REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3785/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽD, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Golubić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Golubić i Šikić u Čakovcu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Čakovcu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-2054/2023-3 od 25. listopada 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Pn-45/2019-38 od 24. veljače 2023., u sjednici održanoj 18. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e:

Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-2054/2023-3 od 25. listopada 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Pn-45/2019-38 od 24. veljače 2023. zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni koje glasi:

„Dovodi li do povrede prava osobnosti te prava na naknadu neimovinske štete boravak u zatvorskom sustavu Republike Hrvatske tijekom kojeg je zatvoreniku uskraćen zakonom propisani osobni prostor od 4 m2 u zatvorskoj sobi, a osobito ukoliko je taj prostor manji od 3 m2?“.

2. Polazeći od odredbe čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud ocijenio da postavljeno pitanje nije važno za osiguranju jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

2.1. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete zbog povrede prava osobnosti u smislu odredbe čl. 1045. i 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje: ZOO) budući tužitelj smatra kako mu je zbog „neadekvatnog smještaja“ za vrijeme izdržavanja kazne zatvora tijekom boravka u Kaznionici u Lepoglavi.

3. Nižestupanjski sudovi zaključuju da nisu ispunjene pretpostavke za nastanak odgovornosti za štetu tuženice, jer su tužitelju u Kaznionici u Lepoglavi bili osigurani smještajni, klimatski, zdravstveni i higijenski uvjeti, a što se tiče prostornih uvjeta za smještaj u spavaonici ističe se da okolnosti prenapučenosti ustanova zatvorskog sustava nisu dostatni same za sebe u komparaciji sa svim ostalim pogodnostima koje je tužitelj imao u kaznionici, da bi došlo do nastanka štetnog događaja i dosuđenja pravične novčane naknade, u smislu navedene odredbe čl. 1100. ZOO-a. Naime, utvrđeno je da je tužitelj samo četiri dana imao smanjenje osobnog prostora, dakle, povremeno, a da je to nedvojbeno bilo popraćeno dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i mogućnošću bavljenja prikladnim aktivnostima izvan sobe, a sve uz nepobitnu činjenicu da je tužitelj bio smješten u ustanovi koja se općenito gledano smatra primjerenom ustanovom za lišenje slobode i ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta njegova boravka u zatvoru.

4. Ovaj sud je u rješenju poslovni broj Rev-498/2022-2 od 17. siječnja 2024. izrazio pravno shvaćanje prema kojem:

„... duže provedeno vrijeme u penalnoj ustanovi u uvjetima gdje zatvorenik ima manje od 3 m2 životnog prostora predstavlja kršenje čl. 3. Europske konvencije o ljudskim pravima zbog čega tužitelj ima pravo na naknadu štete na ime povrede prava osobnosti pod uvjetom da kumulativno nisu ispunjene pretpostavke za ekskulpaciju države čije postojanje mora dokazati tuženica:

- smanjenje potrebnog minimalnog prostora do 3m2 su kratka, povremena i minorna

- takva smanjenja su popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe

- podnositelj zahtjeva smješten je u ustanovu koja se, općenito gledano, smatra primjerenom zatvorskom ustanovom i ne postoje drugi otegotni aspekti njegova boravka u zatvoru te po ocjeni ovog suda,

- koji je odnos dužine boravka u uvjetima smanjenog potrebno minimalnog osobnog prostora u odnosu na ukupnu dužinu trajanja boravka u zatvoru (tako i u Rev- 974/2021-2 od 15. rujna 2021.).“.

5. Stoga s obzirom na utvrđenja nižestupanjskih sudova i izraženo pravno shvaćanje ovoga suda, proizlazi da odgovor na postavljeno pravno pitanje (je li došlo do povrede prava osobnosti tužitelja) nije od utjecaja na odluku u sporu, a s obzirom na to da su tijekom postupka utvrđene pretpostavke za ekskulpaciju države od naknade štete na ime povrede prava osobnosti tužitelja.

6. Slijedom navedenoga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. riješeno kao u izreci.

Zagreb, 18. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa