REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1160/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UZ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Kovač, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa i uprave, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Požegi, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-381/2023-2 od 5. prosinca 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-8/2023-17 od 30. listopada 2023., u sjednici održanoj 18. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e:
Preinačuju se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R- 381/2023-2 od 5. prosinca 2023. i presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-8/2023-17 od 30. listopada 2023. i sudi:
Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj isplatiti tužitelju UZ iz [adresa] iznos od 796,34 eura sa zateznim kamatama tekućim od 16. srpnja 2021. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena kao i naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.280,53 EUR-a sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da mu tuženica na ime terenskog rada isplati ukupan iznos od 796,34 EUR/6.000 kn neto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 16. srpnja 2021. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak do isplate, a pod točkom II. izreke je naloženo tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 447,94 eur / 3.375,00 kuna.
2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda, a pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-929/2024-2 od 5. ožujka 2024., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-381/2023-2 od 5. prosinca 2023. u odnosu na sljedeća pravna pitanja:
"Može li se stalno mjesto rada smatrati mjesto rada gdje je državni službenik privremeno raspoređen ili se stalnim mjestom rada, unatoč tome rasporedu, smatra mjesto rada gdje je tužitelj stalno raspoređen na rad rješenjem Ministarstva pravosuđa i uprave, a to je ustrojbena Kaznionica (Zatvor) Lepoglava, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva pravosuđa i Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva pravosuđa u nadležnosti ustrojstvene?
Mogu li se poslovi na koje je državni službenik privremeno raspoređen smatrati poslovima stalnog radnog mjesta tužitelja na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz Pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojbene jedinice u koje je raspoređen, utvrđenu u aktu u unutarnjem ustrojstvu državnog tijela (čl. 56. st. 1. i 2. KU)?"
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju u odnosu na pravna pitanja zbog kojih je dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu ili ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija tužitelja je osnovana.
7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja-pravosudnog policajca u Kaznionici Požega za isplatu terenskog dodatka za vrijeme rada u Zatvoru u Splitu.
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:
-da je tužitelj zaposlen kod tuženice kao državni službenik Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, pravosudni policajac, službe u Kaznionici u Požegi,
-da je rješenjem Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za zatvorski sustav Ministarstva pravosuđa od 26. svibnja 2021. privremeno premješten na rad u Zatvor u Splitu, u periodu od 1. lipnja 2021. do 30. lipnja 2021.,
- da tužitelju zbog premještaja nisu nastali posebni troškovi u odnosu na troškove koje ima u mjestu stalnog rada,
- da je tužitelju isplaćivana naknada za odvojeni život od obitelji.
10. Na temelju tako utvrđenih činjenica nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev smatrajući da se novo mjesto rada u koje je tužitelj premješten da bi obavljao poslove svog radnog mjesta, ima smatrati mjestom rada tužitelja za vremensko razdoblje na koje je premješten pa kada je službenik privremeno upućen na rad u drugo mjesto rada, ne smatra se radom na terenu. Budući da mu zbog premještaja nisu nastali posebni troškovi u odnosu na troškove koje ima u mjestu stalnog rada, odnosno kojemu je isplaćivana naknada za odvojeni život od obitelji, tužitelj nema pravo na dodatak za rad na terenu prema odredbi čl. 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 112/17, 12/18, 2/19, 119/19, 66/20.; u daljnjem tekstu KU/17) te čl. 31. st. 8. Zakona o izvršenju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/21; u daljnjem tekstu: ZIKZ/21).
11. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev- 1199/2022-2 od 13. ožujka 2024. i Rev-598/2024-2 od 3. srpnja 2024. u istovrsnim predmetima izraženo je sljedeće pravno shvaćanje:
„Citirana odredba članka 56. KU-a i Tumačenja Zajedničke komisije broj 12/56 od 12. svibnja 2015., pravo službenika na dodatak za rad na terenu (tzv. terenski dodatak) vezuju uz rad službenika izvan stalnog mjesta rada pa je za ostvarivanje prava službenika na terenski dodatak te je odlučno, je li u određenom razdoblju službenik doista radio izvan stalnog mjesta rada, a nije odlučeno, je li doneseno rješenje o privremenom premještaju da bi od toga zavisilo pravo službenika na isplatu dodatka za rad na terenu.“ što ujedno predstavlja i odgovor na postavljeno pitanje.
12. Citirane odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesene primjenom ranije važećeg Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 93/08., 89/12., 104/13.; u daljnjem tekstu KU/08) te ranije važećeg Zakona o izvršenju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/09., 55/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13., 150/13.; u daljnjem tekstu: ZIKZ/09), dok se u ovoj pravnoj stvari primjenjuju odredbe kasnije važećeg KU/17 i kasnije važećeg ZIKZ/21 s obzirom da je utuženo razdoblje lipanj 2021.
13. Međutim, budući da su odredbe čl. 50. st. 1. do 10. kasnije važećeg KU/17 i čl. 37. st. 8. kasnije važećeg ZIKZ/21, u bitnom sadržajno identične odredbama čl. 56. st. 1. do 10. ranije važećeg KU/08 (osim u iznosu terenskog dodatka) te čl. 31. st. 9. ranije važećeg ZIKZ/09, citirano pravno shvaćanje primjenjuje se i na kasnije utuženo razdoblje u kojem se primjenjuju odredbe kasnije važećeg KU/17 i kasnije važećeg ZIKZ/21.
14. Budući da je tužitelj upućen na rad izvan svog stalnog mjesta rada (Kaznionica u Požegi, a ne kako drugostupanjski sud omaškom navodi u Lepoglavi) i izvan mjesta stalnog boravka u Zatvor u Splitu gdje je doista i radio, pripada mu pravo na terenski dodatak.
15. Visina terenskog dodatka utvrđena je u visini od 26,54 eura (200,00 kuna) prema čl. 7. Dodatka II. kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj: 119/19), a kako je tužitelj bio privremeno premješten na razdoblje od 30 dana (od 1. lipnja 2021. do 30. lipnja 2021.), valjalo mu je dosuditi iznos od 796,34 eura (6.000,00 kuna).
16. S obzirom na to da pravo na isplatu terenskog dodatka dospijeva s plaćom od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec, tužitelju su primjenom čl. 92. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje: ZR) i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje: ZOO) dosuđene kamate od 16. srpnja 2021.
17. Budući da su nižestupanjske presude preinačene, valjalo je sukladno čl. 166. st. 2. ZPP odlučiti o parničnom trošku.
18. Tužitelju je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP dosuđen trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora, sastav tužbe i podnesaka od 7. srpnja 2023. i 13. rujna 2023. po Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: OT) uz vrijednost boda od 2,00 eura po Tbr. 54. OT u iznosu od po 150,00 eura za svaku radnju i za pristup na ročišta od 31. kolovoza 2023. i 19. listopada 2023. po Tbr. 9. toč. 1. OT u iznosu od po 150,00 eura za svako ročište sve uvećano za PDV od 25% po Tbr. 46. OT. Tužitelju pripada i trošak sastava žalbe po Tbr. 10. toč. 1. OT u iznosu od 187,50 eura što uz PDV od 25% po Tbr. 46. OT iznosi 234,37 eura, ali kako je tužitelj žalbom tražio iznos od 155,53 eura taj iznos mu je sukladno čl. 2. st. 1. ZPP i priznat. Stoga je tužitelju dosuđen ukupan trošak u iznosu od 1.280,53 eura.
19. Trošak ročišta od 18. srpnja 2023. i 14. rujna 2023. tužitelju nije priznat, jer ročišta zbog štrajka i spriječenosti suca nisu održana, a na ročište za objavu presude tužitelj nije pristupio.
18. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 391. st. 7. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 18. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
