REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5028/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ico Škarpa, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o. Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, radi nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-768/2024-2 od 3. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2252/2022-15 od 28. veljače 2024., na sjednici održanoj 18. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-768/2024-2 od 3. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 2252/2022-15 od 28. veljače 2024., postavljajući slijedeća pravna pitanja:
„S obzirom da u zakonu o obveznim odnosima kao općem propisu obveznog prava kojim je uređeno pitanje zastare, tijeka zastare, prekida zastare i ponovnog tijeka zastare nakon prekida, nisu utvrđene pravne posljedice i računanje tijeka zastare u situaciji kad do prestanka izvršavanja naplate u izvansudskoj ovrsi kod financijske agencije dođe na temelju zakonskih odredbi, (pravna praznina), da li se u takvom slučaju, primjenom općih načela prava, a poglavito osnovnih načela obveznih odnosa iz čl. 4. i čl. 6. zoo, te primjenom teleološkog tumačenja odredbe čl. 422.zoo, uvažavajući da je svrha instituta zastare ostvarenje pravne sigurnosti i sprječavanje stanja trajne sudske zaštite, može na odgovarajući način primijeniti odredba članka 423. stavak 1. zoo, na način da se kad je do prestanka izvršavanja naplate u izvansudskoj ovrsi kod fina došlo zbog uzroka koji se ne tiče biti stvari, pa vjerovnik ponovno podnese zahtjev za izravnu naplatu u roku od tri mjeseca od dana prestanka izvršenja naplate, smatra da je zastara prekinuta prvim zahtjevom za izravnu naplatu, a argumentum a contrario, ukoliko vjerovnik ne podnese ponovno zahtjev za izravnu naplatu ili ne poduzme drugu radnju protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine u roku od tri mjeseca, da se smatra da zastara nije prekinuta u smislu odredbe čl. 422 zoo podnošenjem prvog zahtjeva za izravnu naplatu.“ pozivajući se na razlog propisan čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP navodeći da je riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu a u pogledu kojih ne postoji praksa revizijskog suda.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu sa čl. 385.a i 387. ZPP, ovaj revizijski sud je zaključio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3.1. Naime postavljeno pravno pitanje (i u njemu sadržana potpitanja) odnose se pretežito na okolnosti konkretnog slučaja.
3.2. Nadalje, pravno shvaćanje u pogledu prekida zastare i početka ponovnog tijeka zastare u situacijama provođenja izvansudske ovrhe na kojem se temelji pobijana odluka ne odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda (Rev 534/2024-2 od 15. svibnja 2024., Rev 441/2022-2 od 25. siječnja 2023., Rev 1027/2021-2 od 3. svibnja 2022.).
4. Stoga je temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja odbijen i odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 18. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
