REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3018/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr.sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ER, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Marčan & Partneri, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika Addiko bank d.d., OIB 14036333877 Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug, u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-294/2024-2 od 4. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-269/2019-43 od 17. listopada 2023., u sjednici održanoj 18. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-294/2024-2od 4. ožujka 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-269/2019-43 od 17. listopada 2023., u odnosu na slijedeće pravno pitanje:

„Ima li korisnik kredita valjanu pravnu osnovu potraživati povrat plaćenih iznosa s osnove možebitne ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutne klauzule u CHF, u slučaju kada je korisnik kredita dobrovoljno pristao na Dodatak Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz valute CHF u valutu EUR temeljem ZIDZPK/15, u smislu odredbi čl. 19. b i čl. 19. c. navedenog zakona?“

Obrazloženje

1. Presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-294/2024-2 od 4. ožujka 2024. potvrđena je presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-269/2019-43 od 17. listopada 2023.

2. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP-a), u kojem postavlja pitanja slijedećeg sadržaja:

„1. Je li je presuda nezakonita i nepravilna i je li počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl.354.st.2.toč.11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o učincima sklopljenog Dodatka Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz valute CHF u valutu EUR temeljem ZIDZPK/15? te

Ima li korisnik kredita valjanu pravnu osnovu potraživati povrat plaćenih iznosa s osnove možebitne ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutne klauzule u CHF, u slučaju kada je korisnik kredita dobrovoljno pristao na Dodatak Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz valute CHF u valutu EUR temeljem ZIDZPK/15, u smislu odredbi čl. 19. b i čl. 19. c. navedenog zakona?

2. Može li sud, primjenom čl.502.c.ZPP-a u tužbi tužitelja kao potrošača na kojeg se odnose presude VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17, donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti pravno utvrđenje i činjeničnu presumpciju da je tuženik kao banka u konkretnom ugovoru o kreditu donosio jednostrane odluke o promjeni kamatne stope koje su dovele do bitne neravnoteže, bez obzira što banka , ovdje tuženik, u parnici tvrdi da u spornom ugovoru o kreditu nije donosio jednostrane odluke o promjeni kamatne stope ,a ako i jest, da promjene kamatne stope nisu dovele do bitne neravnoteže, a za koje tvrdnje predlaže adekvatne materijalne i personalne dokaze, posebice u vidu saslušanja djelatnika tuženika?

3. Može li sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude odnesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika propustio informirati tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule CHF, iako je banka kao tuženik tvrdila tijekom postupka da je informirala tužitelja u konkretnom ugovoru o kreditu te predložila adekvatne dokaze na tu okolnosti posebice u vidu saslušanja djelatnika tuženika?

4. Može li se podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača ( i kojom se ne traži utvrđivanje, osiguranje ili ispunjenje točno određene, individualne tražbine vjerovnika, već je svrha iste zaštita potrošača na općenitoj razini) smatrati vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom/drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a kojom se radnjom prekida zastara u smislu odredbe čl.241. ZOO-a?

5. Je li u primjeni čl.1115. Zakona o obveznim odnosima sud, u individulanoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, ovlašten izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika bio nepošten od dana stjecanja slijedom čega je dužna platiti zatezne kamate od dana stjecanja a ne podnošenja zahtjeva?

6. Da li je presuda nezakonita i nepravilna i da li je počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354.st.2. toč.11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o pravnoj osnovi dosude zatezne kamate, a osobito o tijeku zateznih kamata, tj. o dospijeću tražbine?

7. Je li sud omogućio raspravljanje o činjenicama koje su predmet vještačenja u parnici ako nije prihvatio dokazni prijedlog za usmenim saslušanjem vještaka na glavnoj raspravi na okolnosti istaknutih prigovora na pisani nalaz i mišljenje ili je na taj način počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a što presudu čini nezakonitom i nepravilnom ?

8. Je li sud u individulanoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, prilikom određivanja financijskog vještačenja radi izračuna preplate ovlašten samostalno popuniti pravnu prazninu koja može nastati u slučaju utvrđenja ništetnim dijela odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, na način da odredi izračun razlike temeljem fiksne kamatne stope i temeljem fiksnog tečaja na dan sklapanja ugovora, protivno odredbama članka 324. i 319. Zakona o obveznim odnosima, ili je potrebno navedenu prazninu popuniti na način da se za sve izračune koristi promjenjiva kamatna stopa primjenjiva na HRK kredite za predmetno razdoblje?

9. Je li sud pravilno primijenio materijalno pravo u slučaju kada prilikom odmjeravanja troška stranci za parnične radnje poduzete prije 05. studenog 2022. godine prizna trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kn sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, i 126/22; dalje u tekstu: Tarifa/22), dakle i za razdoblje prije stupanja na snagu Tarife/22 ili je za parnične radnje poduzete prije 05. studenog 2022. godine potrebno primijeniti tada važeću odvjetničku tarifu i vrijednost boda od 10,00 kn?

10. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, bez suglasnosti i protivno volji ugovornih strana, ovlašten samostalno, urediti postojeći ugovorni odnos na način da pravne praznine nakon ništetnosti pojedinih odredbi, popuni novim ugovornim odredbama o nepromjenjivosti početno ugovorene kamatne stope i ukidanjem valutne klauzule, iako zakon dopušta ugovaranje valutne klauzule i promjenjivu kamatnu stopu, te iako postoji protivljenje jedne ugovorne strane takvom popunjavanju pravne praznine?

11. Je li presuda nezakonita i nepravilna i je li počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o popunjavanju pravne praznine u ugovorima o kreditu nastale zbog utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i na ugovaranja valutne klauzule, a osobito ako se jedna ugovorna stana protivi popunjavanju pravne praznine kako predlaže druga ugovorna strana?“

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenilo da je pravno pitanje navedeno u izreci rješenja važno u smislu odredbe članka 385. a stavka 1. ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je riječ o pitanju od kojeg zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a praksa revizijskih sudova je u odnosu na postavljeno pravno pitanje različita (Rev-1096/2022-2 od 8. studenog 2022. i Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022.)

5. Stoga je postupajući u smislu odredbe članka 389. b stavka 3. ZPP-a vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocijenilo da je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija zbog pravnog pitanja navedenog u izreci.

6. U odnosu na preostala pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije te u odnosu na istaknutu povredu temeljnih prava, uzima se da je prijedlog povučen u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 18. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa