REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-212/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr.sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda Antuna Zenettia, Vlaste Zanetti i Tomislava Kovačića, iz Pule, protiv tuženika GRADA PULE, Forum1., OIB: 79517841355, radi utvrđenja vlasništva, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-155/17-2 od 2. travnja 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj P- 1263/14-44 od 27. listopada 2016., u sjednici održanoj 18. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženice se odbija.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda i prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice tako da je utvrđeno da je dosjelošću stekla pravo vlasništva nekretnine kč. br. [katastarska čestica] voćnjak površine 121 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je ovlaštena da temeljem ove presude ishodi upis prava vlasništva sporne nekretnine na svoje ime. Nadalje, tuženiku je naloženo da tužiteljici naknadi parnične troškove od 50.907,50 kn sa zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd 3244/2020-2 od 11. listopada 2022. podnosi tuženik pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja:
„Da li se odredba čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' 91/96), prema kojoj se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, a koja odredba je ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. ("Narodne novine 137/99), primjenjuje i u situacijama kada se pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (duljina posjeda, potrebna kvaliteta posjeda) nisu ostvarile do dana 17. studenoga 1999. godine, kao dana prestanka važenja te odredbe?"
3. Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači na način da se žalba tužiteljice odbije i potvrdi prvostupanjska presuda te potražuje parnične troškove povodom revizije.
4. Odgovorom na reviziju tužiteljica je osporila revizijske navode tuženika i predložila da se revizije odbije.
5. Revizija je neosnovana.
6. Povodom revizije sporna je ocjena suda drugog stupnja da se za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini u društvenom vlasništvu u vrijeme posjedovanja računa i vrijeme prije 8. listopada 1991. u situaciji kada pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu čl. 159. st. 3. i 4. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17, 152/14, 81/15, dalje: ZVDSP) nisu bile ispunjene 17. studenog 1999. kada je Ustavni sud odlukom U-I-58/97 ukinuo čl. 388. st. 4. ZVDSP.
7. Pobijana presuda je povodom revizije ispitana u skladu sa čl. 391. st. 1. ZPP samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Sud drugog stupnja u pobijanoj presudi polazi od pravnog shvaćanja da se u razdoblje posjedovanja u smislu ostvarivanja pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću računa neprekidno trajanje posjeda od kada su pravni prednici tužiteljice stupili u posjed (1968. – kada su sklopili kupoprodajni ugovor i uvedeni su u posjed) pa sve do 2011. – kada je tužiteljica saznala da nije vlasnica sporne nekretnine.
9. Obrazlažući reviziju tuženik se poziva na odluke Europskog suda za ljudska prava F, Ž i I protiv RH osporavajući pritom pravilnost ocjene suda drugog stupnja u pogledu pravnog shvaćanja koje je iznijeto u navedenim odlukama.
10. Ovaj sud je u više svojih odluka (Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018., Rev- 3014/2019 od 12. svibnja 2020. i dr.) o stjecanju vlasništva nekretnina dosjelošću na nekretninama koje su do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu izrazio pravno shvaćanje prema kojem za takve nekretnine treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 – dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, kao i vrijeme nakon toga sve do 17. studenoga 1999., pa je ovime ujedno odgovoreno na postavljeno pravno pitanje.
11. U konkretnom slučaju prema činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova tužiteljica je 2011. saznala da nekretnina koju posjeduje zajedno sa svojim pravnim prednicima od 1968. u naravi predstavlja dvije zemljišnoknjižne čestice od kojih je samo jedna navedena u kupoprodajnom ugovoru temeljem kojeg su njeni pravni prednici stupili u posjed. Naime, prema činjeničnim utvrđenjima na kojima se temelji pobijana presuda, pravnim prednicima tužiteljice je prilikom uvođenja u posjed temeljem tog kupoprodajnog ugovora uz nekretninu koja je navedena u kupoprodajnom ugovoru predana u posjed i nekretnina koja je predmetom ovoga spora, kao jedna cjelina te su ove nekretnine ograđene kamenim zidom u odnosu na susjedne nekretnine i cijelo vrijeme se koriste kao jedna cjelina (kuća, voćnjak i maslinik).
12. Slijedom navedenog primjenom odredbe čl. 388. st. 2. ZVDSP prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice treba polaziti od propisa koji je bio na snazi u vrijeme kada su pravni prednici tužiteljice sklopili ugovor o kupoprodaji.
13. Polazeći od činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova prema kojima proizlazi da su pravni prednici tužiteljice prilikom kupnje nekretnine na kojoj se nalazi njihova kuća stupili u posjed i nekretnine koja je predmetom ovoga spora, ove okolnosti upućuju na zaključak da je i nekretnina koja je predmetom spora bila predmetom prodaje.
14. Stoga, primjenom pravnih pravila Općeg građanskog zakonika, dalje: OGZ sukladno Zakonu o načinu primjene propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" broj 73/91) vlasništvo nad nekretninom temeljem pravnog posla za čiju pravnu valjanost nije bila propisana posebna forma moglo se steći i bez upisa u zemljišne knjige, ako je ugovor bio izvršen (na isti način i Rev 778/2021-2 od 6. srpnja 2022, te Rev- 250/90 od 20. ožujka 1991.).
15. Slijedom navedenog, tužiteljica je zajedno sa svojim pravnim prednicima imala zakonit posjed sporne nekretnine u koji je stupila temeljem kupoprodajnog ugovora (čl. 18. st. 1. ZVDSP).
16. Prema čl. 159. st. 2. ZVDSP samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok je st. 4, istoga članka propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.
17. U pobijanoj presudi sud drugog stupnja utvrđuje da je posjed tužiteljice (zajedno sa njenim pravnim prednicima) bio pošten (čl. 18. st. 3. ZVDSP) u razdoblju od 1968. do 2011. (kada joj je geodet identificirao nekretnine i rekao da je sporna nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo tužene). Također je utvrđeno da posjed nije pribavila silom, potajno ili prijevarom, dakle da je njen posjed istinit. (čl. 18. st. 2. ZVDSP).
18. Imajući u vidu da je prema pravnoj ocjeni ovoga suda tužiteljica u odnosu na spornu nekretninu zajedno sa svojim pravnim prednicima od 1968. vršila zakonit, istinit i pošten posjed, sukladno čl. 159. st. 4. ZVDSP, 1988. (protekom roka od 20 godina) stekla je pravo vlasništva dosjelošću na spornoj nekretnini.
19. Kako su se uvjeti za stjecanje prava vlasništva tužiteljice dosjelošću u odnosu na spornu nekretninu ostvarili prije donošenja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. ("Narodne novine 137/99), donošenje ove odluke nije od utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice.
20. Stoga je primjenom čl. 393. st. 1. ZPP revizija tuženika odbijena i odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 18. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
