REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4535/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar, odvjetnici u Garešnici, protiv tuženika UK, vl. ugostiteljskog obrta [obrt] iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ines Bilandžić Arbutina, odvjetnica u Garešnici, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž- 1495/23-2 od 21. svibnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj P-499/21-22 od 22. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1495/23-2 od 21. svibnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj P-499/21-22 od 22. veljače 2023.
2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a zbog pravnog pitanja navedenog u prijedlogu za dopuštenje revizije. Naime, tužitelj općenito navodi da je postavljeno pitanje (kojim se u bitnom problematizira dužnost provođenja dokaza na okolnost prave volje stranaka prilikom sklapanja ugovora) važno za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava u sudskoj praksi jer je riječ o pravnom pitanju o kojem revizijski sud nije zauzeo shvaćanje. Međutim, navedenim nisu istaknuti odgovarajući razlozi važnosti postavljenog pitanja, jer ako o postavljenom pitanju ne postoji praksa revizijskog suda (kako to tužitelj tvrdi u prijedlogu), onda valja ukazati na eventualno različite odluke drugostupanjskih sudova u odnosu na postavljeno pitanje (koje odluke tužitelj nije dostavio odnosno određeno ih naznačio u smislu odredbe čl. 387. st. 2. t. 3. ZPP-a), zbog čega bi postojala potreba usuglašavanja različite sudske prakse od strane revizijskog suda. Tužitelj se sadržajem prijedloga za dopuštenje revizije referira na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 9462/14-4 od 29. kolovoza 2018., u kojem je predmetu riječ o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti odredbe iz čl. 2. Ugovora o raskidu od 28. rujna 2007. (na temelju koje tužitelj traži isplatu u ovom postupku) i čl. 2. sadržanih u Ugovorima o zakupu poslovnih prostora pa niti predmetna odluka ne daje odgovarajući razlog važnosti postavljenom pravnom pitanju.
4. Kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 18. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
