Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-595/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Stokrp, predsjednice vijeća, Michala Danečeka, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ivane Mašić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Zvonimir Bodrožić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, sa sjedištem u [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-466/2020-30 od 23. lipnja 2022., u sjednici održanoj 18. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba PU kao neosnovana, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-466/2020-30 od 23. lipnja 2022., u točkama II i III izreke, potvrđuje.
II Odbija se zahtjev tužiteljice radi naknade troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom i rješenjem presuđeno je i riješeno je:
"I Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom od 29. lipnja 2020.
II Utvrđuje se da je tužba tužiteljice PU, OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu kojim traži isplatu iznosa 360,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, povučena." i
„I Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, isplatiti tužiteljici PU, OIB: [osobni identifikacijski broj]:
- iznos 12.016,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 9. ožujka 2018. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena,
- iznos 629,82 kune sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
II Odbija se kao djelomično neosnovan zahtjev tužiteljice PU, OIB: [osobni identifikacijski broj], za isplatu iznosa 12.984,00 kune sa zateznim kamatama koje teku od 9. ožujka 2018. do isplate te iznosa 538,64 kune sa zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe do isplate, u roku 15 dana.
III Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, naknaditi tužiteljici PU, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 3.000,00 kuna, sa zateznim kamatama koje teku od 23. lipnja 2022. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.“.
2. Tužiteljica je protiv presude podnijela žalbu kojom pobija dio u kojem je sud odbio djelomično povlačenje tužbe, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je sud prvog stupnja pogrešno odlučio u pogledu specifikacije tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja jer je odbio djelomično povlačenje tužbe, što je od utjecaja na odluku o glavnoj stvari, ali i na odluku o trošku postupka – tužiteljica bi, da nije bilo pogrešnog postupka suda prvog stupnja, u cijelosti uspjela u parnici te bi joj bio dosuđen parnični trošak u visini dodatnih 12.875,00 kn. Obzirom da je sud prvog stupnja donio pogrešnu odluku o glavnoj stvari, ne može se ispitati odluka suda glede troška postupka. Stoga predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim navodima, odnosno da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti kako je on konačno uređen podneskom od 24. ožujka 2021., zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, podredno da presudu u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Zahtijeva naknadu troška žalbenog postupka na ime sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.
3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba je pravovremena.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredaba članka 365. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine 53/91, 91/92 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80,22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud utvrdio da sud prvog stupnja pobijanom presudom nije ostvario koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka te da je pravilno primijenio materijalno pravo.
7. Tužiteljica, u biti, smatra da je sud pobijanom presudom ostvario bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 193. ZPP-a, što bi bilo od utjecaja na zakonitost presude, pogotovo na pravilnost odluke o trošku postupka.
8. Iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica protiv tuženika podnijela tužbu radi naknade štete uz vrijednost predmeta spora od 14.528,46 kn, da je podneskom od 29. lipnja 2020. tužiteljica preinačila tužbu na način da umjesto prvobitno naznačene neimovinske i imovinske štete zahtijeva štetu u iznosu 25.000,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, da bi nakon provedenog vještačenja tužiteljica snizila tužbeni zahtjev na iznos 14.090,00 kn po osnovi neimovinske i imovinske štete sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (zahtjeva i iznos 1.528,46 kn sa osnova izgubljene zarade, ali to nije predmet žalbe), kojem se smanjenju tužbenog zahtjeva tuženik usprotivio zbog čega je sud prvog stupnja utvrdio da nije došlo do djelomičnog povlačenja tužbe u dijelu zahtjeva za isplatu s osnova neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu tako da je odlučivao o osnovanosti zahtjeva za isplatu iznosa 25.000,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje teku od 9. ožujak 2018. Osim toga, tužiteljica je snizila tužbeni zahtjev po osnovi izgubljene zarade za 360,00 kn, kojem djelomičnom povlačenju tužbe se tuženik nije protivio, zbog čega je utvrđeno da je tužba povučena za iznos od 360,00 kn sa pripadajućim kamatama.
9. Najprije valja istaći da tužiteljica neosnovano tvrdi da je (samo) „uredila“ tužbeni zahtjev nakon provedenog medicinskog vještačenja jer da ona ne može raspolagati saznanjima o visini tužbenog zahtjeva prije primitka nalaza i mišljenja vještaka obzirom da ne raspolaže potrebnim stručnim znanjima, zbog čega ona nije djelomično povukla tužbu, kako to pogrešno smatra sud prvog stupnja, koji je trebao dopustiti uređenje tužbenog zahtjeva. Stoga je, kako smatra tužiteljica, sud pogrešno odlučivao u tužbenom zahtjevu u iznosu od 25.000,00 kn, a ne o tužbenom zahtjevu u iznosu 14.090,00 kn.
10. Žalba tužiteljice u ovom dijelu nije osnovana.
11. Prema odredbi članka 193. stavak 1. ZPP-a tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari. Stavak 2. istog članka određuje da se tužba može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome smatrat će se da je pristao na povlačenje.
12. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da je tužiteljica sniženjem tužbenog zahtjeva djelomično povukla tužbu, u kojem slučaju se primjenjuje odredba članka 193. ZPP-a. S tim u vezi je sud prvog stupnja pravilno postupio prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-4- 16/2021-8 od 26. travnja 2021. koje glasi: "Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika.“.
13. Dakle, sud prvog stupnja je, suprotno žalbenim navodima, pravilno odlučio o zahtjevu za isplatu 25.000,00 kn, a ne o sniženom zahtjevu, kojem djelomičnom povlačenju tužbe se tuženik protivio. Stoga nije ostvarena naprijed navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju se tužiteljica poziva.
14. Tužiteljica samo uzgredno spominje odluku o glavnoj stvari i sadržajno ju ne pobija, osim tvrdnje da je sud prvog stupnja trebao usvojiti cjelokupni sniženi, specificirani tužbeni zahtjev.
15. U tom smislu se utvrđuje da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je tužiteljici uslijed štetnog događaja koji se zbio 18. svibnja 2020., kada je kao vozač motornog vozila ozlijeđena u prometnoj nezgodi koju je prouzročio osiguranik tuženika, povrijeđeno pravo na tjelesno i duševno zdravlje u smislu odredbe članka 19. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje ZOO), i da težina povrede prava osobnosti opravdava dosudu pravične novčane naknade, nezavisno od naknade materijalne štete, a i kad nje nema, u smislu odredbe članka 1100. stavak 1. ZOO-a.
16. Sud prvog stupnja je o visini pravične novčane naknade odlučio temeljem nalaza i mišljenja medicinskog vještaka pri čemu je, sukladno odredbi članka 1100. stavak 2. ZPP-a vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Osim toga, odlučio je i o dijelu zahtjeva za naknadu materijalne štete u smislu odredbe članka 1085. ZOO.
17. U tom smislu je sud pravilno utvrdio visinu pravične novčane naknade u iznosu 22.500,00 kn dok je materijalna šteta po osnovi tuđe pomoći i njege utvrđena na iznos 966,00 kn. Kako je tužiteljici u mirnom postupku prije pokretanja parnice tuženik isplatio iznos od 11.450,00 kn, za taj iznos se umanjuje utvrđeni iznos materijalne i nematerijalne štete od 23.466,00 kn, čime je dobiven konačni iznos materijalne i nematerijalne štete - 12.016,00 kn, dok je preostali dio zahtjeva (napominje se da se odlučivalo o zahtjevu u iznosu 25.000,00 kn) odbijen kao neosnovan.
18. Uzimajući u obzir omjer uspjeha stranaka u parnici, sud prvog stupnja je svoju odluku o trošku pravilno utemeljio na odredbi članka 154. stavak 4. ZPP-a jer je tužiteljica uspjela u sporu sa 48,32%, a tuženik 51,68%, zbog čega je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka, osim dijela troška tužiteljice koji se odnosi na vještačenje, koji je tužiteljici bio neophodan radi ostvarenja i ovog djelomičnog uspjeha u parnici.
19. Žalbeni navod da sud nije trebao tužiteljici dosuditi trošak proporcionalno uspjehu, već u cijelosti, jer su iznos osnovnog tužbenog zahtjeva i sniženog tužbenog zahtjeva u istom rasponu vrijednosti predmeta spora prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 136/23 – dalje: OT/12), ne stoji. Naime, u konkretnom slučaju okolnost da su i osnovni tužbeni zahtjev i sniženi tužbeni zahtjev u istom rasponu prema odredbi Tbr. 7. točka 1. OT/12, ne znači da bi zbog toga tužiteljici trebalo priznati cjelokupni trošak postupka, već od te okolnosti ovisi pravo tuženika na naknadu troška uslijed povlačenja tužbe: ako su i osnovni i sniženi tužbeni zahtjev u okviru istog raspona vrijednosti predmeta spora prema OT/12, tuženik uslijed povučenog dijela tužbe nije pretrpio nikakvu štetu u pogledu troška postupka.
20. Iz tih je razloga utvrđeno da pobijanom presudom nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje se poziva tužiteljica, zbog čega je valjalo temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a presuditi kao pod I izreke.
21. Točka II izreke temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a, u vezi odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, obzirom na to da tužiteljica žalbom nije dovela u pitanje zakonitost pobijane presude.
U Karlovcu 18. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
Vesna Stokrp
