REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-187/2023-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Horvat, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ankice Zorić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Karting Centra Zagreb d.o.o., OIB:46813329096, iz Zagreba, Gustava Krkleca 23, kojeg zastupa Nino Reskušić, odvjetnik iz Zagreba, Trg Republike Hrvatske 1, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, iz Zagreba, Ulica Republike Austrije 20, radi izdavanja građevinske dozvole, 18. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361- 03/22-02/581, URBROJ: 531-07-1-2/3-22-02 od 29. prosinca 2022., te zahtjev za naknadu troška ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjel za graditeljstvo, Središnji odsjek za graditeljstvo, KLASA:UP/I-361-03721-001/113, URBROJ.251-13-22-1/028-21-4 od 8. ožujka 2021., a kojim je odbačen prijedlog tužitelja za obnovu postupka završenog građevinskom dozvolom, KLASA:UP/I-361-03/19-001/2036, URBROJ:251-13-22- 1/042-20-13 od 28. veljače 2020., pravomoćna 20. ožujka 2020., kao izjavljen od neovlaštene osobe.
2. U tužbi i tijekom spora tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da je u uvodu rješenja pogrešno naveden tužitelj, da se rješenje temelji na neosnovanom zaključku tuženika da tužitelj nema pravo, odnosno pravni interes sudjelovati u upravnom postupku povodom zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole, te da nema status stranke u smislu odredaba članka 4. ZUP-a, te članka 109. i 115. Zakona o gradnji. Posebno smatra neosnovanom tvrdnju iz obrazloženja osporavanog rješenja da odredbe članka 176. Zakona o prostornom uređenju ne daje tužitelju pravo stranke u postupku izdavanja građevinske dozvole. Ističe kako upravo odredba članka 176. Zakona o prostornom uređenju tužitelju daje status stranka u postupku povodom zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole za građenje na zemljištu u odnosu na koje zemljište tužitelj ima na zakonu utemeljeno pravo zahtijevati utvrđenje građevinske čestice kao i zahtijevati da mu se to zemljište proda po tržišnoj cijeni. U odnosu na navod tuženika da tužitelj za predmet građevine nije niti dokazao da bi ishodio rješenje o utvrđivanju građevne čestice, ističe kako je podnio zahtjev za utvrđivanje građevne čestice temeljem članka 157. i 158. Zakona o prostornom uređenju koji postupak se vodi i o kojem do danas nije pravomoćno odlučeno. Smatra kako navod tuženika da rješenje o izvedenom stanju ne predstavlja akt kojim se provode prostorni planovi, smatra pogrešnim i promašenim, te u očitoj suprotnosti s odredbama članaka 157. i 158. Zakona o prostornom uređenju. Smatra da je navedenim navodom tuženika upravo potvrđen žalbeni prigovor tužitelja da je izgradnjom poslovna zgrada na temelju građevne dozvole od 10. listopada 1995. već proveden prostorni plan za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Smatra kako je pogrešno protumačilo odredbe ugovora o zakupu, te pogrešno primijenilo odredbu članka 24. mjerodavnog bivšeg Zakona o vlasničkopravnim odnosima. Konačno, ističe da za potpisnika rješenja u uvodu niti u obrazloženju pobijanog rješenja nema podataka o ovlaštenjima. Dodaje da rješenje o izvedenom stanju predstavlja akt kojim se provode poslovni planovi što proizlazi iz članka 33. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama.
3. Predlaže da Sud tužbeni zahtjev usvoji, poništi osporavano rješenje, te naloži tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog upravnog spora u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, te predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis, kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku te je, održao usmenu i javnu raspravu.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da je tužitelj 5. veljače 2021. podnio prijedlog za obnovu postupka dovršenog pravomoćnom građevinskom dozvolom, KLASA: UP/I-361-03/19-001/2036, URBROJ:251-13-22-1/042-20-13 od 28. veljače 2020., a kojom se dozvoljava Gradu Zagrebu, kao investitoru izgradnja II etape ulice Drage Stipića i Ulice "7" s oborinskom odvodnjom i javnom rasvjetom, javnim kanalom odvodnje, vodoopskrbnim cjevovodom i DTK, na kčbr [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Prvostupanjskim rješenjem navedeni prijedlog tužitelja odbačen je kao izjavljen od neovlaštene osobe.
8. Člankom 123. stavkom 1. točkom 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21 – dalje: ZUP) propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba, može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od 3 godine od dana dostave rješenja stranci ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku.
9. Člankom 126. stavkom 1. ZUP-a propisano je da kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban ili izjavljen od ovlaštene osobe, te je li okolnost na kojem se prijedlog temelji, učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem.
10. Člankom 115. stavkom 3. Zakona o gradnji (Narodne novine, broj: 153/13, 20/17, 39/19 i 125 /19) propisano je da je iznimno stavka 1. ovoga članka stranka u postupku izdavanja građevinske dozvole za građenje građevine od interesa za Republiku Hrvatsku ili koju izdaje Ministarstvo je investitor te vlasnik nekretnine za koju se izdaje građevinska dozvola i nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini.
11. Imajući u vidu činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o gradnji prometne infrastrukture s praktičnom opskrbnom infrastrukturom, a građenje kojih građevina je od interesa za Republiku Hrvatsku i koji pravni interes proizlazi iz odredbi posebnih propisa navedenih u obrazloženju prvostupanjskog rješenja, slijedom čega pravilno zaključuje tuženik da je za procjenu statusa stranke, u konkretnom slučaju primjenjiva odredba članka 115. stavka 3. Zakona o gradnji prema kojem se za takvu vrstu građevine strankom ima smatrati isključivo investitor te vlasnik nekretnine za koju se izdaje građevinska dozvola i nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini.
12. Iz spisu priležećeg zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je Grad Zagreb isključivi vlasnik čestica na kojima je predmetnom građevinskom dozvolom planira gradnja, a sukladno izreci građevinske dozvole isti je i investitor predmetne gradnje, a tužitelj nije dostavio dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je tužitelj, vlasnik odnosno suvlasnik na predmetnoj nekretnini za koju je izdana građevinska dozvola, a niti je takav dokaz dostavio tijekom ovog spora. Stoga je pravilno njegov prijedlog za obnovu postupka odbačen kao podnesen od neovlaštene osobe.
13. Naime, prigovore koje tužitelj ponavlja u tužbi, a navodio ih je u žalbi vezane uz građevinsku dozvolu iz 1995. godine, zatim izdano rješenje o izvedenom stanju te stjecanje prava vlasništva sukladno Zakonu o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, ističe se kako su navedeni prigovori, po ocjeni ovog suda pravilno ocjenjeni neosnovanima, iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja koje ovaj sud u cijelosti prihvaća, te ih ne nalazi potrebe ponavljati. Pozivanje na članak 176. Zakona o prostornom uređenju sud ocjenjuje bez utjecaja na drugačiju odluku jer tužitelj nije dokazao da bi mu predmetna nekretnina ili njen dio bio prodan, a niti se ovdje radi o postupku utvrđivanja građevne čestice, već o postupku obnove postupka izdavanja građevinske dozvole kojeg je inicirao tužitelj bez dokaza da je (su)vlasnik odnosno investitor nekretnina navedenih u izreci predmetne građevinske dozvole.
14. Kako tužitelj svojim tužbenim navodima, kao niti navodima tijekom ovog spora nije doveo u sumnju zakonitost osporavanog rješenja, isto se ocjenjuje zakonitim.
15. U odnosu na prigovor tužitelja da je u uvodu rješenja naznačen Karting centar d.o.o., a ne Karting centar Zagreb d.o.o., ističe se kako se radi o pogrešci koja se u svako doba može ispraviti sukladno članku 104. ZUP-a, te isti nije od utjecaja na zakonitost samog rješenja.
16. Valjalo je stoga temeljem odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci, pri čemu se odluka o trošku temelji na odredbi članka 147. ZUS-a.
U Zagrebu 18. prosinca 2024.
Sudac:
Ivana Horvat
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Odvjetnik Nino Reskušić – e- komunikacija
2. Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine RH – e- komunikacija
3. U spis
