Poslovni broj: Uss-2/2024-5
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Lidije Rostaš, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice GŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Ines Bojić, odvjetnica u Zagrebu, Gorjanska 29, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Ulica grada Vukovara 78, Zagreb, OIB: 53969486500 (ranije – Ministarstvo zdravstava i socijalne skrbi), radi obnove spora u predmetu razrješenja dužnosti ravnatelja, dovršenog presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Us 12837/2011 od 15. travnja 2015., na sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Dopušta se obnova spora postupka dovršenog presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Us 12837/2011 od 15. travnja 2015.
II. Poništava se presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Us 12837/2011 od 15. travnja 2015.
III. Tužba se uvažava.
Poništava se odluka Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske, klasa: 011-02/11-01/27, urbroj: 534-09-2/1-11-1 od 21. studenoga 2011. i predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.
IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak prijedloga za obnovu upravnog spora u iznosu od 1.562,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate ako tuženik u roku od 15 dana od dostave presude i roku za dobrovoljno izvršenje ne podmiri trošak.
Obrazloženje
1. Europski sud za ljudska prava u predmetu GŠ protiv Hrvatske (zahtjev broj 15655/19) donio je 25. lipnja 2024. presudu kojom je utvrdio da je prigovor o nedostatku pristupa sudu dopušten, te presudio da je došlo do povrede članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj: 18/97., 6/99., 14/02., 13/06., 1/06., 2/10. – dalje: Konvencija) zbog nedostatka pristupa sudu te je tužena Republika Hrvatska podnositeljici zahtjeva u roku od 3 mjeseca obvezana isplatiti 6.000,00 eura na ime naknade neimovinske štete, uvećano za sve poreze koji bi se mogli zaračunati, 2.130,00 eura na ime naknade troškova izdataka s pripadajućim kamatama, dok je odbijen preostali dio zahtjeva tužiteljice za pravednu naknadu.
2. Nakon presude Europskog suda za ljudska prava (dalje u tekstu: ESLJP) tužiteljica se dana 24. srpnja 2024. obratila ovom Sudu s prijedlogom za obnovu upravnog spora dovršenog presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Us 12837/2011 od 15. travnja 2015. Smatra da temeljem dokumentacije koja prileži sudskom spisu i temeljem presude ESLJP, nije zakonita odluka tuženika kojom je razriješena dužnosti ravnatelja Doma za psihički bolesne odrasle osobe Motovun, ustanove socijalne skrbi sa sjedištem u [adresa], danom donošenja odluke, te kojom odlukom je Željka Pećvarac, dipl. socijalna radnica imenovana vršiteljicom dužnosti ravnatelja Doma za psihički bolesne odrasle osobe Motovun, a Upravno vijeće Doma je obvezno raspisati natječaj za ravnatelja u roku od 30 dana od dana imenovanja vršitelja dužnosti. Tužiteljica predlaže da ovaj Sud usvoji prijedlog za obnovu sudskog postupka vođenog pred ovim Sudom pod poslovnim brojem: Us 12837/11 i prijedlog za obnovu sudskog postupka vođenog pred ovim Sudom po poslovnim brojem: Us 2005/11 te poništi navedenu presudu i rješenje i usvoji njezin tužbeni zahtjev te poništi odluku tuženika od 21. studenoga 2011. kao i da poništi rješenje Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske od 14. siječnja 2011. Nadalje, predlaže naložiti tuženiku plaćanje iznosa od 11.482,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama na ime naknade imovinske štete i 30.000,00 eura na ime neimovinske štete s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. ožujka 2019. kao i da obveže tuženika na naknadu troškova postupka s pripadajućom kamatom.
3. Prijedlog tužiteljice za obnovu spora dostavljen je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio ovom Sudu odgovor na prijedlog tužiteljice za obnovu spora, iako je isti uredno primio.
4. Prijedlog za obnovu spora je osnovan.
5. Tužba je osnovana.
6. Razlozi za obnovu spora taksativno su navedeni u odredbi članka 137. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), kojim je u stavku 1. točci 1. navedenog članka Zakona propisano da će se spor okončan odlukom suda obnoviti na prijedlog stranke ako je konačnom odlukom Europskog suda za ljudska prava odlučeno o povredi temeljnog ljudskog prava ili slobode na drugačiji način od odluke suda i ako je postupak pred Europskim sudom za ljudska prava okončan prijateljskim rješenjem spora u skladu s člankom 39. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odnosno jednostranim priznanjem povrede u skladu s člankom 62.a Poslovnika Europskog suda za ljudska prava.
7. Slijedom navedenog, kao i zbog poštivanja načela vladavine prava i poštenog suđenja zajamčenih odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 6. stavka 1. Konvencije, odredbe o obnovi upravnog spora treba tumačiti na način da se pruži učinkovita pravna zaštita i stranci pruži pravna mogućnost mogućeg povoljnijeg ishoda postupka, ovaj Sud je utvrdio da je prijedlog za obnovu upravnog spora osnovan.
8. ESLJP je presudio da je u konkretnom slučaju došlo do povrede članka 6. stavak 1. Konvencije zbog nedostatka pristupa sudu te da tužiteljica odnosno podnositeljica zahtjeva bez svoje krivnje nije mogla djelotvorno pred sudovima osporiti odluku tuženika o svojem razrješenju dužnosti ravnateljice pa ta situacija predstavlja povredu njezina prava na pristup sudu.
9. Stoga ovaj Sud nalazi da je prijedlog za obnovu upravnog spora u smislu odredbe članka 137. stavak 1. točke 1. i članka 138. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima dopušten, podnesen u roku i osnovan.
10. Zbog utvrđene povrede članka 6. stavka 1. Konvencije, valjalo je uvažiti tužbu i poništiti odluku tuženika o razrješenju tužiteljice dužnosti ravnatelja Doma za psihički bolesne odrasle osobe Motovun, ustanove socijalne skrbi sa sjedištem u [adresa], s danom donošenja odluke 21. studenoga 2011. kao i odluku o imenovanju vršiteljice dužnosti ravnatelja navedenog Doma.
11. Visoki upravni sud Republike Hrvatske, u postupku donošenja ranije presude poslovni broj: Us 12837/11-17 od 15. travnja 2015., sada poništene, nije održao usmenu raspravu, odnosno nije utvrđivao činjenice, nego je presuda donesena na osnovi činjenica utvrđenih u upravnom postupku i osporeno rješenje je ocijenjeno zakonitim, te je tužba tužiteljice odbijena sukladno odredbi članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 53/91., 9/92. i 77/92.) u vezi s odredbom članka 90. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12. i 152/14.).
12. Imajući na umu navedeno ovaj Sud u takvoj situaciji nalazi opravdanim vratiti predmet na ponovni postupak tuženiku. Naime, u ponovnom postupku nužno je omogućiti tužiteljici aktivno sudjelovanje i utvrđivanje svih činjenica i okolnosti koje su od odlučujuće važnosti za zakonitost tužiteljičinog razrješenja dužnosti ravnateljice, a pri tome vodeći računa i o poštivanju načela vladavine prava.
13. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 138. stavka 3. u vezi s člankom 117. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.
14. Tužiteljici je dosuđen trošak prijedloga za obnovu spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.
U Zagrebu 18. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
