REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1958/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HT, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Josip Giljanović, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Hrvatska osiguravajuća kuća, dioničko društvo za osiguranje, Zagreb, Capraška 6, OIB 00432869176, kojeg zastupa punomoćnik Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2380/2023-3 od 5. rujna 2023. kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-655/2018 od 26. listopada 2022., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pn-655/2018 od 16. svibnja 2023., u sjednici održanoj 18. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2380/2023-3 od 5. rujna 2023. kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn- 655/2018 od 26. listopada 2022., ispravljena rješenjem toga suda poslovni broj Pn- 655/2018 od 16. svibnja 2023., u kojem navodi kako su mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kao i pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života zajamčenog čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

1.1. Tuženik u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije, predlaže prijedlog odbaciti.

2. Tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i/ili drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnoga prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i shvaćanja nižestupanjskih sudova izraženih u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je da tužitelj u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom, u primjeni odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje: ZOO).

2.1. Nižestupanjski sudovi odbijaju zahtjev za naknadu neimovinske štete tužitelja zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje, uz obrazloženje da činjenice koje su utvrđene, a o kojima ovisi odluka o tom dijelu tužbenog zahtjeva u smislu navedene zakonske odredbe čl. 1100. ZOO-a ukazuju da je tužitelj pretrpio neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje i da iznos pravične novčane naknade kojim bi tužitelju ta šteta bila reparirana iznosi 17.000,00 kn. S obzirom na to da je tuženik tužitelju po ovoj osnovi naknadio štetu i isplatio iznos od 17.250,00 kn, tužbeni je zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa naknade štete, po shvaćanju nižestupanjskih sudova neosnovan. Primjena navedene zakonske odredbe ne može predstavljati povredu temeljnih ljudskih prava na koje se tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva.

3. Nadalje, u odnosu na primjenu postupovnih pravila, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno da iznese svoje tvrdnje kao i odlučne činjenice, predloži dokaze te da se izjasni o navodima suprotne stranke i na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tužitelja, a presude nižestupanjskih sudova su dostatno obrazložene te su izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu o neosnovanosti tužbenoga zahtjeva. Stoga se donesene presude ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima.

4. Slijedom svega navedenoga, proizlazi da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu pogrešnom primjenom materijalnog prava ili osobito teškim povredama odredaba parničnog postupka, bilo povrijeđeno koje od temeljnih Ustavom Republike Hrvatske ili Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, zajamčenih prava na koje se poziva u prijedlogu za dopuštenje revizije.

5. Stoga je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 18. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa