako se to utvrdi međudržavnim sporazumima.

16. Uzimajući u obzir naveden zakonske odredbe kao i u postupku utvrđeno činjenično stanje prema kojem su tužitelji zahtjev za povratom stana podnijeli tek 11. kolovoza 2022. , to je pravilno njihov zahtjev odbačen, pri čemu i ovaj sud drži kako je njihov zahtjev nepravodoban jer je podnesen nakon isteka roka iz članka 65. stavak 3. Zakona o naknadi, odnosno nakon 1. srpnja 1997., i nakon isteka roka iz prednjeg članka 7. stavak 1., odnosno nakon 7. siječnja 2003. Pritom ovaj sud ocjenjuje neosnovanim prigovore tužitelja da u slučaju iz čl. 26. ne postoji rok za podnošenje zahtjeva jer i u slučaju povrata nacionaliziranog stana koji nije otkupljen o čemu se u ovom slučaju radi, potrebno podnošenje zahtjeva u gore navedenom prekluzivnom roku. Odnosno, predviđena iznimka iz članka 26. (ako bi se tako protumačila odredba čl. 65.st.3 Zakona o naknadi) odnosila bi se eventualno na pravo bivšeg vlasnika da zahtjev za povrat neotkupljenog stana podnese po isteku roka od tri mjeseca u kojem je od dana stupanja na snagu Zakona o naknadi bilo moguće podnijeti zahtjev za otkup stana. U svakom slučaju podnošenjem zahtjeva za povrat dana 11. kolovoza 2021. nedvojbeno je izvan svih zakonom predviđenih rokova za povrat stana, pa je pravilno zahtjev tužitelja odbačen.

17. U odnosu na navod tužitelja o tome kako je njihov zahtjev za povrat trebalo tumačiti kao prijedlog za obnovu postupka, valja reći kako je kroz institut obnove postupka ne može nadoknaditi propušten rok za podnošenje zahtjeva za povrat. propušten

18. Slijedom svega prethodno navedenog i obrazloženog, ovaj sud ocjenjuje da je osporeno rješenje zakonito, odnosno doneseno u zakonito provedenom postupku te pravilnom primjenom materijalnog prava na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, bez ostvarenja kojega od razloga ništavosti pojedinačne odluke (članak 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“ broj 47/09) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 47. stavak 3. ZUS-a).

19. Stoga je na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a presuđeno kao pod točkom I. izreke.

20. Budući da tužitelji nisu uspjeli u ovom sporu, to je i njihov zahtjev za naknadom troška spora valjalo odbiti kao neosnovan, pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 18. prosinca 2024.

SUTKINJA

Ana Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovome sudu u 10 primjeraka, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA: 1. opun. tužitelja

2. tuženiku

3. Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu