Posl. br. Gž 940/2024-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Filke Pejković predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Svjetlane Pražić i članice vijeća Kristine Vukelić Aničić, u pravnoj stvari tužiteljice CV iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz OD Zekanović, Bitanga i partneri d.o.o. odvjetnicima iz Zadra, protiv tuženika Grada Nina, Nin, Višeslavov trg br.1., OIB: 55065959531, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Zoriću odvjetniku iz Zadra, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući po žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P 842/2022 od 26. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tuženika Grada Nin, ukida se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P 842/2022 od 26. travnja 2024., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, I. izreke utvrđeno je da je tužiteljica vlasnica nekretnine kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u cijelosti, te realni dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], označen na skici vještaka slovima A-B-C-D-E-F-G-A, površine 316 m2, te da je ista ovlašćena da po pravomoćnosti presude i po provedenoj parcelaciji, zatraži i ishodi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, uz istovremenu uknjižbu brisanja tog prava sa imena tuženika, točkom II. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.110,52 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2.Protiv citirane presude, žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a).

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba tuženika je osnovana.

5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga tuženika, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a.

6.Osnovano tuženik svojim žalbenim navodima upire na ostvarenje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a time i pogrešne primjene materijalnog prava, iz razloga koji će se nastavno pojasniti.

7.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva na uvodno opisanim nekretninama, pri čemu ista svoj tužbeni zahtjev temelji na institutu dosjelosti sukladno čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996 i dr., dalje: ZV-a), ističući da su njeni prednici bili pošteni, zakoniti i istiniti posjednici utuženih nekretnina, te isto tako i na nasljeđivanju iza pok. oca ŽV, koji da je te nekretnine stekao nasljeđivanjem iza svog pok. oca ŠV pok. C, te diobom sa ostalim nasljednicima.

8.1.Donoseći pobijanu presudu, prvostupanjski sud, analizirajući dokumentaciju koja prileži spisu (vlasnički list, povijesni posjedovni list, presudu Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2757/2019 od 15. listopada 2020., rješenja o nasljeđivanju Kotarskog suda u Zadru poslovni broj O-846/47 od 25. lipnja 1957. i Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-534/2006 od 14. studenog 2006.), kao i utvrđenja koja proizlaze iz provedenog očevida na licu mjesta, te iskaze svjedoka PV, EV, RV i ŠV, zaključuje da su saslušani svjedoci suglasno naveli da je čest. zem. [katastarska čestica] zv. Travnjak pripala za cijelo ocu tužiteljice ŽV jer je jedan njegov brat otišao u laštvo, a drugi u kolonizaciju u Slavoniju, a prethodno je bila u posjedu djeda tužiteljice ZV, pa da kako se ta nekretnina nije dijelila na više nasljednika je tužiteljici pripala velika površina.

Također je sud utvrdio da je navedena nekretnina sa svih strana ograđena, suhozidom i plotom, a dio suhozida je odnesen za gradnju ceste 1960-ih, da su na toj nekretnini bila dva vinograda, koja su se radila do negdje 1950-ih i treći do 1980-ih, dok je u preostalom dijelu nekretnina bila pašnjak i u sredini nekretnine se sadio grah do 1960-ih.

Za drugu spornu nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] zv. Guvno i zv. Vrta, prvostupanjski sud utvrđuje da je bila davno vrt, a nakon što je zapuštena je niknula hrastova šuma i tu šumu da je obitelj tužiteljice sjekla i koristila kao ogradu za ovce jer je ograđena sa svih strana, dijelom suhozidom, a dijelom plotom, te da nitko nikada nije smetao tužiteljicu i njezine prednike u posjedu i vlasništvu predmetnih nekretnina.

8.2.Prema uvjerenju suda prvog stupnja, iskaze svjedoka da su čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bile u cijelosti ograđene kamenim suhozidima i plotom sa svih strana, potvrđuje i skica sudskog očevida, kao i utvrđenja samog suda tijekom očevida. Pored toga, sud drži da je tužiteljica dostavom spomenutih rješenja o nasljeđivanju, napose onog iza smrti svog oca, dokazala da su predmetne nekretnine ušle u ostavinsku imovinu, dok podaci sadržani u povijesti posjedovanja da potvrđuju da su prijeporne nekretnine od 1955. upisane kao posjed oca tužiteljice i to u površini koja je približna današnjom površini predmetnih nekretnina na ovoj lokaciji.

8.3.U kontekstu toga, prvostupanjski je sud stajališta da je u konkretnom slučaju vrijeme koje je potrebno za dosjelost, započelo teći najkasnije 1980-tih, odnosno za vrijeme važenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/1991, 9/1992 i 77/1992 dalje: ZOVO-a) koji je bio u primjeni do 1. siječnja 1997.), slijedom čega drži da se na pitanje stjecanja vlasništva imaju primijeniti odredbe ZOVO-a. Nastavno prednjem, sud uvažava sadržaj čl. 28. st.4., kao i čl. 72. st.2. ZOVO-a.

Sukladno tome, prosudba je prvostupanjskog suda da je provedenim dokazima nedvojbeno utvrđeno da je tužiteljica računajući posjed svojih prednika nalazila u samostalnom posjedu predmetnih nekretnina od najmanje 1980. godine, te da joj u razdoblju dosjedanja kroz koje su nekretnine bile u režimu društvenog vlasništva, a niti nakon toga, posjed nije osporavan po predniku tuženika, a ni tuženiku.

Pri tome sud cijeni i pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev 291/2014 od 17. travnja 2018., koje je doneseno na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske), a vezano uz propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi.

8.4.Rukovodeći se prednje navedenim, sud prvog stupnja smatra da kako ne postoji treća osoba koja je stekla vlasnička prava po drugim zakonskim osnovama stjecanja, primjenjujući pravna shvaćanja ELJSP u ovom predmetu, da se u rok dosjelosti se računa i vrijeme koje je teklo u razdoblju u kojem je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva. Stoga, je stav suda da je tužiteljica stekla pravo vlasništva dosjelošću, odnosno samostalnim neprekidnim poštenim posjedom koji traje najkasnije od 1980. godine računajući posjed njihovih prednika.

Iz tih razloga, udovoljava tužbenom zahtjevu tužiteljice, te odlučuje kao u točki I. izreke ove presude, dok odluku o parničnom trošku temelji na čl. 154. st.1. ZPP-a.

9.1.Na žalbene navode tuženika u dijelu u kojem ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice za podnošenje predmetne tužbe, odnosno vođenje ovog postupka, upirući pri tome na Zaključak Vrhovnog suda RH poslovni broj Su-IV- 246/2015 od 17. rujna 2015., valja odgovoriti da iz dosadašnjeg tijeka postupka proizlazi da isti nije osnovan.

Ovo iz razloga jer je iz stanja u spisu razvidno posred ostalog da je tužiteljica sa svojom sestrom GV sudjelovala u postupku preoblikovanja zemljišne knjige, između ostalog i u odnosu na nekretnine koje su predmet spora, u kojem je postupku tuženik uknjižen kao vlasnik i utuženih nekretnina rješenjem poslovni broj Z 6461/2008/110 od 14. travnja 2009.; da je protiv tog rješenja povodom prigovora tužiteljice, vođen ispravni postupak pod poslovnim brojem Z 17636/2015, koji je bio odbijen; da je nakon toga podnijela tužbu radi ispravka pogrešnog upisa kč. br. [katastarska čestica] u 328, k. o. [katastarska općina], poslovni broj P 288/2016, koji je postupak okončan povlačenjem tužbe.

Osim toga, iz ranije spomenutog Zaključka, razvidno je da se samo točka 3.2. odnosi na čl. 197. ZZK-a, te ista glasi:

„Rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak u smislu čl. 197. ZZK pa u prethodno navedenoj situaciji kada se tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju tužbeni zahtjev valja odbiti kao neosnovan. U situaciji kada se tužba temelji na drugačijem činjeničnom stanju (npr. takva stranka je naknadno tj. nakon okončanja zemljišnoknjižnog postupka stekla pravo vlasništva) uspjeh tužitelja ovisit će prvenstveno o tome je li ili ne dokazao tužbenu osnovu.“

9.2.Slijedom prethodno izloženog, za istaknuti je da Vrhovni sud nije iznio stajalište što u situaciji kada parnicu pokrene osoba koja je sudjelovala u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga, izjavila prigovor, a taj je prigovor bio odbijen, pa takva stranka pokrene parnicu tužbom za ispravak odnosno za utvrđenje prava vlasništva nekretnina koje su bile i predmet ovog preoblikovanja u situaciji kada se tužba temelji na istom činjeničnom stanju, a što ako se tužba temelji na drugačijem činjeničnom stanju. Iz tog razloga, protivno tumačenju tuženika, ovaj sud drži da ranije citirani Zaključak nije pravno relevantan u ovoj parnici.

Nastavno tome, nameće se zaključak da za sada nije osnovan ni tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice za vođenje ovog postupka.

10.Također za sada ovome sudu nisu prihvatljive ni tvrdnje tuženika u dijelu u kojem ustraje na prigovoru presuđene stvari.

To iz razloga jer da bi se radilo o navedenom prigovoru, potrebno je da budu ispunjene određene pretpostavke, točnije neophodno je da postoji subjektivni i objektivni identitet spora, da se radi o identičnom tužbenom zahtjevu i da se taj zahtjev temelji na istoj činjeničnoj osnovi.

Shodno prednjem,skreće se tuženiku pažnja na to da su tužiteljice u parnici koja se vodila pod poslovnim brojem P 747/2018, bile TV i ČV, da se u ovoj parnici kao tužiteljica pojavljuje isključivo TV. Nadalje kad se pomno analiziraju tužbeni zahtjevi postavljeni u spomenutoj parnici i u ovoj parnici, prema uvjerenju ovog suda, nedvojbeno se nameće zaključak da se ne radi o identičnim zahtjevima, unatoč tome što su predmet oba sporna cijela kč. br. [katastarska čestica]. i dio kč. br. [katastarska čestica], upisane u k. o. [katastarska općina].

Već u kontekstu prethodno iznesenog, odnosno ne ulazeći u daljnju analizu činjeničnih tvrdnji na kojima se temelje predmetni tužbeni zahtjev, proizlazi da u konkretnom slučaju ipak nema govora o osnovanosti prigovora presuđene stvari, kako to pogrešno tumači tuženik.

11.1.No, u pravu je tuženik kada ukazuje na to da tijekom prvostupanjskog postupka, nisu u potpunosti utvrđene sve pravno relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice.

Ponajprije valja reći da i po ocjeni ovog suda iz iskaza ranije imenovanih svjedoka za sada doista proizlazi da su pravni prednici tužiteljice, te sama tužiteljica doista bili u posjedu prijeporne kč. br. [katastarska čestica]. i dijela kč. br. [katastarska čestica]., u površini označenoj nalazom vještaka, sve k. o. [katastarska općina].

11.2.No, neovisno o tome, skreće se pažnja sudu prvog stupnja da je tužiteljica tijekom postupka tvrdila da je predmetne nekretnine stekla nasljeđivanjem i to iza pok. oca ŽV, koji da je te nekretnine stekao nasljeđivanjem iza svog pok. oca ŠV, pozivajući se na rješenja o nasljeđivanju koja prileži spisu.

U odnosu na spomenutu dokumentaciju, točnije rješenje o nasljeđivanju iza pok. ŠV, vidljivo je da je isti imao 7 nasljednika, uključujući i oca tužiteljice, te da su ga svi naslijedili za po 3/24 dijela, a da su predmet ostavine bile nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što bi za sada ukazivalo na to da sada pok. otac tužiteljice ŽV, nije nasljeđivanjem stekao dijelove nekadašnje kč. br. [katastarska čestica] nasljeđivanjem iza svog sada pok. oca ŠV, kako to tvrdi tužiteljica tijekom postupka.

Nadalje je iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. ŽV, razvidno da su njegovu ostavinsku imovinu sačinjavale nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška],, k. o. [katastarska općina], kao knjižno vlasništvo, te veći broj nekretnina upisanih u posjedovni list broj 342, kao izvanknjižno vlasništvo, uključujući i kat. čest. [katastarska čestica] dio, ograda, oranica, 1300 m2, kat. čest. [katastarska čestica] dio, ograda, vinograd, 2500 m2, kat. čest. [katastarska čestica] dio, ograda, pašnjak, 750 m2, kat. čest. [katastarska čestica] dio, ograda, pašnjak, 15000 m2, kat. čest. [katastarska čestica] dio, ograda, šuma, 1500 m2, kat. čest. [katastarska čestica] dio, ograda, šuma, 5000 m2, kat. čest. [katastarska čestica] dio, ograda, šuma, 8000 m2, kat. čest. [katastarska čestica] dio, ograda, kuća i dvorište, 600 m2, kat. čest. [katastarska čestica] dio, ograda, neplodno zemljište, 600 m2, kat. čest. [katastarska čestica] dio, ograda, mocira, gromača, 300 m2.

Ovdje svakako treba ukazati i na to da je iz stanja u spisu razvidno i to da je nekadašnja kč. br. [katastarska čestica] imala površinu od cca 400000 m2, od koje je nastao velik broj današnjih čestica na tom području.

12.Obzirom na prednje, iz do sada provedenih dokaza, suprotno tumačenju prvostupanjskog suda, ovaj sud drži da nije u potpunosti razjašnjeno da li su nekretnine koje su bile predmet ostavinske imovine iza sada pok. oca tužiteljice kao izvanknjižno vlasništvo, identične onima koje su predmet spora, a posljedično tome niti da li su to upravo one nekretnine na kojima je prema navodima tužiteljice, sada pok. otac iste vršio posjed.

Nadalje, ni prema ocjeni ovog suda, analizirajući rezultate dokaznog postupka, za sada nije nedvojbeno utvrđeno na koji je način sada pok. otac tužiteljice stekao prijeporne nekretnine (pod pretpostavkom da one koje su bile predmet ostavine iza istog, doista jesu ove nekretnine koje su i predmet spora), a obzirom na utvrđenja iz parnice koja se vodila pod poslovnim brojem P 747/2018, vezana za stjecanje prava vlasništva temeljem agrara.

13.Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa suda prvog stupnja, tijekom prvostupanjskog postupka, nisu u potpunosti razjašnjene sve pravno odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice, to je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, zbog čega se nije mogla ispitati ni pravilnost primjene materijalnog prava.

14.Stoga će prvostupanjski sud u daljnjem tijeku postupka, uz uvažavanje primjedbi ovog suda, žalbenih tvrdnji tuženika, te sukladno dispoziciji parničnih stranaka, upotpuniti činjenično stanje u odnosu na ukazane sporne okolnosti, nakon čega će donijeti novi i na zakonu utemeljenu odluku.

15.Obzirom na prednje, valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku.

16.Zbog svih iznesenih razloga, valjalo je uvažiti žalbu tuženika, ukinuti pobijanu presudu primjenom čl. 370. ZPP-a, te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

U Rijeci, 18. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković