REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2241/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Gorane Aralica Martinović, sutkinje izvjestiteljice, i Dubravke Matas, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE u Zagrebu, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Slunjski, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-530/2023-24 od 1. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-530/2023-24 od 1. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 6.654,17 EUR s pripadajućom zateznom kamatom (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.425,49 EUR (točka II. izreke).

2. Prvostupanjski sud je pobijanu presudu donio na temelju odredbe čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP), navodeći da tužitelju nije nastala šteta jer nema razlike između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi se tužiteljevom osiguraniku isplaćivala u slučaju ozljede na radu.

3. Tužitelj pobijajući presudu podnosi žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi pogrešnu primjenu materijalnog prava tužitelj obrazlaže na način da se u predmetnom slučaju treba primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13; dalje: ZMO) jer je riječ o kasnijem propisu koji regulira izvorno pravo Zavoda na naknadu štete, ali i o „lex specialisu“ i „lex posterioru“.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t.

2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijana odluka pravilna i zakonita.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 6.654,17 EUR s osnova invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad koju je on isplatio u razdoblju od 1. lipnja 2014. do 31. svibnja 2019. svom osiguraniku, koji je stradalo kao vozač u nesreći koju je prouzrokovao osiguranik tuženika, pri čemu je nesporan štetan događaj od 29. lipnja 2005.

8. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, sud je pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Naime, prvostupanjski sud je pravilno primijenio čl. 27. st. 3. ZOOP-a, kao mjerodavnog prava u skladu s ustaljenom sudskom praksom. Pritom se tužitelju ukazuje da je od dva propisa reguliraju predmetnu materiju (ZOOP i ZMO), upravo ZOOP specijalni zakon koji se ima primijeniti u predmetnom slučaju, imajući u vidu da je tuženik osiguravajuće društvo koje se bavi poslovima osiguranja (između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti), a u konkretnom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu. Stoga su neosnovani žalbeni navodi da je ZMO specijalni zakon u odnosu na ZOOP, kao i da je trebalo primijeniti načelo da naknadni zakon derogira onaj prijašnji.

10. Također su bez utjecaja na pravilnost odluke navodi tužitelja o izvornom pravu na naknadu štete (čl. 164. st. 1. ZMO-a) jer je i čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika (dakle, nesporno je riječ o pravu na naknadu štete), pri čemu se stvarnom štetom smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe (čl. 27. st. 2. ZOOP-a), koji se određuje u skladu s čl. 27. st. 3. ZOOP-a.

11. Odlukom u točki II. izreke prvostupanjske presude pravilno je odlučeno o troškovima postupka u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a, a ni sam tuženik u žalbi ne osporava pravilnost obračuna troškova postupka dosuđenih tužitelju, pa je žalbeni sud ispitavši tu odluku kroz pravilnost primjene materijalnog prava, našao pravilnom i zakonitom.

12. Slijedom navedenog, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 18. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Jagoda Crnokrak