REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1614/2022-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji Vesni Horvath, u pravnoj stvari tužiteljice LI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Aleksandri Raach, odvjetnici iz Zagreba, Ulica Jurja Dalmatinca 6, protiv tuženika VELEKEM d.d., Sesvete, Ulica Ljudevita Posavskog 13, OIB: 62347407589, zastupanog po punomoćnici Alemki Šodan, odvjetnici iz Zagreba, Masarykova ulica 10, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 23. listopada 2024., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnice tuženika, te presude javno objavljenje 18. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita Odluka o otkazu Ugovora o radu (redoviti otkaz- poslovno uvjetovani otkaz) od 27.04.2020. godine te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.

II Nalaže se tuženiku da tužiteljicu vrati na rad i omogući joj obavljanje poslova sukladno njezinom Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 27.02.2018. godine, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.".

II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura u roku 15 dana.

III Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

„Raskida se ugovor o radu s danom 7. ožujkom 2021.“

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi je zaposlena kod tuženika od 1.1.1982. Sukladno Ugovoru o radu od 27.2.2018., tužiteljica je obavljala poslove komercijalno-financijskog administratora u poslovnim prostorijama podružnice [adresa] s mogućnošću odlaska u druge podružnice tuženika radi obavljanja poslova iste ili slične struke, glede zamjena privremeno nenazočnog radnika ili radi privremenog povećanja opsega posla.

Temeljem Odluke o otkazu ugovora o radu (redoviti otkaz - poslovno uvjetovani otkaz) od 27.4.2020. tužiteljici je otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 27.2.2018. zbog prestanka potrebe za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih i organizacijskih razloga.

Tužiteljici je navedena Odluka, bez ikakve prethodne obavijesti ili razgovora sa tuženikom, predana na radnom mjestu dana 8.5.2020. te je tužiteljica, putem svog punomoćnika, u zakonom predviđenom roku od 15 dana podnijela tuženiku Zahtjev za zaštitu prava. Tuženik je Zahtjev za zaštitu prava zaprimio dana 22.5.2020. godine te se na isti nije očitovao.

Tužiteljica smatra kako je Odluka o otkazu Ugovora o radu od 27.4.2020. godine nezakonita i nedopuštena jer je u postupanju tuženika koje prethodilo navedenoj Odluci, učinjen čitav niz nepravilnosti. Tako osporava da bi kod tuženika došlo do smanjenja prometa i gubitaka u poslovanju uslijed pandemije, kao što i osporava da bi kod tuženika došlo do bilo kakve reorganizacije posla, i da je u trenutku otkazivanja ugovora o radu u podružnici Varaždin- izdvojeno poslovno mjesto [adresa], gdje je tužiteljica obavljala svoj posao, bilo viškova radnika, kako to tuženik navodi u pobijanoj Odluci, ističe da je tuženik odmah po otkazivanju zaposlio druge radnike.

Tužiteljica smatra kako tuženik, prilikom otkazivanja ugovora o radu, nije ispoštovao ni proceduru propisanu odredbama Zakonom o radu, budući da iz pobijane odluke nije jasno da li je, i na koji način, poslodavac proveo savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom.

Također, nejasno je, na koji način je tuženik utvrdio koji su sve radnici višak i kojim se to sve kriterijima vodio prilikom otkazivanja ugovora o radu tužiteljici. Slijedom navedenog, tužiteljica smatra kako je pobijana Odluka nezakonita, da su njome i nezakonitim postupanjem tuženika koji joj je prethodio, povrijeđena njezina prava pa predlaže da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz nadoknadu parničnih troškova uz pripadajuće zakonske zatezne kamate od presuđenje do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužiteljice, te ističe da su tuženikove prodavaonice tijekom razdoblja proglašene epidemije radile skraćeno sukladno odluci nadležnih tijela iz čega proizlazi da je došlo do određenih promjena i zabrana radnog vremena. Osporava navode da je tijekom pandemije porastao promet tuženika za 20 %, upravo suprotno tuženiku je promet na području cijele Republike Hrvatske,a posebno u podružnici Varaždin - izdvojena poslovna mjesta u [adresa] je pao za skoro 21 %. Nadalje tuženik ističe da je proveo prije donošenja Odluke o promjeni organizacijske strukture od 10. travnja 2020., i predmetne odluke o otkazu za tužiteljicu, savjetovanje sa sindikalnom povjerenicom RI, a ista je dala suglasnost na odluke. Neosnovane su tvrdnje tužiteljice da je nejasan način na koji je tuženik utvrdio koji su svi radnici višak i kojem se kriterijima vodio prilikom otkazivanja ugovora o radu. Tuženik je dana 10. travnja 2020. donio odluku o promjeni organizacijske strukture te je na nekim radnim mjestima smanjio broj izvršitelja, a neka radna mjesta, kao konkretno radno mjesto na kojem je radila tužiteljica, je ukinuta. Točkom 3. Odluke tuženik je odlučio da će se poslovi koji su radili radnici na tim radnim mjestima koja su ukinuta i na kojima je smanjen broj izvršitelja, preraspodijeliti na druge radnike. Do potrebe za reorganizacijom poslovanja došlo je uslijed činjenice što je osnovna djelatnost tuženika, a to je prodaja raznih materijala za završne radove u građevinarstvu, u tom trenutku bila teško pogođena pandemijom Covida -19, došlo je do pada prometa, zbog čega je radi očuvanja poslovanja i opstanka na tržištu bio prisiljen reagirati reorganizacijom radnih mjesta i smanjenja izvršitelja. Osporava obavezu vođenja računa o socijalnim kriterijima obzirom da nije bilo usporednog radnika koji je u [adresa] radio na istom radnom mjestu na kojem je radila tužiteljica.

Tijekom ponovljenog postupka tuženik je na ročištu koje je održano 9. studenog 2023. postavio protutužbeni zahtjev na raskid ugovora o radu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. Županijski sud u Zagrebu svojim rješenjem poslovni broj Gž R-1835/2022-2 od 5. srpnja 2022. ukinuo je presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-17581/2020-16 od 10. ožujka 2022. i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: Ugovor o radu od 27.2.2018., Odluku o otkazu ugovora o radu od 27. travnja 2020. Zahtjev za zaštitu prava od 18.5.2020., Pravilnik o radu, saslušao svjedoke RI, KI, TI, zz tuženika HI, te tužiteljicu, kao stranke, izvršio uvid u Potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 27.11.2023., mail poruku, obračunsku listu, izračun mirovineRješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 17.9.2023., te izvršio uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan, kao i protutužbeni zahtjev.

6. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu, te u daljnjem tijeku postupka razvidno je da je između istih nesporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 27.02.2018. na neodređeno vrijeme na radnom mjestu komercijalno-financijski administrator, te da je tuženik otkazao Ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga. Nesporno je da je tužiteljica uložila Zahtjev za zaštitu prava na koji tuženik nije odgovorio.

7. Sporno je između stranaka da li je tuženik imao osnovani razlog za donošenje Odluke o otkazu, te je sporno da li je kod tuženika prestala potreba za radom tužiteljice. Sporno je i da li je tuženik prilikom odabira koje radnike će zadržati na radnom mjestu primijenio socijalne kriterije, odnosno da li je prije donošenja Odluke o otkazu proveo savjetovanje sa Radničkim vijećem, sukladno odredbi članka 150. Zakona o radu.

8. Temeljem članka 135. stavak 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19; u daljnjem tekstu: ZR) u slučaju spora zbog otkaza Ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz Ugovora o radu je na poslodavcu.

9. U pogledu prigovora tužiteljice da tuženik nije dokazao da se prije donošenja odluke o otkazu tužiteljici proveo savjetovanje sukladno članku 150 ZR-a sud je izvršio uvid u Izjavu sindikalne povjerenice RI od 03.04.2020. kojom daje suglasnost za donošenje odluke o otkazu kao i da se poslodavac prije navedene odluke savjetovao, te saslušao na okolnost provedenog savjetovanja. U svom iskazu svjedokinja u bitnom navodi da je pojavom pandemije došlo do pada prometa, te je tuženik odlučio ukinuti neka radna mjesta, a između ostalog i radno mjesto tužiteljice, da je provedeno savjetovanje sa poslodavcem i imali su više sastanaka, i to u vezi ukupno 5 radnih mjesta za koje je poslodavac odlučio donijeti odluku o otkazu, te ističe da sada poslove tužiteljice obavlja radnik u Varaždinu.

Sud je ocijenio iskaz navedene svjedokinje kao istinit, nepristran i objektivan, te otklonio prigovor tužiteljice kao neosnovan.

10. Iz Odluke o otkazu Ugovora o radu od 27. travnja 2020. sud je utvrdio da je tužiteljica otkazan ugovor o radu zbog prestanka potrebe za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih i organizacijskih razloga. u obrazloženju navedene odluke tuženik navodi da je u poslovanju došlo do smanjenja posla uslijed čega je proveo reorganizaciju radnih mjesta iz radnog procesa, sve temeljem odluke od 10. travnja 2020 a u koje reorganizacije došlo do ukidanja radnog mjesta komercijalno - financijski administrator u podružnici Varaždin - izdvojeno poslovno mjesto u [adresa], a poslove radnog mjesta preraspodijeliti će se na druga radna mjesta unutar organizacijske strukture poslodavca. Navedena odluka kojom je smanjen broj izvršitelja odnosno ukinuta su neka radna mjesta, donesena je nakon što je Vlada Republike Hrvatske 13. ožujka 2020. proglasila epidemija, a poslodavac je teško pogođen navedenom epidemijom koja je imala negativan učinak na poslovanje, zbog čega je bio prisiljen reagirati reorganizacijom radnih mjesta i radnih procesa, a što uključuje ukidanje pojedinih mjesta. Posao radnog mjesta tužiteljice je poslodavac preraspodijelio na druge izvršitelje koji obavljaju poslove unutar poslodavca čime će se povećati ekonomičnost poslovanja. Poslodavac je ocijenio da ne postoji potreba za vršenje poslova i radnih zadataka radnog mjesta komercijalno- financijski administrator u navedenoj podružnici pa je radi povećanja ekonomičnosti poslovanja bilo potrebno ukinuti navedeno radno mjesto. Na radnom mjestu tužiteljice nije bilo zaposlenih više izvršitelja, pa i nema usporednih radnika s kojima je poslodavac mogu usporediti imenovanu radnicu.

U odnosu na prigovor tužiteljice da je prilikom donošenja odluke o otkazu tuženik morao primijeniti socijalne kriterije radnog mjesta tužiteljice na području svih podružnica tuženika, sud je isti otklonio kao neosnovan, jer tužiteljica nije ponajprije dokazala u odnosu na kojeg je radnika u prednosti u pogledu zakonskih kriterija, a da bi sud uopće mogao razmotriti navedeni prigovor. No, valja dodati da po stavu ovog suda tuženik nije bio u obvezi primjenjivati socijalne kriterije jer je tužiteljičino radno mjesto bilo jedino u podružnici [adresa] i isto je ukinuto, a tuženik nije u obvezi razmatrati sve ostale podružnice, jer to ekonomski nije za njega isplativo, odnosno ne postiže se svrha reorganizacije.

11. Uvidom u Odluku tuženika od dana 10.04.2020. utvrđeno je da tuženik smanjuje broj izvršitelja na radnim mjestima:

- skladištar- u podružnici Pula i Split

-vozač teretnog vozila -u podružnici Split

-prodavač -blagajnik u podružnici Varaždin i Zadar,

te da se ukidaju radna mjesta:

-voditelj prodavaonice- u podružnici Zadar

- komercijalno - financijski administrator u podružnici Varaždin, izdvojeno radno mjesto u [adresa], a do koje reorganizacije je došlo zbog gospodarskih i organizacijskih razloga.

12. Iz iskaza svjedoka KI i TI je utvrđeno da je kod tuženika stalno dolazilo do pada prometa, ali da posluju obzirom na rast cijena, da je tužiteljica radila administrativne poslove, uglavnom ulaznih i izlaznih faktura, a neko vrijeme i kao prodavač blagajnik. U odnosu na spornu činjenicu da li je tužiteljica mogla obavljati poslove prodavača - blagajnika, sukladno članku 4. Ugovora o radu od 27.2.2018. godine svjedoci su iskazali da je tužiteljica neko kratko vrijeme radila u trgovini time da svjedok TI navodi da tužiteljica nije željela to raditi već isključivo u veleprodaji. Iz iskaza svjedoka je utvrđeno da je poslove tužiteljice preuzeo ČI, da je iste obavljao sam , eventualno je neke poslove obavljala kolegica iz Varaždina. Također je iz iskaza svjedoka utvrđeno da su kratko vrijeme nakon otkazivanja tužiteljici na određeno vrijeme zaposlene radnice L, R te VI na radnom mjestu prodavač-blagajnik zbog privremenog povećanja obima poslova. Iskaze navedenih svjedoka je sud prihvatio kao istinite, nepristrane i objektivne, te u suglasju međusobno kao i u odnosu na ostale provedene dokaze.

13. Z.z tuženika UI u svom iskazu u bitnom navodi da je došavši na mjesto direktora tuženika 2015. zatekao firmu u velikom gubitku te krenuo sa rezanjem nepotrebnih troškova što se odnosilo na administrativne poslove, da je podružnica [adresa] bila u gubitku ali je tužiteljicu zadržavao na poslu zbog njenih godina. Navodi da je tužiteljici predložio da pomaže KI u trgovini međutim tužiteljica je odbila raditi, te je skladištar TI pomagao u trgovini. Također navodi da je sa tužiteljicom u više navrata razgovarao da mu ne treba kao administratori no ona odbila raditi kao prodavač u trgovini zbog čega joj i nije morao pismeno nuditi radno mjesto prodavača obzirom da je to sve bilo o njezinom ugovoru. Navodi da prvenstveno TI odrađuje dio posla, a ono što nije stigao odrađuje Varaždin ili kolegica iz Zagreba. Također da je promet tuženika u vrijeme kada je tužiteljica dobila otkaz bio u padu i to na nivou [adresa] ali i cijele tvrtke te se porast prometa počeo dešavati tek o devetom mjesecu 2020. Navodi da je zapošljavao nove prodavače jer je KI kao jedina prodavačica trebala pomoć.

Tužiteljica u svom iskazu navodi da je bila zaposlena kod tuženika kao komercijalno-financijski administrator i to od 1. siječnja 1982. a zadnjih par mjeseci je radila kao prodavač blagajnik, jer je pomagala KI i da su njih dvije bile jedine zaposlene, i to samo par mjeseci, a onda se vratila na obavljanje isključivo svojih poslova budući se obim poslova povećao. Osporava da bi kod tuženika došlo do pada prometa a što joj je poznato upravo iz izvještaja koji se odnose na [adresa] i [adresa].

Iz iskaza stranaka je utvrđeno da je tužiteljica prvenstveno obavljala poslove svog radnog mjesta koji se odnose na administrativne poslove te da je samo kratko vrijeme pomagala u trgovini.

Sud je poklonio vjeru iskazu zz tuženika u pogledu reorganizacije poslovanja zbog pada prometa uslijed epidemije COVID-19, a što su potvrdili i ostali saslušani svjedoci, dok sud nije poklonio vjeru iskazu tužiteljice u tom pogledu jer je isti subjektivan. Odbijen je prijedlog tužiteljice za provođenjem financijskog vještačenja na okolnost visine prometa tuženika u vrijeme otkazivanja iz slijedećih razloga. Sud je prvenstveno razmatrao sporne činjenice u pogledu da li je tuženik reorganizirao svoje poslovanje na način da poslove preraspodjeli na način da dio poslova preraspodjeli na druge radnike.

14. Odredba članka 115. stavak 1. točka 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/96, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 68/05, 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14 u daljnjem tekstu: ZR) propisuje da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga.

Autonomno je pravo poslodavca da odlučuje o ustroju i rasporedu radnih mjesta, pa tako i da ukine pojedino radno mjesto za koje ocjeni da organizacijski nije opravdano i za kojeg nema objektivne potrebe, odnosno da takvu odluku donese, budući je tuženiku financijski isplativije.

Sud je iz iskaza saslušanih svjedoka utvrdio da je tužiteljica bila jedina zaposlena na radnom mjestu komercijalno - financijski administrator u podružnici Varaždin, izdvojeno radno mjesto u [adresa], stoga nije bilo potrebe za primjenom socijalnih kriterija povodom donošenja odluke o otkazu, kako je to već obrazloženo. 15. Nesporno je da je tužiteljica u opisu radnog mjesta imala navedeno obavljanje poslova prodavač-blagajnik, no sud je poklonio vjeru iskazu zz tuženika da je tužiteljica isključivo željela raditi u veleprodaji odnosno obavljati administrativne poslove, te da nije bilo potrebe nuditi joj radno mjesto prodavača u situaciji kada ukida radno mjesto u okviru kojeg tužiteljica ima navedeno obavljanje drugih poslova. Tako je utvrđeno iz iskaza svjedoka TI da je nastavio raditi poslove tužiteljice, ali uz poslove svog radnog mjesta, kao što je i utvrđeno da je zaposlena radnica VI na radno mjesto prodavača, a obavlja i dio poslova faktura koje je obavljala tužiteljica. Utvrđeno je da je tužiteljica odbila raditi kao prodavač u trgovini, a što također proizlazi iz iskaza ČI.

16. Nesporno je da je tuženik nakon otkazivanja zapošljavao na određeno vrijeme radnike na radno mjesto prodavač-blagajnik na navedena činjenica nema utjecaja na odluku o dopuštenosti otkaza za radno mjesto tužiteljice za koje je utvrđeno da je ukinuto i da su poslovi raspoređeni na druge zaposlene. Stoga sud nije provodio dokaze saslušanjem predloženih svjedoka zaposlenih na radnom mjestu prodavač- blagajnik nakon otkazivanja tužiteljici, jer isto nije bilo potrebno radi utvrđivanja spornih pitanja.

17. Nesporno je utvrđeno da je tuženik poslove tužiteljičinog radnog mjesta preraspodijelio na radnika ČI koji je nakon otkazivanja tužiteljici uz svoje radno mjesto skladištara nastavio raditi poslove tužiteljice, i to iz iskaza saslušanih svjedoka i zz tuženika.

18. U odnosu na odredbe Pravilnika o radu 27 d. i 27.e koje se odnose na zabranu zapošljavanja i obvezu primjene socijalnih kriterija sud je temeljem dokaznog postupka utvrdio da tuženik nije imao obvezu primjene socijalnih kriterija jer je tužiteljica jedina zaposlena na ukinutom radnom mjestu komercijalno- financijskog administratora pa istu nije imao s kime uspoređivati, a na ukinutom radnom mjestu nije nikoga više zapošljavao, već je zaposlio na radnom mjestu prodavač, pa stoga nije povrijedio navedene odredba.

19. Slijedom navedenog je sud utvrdio da je tuženik imao opravdani razlog za redoviti otkaz ugovora o radu tužiteljici, jer je utvrdio da je prestala potreba za njezinim radom, budući je poslove njezinog radnog mjesta, koji se odnose na administrativne poslove preraspodijelio na ostale zaposlene, prvenstveno radnika ČI, te zaposlene u Varaždinu i Zagrebu.

20. Upravo u ovom slučaju je sud utvrdio da je postojao opravdani gospodarski razlog jer je poslodavac utvrdio da poslove radnog mjesta tužiteljice može samostalno drugi radnik uz poslove svog radnog mjesta, odnosno da je svrha takve promjene ušteda na koju poslodavac u svako vrijeme ima pravo. Utvrđena je i činjenica da je tuženik zbog uštede smanjio plaću i tužiteljici i KI, a što sve ukazuje na lošije poslovanje prije otkazivanja tužiteljici.

Stoga je sud iz provedenog dokaznog postupka dovoljno utvrdio činjenice koje se odnose na razloge otkazivanja, a to je potreba za reorganizacijom tuženika, iz kojih razloga nije bilo potrebno provoditi financijsko vještačenje. Valja dodati da nije od odlučne važnosti da li poslodavac posluje sa financijskim gubitkom već da razlozi reorganizacije postoje i u slučaju kada poslodavac posluje s financijskim dobitkom, ali odluči da u budućnosti želi bolje financijsko poslovati, radi čega smanjuje postojeće troškove u smislu ukidanja radnih mjesta, a poslove preraspoređuje na ostale radnike.

21. Stoga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, kako u pogledu utvrđenja nedopuštenosti otkaza, tako i vraćanja tužiteljice na radno mjesto, kao i protutužbeni zahtjev jer je isti neosnovanim obzirom na zauzeti stav suda.

22. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem članka 154 stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP-a. Prilikom dosuđivanja naknade troška tuženika, sud je vodio računa o vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake pojedine radnje, troškovniku tuženika te o tome da primjenjuje Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je vrijedila u vrijeme poduzimanja svake pojedine radnje.

Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku sukladno Odvjetničkoj tarifi i zatraženom trošku i to jednokratni trošak od 250 bodova, te ročišta od 23.11.2024. od 50 bodova,ukupno 300 bodova (vrijednost 1 boda = 2,00 eura), ili 600,00 eura, na koji iznos je pridodano 25 % PDV-a ukupno 750,00 eura.

23. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 18. prosinca 2024.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku