REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
Industrijska cesta 15, Sesvete
Poslovni broj: Povrv-272/2022-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sesvetama, po sucu pojedincu Andrei Herendić u pravnoj stvari tužitelja ZUBAK GRUPA d.o.o. iz Velike Gorice, Zagrebačka 117, OIB: 39135989747, protiv tuženika HĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate 122,44 EUR, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. studenoga 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, 18. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi izdanom od strane javnog bilježnika Milke Čergar posl. broj UPP/OS-Ovrv-1122/2022 od 31. kolovoza 2022. održava se na snazi u dijelu pod točkom 1 kojom je naloženo ovršeniku ovdje tuženiku MĐ da ovrhovoditelju, ovdje tužitelju ZUBAK GRUPA d.o.o. na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 14402, namiri tražbinu u iznosu od 87,93 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 3. listopada 2020. pa do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od petnaest dana.
II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi izdanom od strane javnog bilježnika Milke Čergar posl. broj UPP/OS-Ovrv-1122/2022 od 31. kolovoza 2022. u dijelu gdje je naloženo ovršeniku ovdje tuženiku platiti ovrhovoditelju ovdje tužitelju iznos od 34,51 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos, te 24,89 EUR koji se odnose na troškove ovršnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos, te se tužbeni zahtjev odbija u navedenom dijelu.
III Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 31,53 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. prosinca 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od petnaest dana.
Obrazloženje
1. Na prijedlog ovrhovoditelja javni bilježnik Milka Čergar je 31. studenoga kolovoza 2022. donijela rješenje o ovrsi pod brojem UPP/OS-Ovrv-1122/2022, u kojem je pod točkom 1 naložila ovršeniku platež predmetne svote zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka, dok je pod točkom 2 odredila ovrhu toga potraživanja protiv ovršenika.
2. U zakonskom roku ovršenik je uložio prigovor u kojem navodi da u cijelosti prigovara rješenju o ovrsi i to i osnovi i visini tražbine. Ističe prigovor promašene aktivne legitimacije smatrajući da je HAC (Hrvatske autoceste) trebao biti ovrhovoditelj, jer je isti izdao nalog i nije podmirio račun ovrhovoditelju, ovršenik nije s ovrhovoditeljem u nikakvom ugovornom odnosu. Također ističe i prigovor pasivne legitimacije navodeći da ovršenik treba biti vlasnik vozila, a ovršenik nikada nije bio vlasnik vozila i nigdje nije legitimiran kao vozač, pa predlaže da sud od ovrhovoditelja zatraži da dokaže tko je kriv za nastalu štetu, odnosno temeljem čega se tereti ovršenika. Navodi da mu je poznato da je vozilo stalo na zaustavnom traku i djelatnik ophodnje je obilježio vozilo, stavio znakove obilaska i bio obaviješten da dolazi vučna služba po automobil, te se djelatnik HAC-a nije protivio, niti je rekao da postoji neki rok za premještanje. Ističe da kada je vučna služba došla po vozilo vozila više nije bilo, te je isto premješteno bez da je itko obaviješten o tome. Ističe da je djelatnica HAC-a u telefonskom razgovoru od 21. rujna 2020. navela da je rok za premještanje vozila 24 sata, a vozilo je u ovom slučaju premješteno nakon tri sata pa smatra da HAC i ovrhovoditelj te vučne službe reketare ljude u nesreći. Navodi da je vučna služba koja je krenula po vozilo kada isto nije našla nazvala ugovornog partnera ovrhovoditelja 20. rujna 2020., te je isti rekao da ne može predati automobil po nalogu ovrhovoditelja dok račun nije plaćen, pa smatra da je zadržavanjem vozila nanesena šteta i izvršeno kazneno djelo utaje. Povodom istog prigovora sud je stavio izvan snage naprijed spominjano rješenje u dijelu u kojem je određena ovrha, dok je dijela glede kojim je naložen platež nastavljen postupak po pravilima parničnog postupka, analogan platnom nalogu.
3. Tužitelj tijekom postupka navodi da je činjenična osnova potraživanja tužitelja iskazana u računu koji je tužitelj izdao tuženiku i to račun br. 6468-A-2 od 22. rujna 2020., u kojem je specifikacija usluge koju je tužitelj izvršio za tuženika 20. rujna 2020., a radi se o usluzi tehničke pomoći na cesti, vuče za vozilo čiji je korisnik bio tuženik, marke MERCEDES MB100, registarske oznake [registarska oznaka], broj šasije:
VSA63134213193973, od lokacije autocesta A3, dionica [adresa] – [adresa] – [adresa] – [adresa], stacionaža 260+800, pa do lokacije [adresa]. Navodi da državnim autocestama gospodari (upravljanje, građenje, rekonstrukcija i održavanje) društvo HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o. (dalje u tekstu: HAC d.o.o.), sukladno čl. 2.st. 1. toč. 17. Zakona o cestama (NN 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22). Ističe da su čl. 26. st. 1. Zakona o cestama definirani poslovi održavanja cesta, pa tako prema navedenom članku poslovi održavanja javnih cesta u smislu navedenog Zakona jesu: planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima, redovito i izvanredno održavanje javnih cesta, ustupanje radova redovitog i izvanrednog održavanja javnih cesta, stručni nadzor i kontrola kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta, ustupanje usluga stručnog nadzora i kontrole kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta, osiguranje uklanjanja oštećenih i napuštenih vozila i drugih stvari s javne ceste i ophodnja. Navodi da čl. 33. st. 1. istog Zakona određuje da Hrvatske autoceste d.o.o., Hrvatske ceste d.o.o. i županijske uprave za ceste izravno ne izvode radove građenja, rekonstrukcije i održavanja javnih cesta, osim ako navedenim Zakonom nije drukčije propisano, dok st. 2. istog članka propisuje da se izvođenje radova građenja i rekonstrukcije javnih cesta smije ustupiti samo pravnoj ili fizičkoj osobi registriranoj, specijaliziranoj i opremljenoj za te poslove sukladno posebnim propisima, a st. 3. istog članka propisuje da se radovi održavanja javnih cesta ustupaju pravnoj ili fizičkoj osobi koja je za te radove registrirana, specijalizirana i tehnički opremljena te koja raspolaže osposobljenim kadrovima za izvođenje radova održavanja pod prometom. Također, čl. 45. st. 4. navedenog Zakona propisuje obvezu hitnog, odnosno bez odgode uklanjanja s ceste svih zapreka i predmeta koje mogu ugroziti sigurnost prometa. Navodi da su i člancima 35., 79. i 180. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22) propisane obveze uklanjanja vozila s cesta. Također ističe da se ceste moraju održavati u stanju koji osigurava sigurno i nesmetano odvijanje prometa, kako to proizlazi iz čl. 2. st. 1. toč. 13. i čl. 17. st. 1. Zakona o cestama. Navodi da slijedom propisanih obveza održavanja autocesta na način koji osigurava sigurno i nesmetano odvijanje prometa, a temeljem provedenog postupka javne nabave, tužitelj je sa društvom HAC d.o.o. 27. rujna 2019. sklopio Ugovor kojim se tužitelj obvezao vršiti usluge izvlačenja osobnih vozila sa dionica autoceste pod nadležnošću Hrvatskih autocesta d.o.o. (dalje u tekstu: Ugovor). U konkretnom slučaju, tužitelj navodi da je od HAC-a, ispostava [adresa], dobio nalog za uklanjanje vozila tuženika temeljem ranije citiranih odredbi Zakona o cestama i Zakona o sigurnosti prometa na cestama i temeljem sklopljenog Ugovora. Ističe da opća odredba čl. 35. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisuje da je zabranjeno ostavljati na cesti i cestovnom zemljištu oštećena, dotrajala ili neregistrirana vozila, dok st. 2. istog članka propisuje obvezu uklanjanja s ceste i cestovnog zemljišta vozila koja su oštećena, u kvaru i sl. , a ako vozač, vlasnik vozila ili druga osoba ne postupi u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka, o njegovom trošku to će učiniti pravna ili fizička osoba obrtnik, kojoj je povjereno održavanje cesta, a koja odredba je i dalje razrađena kroz čl. 79. i 180. navedenog Zakona. Tužitelj navodi da je 20. rujna 2020. dobio nalog za uklanjanje vozila čiji je vozač/korisnik bio tuženik, a o čemu tužitelj posjeduje i Obavijest o potrebi intervencije na uklanjanju vozila s dionica autoceste izdane od strane HAC-a. Uslugu je u ime i za račun tužitelja izvršio obrt [obrt], vlasnika JĐ i IĐ iz [adresa], ugovorni partner/podizvršitelj tužitelja temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji od 3. ožujka 2010. Tužitelj navodi da je Ugovor o poslovnoj suradnji od 3. ožujka 2010. sklopljen između obrta [obrt] i pravnog prednika tužitelja tadašnjeg društva AUTO MANAGEMENST CETAR d.o.o., koje je kasnije promijenilo naziv u društvo ORYX GRUPA d.o.o., a koje društvo je 28. prosinca 2018. pripojeno tužitelju, odnosno društvu ZUBAK GRUPA d.o.o. S danom upisa pripajanja društvo ORYX GRUPA d.o.o. prestalo je postojati, a svu njegovu imovinu i obveze kao univerzalni pravni sljednik preuzelo je društvo preuzimatelj, tj. ZUBAK GRUPA d.o.o. koje je silom zakona u skladu s čl. 541. Zakona o trgovačkim društvima (NN br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22 i 114/22) stupilo u ugovorni odnos s obrtom [obrt]. Navodi da je u konkretnom slučaju tužitelj putem ugovornog partnera/podizvršitelja izvršio sljedeće radnje koje je zaračunao tuženiku sukladno cjeniku iz Ugovora s Hrvatskim autocestama: 1. uslugu utovara, istovara i prijevoza vozila tuženika, pri čemu je zaračunat paušal koji obuhvaća utovar, istovar i prijevoz do 20 km, za što je jedinična cijena po cjeniku 400,00 HRK/53,09 EUR + PDV, odnosno 500,00 HRK/66,36 EUR s uključenim PDV-om, 2. dodatno prijeđeni 1 km, budući da je usluga prijevoza vozila tuženika izvršena u ukupnoj dužini od 21 km, za što je jedinična cijena 10,00 HRK/1,33 EUR + PDV odnosno 12,50 HRK/1,66 EUR s uključenim PDV-om za svaki dodatno prijeđeni km, 3. dodatak od 50% za vozila najveće dopuštene mase od 2501 kg do 3500 kg budući da vozilo tuženika ima najveću dopuštenu masu veću od 2501 kg što u konkretnom slučaju iznosi 205,00 HRK/27,21 EUR + PDV, odnosno 256,25 HRK/34,01 EUR s uključenim PDV-om, 4. dodatak od 30% jer je usluga izvršena nedjeljom, što iznosi 123,00 HRK/16,32 EUR + PDV, odnosno 153,75 HRK/20,41 EUR s uključenim PDV-om, što sve zajedno daje iznos koji je predmet ovog postupka od 738,00 HRK/97,95 EUR + PDV odnosno 922,50 HRK/122,44 EUR s uključenim PDV-om. Vezano za osporavanje aktivne legitimacije tužitelja isti ukazuje na odredbe čl. 5. Ugovora sklopljenog između tužitelja i HAC d.o.o. od 27. rujna 2019. sukladno kojem tužitelj pružene usluge obračunava i naplaćuje od krajnjih korisnika istih, po važećem cjeniku iz Ugovora, te se ponovno poziva na odredbu čl. 35. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te čl. 180. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Navodi da čl. 180. st. 1. navedenog Zakona propisuje da Ako je vozilo zbog prometne nesreće onesposobljeno za daljnje kretanje na cesti, vozač ili vlasnik, odnosno korisnik vozila dužan je vozilo, teret, stvari ili drugi materijal rasut po cesti ukloniti s kolnika, nakon što to naredi ili dopusti ovlaštena osoba koja obavlja očevid, dok st. 2. istog članka propisuje da ako vozač ili vlasnik, odnosno korisnik vozila nije u stanju postupiti sukladno odredbi stavka 1. navedenog članka, ovlaštena osoba koja se zatekne na mjestu nesreće ili na mjestu gdje se nalazi neispravno vozilo naredit će pravnoj ili fizičkoj osobi obrtniku nadležnom za održavanje cesta da na sigurno mjesto ukloni vozilo, teret, stvari ili drugi rasuti materijal s kolnika, a st. 3. istog članka propisuje da pravna ili fizička osoba obrtnik nadležan za održavanje cesta, odnosno pravna osoba ili fizička osoba obrtnik s kojom je pravna osoba ili upravno tijelo nadležno za održavanje cesta sklopilo ugovor za uklanjanje vozila dužna je hitno poduzeti sve potrebne mjere za uklanjanje i čuvanje vozila s teretom, stvari ili drugoga rasutog materijala s kolnika i osigurati prohodnost ceste, dok st. 4. istog članka propisuje da ako pravna ili fizička osoba obrtnik ne postupi sukladno odredbi stavka 3. ovoga članka, a zbog onesposobljenosti vozila ili zapreka na kolniku stvorenih od tereta, stvari ili drugog materijala bude onemogućeno kretanje drugim sudionicima u prometu, ovlaštena osoba poduzet će druge odgovarajuće mjere da se omogući normalan tok prometa, a st. 5 istog članka propisuje da troškove uklanjanja i čuvanja vozila, tereta, stvari ili drugog materijala, kao i poduzimanje drugih odgovarajućih mjera iz stavka 4. ovoga članka, snosi pravna ili fizička osoba obrtnik nadležan za održavanje cesta, a oni imaju pravo na naknadu od onoga tko ih je prouzročio. Kako je društvo Hrvatske autoceste d.o.o. ustupilo tužitelju poslove uklanjanja vozila navedenim Ugovorom od 27. rujna 2019., tužitelj ima pravo na naknadu troškova od onog tko ih je prouzročio, a to je ovdje tuženik, te se poziva na praksu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske iz presude posl. br. Pž-1730/2021 od 11. listopada 2022. Stoga smatra da je prvenstveno vozač, vlasnik ili korisnik vozila dužan vozilo ukloniti s kolnika, a ako to isti ne učini ovlaštena osoba će narediti nadležnoj pravnoj ili fizičkoj osobi obrniku, odnosno pravnoj pravnoj ili fizičkoj osobi obrtniku s kojom je pravna osoba ili upravno tijelo nadležno za održavanje cesta sklopilo ugovor za uklanjanje vozila osobi da ukloni vozilo. U tom slučaju pravna ili fizička osoba koja je dobila nalog dužna je hitno poduzeti mjere za uklanjanje vozila. Ističe da tuženik ničime ne dokazuje navode da je sam organizirao vuču, odnosno uklanjanje vozila s autoceste, no da mu je rečeno da je rok za to 24 h. Smatra da navedeno nije niti životno logično, odnosno da bi na autocesti gdje je nužno da sigurnost odvijanja prometa bude na visokoj razini bilo dopušteno toliko dugo stajanje vozila koje predstavlja opasnost za sigurno odvijanje prometa, što je suprotno i čl. 45. st. 4. Zakona o cestama u kojem se određuje da se sve zapreke s ceste moraju ukloniti bez odgode. Također navodi da čl. 79. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama određuje da je vozač dužan odmah vozilo ukloniti s kolnika u slučaju prisilnog zaustavljanja vozila zbog neispravnosti ili drugog razloga. Nigdje u zakonskim propisima se ne navodi rok od 24 sata na koji se tuženik poziva. Sam tuženik u svom prigovoru navodi da je vozilo uklonjeno nakon 3 sata po tužitelju, iz čega proizlazi da tuženik nije sam pravovremeno i sukladno prethodno navedenim zakonskim odredbama koje zahtijevaju hitnost postupanja organizirao uklanjanje vozila. Iz Obavijesti o potrebi intervencije na uklanjanju vozila s dionica autoceste od 20. rujna 2020. vidljivo je da je tužitelj dobio nalog za postupanje, odnosno za uklanjanje vozila tuženika, a po kojem nalogu je sukladno citiranim zakonskim odredbama i sklopljenom ugovoru s Hrvatskim cestama d.o.o. (očito se misli na Hrvatske autoceste) bio dužan hitno postupiti. Navodi da tuženik (očito se misli na tužitelja) nije izvršio uklanjanje vozila tuženika svojevoljno, nego zato jer je dobio nalog za postupanje. Ponavlja da su netočni navodi tuženika da je sam organizirao uklanjanje vozila, odnosno isto nije bilo pravodobno. Ističe da je tužitelj bio dužan hitno postupiti, te nije sam ovlašten preispitivati opravdanost dobivenog naloga za postupanje. U suprotnome bi kršio zakonske odredbe, te bi bio izložen i prekršajnoj odgovornosti sukladno stavku 6. i 7. čl. 180. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Glede prigovora tuženika u odnosu na pasivnu legitimaciju u konkretnom slučaju tuženik je bio vozač, odnosno korisnik predmetnog vozila što po tužitelju nije sporno. Ističe da navedeno proizlazi i iz samog prigovora tuženika na rješenje o ovrsi, kao i iz prigovora tuženika od 29. rujna 2020. i dopisa od 13. listopada 2020. na račun za pruženu uslugu gdje tuženik sam navodi da je bio kod vozila u vrijeme kada je došlo do potrebe za uklanjanjem vozila i da je komunicirao s djelatnikom HAC-a oko uklanjanja vozila navodeći da je navodno sam organizirao uklanjanje vozila, iz čega proizlazi da je u tom času raspolagao vozilom kao njegov vozač/korisnik, te je prema tome na istome bila i dužnost uklanjanja predmetnog vozila, a što nije pravodobno organizirao. Navodi da u dopisu od 13. listopada 2020. tuženik sam naziva predmetno vozilo svojim navodeći: „…temeljem kojeg zakonskog članka ste vi ovlašteni zadržavati moje vozilo do naplate…“. Ističe da je tuženik isto učinio i u poruci elektroničke pošte od 20. rujna 2020. upućene tužitelju istog dana kada je izvršena usluga vuče vozila, gdje je također predmetno vozilo nazvao svojim, te se i predstavio kao vlasnik vozila. Stoga tužitelj smatra da je osnovano izdao račun za pruženu uslugu upravo tuženiku. Tužitelj ukazuje na činjenicu da je tuženik ostavio predmetno vozilo na autocesti i otišao, te zbog tog razloga tužitelj od istog nije mogao pribaviti informaciju o mjestu gdje tuženik želi da se vozilo odveze zbog kojeg razloga je vozilo odvezao na zaštićeni deponij u vlasništvu ugovornog partnera, a gdje je tuženiku predano vozilo kada je došao po isto uz predočenje osobnih dokumenata gdje se isti identificirao kao vozač odnosno korisnik vozila. Budući da je tuženik bio vozač odnosno korisnik vozila istome je izdan račun za pruženu uslugu sukladno čl. 35. i 180. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Ističe da vlasništvo vozila nije jedini temelj za pravo na naknadu troškova za pružene usluge, nego onaj tko je izvršio uslugu ima pravo tražiti naknadu od onog kome ju je pružio, a ovdje je to bio tuženik kao vozač, odnosno korisnik vozila. Dakle, tužitelj je temeljem gornjih ugovora, zakonskih propisa i temeljem naloga ovlaštene osobe izvršio uklanjanje vozila koje tuženik nije platio, dakle radilo se o izvršenju zakonske obveze uklanjanja vozila, na temelju naloga ovlaštene osobe. Predlaže usvojiti zahtjev tužitelja u cijelosti, te da sud temeljem čl. 451. st. st. 3. Zakona o parničnom postupku, presudom u cijelosti održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Milke Čergar iz [adresa], sudski predmet:
Ovrv-9439/2022, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-1122/2022 od 31. kolovoza 2022., te naloži tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do plaćanja.
4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u izvadak iz sudskog registra za tužitelja (list 7-18 i 27-38), izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (list 20 i 40), račun tužitelja broj 6468-A-2 od 22. rujna 2020. (list 79), Ugovor između Hrvatskih autocesta d.o.o. i tužitelja od 29. srpnja 2019. (list 80-84), ponudbeni list tužitelja na javni poziv za iskaz interesa Hrvatskih autocesta d.o.o. od 1. srpnja 2019. uz priloge (list 85-90), redovni Cjenik usluga Oryx asistencije tužitelja (list 91), obavijest Hrvatske autoceste d.o.o. Orxy asistenciji o potrebi intervencije na otklanjanju vozila s dionice autocesta (list 92), Ugovor o poslovnoj suradnji između Auto Management Centar d.o.o. i [obrt] od 3. ožujka 2010. (list 93-99), povijesni izvadak iz sudskog registra za Auto Management Centar d.o.o., te Oryx grupu d.o.o. (list 100-116), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Tt-18/46563-2 od 28. prosinca 2018. (list 117-119), radni nalog [obrt] (list 120), ispis rute (list 121), prigovor tuženika na račun od 29. rujna 2020. (list 130), očitovanje tuženika od 13. listopada 2020. na dopis tužitelja od 29. rujna 2020. (list 131-132), elektroničku poštu Oryx asistencije (list 133-134), dnevnik rada HAC-a od 20. rujna 2020. (list 137), ophodarski dnevnik HAC-a od 20. rujna 2020. (list 138), te je saslušao svjedoka IĐ.
5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade za premještanje vozila registarske oznake [registarska oznaka], marke MERCEDES MB100, broj šasije:
VSA63134213193973, od lokacije autocesta A3, dionica [adresa] – [adresa] – [adresa] – [adresa], stacionaža 260+800, pa do lokacije [adresa] dana 20. rujna 2020.
7. Temeljem čl. 2. st. 1. točka 17. Zakona o cestama (NN 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21 i 114/22 dalje: ZC) pravna osoba nadležna za održavanje cesta je HAC, što tuženik ne spori.
8. Uvidom u dnevnik rada HAC-a od 20. rujna 2020. (list 137) utvrđeno je da su ophodari HAC-a navedenoga dana u 8,50 sati obilježili vozilo u kvaru registarske oznake [registarska oznaka] te da je vlasnik izjavio da je pozvao pomoć. Ophodari su u međuvremenu utvrdili da je isti u međuvremenu sjeo u drugo vozilo i otišao što je viđeno na kameri, te se isti nije vratio do vozila do 12,00 sati. Stoga su ophodari HAC- a pozvali ORYX da ukloni vozilo te je vozilo otklonjeno u 12,40 sati za ORYX za [obrt], a navedeno je sukladno i ophodarskom dnevniku HAC-a od 20. rujna 2020. (list 138).
9. Dakle, u postupku je nesporno da je navedeno vozilo registarske oznake [registarska oznaka], marke MERCEDES MB100, broj šasije: [broj šasije] bilo zaustavljeno na zaustavnom traku na navedenoj dionici autoceste A3, dionica [adresa] – [adresa] – [adresa] – [adresa], stacionaža 260+800, te da je isto premješteno s navedene lokacije do lokacije [adresa] dana 20. rujna 2020. Navedeno proizlazi i iz obavijesti Hrvatske autoceste d.o.o. Orxy asistenciji o potrebi intervencije na otklanjanju vozila s dionice autocesta (list 92) te radnog naloga [obrt] (list 120).
10. Također je nesporno da je tužitelj izdao tuženiku račun broj 6468-A-2 od 22. rujna 2020. (list 79) na iznos od 922,50 HRK, a isti je sukladan izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja (list 20 i 40), odnosno tužitelj od tuženika sukladno Zakonu o uvođenju EUR kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22, dalje u tekstu ZUE), uz fiksni tečaj konverzije iz kune u euro od 7,53450 potražuje iznos od 122,44 EUR. 11. Međutim, sporna je aktivna i pasivna legitimacija.
12. Članak 180. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 dalje ZOSPC) propisuje da ako je vozilo zbog prometne nesreće onesposobljeno za daljnje kretanje na cesti, vozač ili vlasnik, odnosno korisnik vozila dužan je vozilo, teret, stvari ili drugi materijal rasut po cesti ukloniti s kolnika, nakon što to naredi ili dopusti ovlaštena osoba koja obavlja očevid, dok st. 2. navedenog članka propisuje da ako vozač ili vlasnik, odnosno korisnik vozila nije u stanju postupiti sukladno odredbi stavka 1. ovoga članka, ovlaštena osoba koja se zatekne na mjestu nesreće ili na mjestu gdje se nalazi neispravno vozilo naredit će pravnoj ili fizičkoj osobi obrtniku nadležnom za održavanje cesta da na sigurno mjesto ukloni vozilo, teret, stvari ili drugi rasuti materijal s kolnika, a st. 3. istog članka propisuje da pravna ili fizička osoba obrtnik nadležan za održavanje cesta, odnosno pravna osoba ili fizička osoba obrtnik s kojom je pravna osoba ili upravno tijelo nadležno za održavanje cesta sklopilo ugovor za uklanjanje vozila dužna je hitno poduzeti sve potrebne mjere za uklanjanje i čuvanje vozila s teretom, stvari ili drugoga rasutog materijala s kolnika i osigurati prohodnost ceste, dok st. 4. istog članka propisuje da ako pravna ili fizička osoba obrtnik ne postupi sukladno odredbi stavka 3. ovoga članka, a zbog onesposobljenosti vozila ili zapreka na kolniku stvorenih od tereta, stvari ili drugog materijala bude onemogućeno kretanje drugim sudionicima u prometu, ovlaštena osoba poduzet će druge odgovarajuće mjere da se omogući normalan tok prometa, a st. 5. istog članka propisuje da troškove uklanjanja i čuvanja vozila, tereta, stvari ili drugog materijala, kao i poduzimanje drugih odgovarajućih mjera iz stavka 4. ovoga članka, snosi pravna ili fizička osoba obrtnik nadležan za održavanje cesta, a oni imaju pravo na naknadu od onoga tko ih je prouzročio.
13. Uvidom u Ugovor između Hrvatskih autocesta d.o.o. i tužitelja od 29. srpnja 2019. (list 80-84) utvrđeno je da je tužitelj sa trgovačkim društvom Hrvatske autoceste d.o.o. 27. rujna 2019. sklopio Ugovor kojim se tužitelj obvezao vršiti usluge izvlačenja osobnih vozila sa dionica autoceste pod nadležnošću Hrvatskih autocesta d.o.o., a temeljem ponudbenog lista tužitelja na javni poziv za iskaz interesa Hrvatskih autocesta d.o.o. od 1. srpnja 2019. uz priloge (list 85-90). Stoga je neosnovan tuženikov prigovor aktivne legitimacije.
14. Uvidom u Ugovor o poslovnoj suradnji između Auto Management Centar d.o.o. (dalje u tekstu AMC) i [obrt] (dalje u tekstu partner) od 3. ožujka 2010. (list 93-99) utvrđeno je da je Auto Management Centar d.o.o. s [obrt] sklopio Ugovor kojim su stranke ugovorile da će [obrt] kao partner obavljati usluge po nalogu AMC-a, a radi se o uslugama u djelokrugu poslovanja partnera prvenstveno usluga tehničke pomoći na cesti i/ili vuče vozila po nalogu AMC-a.
15. Uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra za Auto Management Centar d.o.o. (list 100-116), razvidno je da je navedena tvrtka osnovana od tvrtke Auto Zubak d.o.o., te je navedenome društvu pripojena društva ORYX-PRIJEVOZ 1 d.o.o. i ORYX-PRIJEVOZ 2 d.o.o., a sve temeljem Ugovora o pripajanju temeljem Odluke skupštine društva ORYX GRUPA d.o.o. dana 25. veljače 2013. Navedeno društvo ORYX GRUPA d.o.o. je pripojeno društvu Auto Zubak d.o.o. 14. studenoga 2018., a što je razvidno i iz rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Tt-18/46563-2 od 28. prosinca 2018. (list 117-119). S obzirom na sve navedeno neosnovan je tuženikov prigovor aktivne legitimacije.
16. Kako je tuženik prigovarao i svojoj pasivnoj legitimaciji to je sud zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Vinkovcima, Stalnoj službi u Županji saslušao svjedoka IĐ.
17. Svjedok LĐ prilikom saslušanja naveo je da je djelatnik i suvlasnik obrta [obrt] iz [adresa], koji se bavi djelatnosti vučne službe, te taj posao obavlja dvadesetak godina. Navodi da sa Zubak Grupom d.o.o. imaju ugovor o suradnji u vidu uklanjanja i prijevoza vozila po nalogu koji im izdaju za obavljanje tih poslova. Ističe da je taj ugovor važio i tijekom 2020. Navodi da taj posao za društvo Zubak Grupa d.o.o. vrše samo kada prime njihov nalog i to telefonski iz njihovog pozivnog centra. Navodi da im pri tome oni dostavljaju podatke koji su im potrebni za vršenje vuče vozila, a to su prije svega lokacija vozila, da li se radi o prometnoj nezgodi ili o vozilu u kvaru, te ukoliko imaju kontakt podatke o vlasniku vozila. Na taj način, odnosno po nalogu društva Zubak Grupa d.o.o. obrt [obrt] izvršio je vuču vozila marke Mercedes MB100, registarske oznake [registarska oznaka] dana 20. rujna 2020. sa lokacije na autocesti A3 otprilike kod mjesta Babina Greda do sjedišta obrta na lokaciji u [adresa]. Navodi da nije osobno bio nazočan prilikom te intervencije, već je istu izvršio vozač koji je djelatnik obrta VĐ. Po iskazu vozača VĐ u trenutku dok se njihova vučna služba nalazila na lokaciji sa koje je trebalo odvesti vozilo, nije tamo bila prisutna niti je došla ikoja druga vučna služba koja bi preuzela vozilo. Napominje da se radilo u tom trenutku napuštenom vozilu, na koje je u zaustavnom traku autoceste naišla ophodnja Hrvatskih autocesta, te su po njegovom saznanju oni kontaktirali društvo Zubak Grupa d.o.o., koje je potom njima izdalo nalog za uklanjanje tog vozila. Kada je njihov vozač došao do tog vozila, tamo nije zatekao vozača niti ikog od eventualnih putnika, dakle vozilo je bilo ostavljeno. U slučaju kada se treba ukloniti vozilo sa prometnice koje je napušteno, odnosno kada se uz njega ne nalazi itko tko bi dao uputu gdje želi da se vozilo odveze, vozilo se odvozi do sjedišta njihovog obrta na adresi [adresa]. Nakon nekog vremena od uklanjanja vozila u sjedište obrta pristupio je HĐ koji se predstavio kao vlasnik vozila te je zatražio predaju istoga. Obrt u tom slučaju kontaktira nalogodavca odnosno društvo Zubak Grupa d.o.o., da li da se toj osobi izvrši predaja vozila. Koliko se sjeća društvo Zubak Grupa d.o.o. je kod tog njegovog prvog dolaska negativno odgovorila, odnosno rekli su da koliko se sjeća nije podmirio troškove uklanjanja vozila koje ima prema društvu Zubak Grupa d.o.o. Nakon nekog vremena ponovno je došao gospodin HĐ, te su tada opet kontaktirali društvo Zubak Grupa d.o.o., na što su oni odgovorili da mu sada mogu izvršiti predaju vozila, a da će oni dalje s njim rješavati troškove uklanjanja i prijevoza. Od osobe koja dođe po vozilo uzimaju se osobni podaci koji se onda prosljeđuju društvu Zubak Grupa d.o.o., a to društvo potom ispostavlja račun za pruženu uslugu korisniku iste. Naš poslovni odnos vezan je za društvo Zubak Grupa d.o.o., te oni na temelju ugovora rješavaju plaćanje svojih usluga, dok društvo Zubak Grupa d.o.o. ispostavlja račun korisniku usluge. Ponavlja da nije osobno bio nazočan prilikom uklanjanja predmetnog vozila, pa ne može opisati u kakvom je stanju zatečeno vozilo, odnosno da li je vozilo bilo osigurano na lokaciji prilikom premještanja te obilježeno čunjevima ophodnje HAC-a, no koliko se sjeća iz razgovora sa vozačem njihove vučne službe misli da mu je rečeno da je u trenutku kada je njihova vučna služba došla do tog vozila, da je tamo uz to vozilo bilo i vozilo ophodnje HAC-a. Nije mu poznato da li je tuženik HĐ bio vozač ili vlasnik vozila marke Mercedes MB100, registarske oznake [registarska oznaka], te ponavlja da nije bio nazočan prilikom uklanjanja njegovog vozila, a od vozača svojeg vozila čuo je da u trenutku kada je njihova vučna služba došla do predmetnog vozila da tamo nije bilo ikoga iz tog vozila. Navodi da je kasnije u sjedištu obrta vidio osobu koja se predstavila kao HĐ i koja je došla radi preuzimanja predmetnog vozila, no i tada je s njim prvenstveno komunicirao njegov otac JĐ. Nema saznanja da ih je taj dan kada su izvršili predmetnu intervenciju kontaktirala ikoja druga vučna služba radi uklanjanja i prijevoza tog vozila. Koliko se sjeća kada je gospodin HĐ prvi puta došao radi preuzimanja predmetnog vozila, došao je sa nekom vučnom službom no nije mu poznato sa kojom, a razlog zbog kojeg mu taj prvi puta nije bilo omogućeno preuzimanje vozila, je kako je već ranije iskazao da im je nalogodavac društvo Zubak Grupa d.o.o. dalo uputu da vozilo ne predaju dok se ne riješe njihovi odnosi u vezi troškova uklanjanja i prijevoza vozila. Ne sjeća se točno koliko je dugo to vozilo bilo u njihovom sjedištu. Navodi da se ne sjeća točno ni datuma kada je izvršena primopredaja tog vozila, ali sjeća se da je izvršena tom gospodinu HĐ, opet po uputi društva Zubak Grupa d.o.o. Misli da gospodin HĐ pri tome nije potpisivao ikakav zapisnik ili nalog o predaji tog vozila. Navodi da je prilikom njihovog preuzimanja tog vozila sa mjesta sa kojeg ga je trebalo ukloniti, njihovom djelatniku nalog o preuzimanju istoga potpisan od strane djelatnika ophodnje HAC-a. Cijena za izvršenu uslugu premještanja i uklanjanja vozila formira se po cjeniku Zubak Grupe d.o.o., te se obračunava po stavkama iz radnog naloga, u kojem su navedene stavke poput prijeđene kilometraže, plaćene cestarine i dr. To se od strane njihovog obrta fakturira Zubak Grupi d.o.o. a sve temeljem ugovora koji je zaključen između njihovog obrta i Zubak Grupe d.o.o. Navodi da društvo Zubak Grupa d.o.o. ima cjenik za svoje usluge, a nije mu poznato da li HAC ima neki svoj cjenik. Koliko mu je poznato HAC je u vrijeme predmetnog događaja imao ugovor sa društvom Zubak Grupa d.o.o. na temelju kojeg se u slučaju potrebe putem društva Zubak Grupa d.o.o. uklanjaju vozila sa prostora autocesta. Nije mu poznato da li postoje odnosno da li su definirani rokovi za prikupljanje i premještanje vozila, te ističe da oni u takvim slučajevima postupamo po nalogu kojeg dobiju od društva Zubak Grupa d.o.o.
18. Sud nije imao razloga ne prihvatiti iskaz svjedoka IĐ s obzirom da isti iako saznanja crpi od drugih osoba i to djelatnika obrta [obrt] HĐH i suvlasnika JĐ, isti detaljno opisuje da je predmetno vozilo zatečeno u zaustavnom traku autoceste, te je isto u trenutku dolaska djelatnika obrta [obrt] bilo napušteno, odnosno nije bilo prisutnih osoba. Stoga je obrt [obrt] u cijelosti postupio sa čl. 180. ZOSPC-a, a sukladno Ugovoru s pravnim prednikom tužitelja AMC-om, a koji pak ima Ugovor s HAC-om, kako je već navedeno. 19. Nesporno je da je tužitelj izdao tuženiku račun broj 6468-A-2 od 22. rujna 2020. (list 79) na iznos od 922,50 HRK, kako je već rečeno, a sukladno radnom nalogu [obrt] (list 120). Tuženik je navedenom računu tužitelja izjavio prigovor (list 130), a vršena je i daljnja prepiska između tužitelja i tuženika u vidu očitovanja tuženika od 13. listopada 2020. na dopis tužitelja od 29. rujna 2020. (list 131-132) i elektroničke pošte Oryx asistencije (list 133-134). Tuženik u navedenom prigovoru i prepisci između stranaka cijelo vrijeme tvrdi da se radi o njegovom vozilu, odnosno da je djelatnik ophodnje HAC-a u njegovoj prisutnosti označio vozilo.
20. Valja reći da je točno da tužitelj nije sudu dostavio dokaz da je tuženik u evidencijama MUP-a upisan kao vlasnik predmetnog vozila registarske oznake [registarska oznaka], odnosno da je tuženik vlasnik predmetnog vozila. Međutim, kako čl. 180. ZOSPC- a propisuje da su vozilo dužni ukloniti i vozač, korisnik ili druga osoba, to je tuženik, koji i sam u svojem prigovoru na računu navodi da je bio prisutan kada je djelatnik ophodnje HAC-a u njegovoj prisutnosti označio vozilo, iako je navedeno vozilo kasnije napustio i ostavio na zaustavnoj traci autoceste što proizlazi iz dnevnika rada HAC-a od 20. rujna 2020. (list 137) i ophodarskog dnevnika HAC-a od 20. rujna 2020. (list 138), a isto nije uklonio, iako je djelatniku HAC-a izjavio da će ga ukloniti, to sud smatra da je tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku, odnosno dužan je snositi troškove premještanja navedenog vozila sukladno čl. 180. ZOSPC-a.
21. Što se tiče visine potraživanja tužitelja uvidom u račun tužitelja broj 6468- A-2 od 22. rujna 2020. (list 79) utvrđeno je da je tužitelj tuženiku, temeljem radnog naloga [obrt] za premještanje vozila registarske oznake [registarska oznaka] (list 120) i ispisa rute (list 121), izdao navedeni račun te je tuženiku, sukladno redovnom Cjeniku usluga Oryx asistencije tužitelja (list 91) obračunao trošak paušala koji se odnosi na prijevoz vozila u iznosu od 400,00 HRK, uvećano za PDV od 100,00 HRK, odnosno ukupno 500,00 HRK, dodatak usluge prijevoza za svaki prijeđeni kilometar od 10,00 HRK uvećano za PDV od 2,50 HRK, odnosno ukupno 12,50 HRK, dodatak (50%) za vozila najveće dopuštene mase od 2501-3500 kg u iznosu od 205,00 HRK uvećano za PDV od 51,25 HRK, odnosno ukupno 256,25 HRK, te dodatak (30%) za rad nedjeljom u iznosu od 123,00 HRK uvećano za PDV od 30,75 HRK, odnosno ukupno 153,75 HRK, pa iznos bez PDV-a ukupno po računu iznosi 738,00 HRK, PDV iznosi 184,50 HRK, te ukupan iznos za platiti 922,50 HRK, odnosno kako tužitelj potražuje sukladno ZUE iznos od 122,44 EUR. S time da sud smatra da je tužitelj tuženiku neosnovano zaračunao uvećanje od 50 % kao naknadu za uklanjanje i prijevoz vozila kojih je najveća dopuštena masa od 2501-3500 kg, odnosno iznos od 205,00 HRK uvećano za PDV od 51,25 HRK, ukupno 256,25 HRK, odnosno sukladno ZUE iznosi 34,01 EUR. Naime, provjerom na Internetu utvrđeno je da masa navedenog praznog vozila marke Mercedes MB [matični broj] iznosi 1725 kg. Također, vezano za dodatak (30%) za rad nedjeljom izračunom uvećanja od 30 % na iznos od 400,00 HRK dobije se iznos od 120,00 HRK, a ne 123,00 HRK kako je izračunao tužitelj, pa pravilno PDV na navedeni iznos iznosi 30,00 HRK, a ne 30,75 HRK, odnosno ukupno iznosi 150,00 HRK, a ne 153,75 HRK, odnosno neopravdano je zaračunat trošak od 3,75 HRK, odnosno sukladno ZUE iznosi 0,50 EUR.
22. Stoga imajući na umu navedeno sud smatra da je opravdani trošak za premještanje vozila registarske oznake [registarska oznaka] u iznosu od 530,00 HRK što uvećano za PDV od 25 % u iznosu od 132,50 HRK iznosi 662,50 HRK odnosno sukladno ZUE iznosi 87,93 EUR, pa je sud temeljem čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) djelomično održao na pravnoj snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Milke Čergar posl. broj UPP/OS-Ovrv-1122/2022 od 31. kolovoza 2022. u dijelu gdje je ovršeniku naložen platež glavnice u iznosu od 87,93 EUR sa zakonskim zateznim kamatama temeljem čl. 29. st. 1. ZOO-a, a po stopi iz st. 2. navedenoga članka tekućim od prvog dana nakon dospijeća 3. listopada 2020. do isplate, kao pod točkom I izreke presude.
23. Sud je temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a djelomično ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Milke Čergar posl. broj UPP/OS-Ovrv- 1122/2022 od 31. kolovoza 2022. za iznos od 34,51 EUR (30,01+0,50) zajedno s kamatama na zatraženi iznos, pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.
24. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, za napomenuti je kako o zahtjevu za naknadu troškova postupka u smislu odredbe čl. 164. st. 4. ZPP-a sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom. U konkretnom slučaju donošenjem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika postupak nije završen, već je on završen tek donošenjem presude.
25. Nadalje, imajući u vidu da je povodom prigovora tužene protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave rješenjem ovoga suda rješenje javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, cjelokupni postupak ima se smatrati jedinstvenim parničnim postupkom koji je započeo podnošenjem tužbe za izdavanje platnog naloga, pa se o troškovima cijelog postupka odlučuje jedinstvenom odlukom (bez razlučivanja troškova ovršnog postupka od troškova parničnog postupka). Zbog navedenog, sud je ukinuo platni nalog iz rješenja o ovrsi u dijelu kojim je odlučeno o troškovima ovršnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate (točka II. izreke), te je o troškovima cijelog postupka odlučio ovom odlukom.
26. O troškovima parničnog postupka sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a, pri čemu je imao na umu da se troškovi tužitelja odnose samo na troškove pristojbe javnog bilježnika i pristojbe na presudu, pa stoga kako se radi o materijalnom trošku pristojba iznosi 31,53 EUR.
27. Tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka na ime javnobilježničke nagrade u iznosu od 24,89 EUR uključujući 25 % PDV-a. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na presudu koja je tužitelju u skladu s čl. 7. t. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23) priznata u iznosu od 6,64 EUR odnosno 50 % od pristojbe na presudu propisane u Tbr. 2. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (NN 37/23), jer se ova presuda tužitelju dostavlja u elektroničkom obliku pa je on dužan platiti samo polovicu ove pristojbe ako istu plati u roku od tri dana od dostave ove presude.
28. Na sveukupni iznos parničnih troškova dosuđena je i zakonska zatezna kamata prema naprijed navedenoj kamatnoj stopi, a u skladu sa čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona (112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24).
U Sesvetama 18. prosinca 2024.
SUDAC:
Andrea Herendić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.
U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).
DNA:
1. tužitelju
2. tuženiku
