REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1011/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske – Državne nekretnine d.o.o., OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici, Građansko-upravnom odjelu, protiv tužene FN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi predaje u posjed nekretnine i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-889/2022-2 od 26. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-445/2021-5 od 7. lipnja 2022., u sjednici održanoj 18. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužiteljice i ukidaju se presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-889/2022-2 od 26. listopada 2022. i presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-445/2021-5 od 7. lipnja 2022. i predmet se vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen slijedeći tužbeni zahtjev tužiteljice:

„I. Nalaže se tuženici FN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da se iseli iz stana koji se nalazi na adresu [adresa], površine 25,68 m2 (šifra stana 04360060) te da isti slobodan od stvari i osoba preda u posjed tužiteljici Republici Hrvatskoj, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici FN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, za račun trgovačkog društva Državne nekretnine d.o.o., OIB: 79058504140, isplati iznos od 25.038,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene zakonske zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena od 06. lipnja 2015. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, a po stopi od 8,14% godišnje te u slučaju promjene zakonske zatezne kamate za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate tekućom i to:

- na iznos od 3.466,80 kuna od dana 06. lipnja 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.926,00 kuna od dana 06. lipnja 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 385,20 kuna od dana 19. lipnja 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 385,20 kuna od dana 23. srpnja 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 385,20 kuna od dana 20. kolovoza 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 385,20 kuna od dana 19. rujna 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 385,20 kuna od dana 24. listopada 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 385,20 kuna od dana 19. studenog 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 385,20 kuna od dana 18. prosinca 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 385,20 kuna od dana 22. siječnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 385,20 kuna od dana 19. veljače 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 385,20 kuna od dana 19. ožujka 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 385,20 kuna od dana 21. travnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 385,20 kuna od dana 19. svibnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 385,20 kuna od dana 20. lipnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 385,20 kuna od dana 22. srpnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 385,20 kuna od dana 19. kolovoza 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 385,20 kuna od dana 19. rujna 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 385,20 kuna od dana 21. listopada 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 385,20 kuna od dana 19. studenog 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 385,20 kuna od dana 22. prosinca 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 385,20 kuna od dana 22. siječnja 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 385,20 kuna od dana 23. veljače 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 385,20 kuna od dana 23. ožujka 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 385,20 kuna od dana 21. travnja 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 385,20 kuna od dana 21. svibnja 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 385,20 kuna od dana 22. lipnja 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 385,20 kuna od dana 29. srpnja 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 385,20 kuna od dana 19. kolovoza 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 385,20 kuna od dana 21. rujna 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 385,20 kuna od dana 20. listopada 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 385,20 kuna od dana 20. studenog 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 385,20 kuna od dana 21. prosinca 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 385,20 kuna od dana 21. siječnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 385,20 kuna od dana 23. veljače 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 385,20 kuna od dana 22. ožujka 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 385,20 kuna od dana 22. travnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 385,20 kuna od dana 28. svibnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 385,20 kuna od dana 24. lipnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 385,20 kuna od dana 22. srpnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 385,20 kuna od dana 23. kolovoza 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 385,20 kuna od dana 21. rujna 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 385,20 kuna od dana 20. listopada 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 385,20 kuna od dana 23. studenog 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 385,20 kuna od dana 21. prosinca 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 385,20 kuna od dana 25. siječnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 385,20 kuna od dana 22. veljače 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 385,20 kuna od dana 21. ožujka 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 385,20 kuna od dana 20. travnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 385,20 kuna od dana 20. svibnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 385,20 kuna od dana 22. lipnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 385,20 kuna od dana 20. srpnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 385,20 kuna od dana 23. kolovoza 2019. godine pa do isplate,

u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženici, FN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 6,11% godišnje, a u slučaju promjene zakonske zatezne kamate za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.“.

2. Protiv te presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd-509/2023-2 od 14. veljače 2023. podnosi tužiteljica pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja:

„Ima li Republika Hrvatska pravo potraživati od nepoštenog posjednika stana u vlasništvu Republike Hrvatske, naknadu za korist koju je nepošteni posjednik imao za vrijeme posjedovanja stana u vlasništvu Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 165. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, u visini koja je propisana odredbom točke II. Odluke Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine od dana 21. studenog 2000. godine (Narodne novine, broj: 120/2000), kojom je propisano da se visina slobodno ugovorene najamnine koju plaćaju najmoprimci iz članka 30. stavka 2. Zakona o najmu stanova (Narodne novine, broj: 91/96), a koji na temelju članka 31. stavka 2. Zakona nemaju pravo na zaštićenu najamninu, utvrđuje u iznosu od 15,00 kn/m2 stambene površine?“.

3. Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači, podredno da se ukine i vrati sudu drugog stupnja na ponovno suđenje pred izmijenjeno vijeće.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija je osnovana.

6. Pobijana presuda je povodom revizije ispitana u skladu sa čl. 391. st. 3. ZPP samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Prema sadržaju pravnog pitanja zbog kojeg je dopušteno podnošenje revizije sporna je ocjena suda drugog stupnja prema kojoj se naknada za korištenje nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske u konkretnom slučaju ne utvrđuje u visini koja je propisana odredbom točke II. Odluke Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine od dana 21. studenog 2000. godine („Narodne novineˮ broj 120/2000).

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za iseljenjem tužene iz nekretnine koja je vlasništvo Republike Hrvatske a kojom upravljaju DRŽAVNE NEKRENTINE d.o.o., te zahtjev za plaćanjem naknade za korištenjem te iste nekretnine koju tužena koristi bez valjane pravne osnove. Povodom revizije, a imajući u vidu sadržaj postavljenog pravnog pitanja sporan je način utvrđivanja visine naknade za korištenje nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske.

9. Prema sadržaju pobijane presude (toč. 20. obrazloženja) sud drugog stupnja ocjenjuje da zahtjev tužiteljice za plaćanjem naknade za korištenje nekretnine koja je vlasništvo RH nije osnovan i to iz razloga što tužiteljica nije dokazala visinu naknade koju bi tužena trebala za korištenje ove nekretnine plaćati.

10. Pritom sud drugog stupnja ocjenjuje da tužiteljica ima pravo na naknadu za korištenje nekretnine temeljem čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novineˮ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17, 152/14, 81/15, dalje: ZVDSP) ali ne isključivo prema toč. II. Odluke Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine od 21. studenog 2000. godine („Narodne novineˮ broj 120/2000), kojom je propisano da se visina slobodno ugovorene najamnine koju plaćaju najmoprimci iz čl. 30. st. 2. Zakona o najmu stanova („Narodne novineˮ broj 91/96), a koji na temelju čl. 31. st. 2. Zakona nemaju pravo na zaštićenu najamninu, utvrđuje u iznosu od 15,00 kn/m2 stambene površine.

11. Polazeći od pravne ocjene da se u konkretnom slučaju potražuje naknada za korištenje nekretnine od nepoštenog posjednika koji tu nekretninu koristi bez pravne osnove, sud drugog stupnja ocjenjuje da je bespravni korisnik dužan platiti ostvarenu korist, a ne iznos najamnine koju bi plaćao da je sa tužiteljem u ugovornom odnosu, pritom polazeći od činjeničnog utvrđenja da prostor u kojem tužena stanuje predstavlja objekt koji nema sanitarni čvor niti uvedenu vodu (već poljski WC i hidrant na ulici).

12. Slijedom navedenog, nižestupanjski sudovi odbijaju tužbeni zahtjev tužiteljice navodeći da nije dostavila niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je tužna korištenjem nekretnine u vlasništvu RH ostvarila korist upravo u iznosu obračunatom primjenom toč. II. Odluke Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine od dana 21. studenog 2000. godine („Narodne novineˮ broj 120/2000, dalje: Odluka Vlade RH), kao i da nije predložila provođenje dokaza na okolnost utvrđivanja visine naknade za korištenje, iako je bila upozorena da predmetna nekretnina prema svojim svojstvima ne odgovara uvjetima na koje bi se odnosila Odluke RH, te je tužiteljica pozvana da dostavi dokaze o visini naknade za korištenje nekretnine koja bi odgovarala stambenim uvjetima nekretnine koju tužena koristi, no tužiteljica je ustrajala na zahtjevu za plaćanje naknade za korištenje prema Odluci Vlade RH.

13. Člankom 165. st. 1. ZVDSP je propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

14. Točkom II. Odluke Vlade RH je propisano da se visina slobodno ugovorene najamnine koju plaćaju najmoprimci iz čl. 30. st. 2. Zakona o najmu stanova („Narodne novineˮ broj 91/96), a koji na temelju čl. 31. st. 2. Zakona nemaju pravo na zaštićenu najamninu, utvrđuje u iznosu od 15,00 kn/m2 stambene površine.

15. Člankom 1. Zakona o najmu stanova („Narodne novineˮ broj 91/96, 48/98, 66/98., 22/06, 68/18, 105/20, 36/24, dalje: ZNS) je propisano da se tim Zakonom uređuju prava i obveze u svezi s najmom i korištenjem stana ili dijela stana. Člankom drugim stavkom prvim ZNS je propisano da se stanom smatra skup prostorija namijenjenih za stanovanje s prijeko potrebnim sporednim prostorijama koje čine jednu zatvorenu građevinsku cjelinu i imaju poseban ulaz.

16. Prethodno citirane odredbe ZNS i Odluke Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine od dana 21. studenog 2000. (dalje: Odluka) upućuju na zaključak da bi se visina naknade za korištenje nekretnine u vlasništvu RH mogla utvrđivati primjenom toč. II. Odluke pod pretpostavkom da ta nekretnina odgovara minimalnim uvjetima koje mora imati stambeni prostor.

17. Odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:

Republika Hrvatska ima pravo potraživati od nepoštenog posjednika stana u vlasništvu Republike Hrvatske naknadu za korist koju je nepošteni posjednik imao za vrijeme posjedovanja stana u vlasništvu Republike Hrvatske sukladno čl. 165. st. 1. ZVDSP.

Visina naknade za korist koju je nepošteni posjednik ostvario korištenjem stana mogla bi se, kao jednim od parametara, odrediti prema toč. II. Odluke Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine od dana 21. studenog 2000. od 21. studenog 2000. godine („Narodne novineˮ broj 120/2000), kojom je propisano da se visina slobodno ugovorene najamnine koju plaćaju najmoprimci iz čl. 30. st. 2. Zakona o najmu stanova (Narodne novine, broj: 91/96), a koji na temelju članka 31. stavka 2. Zakona nemaju pravo na zaštićenu najamninu, utvrđuje u iznosu od 15,00 kn/m2 stambene površine, ali pod pretpostavkom da nekretnina koju je nepošteni posjednik koristio odgovara minimalnim uvjetima za stambeni prostor u skladu sa čl. 1. i čl. 2. st. 1. ZNS.

18. U konkretnom slučaju prema ocjeni nižestupanjskih sudova nekretnina tužiteljice ne udovoljava uvjetima koje treba imati stambeni prostor pa je stoga pravno shvaćanje da se visina naknade za korist u smislu čl. 165. st. 1. ZVDSP prema toč. II. Odluke Vlade RH ispravno.

19. Međutim, pogrešan je pravni pristup nižestupanjskih sudova prema kojem tužiteljica time što se samo pozvala na visinu naknade određene Odlukom Vlade RH nije dokazala postojanje svoje tražbine. Naime, sud je u konkretnom slučaju primjenom čl. 223. ZPP mogao utvrditi slobodnom ocjenom iznos koji bi tužiteljica mogla ostvariti da je slobodno mogla koristiti konkretnu nekretninu, odnosno visinu naknade za korist u smislu čl. 165. st. 1. ZVDSP.

20. Kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa ova ocjena nižestupanjskih sudova izostala, pobijane nižestupanjske presude su temeljem 391. st. 7. ZPP ukinute i odlučeno je kao pod I. izreke.

21. Temeljem čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao pod II. izreke.

Zagreb, 18. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa