REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4113/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Emanuel Matešić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Dominković i Osrečak u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ramljak, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1877/2022-2 od 25. travnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2764/2021-10 od 24. ožujka 2022., u sjednici održanoj 18. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1877/2022-2 od 25. travnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2764/2021-10 od 24. ožujka 2022. pozivajući se na odredbu čl. 385.a Zakona o parničnom postupku.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je postavio pravno pitanje:
„Od kojeg trenutka počinje teći rok za traženje naknade za nekretninu za koju nikada nije proveden postupak izvlaštenja, a na kojoj se uknjižilo vlasništvo jedinice lokalne samouprave u skladu s odredbama Zakona o cestama („Narodne novine“, broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21 – dalje: ZOC)?“.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Polazeći od odredbe članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće je ocijenilo da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Naime, o ovoj pravnom pitanju koje je tužitelj postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlučivao na sjednici Građanskog odjela na kojoj je zauzeto pravno shvaćanje:
„Zahtjev za isplatu naknade za zemljište koje je oduzeto bez zakonom predviđenog postupka (radi izgradnje prometnice), zastarijeva u općem zastarnom roku iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), s tim da zastara počinje teći onog trenutka kada tužitelj kao prijašnji vlasnik objektivno više nije mogao s uspjehom zahtijevati vraćanje i predaju te nekretnine u posjed, što je zapravo trenutak izgradnje ceste i završetka radova.
Iznimno, u implementaciji sadržaja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U- III-3062/2019 od 3. studenoga 2020., u okolnostima kada je tužitelj kao bivši vlasnik zbog specifičnih okolnosti konkretnog slučaja iz opravdanih razloga za promjenu namjene nekretnine saznao naknadno istekom navedenog objektivnog zastarnog roka, zastara počinje teći od onog trenutka kada je saznao za promjenu namjene nekretnine neovisno od trenutka kada objektivno više nije mogao s uspjehom zahtijevati vraćanje i predaju u posjed te nekretnine, tj. neovisno od trenutka izgradnje ceste i završetka radova.“
3.2. Dakle, u odnosu na postavljeno pitanje praksa ovoga suda je stabilna i određena, a pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o postavljenom pravnom shvaćanju podudarno je pravnom shvaćanju ovoga suda.
4. Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.
5. S obzirom da je tužitelj prijedlog za dopuštenje podnio pozivajući se na odredbu čl. 385.a ZPP bilo je potrebno, osim ispitivanja postojanja zakonskih pretpostavki za dopuštenje revizije propisanih odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, također ispitati jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije sukladno odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP.
6. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da mu je u drugostupanjskom postupku zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ustavna prava (nepovredivost vlasništva i načelo zakonitosti kod oduzimanja vlasništva) zajamčena čl. 3. i 50. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – dalje: Ustava RH), kao i prava iz čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“- Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: EKLJP) i čl. 1. Protokola broj 1 uz EKLJP.
7. Glede tužiteljevih navoda istaknutih u prijedlogu za dopuštenje revizije koji se odnose na navodnu povredu prava vlasništva zajamčenog čl. 48. Ustava RH odnosno prava na mirno uživanje imovine zajamčenog čl. 1. Protokola 1. uz EKLJP, ovaj sud primjećuje da se postupak pred nižim sudovima odnosi na tipični građanskopravni spor te da odluke nižih sudova nisu očigledno nezakonite, arbitrarne niti očito nerazumne. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
7.1. Ovaj sud ocjenjuje da je tužitelju tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode stranaka, a presude nižestupanjskih sudova su detaljno obrazložene.
7.2. Osim toga, odluke Europskog suda za ljudska prava na koje se tužitelj pozvao u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu primjenjive u ovoj pravnoj stvari jer te odluke nisu donesene u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kakva je u ovom parničnom postupku.
7.3. Ovdje također treba navesti kako tužitelj u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava pobrojanog u čl. 3. Ustava RH (povreda načela zakonitosti) u prijedlogu za dopuštenje revizije nije naveo razloge zbog kojih smatra da bi došlo do takve povrede tog prava.
8. Slijedom navedenog vijeće je na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 3. ZPP odlučilo kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 18. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
